brahma
30.11.2005., srijeda
GUŽVA
 Kako je lepo biti prosek sredina u svemu Zamisli da si kamen pokoravaš se volji lavine razapinješ na krst i linčuješ a nisi kriv, jer si nevidljiv Zamisli da si zrno peska pustinjski vetar te nosi i ne da duhu da bude bilo šta Samo zrno, niko, svi Zamisli da si škojka koja ne krije biser niko te ne bi dirao a imao bi pravo na sve jer si niko, svi Mogao bi da misliš bilo šta ali ne bi – jer si niko ne bi morao – jer si svi Kako je lepo biti prosek sredina u svemu biti nevidljiv biti niko, biti svi. Andrija Zlatković |
29.11.2005., utorak
|
Vaš prijatelj je vaše polje koje zasijavate s ljubavlju, a žanjete sa zahvalnošću. On je vaša trpeza i vaše ognjište. Dolazite k njemu gladni, i tražite od njega spokoja. Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje , ne bojite se reći "ne" , niti se suzdržavate od "da". Kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce; jer bez riječi , u prijateljstvu, sve misli,sve čežnje , sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje. Kad vaš prijatelj ode , ne žalostite se; jer, što najviše volite u njemu, može biti razgovjetnije kad je odesutan, kao što je planina planinaru razgovjetnija iz doline. I neka u prijateljstvu ne bude druge svrhe osim produbljivanja duha. Jer, ljubav koja traži išta drugo do očitovanja vlastite tajne nije ljubav nego bačena mreža: hvata samo što je beskorisno. I neka vaše najbolje bude za prijatelja . I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimu. Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme? Potražite ga uvijek da oživite vrijeme. Jer njegovo je da vam ispuni potrebu, a ne prazninu; i neka u prijateljstvu bude i diobe radosti. Jer, u svježini sitnica srce nalazi svoje jutro i okrepljuje se. Kahlil Gibran |
|
Idi smireno kroz buku i užurbanost, i sjeti se mira Koji se može naći u tišini... Koliko je to moguće, budi u dobrim odnosima Sa svim ljudima... Govori svoju istinu smireno i jasno, slušaj druge, Čak i glupe i neuke ? i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe ? one su teret duhu. Ako uspoređuje? sebe s drugima, možeš postati ponosan Ili ogorčen, jer uvijek će biti većih ili manjih od Tebe... Raduj se svojim dostignućima, kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv, Ma koliko skroman bio ? to je pravo blago u Promjenjivim vremenima... Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun Prijevara. Ali neka te to ne smeta, Da vidiš vrline koliko ih ima. Mnogi ljudi te?e za visokim idealima I svuda je život pun hedonizma. Budi ono što jesi ? budi čovjek. Pogotovo nemoj glumiti ljubav, i ne budi ni ciničan Prema ljubavi, jer usprkos svoj ograničenosti i svim Razočaranjima ? ona je vječna, kao trava... Spokojno primi iskustvo godina skladno Napu?tajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće... Ali ne žalosti samog sebe izmišljanjima ? mnoga Strahovanja nastaju zbog umora i osamljenosti. Osim održavanja zdrave discipline budi blag prema sebi. Ti si dijete svemira, ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje, i bilo Ti to jasno ili ne, Nema sumnje da se svemir razvija Kao što bi se i ti trebao. Dakle, budi u miru s Bogom, ma kako da ga zamišljaš, I bez obzira na to kakav Ti je posao i aspiracije, u Bučnom komešanju života zadrži mir u svojoj duši. Pored svih prljavština, jadikovanja i porušenih snova, Ovo je ipak divan svijet... Budi pažljiv... Teži da budeš sretan..... Nepoznati Autor Pronađeno u crkvi Sv. Pavla u Baltomoreu |
28.11.2005., ponedjeljak
 Divna je zora Divna je zora Kad jutrom s gora Razgoni mrak Divno je sunce Kad na vrhunce Rasiplje zrak Divno je cvijece, u njemu srece Gledamo lik Al nista nije Da dusu grije- Ko pjesme klik. U Mostaru, 19 maja 1889. Aleksa Santic |
24.11.2005., četvrtak
