ponedjeljak, 22.08.2011.

Samo višnju ostavite staru....

Tamo negdje od daleke i ratne 1991 kako smo se doselili u grad seže mi sjećanje na jedan kvart, jedno igralište sa puno djece i s jednom starom i velikom višnjom.
Od ratnih 6 godina pa sve do ludila u pubertetu uživala sam u tom kvartu. Kolike igre smo izmišljali, penjali se gdje god smo stigli, od jutra do mraka bili smo vani. Doručak, ručak i večera bili su sendviči na pola igrališta jer drugo nismo htjeli. Kad je oko podneva malo zagrijalo sjeli bi u hlad višnje i pričali svakojake priče eh da se bar koje sjećam. Ponekad se znalo i zadimit sa dvorišta ali samo od pečenja pečenjaka na logorskoj vatrici. Bilo nas je jako jako puno, ako se dobro sjećam oko 15-ak. Uživali smo, nije se gledalo tko je bogat ko nije, ko je deblji a ko tanji ma nismo ni znali za to. Nije postojalo fejsanje a ni mobiteli jedina komunikacija je bila izać van iz stana i pozvonit prijatelju na vrata, pojest koji keksić i gas van na igru.Sjećam se i dva stara kontenjera puna kartona od obližnje prodavaonice, vječito smo visili po njima ne bi li pronašli kakve stare paragon blokove za igru. Tamo kod sata skupljali smo bobice, iglice borova i razno razne biljke za prodaju u našoj "trgovini", listovi kestena bili su nam novac uf kako smo bogati bili. Stalno smo nešto istraživali po podrumima, izmišljali razne priče i roditelji nikad ali baš nikad nisu bili zabrinuti za nas, znali su gdje smo i što radimo. I onda je nekom pametnjakoviću puhnulo u glavu, srušila se stara višnja, šoder se izasvaltiro, napravljena je prava ratna zona u parkiranju. Sve sami auti, nigdje travke za djecu. I dan danas kad prolazim onuda sjetim se te stare višnje krcate plodova i nasmijane zbog djece kojoj pravi hladovinu. Još uvijek se čuju vriskovi djece koja bezbrižno trče po šoderu, još uvijek se osjeti miris pečenjaka i čuju priče o koje kakvim budalaštinama. Danas imamo mobitele, fejs i ostala čuda, ne treba nam igralište, višnja ni pečenjaci. Imamo virtualne prijatelje, i čujemo i one sa kraja svijeta ali ipak nemamo višnju i pravi hlad, zvono na vratima prijatelju i tople keksiće stare susjede, bezbrižnost i zadovoljstvo djece iz ratnih godina. Nemamo i više nikada nećemo imati.





- 14:21 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2011  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2011 (1)
Lipanj 2011 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Sve i svašta od početka do kraja

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se