|
T. PIKETTY: KAPITAL 21. STOLJEĆA ProfesorVisoke ekonomske škole u Parizu Thomas Piketty napisao je do sada najopširniju i najintrigantniju studiju o odnosima gospodarskog rasta, raspodjele profita i distribucije bogatstva(Krugman).Budući da sam i sam nedavno napisao kraću analizu klasnog pozicioniranja u suvremenom svijetu knjigu „Kapital 21 stoljeća“ sam dlučio predstaviti čitateljima s pozicija nekih kritičkih opcija, ali i s pozicija vlastitih prosudbi i pogleda, kratko komentirati. Valja odmah naglasiti kako profesor Piketty prosuđuje stvaranje i raspodjelu bogatstva na tržišnim principima jedinim prihvatljivim oblikom gospodarske i društvene reprodukcije. Međutim on isto tako naglašava kako je taj mehanizam inperfektan, pa čak i poguban u odnosu na raspodjelu stvorenog bogatstva, jer mu je inherentan nesimetričan odnos između gospodarskog rasta i rasta bogatstva koji se ostvaruje u korist drugog od dvaju fenomena .Taj zaključak profesor Piketty dokazuje dugom povijesnom analizom koja seže do samih početaka kršćanske ere. Naime u razdoblju od stote godine Nove ere pa sve do početka 19. stoljeća jedinični prihod kapitala u odnosu na stopu gospodarskog rasta giba se potpuno sinhrono, međutim u istom tom razdoblju proizvodnja raste oko 0,5% prosjećno, dok se prihodi kapitala(bogatstvo) povećavaju za oko 4,5% prosijećno.Raskorak o kojemu je riječ koncentrira veliko bogatstvo u rukama malog broja posjednika izazivajući posljedično brojne društvene patologije od ratnih razaranja pa do siromaštva, gladi i depopulacijskih trendova(u istom razdoblju broj stanovnika na Zemlji stagnirao je). Pojavu gomilanja bogatsva kod malog broja stanovnika profesor Piketty objasnio je zakonitošću koncentracije bogatstva koje se nastavlja i pojačava kroz vrijeme budući da bogatstvo raste brže od broja stanovnika, odnosno stope gospodarskog rasta. Međutim početkom 19. stoljeća pa sve do početka 21. stoljeća dolazi do promjene milenijskih trendova-proizvodnja raste brže od bogatstva za gotovo jednu petinu vrijednosti. Razloge promjena u odnosima vrijednosti trendova autor vidi u ratovima kada se najveći dio profita ulaže u vođenje ratova i biva definitivno poništen.Prosuđujući 21 stoljeće kao najvjerojatnije stolječe bez rata, profesor Piketty predviđa obnavljanje milenijskih trendova, odnosno izrazito brži rast bogatstva od gospodarskog rasta, odnosno koncentraciju sve većeg dijela bogatstva u rukama manjeg broja stanovnika, i samim tim šalje upozorenje obnašateljima vlasti u pogledu pravaca njihovog djelovanja.Rezultati istraživanja autora pokazuju kako se bogatsvo stvara gomilanjem prihoda od rente(nagomilanog bogatstva), a ne sposobnošću sudionika u reprodukciji.Takav je odnos raspodjele nemoralan kategoričan je Pikety. Također on iz toga izvlaći zaključak, kako na odnose u raspodjeli ne utjeću primarno potrebe gospodarstva već ekonomska politika i uspostavljene zakonske norme, odnosno društveni odnosi koji idu u prilog bogatijem dijelu stanovništva.Stajalište profesora Piketija radikalno je: sve prihode iznad određene društveno priznate razine treba progresivno oporezovati, a imovinu do gotovo 80% vrijednosti konfiscirati.Istodobno prikupljena sredstva treba realocirati u korist društvenih potreba koje su danas upravo zbog koncentracije bogatsva nedostatna u največem broju zemalja. Piketiyeva anliza distribucije bogatstva u odnosu na demografski uzorak podjeljena je u četiri kategorije i mijenja se ali i reproducira u različitim vremenskim intervalima.Najbogatiji čine skupinu stanovnika od svega 1%; Dobro stojeći skupinu od 9%; Srednje bogati skupinu od 40%; i konačno najsiromašniji skupinu od50%. Dokazom niske podvojenosti autor drži sljedeće odnose u distribuciji bogatstva prema navedenim skupinama: 7, 18, 45, 50 Ta struktura odgovara skandinavskim odnosima danas;Srednja podvojenost ima distribuciju 10, 25, 40, 30, što odgovara suvremenoj Europi.Snažna pak podvojenost ima sljedeće vrijednosti: 20, 30, 30, 20, što odgovara Europi 1910 godine(Belle epoque) i USA 2010 godine. Ekonomska filozofija koju zastupa profesor Piketty imperativno je okrenuta dezalijenaciji bogatstva budući da autor tvrdi kako problemi alokacije kapitala također proistjeću iz raspodjele profita(višak vrijednosti), a ne iz tehnološkog i demografskog diktata.Sukladno tome on se zalaže za još veće porezno opterećenje profita i za radikalno i progresivno oporezovanje imovine.Naime profesor Piketty kategorički tvrdi kako gospodarski rast nije rezultanta tehnološkog i demografskog učinka, nego isključivo ideološkog učinka. Gospodarski rast prema njemu u funkcionalnom smislu ne postoji budući da se proizvodnja i potrošnja zakonito poništavaju u svakoj vremenskoj točki, stoga je klasna nejednakost isključivo posljedica društvenih odnosa u raspodjeli. Takvo stajalište proturjeći čak i Marksu koji je upravo višak vrijednosti locirao kao klasnu podvojenost. Ono što knjigu profesora Piketyja čini osebujnom nisu razumljivo njene ideološke performanse, one su nazočne u svijetu ideja(utopije) neprekidno, ali i u realnom svijetu povremeno(revolucije). Nju posebnom čini pogled na funkciju kapitalizma u uvjetima budućeg informatičkog društva kada će mnoge stoljećima skrivene tajne biti otvorene i spoznajno proširene.Već danas brojni milijuneri informatičkog zanata postaju filantropi tražeći ravnotežu između rada i kapitala, sutra međutim oni će morati uspostaviti transparentni svijet raspodje ukoliko žele opstati. U Zagrebu, 26. 06. 2014. B.Lokin |