 čovjek se nekad uvali u tako glupu situaciju da je to prestrašno, i uvijek problemi se dese u množini.. i onda treba par godina da se sve to sredi.. ali tko zna dali je nakon svega kičma i dalje zdrava.. nekad imam osjećaj kako neki ljudi igraju igru sa drugima znaju njihove seksualne potrebe i onda ih strpaju u kavez a ovi kakvi su to je jače od njih i to su njihove potrebe poput hrane, vode, ljubavi itd.. kad tad popuste i ponovno im se vrate i vode ljubav sa svojim tamničarima.. poznato je da žrtve otmice na kraju počnu suosjećati sa otmičarima.. šta mislite zašto |
23.11.2005., srijeda
Molitva Sv. Tereze
|
Neka danas vlada unutarnji mir. Vjeruj Bogu, da si tocno tamo, gdje moras biti. Ne zaboravi beskonacne mogucnosti koje stvara vjera. Neka ti sluze darovi, koji su ti bili dani i neka se siri ljubav, koja ti je bila darovana. Budi zadovoljan kad znas da si Bozje dijete. Neka se ta svijest ustali u kostima i neka oslobodi dusu za pjevanje, ples, zahvalu i ljubav. Tu su za svakoga od nas. Sa srecom, |
Jesam li Vam pricao priču o njonji?
|
O njonji kojeg sam upoznao jedne jesenje večeri na parkingu, dok je u daljini crkveni sat odzvanjao "ponoc"... «Ti imaš filmova», bilo je prvo što mi je rekla kad me vidjela... «Da», odgovorio sam... O njonji s kojim sam se u roku od 5 minuta osjećao kao da se znamo iz nekog prošlog zivota... O njonji s kojim sam te iste večeri završio na klupi u sveučilišnoj, uz čaj, zadubljen u razgovor o knjigama...fotografijama .. i cijelom životu, smislu ha ha O njonji s kojom sam cijelu noć razgovarao, na telefon i čim bi prekinuo .. došla mi je SMS poruka " fališ mi već..." O njonji koji je izgovarao moje misli i pricao moje monologe... O njonji za kojeg mi se cinilo da bih se u nju mogao zaljubiti ludo i nepovratno... O njonji s kojim se to i dogodilo O njonji s kojim sam se puno puta smijao do kasno u noc... O njonji koji mi je pjeval «Zazmuri»...i druge pjesme O njonji s kojom sam se ljubio dok su se pod nama razlijevala svijetla uspavanog grada... O njonji s kojim sam djelio ljubavno sjedalo u kinu O njonji s kojim je trajalo kratko, ali postoje ljudi koji nam kroz zivot samo prohuje, a ostave traga... O njonji koji mi je u trenutku mog tadasnjeg sivila djelovala tako sareno...(čarape) O njonji koja me i je i nije povrijedila... O njonji koju sam i nisam povrijedilo... O njonji s kojim sam uzivao u trenutcima... O njonji koja je znala, isto kao i ja, da nece trajati vjecno, jer poznavali smo se predobro i znali da vatra i vatra cine pozar, a pozari peku i odnose zivote... |
|
kao da je sunce osvanulo u meni tako mala sitnica a tako veliko značenje cjelog me obuzela, cjelog me zavela sva moja čula je pridobila oblake sive sa mojih obzora maknula potoke u rijeke pretvorila cvijeće rascvijetala ponovno me iz pepela podignula hvala ti srećo za ovo stvarno znaš gdje treba spustiti strelicu, jedna od rijetkih si što su uspjele izazvati ovo u meni. imaš ogromnu pusu i više od toga |
|
Jedna je učiteljica jednog dana zamolila svoje učenike da na jednom papiru napišu imena svih drugih učenika u razredu i da ostave malo mjesta kraj svakog imena. Tada je rekla učenicima da razmisle što je najljepše što mogu reći o svojim razrednim drugovima, te da to napišu kraj svakog imena. Cijeli sat je potrajalo dok su svi bili gotovi, a prije izlaska iz razreda, papire su predali učiteljici. Preko vikenda, učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe primjedbe koje su učenici napisali o svakom pojedinačno. U ponedjeljak je svakom učeniku dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smiješili. "Zaista?", čuli su se šapati... "Nisam imao pojma da nekom nešto značim!" te "Nisam znala, da se tako sviđam drugima," bili su komentari. Liste se kasnije nisu više spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutirali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima. Godinama kasnije je jedan od učenika poginuo u Vijetnamu i učiteljica je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koju su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast. Učiteljica je prišla posljednja. Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je nosio kovčeg pitao ju je, "Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?" Kimnula je potvrdno glavom. Tada je rekao, "Mark je vrlo često pričao o vama." Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda. Markovi roditelji su također tamo bili i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom. "Htjeli bismo vam nešto pokazati," rekao je otac i izvukao novčanik. "Ovo su pronašli kad je Mark poginuo. Vjerujemo da ćete to prepoznati." Iz novčanika je izvukao vrlo istrošeni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta savinut i rastvaran. Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova. "Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti što ste to napravili," rekla je majka. "Kao što možete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio." Svi bivši učenici su se skupili oko učiteljice. Charlie se nasmiješio i rekao, "Ja svoju listu također još imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola." Chuckova žena je rekla, "Chuck me zamolio da listu zalijepim u naš vjenčani album." "I ja svoj još uvijek imam," rekla je Marilyn. "U mom dnevniku je." Vicki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrošenu listu. "Uvijek ju nosim sa sobom," rekla je Vicki i primijetila, "Vjerujem da smo svi sačuvali liste:" Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je morala sjesti i zaplakala. Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga više neće vidjeti. U zajedničkom životu s ljudima često zaboravljamo da će svaki život jednog dana završiti i da nikada ne znamo kada će taj dan biti. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reći da su nam nešto posebno i važno. Reci im to prije no što bude kasno. To možeš napraviti i tako što ćeš proslijediti ovu poruku. Ukoliko to ne učiniš, propustit ćeš još jednu prekrasnu priliku da učiniš nešto lijepo. Ako si dobio ovaj mail, to je zbog toga što netko brine o tome i znači da postoji barem jedna osoba kojoj nešto značiš. Ako si prezaposlen potrošiti par minuta za proslijediti poruku, je li to možda prvi put da nisi ništa učinio za sreću ljudi oko sebe? Razmisli malo, Žanješ što posiješ. Što drugima pridoneseš, vratit će ti se. Ovaj dan bi trebao biti poseban kao što si ti. Ne pitaj ništa, jednostavno sudjeluj! |
18.11.2005., petak
http://fijuu.blog.hr/
     ovdje kaže da nije ona spavala niti slatko sanjala već da je pičila po stanu i obračunavala se i da duboko u duši zna da je pogriješila jer nije stala na stranu nijednoga itd .seruc seruc itd  |
17.11.2005., četvrtak
CROSS OVER
|
čudno je to kad vas napusti neko kome ste vjerovali unatoč tome što niste krivi a bila vam je kao sestra obećavala puno i sad nestane a sudbina ko' sudbina pobjeći joj se ne može i nj duša ostane zarobljena zauvijek .. i ne možete reći: "moj križ, ja ću ga nositi .." jer polako više nema tko da ga nosi događa se rastočenje.. možete reći: "pa dobro neka se rastočim.. " a onda polako, mic po mic, strah umiranja polako nadvlada sve ostale strahove i ulovi vas panika, ne želite umrijet.. i krug se zatvara.. za koji mjesec, emocije će toliko kulminirati, da će to prštati na sve strane.. ma nije ovo neko predskazanje, ali ono kad se dogode loše stvari, pa se duše uplaše, stisnu se, svijest se suzi na egzistencijalnu, potrebno je vrijeme za oporavak, i onda kad se opustite, na vas nahrupi brdo toga .. u biti .. došao vrag po svoje.. gdje god da pogledate, vidjet ćete prepreke, vidjet ćete određene osobe, PTSP, strahovi, bolesti.. . bljak.. PSI RATA  |
ljubav je..
