subota, 17.04.2010.
Kompresor za airbrush male snage, kućna izrada
Pošto mi je 25 litarski kompresor Einhel bio malo pregrub za raditi u maloj prostoriji. Naime proizvodi buku od 98 decibela i nisam na njemu mogao podesiti izlaznu snagu zraka manju od 3 bara, odlučio sam se na samogradnju.
Prikupio sam sljedeće:
stari aparat za gašenje od 5 l,
motor od manje škrinje,
regulator pritiska sa manometrom cca 150 kn,
manometar od 6 bara cca 50 kn,
tlačnu sklopku (500 V- 16 A) iskopčava na 5 bara cca 100 kn,
konektor za airbrush 40 kn,
sigurnosni ventil od 8 bara cca 60 kn,
četiri kotačića, nešto aluminijskih cijevi, komad aluminijskog lima od 2 mm, nešto vijaka, četiri gumene brtve debljine 5 mm, dvije bragice i filter goriva za aute.
Separator vlage sam imao od prije i spojen je (na navoj) sa crijevom airbrusha, tako da njega u cjelini sa AB prikopčavam u bilo koji kompresor.
Malo je teže ovo opisivati na blogu pa ću slike opisa raspodjeliti na kraju posta, kako kome treba nek otvara. Najprije je potrebno sastaviti okvir i pregledati gdje će što stajati. Nakon toga buše se rupe za nosače, priprema se komora i buše se rupe na komori (u ovom slučaju aparatu za gašenje), na tim rupama je potrebno urezati navoje. Kada smo sve izbušili, narezali, pripasali jedno drugom i vidjeli da paše možemo sve zajedno malo i ofarbati ako baš ne njegujete RAT-ROD stil vašeg kompresora.
Spajanje. Na motoru imate tri bakrene cijevi. Jedna je za freon, on je nevažan za nas (jedino ako želite imati kompresor za AB sa dodatnom klimom) i tu cijevčicu zatvorimo. Na drugu cijevčicu sa prednje strane motor vuče zrak i na nju stavimo npr. filter goriva ili bilo što kako bi spriječili da motor uvlači prašinu. Na treću cijevčicu spajate komoru. U mojem slučaju ona je spojena sa gumenom cijevi koja ima dosta debelu stijenku i to funkcionira. Ja sam mislio da bi trebala biti bakrena međutim majstor me je uvjerio da će i ova dobro i sigurno raditi. Što se je pokazalo točnim. Na motoru imate još i kabel koji spajate na tlačnu sklopku da bi se on mogao ugasiti kada napumpa-sabije dovoljno zraka u komori. Motor je prikazan na slici 3.
Slika 2. prikazuje komoru i dijelove koji su ugrađeni na nju. Na donjem dijelu nalazi se sigurnosni ventil (obavezno postaviti). Gore lijevo je tlačna sklopka spojena kabelom za motor frižidera i iz nje izlazi kabel za napajanje strujom. Gore desno je manometar koji pokazuje trenutni pritisak u komori (nije obavezan) i naprijed desno je izlaz zraka tj. regulator zraka sa manometrom. Ovo crveno je za regulaciju zraka a manometar je od 12 bara, može i manji ali tada nisu imali. Na regulator je navidan konektor koji treba biti kompatibilan sa separatorom vlage. Slika 1.
Kada sam postavljao motor na podlogu između sam postavio gumene brtve koji umanjuju vibracije motora. Sve matice na vijcima imaju u sebi plastiku koja sprječava njihovo odvidavanje (kupe se takve). I na kraju sam postavio kotačiće da se to ipak može lakše kretati. Jednostavno, zar ne?
Sve komponente sam kupio u dućanu koji prodaje alat i dijelove za kompresore (u ovom slučaju Beta alat i njihov dućan). Možda sam mogao proći i jeftinije ali nisam htio riskirati sa kineskim komponentama. Svi spojevi su prije spajanja još zabrtvljeni sa teflonom, da bi se spriječio gubitak zraka. Teflon traku kupite u dućanu za vodoinstalatere. Na kompresoru je postavljena i ručka za lakše prenošenje i jedino što još moram obavezno postaviti je nosač za airbrush. To mi treba kada radim izvan radione.
