|
GODINA 2015. Dva događaja dominantno obilježavaju početak 2015. godine i utjecati će na isti naćin i na preostali dio godine,pa i na 2016 godinu. Prvo to su geopolitičke napetosti izazvane događajima u Ukrajini i na Bliskom istoku, i drugo strmoglavi pad cijena nafte, te posljedice njene cjenovne inverzije na globalno gospodarstvo. Geopolitička slika svijeta neprijeporno se mijenja u proteklih nekoliko godina , međutim još ne i radikalno, što dozvoljava zaključak kako će odnosi snaga u globalnom svijetu u dogledno vrijeme ostati još uvijek nepromjenjeni.Naftna pak kriza, kao uostalom i u sličnim prilikama u bližoj povijesti, premda i tržišno ali i geopolitički determinirana, u konačnici redovito doživi tržišni rasplet što će se duboko vjerujem dogoditi i sada.Naime prva velika naftna kriza iz 1973/74 godine prošlog stoljeća, počela je kao diktat proizvođaća nafte potrošačina, premda je u sebi sadržavala i antikolonijalni naboj i regionalnu redistribuciju kapitala (teorija A. Emmanuell-a) međutim kada je naftni udar prenesen na tržište kapitala ispostavilo se kako je novac ostvaren naftnim ekstraprofitom spektakularno nadmašio opseg njegove globalne apsorpcije, što mu je oborilo cijenu i uz pad potrošnje naftnih sirovina vratilo cijenu nafte na njenu ravnotežnu vrijednost. Pokušaj rehabilitacije cijene nafte od strane proizvođaća 1979 godine(Druga naftna kriza) bio je pucanj u prazno koji je isključivo rezultirao dužničkom krizom iz koje se je gospodarstvo zemalja u razvoju izvlačilo godinama.Moguće je zaključiti kako je kriza iz 1973/4 godine bila suočena s manjkom nafte i viškom novca, što je determiniralo tijek njenog raspleta. Aktualna kriza ima obrnuti vrijednosni kontekst: suočena je s manjkom novca i viškom nafte na svijetskom tržištu.Analogijom proteklih kriza moguće je zaključiti kako treba već u najskorije vrijeme očekivati rast cijene novca i stabilizaciju cijene nafte na razini globalnog gospodarskog rasta od 2-3%(U ovj godini barel oko 70 dolara). Odmah treba istaknuti kako značajan utjecaj na gospodarstvo Republike Hrvatske ima i imati će Europska Unija, odnosno gibanja na tom političkom i gospodarskom prostoru kojemu i sama pripada. Upravo zbog toga prosudbe ekonomskih i političkih prilika ove integracije relevantne su za naše gospodarstvo. Na prvom mjestu pak u tim prosudbama valja razmotriti odnos ove najjače,ali i najheterogenije, gospodarske integracije u odnosu na ostale moćne integracijske cijeline.Godina koja je protekla nije donijela promjenu pozicije zemalja EU u globalnom okružju s tim što je cijena nafte tek smanjila troškovni pritisak,ali su se zaoštrili tržišni uvjeti redukcijom ruskog tržišnog prostora. Njen središnji stožer, zemlje eurozone, nisu ostvarile gospodarski oporavak-vrijednost njihovog BDP-a u odnosu na 2008 godinu imala je indeks 97,7, istodobno indeks SAD-a dosegao je 108,4.Također zemlje eurozone nisu uspjele ostvariti ciljeve fiskalne konsolidacije unatoč naporima poduzetim u politici rezanja troškova, tako zvane interne devalvacije.Svi ti trendovi potvrditi če se i ove godine budući da se politika fiskalne konsolidacije nastavlja kao središnji ekonomski kredo. Eurozona je u protekloj godini bila suočena s značajnom deprecijacijom EURA(10%), čiji stupanj će se nešto ublažiti u ovoj godini, ostaje međutim pitanje kakvim intezitetom? Naime FED već najavljuje rast kamatnih stopa istodobno ECB suprotno, najavljuje njihov pad.Igra kamatnih stopa obično otvara put u valutne napetosti, što naravno povlaći za sobom različite oblike konfrontacija na svijetskoj valutnoj sceni.Dovoljno je navesti kako je već u proteklim godinama Japan vodio agresivnu politiku jena(jen je na prelazu iz 2012 u 2013 godinu u odnosu na dolar deprecirao20%), što isto je učinila i Južna Koreja. Japan je,valja naglasiti, provedbom te politike doživio pravi brodolom, budući da je opustošio svoje devizne pričuve, a na području rasta nije ostvario vidljive pomake. Kina je pak, čija valuta nije konvertibilna, zbog očuvanja pariteta cijena a time i stupnja konkurentnosti, proizvela interni kreditni lom širokih razmjera. Ostaje međutim činjenica kako je Eurozona u protekloj godini ostvarila pozitivni saldo u razmjeni s ostatkom svijeta u visini od 250 milijardi eura, što upućuje na zaključak kako temeljni problem njene stagnacije ne leži u konkurentnosti njenog gospodarstva niti pak u presnažnoj valuti, već u suboptimalnoj potrošnji na internom tržištu.Naime slučaj Europe kao i prije