najjača sila u svemiru !  i tko bi rekao da uz ovu sliku dobro pristaje.. |
|
svi mi kažu da sam dobro prošao, policajci koji su bili, kažu: ljudi se zalete iz mraka, zapiknu u čovjeka nož i pobjegnu... i tako da su me napucali svakakvim pričama..  moji već smišljaju brat je bio sinoć, popizdio je, rođak isto .. ovo im je bio kao neki okidač, a imamo iste gene u meni isto kuha mislim se:majko mila, kuda ide ovaj svijet ili bolje reći: kuda idu naša srca da ne kažem: kuda idu divlje svinje eh kad bi barem sve završilo na ovom sinoć e moj Ivane, kad bi barem ovo sve bila izmišljotina poput onih tvojih, priču bih puno bolje stilski doradio, bila bi beletristika.. ha ha ha ali nije .. |
STREET FIGHT
|
eto.. to se možda zove vrag.. TAKO SAM ZAVRSIO JUČERAŠNJI POST ma znao sam da će doći do toga znao sam da nas prati nakon romantične šetnje krenemo doma, vozim se sa parkinga Paromlinska - guma ispuhana ? stanem i mjenjam gumu, čučim.. odjednom ! pljas, bum, udara me sa svih strana ne vidim tko je ?! uspijevam par puta uzvratiti udarce, ruši me na cestu u želji da me cipelari ne uspijeva, brzo se dižem.. još uvijek ne vidim tko je.. i dalje se opet udaramo neko treći uleti i reče: "stoj policija!" razdvaja nas: tek sad vidim njen muž .. ehhh, razbijen mu je nos pitam ga zašto me tako napao s leđa? ništa.. dao je izjavu da sam ja njega napao, srećom jedna cura sa stanice je svedočila dok smo se tukli, znao sam svaku njegovu namjeru i misao i to me spasilo, izmedju ostalog osjetio sam i da me želi i hoće ubiti, pokušao mi je slomiti vrat, htio me je iscipelariti tako da dobijem unutrašnja krvarenja bio je poprilično spreman u svojim namjerama poslije skužim da je u biti guma probušena nožem i da stvar bude gora.. te večeri gumu nismo nikako mogli promjeniti .. toliko je zapekla da je to prestršno.. u jutro.. na putu ka vulkanizeru guma se odvojila i bolje da je u jutro da sam sinoć uspio osposobiti auto vjerojatno bih napravio još par gluposti ovako, mantranje do jutra i polako sam se smirio. ali dal' bi vi zaboravili da vas je neko pokušao ubiti .. |
16.11.2005., srijeda
|
ej ljudi kad bi vi samo znali koliko mene frka je.. ne želim razočarenja i nove boli želim se smiriti i mogu biti sam nije mi teško i ne znate koliko sam sad osjetljiv baš, kao ranjena zvijer kad je stjeraju u kut svaka nj riječ može biti i radost i bol.. i sad sve to pojačajte jedno 10 puta i dobit će te moje stanje iz svake pore mi vibrira nekako nema formula to ne može samo biti kava i druženje i "Bok!" u meni takvo što ne postoji.. ne više s njom imam osjećaj da ćemo se poklati jer na kraju kako smiriti ove nemire u duše osim vodjenjem ljubavi a to nećemo imati a htjet ćemo a pun je mjesec i već se vidim kako za mene večeras sna nema.. joj joj fakat ne znam zašto sam pristao trbao sam to napraviti za 2 tjedna, kada je mlad mjesec, i u duši puno toga se smirilo i već vrijeme uzelo svoje.. hmmm eto.. to se možda zove vrag.. |
dala mi jabuku..