Ovim kompresorom radim već godinu dana i nemam nikakvih problema. Mogu ga fino namjestiti na 1,5 ili 2 bara izlazne snage. Prije mi je malo gubio zrak i tada mi se je dešavalo da bi prilikom špricanja izlazni tlak bio za sitno nestalan. Ponovno sam sve predihtao i sada radi odlično. Kompresor je lagan i što je najbitnije tih...
Za kraj velika zahvala mojem prijatelju i majstoru koji je zaista ovo sve i osmislio i napravio, Alenu Ercegu.
Slika 1.
Slika 2.
Slika 3.
Slika 4.
ponedjeljak, 05.04.2010.
Oslikavanje Berlinga, part 2 - stvari koje su mogle i bolje-
U ovom postu opisti ću one postupke koje ću drugi puta sigurno poboljšati. Krenuti ću iz početka tako da je lakše pratiti slijed sa predhodnim postom.
1. Pranje auta. Automobil sam prije početka matiranja laka oprao ručno, pomoću spužve i gume. Tom poslu pristupio sam ozbiljno i mislio sam da je dobro odrađen. Problem se je pokazao kod najosjetljivijeg dijela posla - lakiranja! Lakirer me je upozorio da se je prilikom lakiranja kolona, a naročito rubova blatobrana podizala prašina koja je poslije padala na lak. Za drugi puta auto ću oprati miniwashom ili u self service autopraoni koja ima miniwash jače snage. Prilikom pranja potrebno je naročito paziti na te skrivene dijelove jer u njima se i nalazi najviše nečistoće.
2. Zaštita od boje na dijelovima koji se ne farbaju. Dijelove koje nisam farbao zaštitio sam, nakon trake, novinama u jednom redu. Kotače sam zaštitio dekom. I jedna i druga zaštita nisu se pokazale dovoljnim. Kako sam radio u garaži bez ventilacije po svim dijelovima koji su bili otkriveni pala je plavkasta prašina. To sam kasnije skinuo poliranjem, ali samo sam si zadao više posla. Mislim da je dio problema bio i u tome što je šprica imala diznu od 1,3 i zato je dosta prašila. Kotači su sa dekom ostali zaštićeni ali po rubovima plastika unutar blatobrana također je bilo boje. To sam riješio sa krpom, velikom količinom razređivača i crnim sprejom. Na kraju je plastika bila kao nova ali... A najveći problem je bio na spojevima vrata odnosno boja po gumama unutar karoserije uz vrata i po koloni. Dakle i najmanju rupicu potrebno je u početku izolirati i zaštititi od boje inače će kasnije doći do problema i brisanja razređivačem. I nikada nećete moći skinuti sve!
3. Krep traka i šablone. Za jedan dio šablona i kod izolacije koristio sam traku koja je bila loše kvalitete. Ta loša kvaliteta očitovala se je u tome da traka jednostavno nije dobro lijepila za podlogu. Posljedica je bila da mi je uz rubove slova probila boja ili se je traka jednostavno odljepljivala na zaštićenim dijelovima. Sada koristim traku marke 3M i zadovoljan sam njezinim učinkom. Ako je traka loša odlijepit će se od podloge već nakon nekoliko sati. To se neće desiti na sitnim dijelovima kao što su slova, na njima će se odlijepiti samo vrhovi, dok će se na većim površinama poput stakla odlijepiti čitavi dijelovi.
4. Špricanje velikom špricom. Ovdje su mi se desila dva problema. Plava boja nije bila lijepo nanesena već nekako magličasto i prije spomenuti problem probijanja boje po rubovima šablona. Kako je dizna šprice bila dosta velika dok je komresor bio premalen za njezinu potrošnju zraka. Kada bi pritisnuo okidač kompresor bi se upalio već nakon 10-tak sekundi. Dok bi on tlačio zrak u boci ja bi i dalje špricao ali sad sa daleko manjim tlakom u šprici. Rezulat je loše pokrivanje. Drugi problem se je desio uslijed lošeg pokrivanja i loše trake. Više puta bi nanio boju uz šablone, a rezulkat je bio probijanje boje i debeli rubovi slova. Savjet je nanijeti manje boje preko šablone, dok na papirnatoj šabloni treba baziti na smjer iz kojeg špricamo. Sada sam kupio špricu koja ima diznu od 0,8 ona troši manje boje ili laka, samim time manje raspršuje boju uokolo i ovaj moj mali kompresor joj je zadovoljavajući. Svakako više ne špricam dok kompresor radi već pričekam da završi sa tlačenjem zaraka.