toga slučaj Japana pokazuju kako suboptimalan opseg potrošnje može predstavljati dugoročno ograničenje ekonomskom rastu i izlasku iz krize što istiće i Krugman jedan od največih autoriteta suvremene ekonomske misli. Tu pretnju sve naglašenije osjećaju zemlje europskog juga kao i Hrvatska. Već smo rekli kako će cijena nafte prema većini prosudbi već u ovoj godini dosegnuti ravnotežnu vrijednost što će isto se tako tvrdi imati pozitivan utjecaj na troškovnu strukturu zemalja deficitarnih s naftnom sirovinom. Također , vlada uvjerenje kako će se i u ovoj godini nastaviti pozitivan odnos u razmjenskim cijenama istih tih zemalja s razumljivo pozitivnim troškovnim učincima. Međutim, a to je i ova godina pokazala, ako se ne pokrene interna potrošnja tih zemalja pozitivni se učinci mogu preliti u štednju, ili pak na dolarsko kapitalsko tržište poglavito i zbog toga jer je FED najavio rast kamatnih stopa, a ECB suprotno, njihov pad. Na opasnost takvog scenarija upućuje i pojava deflacije u EU koja kao što je poznato devalvira kapitalske vrijednosti i izaziva bijeg kapitala iz područja njome zahvačenih.Mjere koje M. Draghi(guverner ECB-a) najavljuje kako bi pokrenuo cjelovitu potrošnju okrenute su jačanju efikasnosti monetarnog sustava, odnosno pokušaju da se novac dovede do gospodarstva, a ne da zbog reduciranog kapitalskog tržišta EU-a završi u bilancama banaka kao što je to do sada bio slučaj.Na ovaj se pokušaj nadovezuje Junckerov plan, ali i on počiva na kreditnoj poluzi što predstavlja spori i riskantni proces u uvjetima visokih tećajnih konvulzija.Aktualni slučaj švicarskog franka pokazuje sve teškoće politike održavanja vrijednosti valutnog tećaja danas pa čak i kada se radi o povijesno relevantnoj valuti i monetarnom sustavu. Hrvatsko gospodarstvo ostaje razumljivo i u 2015 godini pod snažnim utjecaje globalnih ali i europskih trendova. Ovdje pak možemo očekivati pozitivne i negativne utjecaje. Pozitivni se utjecaji u prvom redu odnose na cijenu nafte; u istom smijeru djelovati će i saldo razmjenskih cijena, razumljivo generiran cijenom nafte, ali i našom izvoznom strukturom(hrana, sirovine, turizam); i konačno pozitivnim činiteljem možemo smatrati i deflaciju koja negativno utjeće na investicije i dobit, ali otvara velike mogućnosti za monetarni manevar koji presudano u našim uvjetima utjeće na konjukturu.Negativni se utjecaji najprije odnose na naraslu konkurenciju na domaćem i inozemnom tržištu nastalu zbog redukcije ruskog tržišta i izostanka investicija. Hrvatska prema najavama, i u ovoj godini nastavlja s politikom fiskalne konsolidacije, privatizacijom i restrukturacijom javnih tvrtki i fleksibilizacijom tržišta radne snage. Istodobno životna je pragma i političke okolnosti(izborna godina) guraju na put sve širih socijalnih intervencija što će zasigurno dovesti do konflikta profitne i pravne države s teško predvidivim intezitetom i posljedicama.Naime i ovdje kao i u Europskoj uniji koja predstavlja uzor, ali i sustavni korektor, potpuno se i bez ikakvih argumenata prosuđuje neutralna uloga potrošnje glede ekonomskog rasta. Upravo zbog toga treba apostrfirati stajalište kako hrvatski gordijski čvor ne predstavljaju ni unutarnji ni vanjski dugovi niti pak imperativ restrukturacije, već negativan gospodarski rast i nezaposlenost.Inverzija cilja gospodarske politike od ponudbenog prema potrošnom konceptu otvara se stoga kao conditio sine qua non izlaska iz krize(pravce te politike detaljnije sam iznio u člancima:Fenomen potrošnje-Keynesov algoritam,Ekonomski pregled br. 9-10, Zagreb 2010, i Kriza-alternativni pogled, Zbornik sa savjetovanja ekonomista Hrvatske, Zagreb, 2013). Koncept ekonomske politike temeljen na obrascu potrošnje nalagao bi na prvom mjestu prekid porezne presija na godinu dana za koje bi vrijeme trebalo definirati novi porezni sustav okrenut poticanju potrošnje.Sukladno istom načelu trebalo bi donijeti program dužničke relaksacije otpisom, refinanciranjem i reprogramiranjem unutarnjih i vanjskih dugova. Za provedbu nove(ekspanzivne) monetarne politike trebalo bi promjeniti stanovite odredbe u Zakonu o HNB-u koje bi omogućile da se monetarna politika uskladi s fiskalnom i integrira u jedinstvenu nacionalnu politiku. I konačno valja naglasiti da upravo deflacijski trend cijena i niska cijena kapitala omogućavaju provedbu ekonomske politike temeljene na zamašnjaku potrošnje, što već u razdoblju nakon dvije godine neće više biti slučaj. U Zagrebu, 19. 01. 2014. B. Lokin |