 crvenu jabuku |
NEMA SUSRETA
|
ufff ipak nema susreta... otkazan.. u zadnji čas.. nema.. a i mir će doći.. ne! vidimo se i točka! ok? sad ti pizdiš a pišeš da to radim ja! nemam razumijevanja........i ti si rekao kako štošta pišeš |
preživjeti
 a šta nakon susreta.. šta ?? .. kad će biti novi susret kad će biti prvi poljubac kad ... već se događa, jedva čekam da je vidim, budi se sve kao da nikad zatomljeno bilo nije pojma nemam ali ipak nije kao prije i neka nova snaga je tu kao da me nešto čuva, kao da je nešto naučeno, kao da sad i ti si tu.. |
 kad bih bježao, uvijek bih rađe izabrao pustinju, i zvjezdano nebo u noći, kad bih bježao.. |
zeka peka ... drugo ime za:
 nakoz prethodnog posta nazvala me "moja ljubav" lagano je popizdila zbog svega hmm .. kaže ne moramo se vidjeti. pa mislim: ne moramo u biti ni ja ne očekujem nešto specijalno od našeg susreta jer naš odnos je poprilično narušen i tko zna što ćemo raditi.. brojat ću minute kada će se šetnja primaknuti kraju, i kad će ona odjuriti doma.. u biti kad mi ne zna reći koliko imamo vremena onda ja svaku minuti očekujem kada će ona reći:" moram ići " .. i onda nakalemiti brdo razloga za to.. pitam se takodjer dali ćemo uopće više imati o čemu pričati... oboje ćemo možda biti sa zadrškom, pitajući se: koliko se smijemo otvoriti u trenutku kada će ovaj drugi zabiti nož u leđa (to me boli to me vređa .. boro) njoj je naporno to moje inzistiranje da mi kaže, do kad kada zašto.. a isto tako je meni naporno stanje mračnih hodnika neznaja.. ne može mi reći datum. pa jer nema planova.. kad planiraš nešto.. onda imaš neke datuma. i kad se oni izjalove opet si zadaš neke nove datume itd.. ili ne zadaš.. sada ona ide na pauzu i javit će se nakon pauze.. u biti .. sad kas se vidimo.. ponovno odleđeni ili djelimično odleđeni na kratko.. mislim se. vidjet ćemo jasnije "ljubavi moja" koliko je zaleđivanje uzelo danaka u svemu i ne znam dali ćeš se sjećati našeg odnosa od prije smijeha,uživanja, beskrajnih razgovora.. puno toga je umrlo. zaleđivanje i pitanje je gdje je sada sreća.. i nakon tebe.. nakon našeg današnjeg susreta.. šta ja trebam.. pošto ne znam.. brzo ću se ponovno zalediti.. jer ne poznajem nikakvog datuma.. |
dodjoh sebi
 o čemu je se radilo pa nekak sam prihvatio da sam bez nje i onda kao da je netko otškrinuo na kratko vrata svijeta koji me vodi u bivanje s njom bio je to preveliki šok za mene jer iskreno sam prihvatio mogućnost da je nema u mom životu i da nije samnom i onda.. što ako je ov cimanje.. i na kraju je se pokazalo kao cimanje na neki način.. reći nekomu da je rekla da želi biti slobodna. .. u meni se probudile nade.. i puno potpitanj.. .. i kad je se odgovrorilo na pitanja.. postalo je jasno da se u biti nije dogodil ništa.. i počeo sam drhtati i tresti se.. poput prutića... još uvijek osjećam posljedice ali je puno bolje dolazim polako sebi. .. i ona se trenutno ne javlja itd. tko zna što ona nakon svega toga osjeća. tko zna. .. ja fakat ne znam. ali čini mi se kao da će slijedeći tren nazvati i reći da ne može da se ne možemo naći, izmisliti opet neku neodložnu obavezu.. i danas kad se vidimo to neće biti na sat-dva .. to će opet biti na 30-45 min.. .. malo duže da.. ali opet... boljet će kada ode doma.. ostati osjećaj gorčine i praznine.. osjećaj kako me i dalje pravi majmunom.. i osjećaj krivice krivice pred samim sobom.. kao kad vaša duša pljuje na vaš duh osjećaj.. "zašto dopuštam da mi to radi" osjećaj "kaznit će me Bog ako dopuštam da mi netko toliko pljuje po duši" itd.. a nudio sam joj alternativu, zajedničko življenje. i već mi je dala dovoljno argumenata da shvatim.. ona ne isli napuštati svoj stan, ona mi ponavlja da ona nije klik-klak.. da ne može samo tako isključiti svoje emoacije.. ali to traje 2 godine.. a da treje i 1,5 godina.. to nije onda klik-klak.. i moram biti spreman danas.. da je sve to ipak njena nesvjesna igra.. da samo zeli potvrdu za svoj ego da me moze imati i nista više .. i onda će otići doma mirna i spokojna. a jednog dana kada ostane s njim .. znat će da me je mogla imati ali eto. ipak.. muž je nije pustio i nije to mogla učiniti. i bit će puno razloga zašto to nije učinila.. a dio moje duše.. gdje će tad biti ..samnom ili sa njom.. .. ... |