5. Jedna tehnička stvar prilikom crtanja. Kada crtate na ravnoj površini sve je stvar vaše precepcije i umijeća crtanja odnosno prikazivanja nekog oblika. Automobil ima mnogo zakrivljenih dijelova koji mijenjaju percepciju slike. Moj problem je bio što sam išao sa šablonom preko bočne plastike pri dnu karoserije, ne računajući sa tim da će mi taj postupak kasnije vizualno skratiti noge. Dakle trebao sam ili napraviti duže noge ili izbjeći to izbočenje. Naposlijetku sam, kada sam uočio problem, taj donji dio nogu malo potamnio da dobijem efekt udaljenosti. To je sve što sam mogao učiniti i rezultatom nisam u potpunosti zadovoljan.
Zaključak bi bio da bez alata nema zanata, pa i ako se koristim sa onim čime raspolažem i iz toga pokušavam izvući maksimum, potrebno je napraviti dobru pripremu posla. U tu pripremu spada i raspitivanje kod iskusnijih majstora u stilu što ako? Znam da to produžava proces pripreme ali zato povećava zadovoljstvo učinjenim. Naravno i iskustvo u svemu tome igra značajnu ulogu. Zato što više špricamo to u svakom trenutku sve više i više napredujemo!Priprema01
nedjelja, 04.04.2010.
Oslikavanje Berlinga
U ovom postu biti će opisano kako sam po prvi puta oslikavao jedno veće vozlo, u ovom slučaju Citroen Berlingo. Prilikom dogovora sa vlasnikom znao sam da ću moći nacrtati to što on želi ali priprema cijelog posla bila mi je nepoznanica. E da to nebi bila nepoznanica i za one koji čitaju ovaj post donosim jedno iskustvo koje je bilo mukotrpno ali sa sretnim završetkom.
Za cijeli posao zadao sam si sedam dana vremena, prvenstveno zbog toga što je automobil poslovni i čovjeku treba za posao. Prvi dan sam oprao cijeli auto ručno i izmatirao one dijelove koji su bili predviđeni za osliavanje. Auto je bio polakiran i bijela podloga mi je odgovarala tako da sam sve to samo izmatirao sa vodobrusnim papirom od 800. Auto i nije bio nešto izlakiran tako da sam na dijelovima na kojima je lak procijedio izgubio nešto više vremena. Nakon matiranja slijedilo je ponovno pranje i zatim kada se je auto osušio zaštita ostalog dijela automobila. Za taj sam dio potrošio cca 8 sati što je bilo zadovoljavajuće ako se uzme u obzir da sam sve radio ručno.
Drugi dan su slijedili problemi. Naime namjeravao sam taj dan izraditi sve šablone te ih drugi dan postaviti na mjesto. malo sam se prevario. Na kraju je ispalo da mi samo za crtanje gospođica treba cca 8 sati... Njih sam nacrtao na papiru dimenzija 120x100 cm u omjeru jedan 1 :1. Papir sam kupio u knjižari i nešto je tanji od Hamera. Kada budete crtali svakako papir postavite okomito da se nebi desilo da crtež ispadne zdepasto zbog kuta gledanja a kada se ona nalazi npr. na stolu.
Treći dan sam izrezao sva slova za natpise. Eh to je blo mukotrpno!!! Dalkle uzeo sam najširu krep traku zaljepio je jednu preko druge cca pola cm da dobijem širinu slova. Traku sam lijepio na lesonit. Izprintao slova u veličini koja mi je trebala, preko indiga kopirao slova na traku i ... udri skalpelom! To bi bilo jednostavnije kada imate slova koja trebate u kompu pa ih nemorate ručno crtati u Corelu i naravno kada imate printer, da kopirku ne spominjem.