|
drhtim, tresem se, hladno mi je.. ono totalni stres.. naizgled sve to mirno gledam i promatram, imam osjećaj da mi je u glavi potpuno bistro.. ali.. potpuni krah tako bi mogao opisati svoje stanje... puno straha je u njemu.. koma nije mi to danas trebalo ali budem se smirio bura postim danas.. ne znam ni dali cu izdrzati valjda hocu kubati, otprilike kada nekome namjerno govoris suprotno od njegovog misljenja a u biti se slažeš s njim ili uopće nemaš neko mišljenje ali ti je osoba simpatična pa tražiš razlog i način da u razgovor uneseš malo vatre, tj. emocija itd.. ono tioa, tko se svađa taj se voli.. ma moja stanja su sva povezana sa jednom izgubljenom bitkom srca, jedna nerealizirana ljubav koja me na neki način navlači tako što mi daj e slabe nade da će se nešto ipak zbiti medju nama itd.. a u biti razum mi kaže da sigurno ne ali srce bi htjelo...ono voli i ne brine o razumu.. ali budem se iskontrolirao.. :-) thx na javljanji.. tj komentarima.. |
prePUN mjesec - post
|
nekako imam osjećaj kao da je u zadnje vrijeme svaki dan petak kao kad vam netko pokloni dodatno vrijeme ovdje na zemlji i vi ste izuzetno zahvalni i sretni zbog toga, kao kad ste trebali ici u zatvor i onda nekim čudom ne idete a čak ne osjećate ni težinu novčane kazne.. kao da ste slobodni i suze sreće vam dolaze svaki dan i idete na kave sa dragim vam ljudima, u šetnje, na nogomet, radite u biti svakodnevne stvari ali one sada imaju moć poput neke čarolije, čak i vaši ljubavni problemi koji su vas dovodili do nekih rubova sada su vam slatki.. posao na koji idem, to mi je kao neka karta za raj, kao neko odavanje poštivanja Bogu i danasnji dan trebao je biti hladan i tmuran, skoro pred snijeg a vidite.. prava divota.. :-) pozdrav svima |
15.11.2005., utorak
 |
 o čemu ti to, govoriš: -"nisi normalan", a zjenice ti rastu -"prestani" a ne odmičeš se -"nemoj tu" a usne ti se otvaraju -"idemo negdje" a hlače ti se, poderaše do kraja .. pričaš mi o sebi, o tome kak ti je teško, hmm iste misli vrtim, istu patnju ćutim žao mi je ipak te puštam i odlazim žao mi je |
 fotografije, izlozba, kesten pire, knjige hladna, kugla, crvic, Plaza, kava, Francuska, ambasada, kancelarija, 6h, kapilari, operacija, ring, u pola tjedna, bez glasa, joj super ..zoveš ti: ljutiš se ?, ne!, srijeda?, da! muk, san, jutro, zora, vjezbe budjenje: tu sam sad !... ne mogu vjerovati 3kapi, kokosovo mlijeko ija kokose, ha h ha ej korokodili te ne slusaju sanjala je ona, tvoj san tko si sto lebdis u zraku iznad mosta ili ispod levitiras sklupčana na metar visine u mraku gola, spavas kuc kuc mala nocna polucija nedostaje jedan stih samo ozdravi mi ti i dat cu ti verse ove |
iz mračnih hodnika sudnica
|
i sad mu nebo nije više tako plavo niti mu je večer bajna tata kaže: niti mu je kava više slatka.. (Boro) |
14.11.2005., ponedjeljak
eh ti..
|
Vrijeme koje sam proveo s tobom, neću nikada zaboraviti. U svom sam srcu podigoh spomenik težak bar 20 tona ;) za tebe. Još uvijek osjećam da si u meni iskrica koja tiho tinja. Imam osjećaj da te tek sada istinski volim i da te nikad neću prestati voljeti na neki svoj način. Ne želim dramatizirati, al mislim da se to "stručno" zove tiha patnja. Zauvijek TI & JA u nekoj drugoj priči.  |
Hladan I nepromjenjiv je naš vječni bitak, Hladan i zvjezdano vedar naš vječni smijeh. H. Hesse (Stepski vuk) |
Obicnu ljubavnu pjesmu
|
obicnu ljubavnu stvar Sto kraja nema, a ni pocetka A ja ja ja ja ja ja ja.  |
11.11.2005., petak
zadnja slika.. pozdrav svima.. pocinje ...
 |
carpet diem.. tj weekend
 ma čije to oči gledati me 'oće gledati me žele i smiju.. te usne se smiju.. dodirivati njene.. što mi nosi ovaj vikend, koje slike, što mi nisi ovaj vikend, tu ? trčati, hodati, plesati ... smijati, plakati i grepsti, hoće srce samo vodi i lupa.. letim |
SLOBODA
 ili strah, neizvjesnost, bol, jednom riječju: tama  |
zaboravi
 nekako bih joj htio vjerovati ali ne smijem imam osjećaj da se opet igra sa mojim srcem i svim ostalim kao da joj je potrebno za vlastito dokazivanje da me slomi i onda ispljune hmm ma ne vjerujem joj tko zna što joj je u srcu šta pokušava nije tako jednostavno naizgled nudi pomoć ali čini mi se da se iza toga krije bol.. kao da mi želi zapiknuti oštricu bodeža u srce ma ne vjerujem joj ne smijem moglo bi boljeti mogloi bi biti krvi par jednostavnih pitanja na kojih nema odgovora otkriva je "razbjesni je" i ona naizgled povrijedjena kaže: zaboravi.. |
"uvjeti"
djevojčici se dopao jedan cvijeti htjela ga je pored sebe "hoćeš biti moj?" "ali moraš me presaditi, nabaviti mi novu zemlju !" "nema zemlje" "ali morala bi me redovno zalijevati, dati mi vode" "nemam vode" "ali onda me moraš jako voljeti i davati mi život svojim dahom" "dobro" i cvijet je pristao, otišao je sa djevojčicom, mada je znao da neće dugo izdržati, ali pristao je da to kratko bude dugo..  |
..koga da zagrlim čvrsto, najčvršće....koga da ljubim nježno, nježnije.. ..koga da volim jako, najjače.. koga..kad nikog ne mogu zadržati uz sebe? (http://butterfly18.blog.hr) |
MOLITVA
 Veliki Bože Istine i Pravde, Koji me diže iz gnusnoga kala, U krvi oganj, u ruci mač dade, I reče: "Prkosi vihorima zala!" Bože, koji si u prostor beskrajni Dao mi svijet, koji ne zna niko, U dušu moju unio luč sjajni I na bolove me i stradanja svik'o... Daj mi u srcu kap tvoje milosti I stišaj buru podivljale ćudi: Da mogu praštat gonjenja i zlosti, I cio svijet prigrlit na grudi... (Aleksa Šantić) |
|
e moja Kravo, sad ću ti gatati iz ove kore: " .. život je jedna banana, lako se oklizneš o njega ako ne paziš .. "  |
|
dobro jutro i tebi.. pa što nam se to dogadja.. poput neke djece koja se svađaju i nikako da rasčiste neke stvari zašto.. ?  |
dobro jutro .. :-)
svima.. nije više tako jako magla.. skoro da je nema. zar ne..  Sve neko kucka ti'o Na okno srca mog, Kô citira drhti glas mio Pun zlata zorinog. Slavuj! Šta tražiš druže? Meseca sedefni sjaj? Proleća zvezde i ruže? Srebrni potok i gaj? O, beži, beži, moj znanče, Jer ovde zime je kut - Sve moje cvetne naranče Vihor je pokidô ljut. Sve je tu pusto, i sve je Vrtove pokrio led - Svrh šedrvana sneg veje, I dršće jorgovan bled. |
10.11.2005., četvrtak
svatko ide tamo gdje misli da je nj sreća..