Četvrti dan izrezao sam crteže djevojaka. Prije toga sam izrezao kvadratiće uz rub crteža da ga mogu priljepiti na auto. Kvadratiće treba rezati što bliže rubu i što je moguće gušće. To sam vidio od nekih daleko iskusnijih majstora. Nakon toga sam poljepio slova i postavio djevojke na mjesto. Taj isti dan me je morilo dali sam trebao izraditi šablone za oblake. Ustvari nisam znao kako će mi bijela pokrivati preko plave. Kako sam prije radio sa Mobihelom a njegova pokrivna moć i nije bila baš najbolja nisam znao kako će se ponašati boje Autocolora. Tako da sam i jedan dio najprije pošpricao plavom pa na njega napravio oblake. Sreća neviđena kad sam skužio da netrebam još šablona. šablone
Peti dan napokon crtanje!!! Prvo sam pošpricao svijetliju nijansu plave zatim tamniju. Sve to uradio sam sa Satom koja ima diznu od 1,3 i kompresorom od 25 litara. Nakon toga nacrtao sam oblake. Oblaci su stvar mašte-šibam sa bijelom dok ne dobijem oblik koji sam želio... A taj dan baš oblačno vrijeme! Nakon toga idete sa nekom od nijansi sive ne pretamnom da bi dobili dubinu i za kraj ukrasite po rubovima sa crvenom. Omjer boja uvjetovati će dojam koji želite dobiti na slici. Nakon oblaka slijedilo je crtanje planina na dnu slike. Planinu sam crtao sa jednom tamnijom nijansom zelene. Ustvari u zelenu sam dodao crne i nešto plave boje. Ako želite da planine izgledaju udaljenije nek u toj boji više prevladava plava. Planine sam nacrtao kao Učku koja se vidi iz moje garaže. Gornji dio sam crtao u nijansi zelene i to airbrushom, dok sam donji pošpricao sa crnom bojom velikom špricom. Na kraju sam sa nijansom svijetlo plave napravio spoj između planina i neba.
Šesti dan krenulo je oslikavanje cura... Naravno najteže je pogoditi boju kože. Tu vas ostavljam da sami eksperimentirate jer i dalje nisam zadovoljan nijansom koju dobivam. Kada otkrijem tajnu napisati ću to! Uglavnom kada je auto polakiran ispalo mi je svijetlije nego što sam želio. Kada sam skinuo šablone ispod njih uvijek ostane malo boje pa sam to izbrisao sa nešto tvrđom gumicom. Postupak je dugotrajniji ali ako ste pažljivi ispadne dobro. O crtanju ništa posebno izvukao sam osnovne linije lagano olovkom i crtao po tome. Naravno uvijek se ide od svijetlije ka tamnijoj nijansi osim kada želite dobiti efekt sjaja. Tada idete direktno sa bijelom bojom. Tanke linije na licu sam povukao sa kistom br. 2
Sedmi dan sam doradio slova i dovršio sitnice na cijeloj slici. Slovima sam napravio sjenu tako da sam prije nego sam odlijepio šablonu prošao po rubovima sa crnom bojom. Rubove koji su ostali po marginama slike, nakon što sam odlijepio traku, prošao airbrushom da nebi bili oštri. Bilo je tu i pokoja kapljica boje koja se dogodi kada crtate airbrushom koji je dosta otvoren (bojanje sa širokim mlazom) i kada prvi puta pritisnete okidač boja koja se je skupila na ustima uvijek kapne. Zato najprije opalite sa strane a onda po slici. Taj dan sam očistio ostatke boje koji su bili na mjestima koje nisam zaštitio dobro i odpeljao auto kod lakirera.
Nakon lakirera poliranje i predaja sretnom vlasniku... kojem tad možete i reć da u biti to nikada do sada niste radili 
Suma sumarum: vrijeme je jedini resurs koji je nenadoknadiv a prevario sam se u izradi šablona. Potrajalo je duplo više nego što sam očekivao. Kvalitetnijom opremom katerom, ploterom i sl. dobiva se puno na vremenu ali za mene koji ovo ne radim baš prečesto - bar za sada... to je preskupo. Šabloniranje je ujedno i najmukotrpniji posao za koji još treba i dosta koncentracije, tako da su tih dana u kući svi bježali od mene. Crtanje, crtanje je užitak i stvarno mi je teklo prema planu. Naravno svagdje ima prostora za napredak.priprema2