 danas se dosta radi, paše mi to.. ali ipak jedva cekam kraj radnog vremena.. bit će puno iznenadjenja.. lijepih.. bit će zanimljivo gledati sretna lica ljudi kojima su ta iznenadjenja upućena.. još skoro samo sat vremena.. ahh u biti u ovoj magluštini treba nam samo toplina, neke bliske duše , smijeh , dodir.. daleko sam sad o Boga.. ne tražim ga trenutno, sad tražim ljubav, nesputanu, okovanu okovima istine.. i gle .. možda me već čeka.. :-) kao da čujem nj melodiju u glavi ili kikot.. pojma nema.. znam, reći ćeš: on je osjetljiv na takve stvari.. ali možda i nisam.. budeš vidjela.. hmm .. nekome je sreca mozda tamo negdje preko oceana, i desiće mu se nekoliko godina, meni nije, moja je tu, i upravo se dešava.. prepoznao sam taj znak, i znak kao i drugi znakovi, uvijek je tu, samo niti ga vidimo niti ga gledamo, u dubini bi znali, ali ajooj ajde pogledaj u sebe ako smiješ, bolje otputovati, ha haha pa putuj onda.,.. nadji svoju sreću.. mene je moja našla.. ili bar tako izgleda.. i ne dam je nikome.. .. :-) .. |
 tata .. fališ mi .. voljeo bih te vidjeti i dodirnuti .. gdje si sad ... |
vrtti sarupyam itaratra
1. 2yogas citta-vrtti-nirodhah Yoga je u obustavljenosti obrta (misli) u svijesti 1. 3 tada drastuh svarupe'vasthanam upravo u tom stanju razaznava se priroda forme postojanja (bivanja) 1. 4 vrtti sarupyam itaratra inace se desava poistovjecivanje sa obrtima vlastite svijesti 1. 5 vrttayah pancatayyah klista klistah obrta ima pet vrsta, neki su ometajuci na putu samoprepoznavanja a neki to nisu 1. 6 pramana viparyaya vikalpa-nidra-smrtayah pet ometajucih obrta; racionalizacija zabluda uzivljavanje u mastanja spavanje sjecanje 1. 7 pratyaksa-anuman-agamah pramnani izvori istinskih spoznaja su; direktno poimanje logicno zakljucivanje tradicionalni tekstovi tradicionalna predanja 1. 8 viparyayo mithya-jnanam atad rupa-pratistham zabluda je pogrešno saznanje koje proizlazi iz formi utisaka i iskustava 1. 9 sabda-jnana nupati vastu-sunyo vikalpah uzivljavanje u mastanja proizlazi kao rezultat verbalnog saznanja, a kojem nedostaje realna potpora 1.10 abhava pratyaya alambana vrttirnidra spavanje je obrt svijesti koji se nalazi u stanju poticajne odsutnosti 1. 11 anubhuta visaya sampramosah smrtih nenapustanje onog sto je vec iskušeno vodi u stanje "sjecanja", sto oznacava 'neprekidno ponavljanja istih iskustava' 1. 12 abhyasa vairagyabhyam tan nirodhah vjezbanje i duhovna procišcenost vode ka umjerenosti [navedeno u 1.2] ...  |
 |
hvala ti ..
|
ma ne znam kako da kažem sretan sam nekako i kad napravite nekad neke odluke za koje znate da su ispravne .. sumnjate i onda vam vrijeme potvrdi da su ispravne onda vam je drago gledate u nebo idete dalje i ne osvrćete se a i ne možete previše je toga pred očima briga, ljepote, dogadjaja osjetili bi se ludo kad bi se obazirali evo me dolazim disat ću te punim plučima gledati te otvorenim očima mirisati, dodirivati i kao što jutros majka reče: "Uh što je lijepo hladno .. (ustani se i dodji da vidiš)" u biti: hvala ti ... |
sinoć
|
magla, tuga, ponos, povriđenost, poigravanje ili podrhtavanje ? nema sna, molitva, mantra osjetiti se glupo, u biti je dobro je, osvijestiš nečije naume i (ne)nakane ružno ! samo mi se potvrde moja mišljenja i slike ali opet nemir je bio i jutro donijelo je mir ... srce šapatom tiho ćuti ta nije vrijedna boli moje  |
09.11.2005., srijeda
 dodirnula mi srce u snovima mojim ja odlazim sad |
|
nježno i spokojno dodiruje milinom dubinu vidi najskrivenije kutke hladnih pokrova od parkova magle i raspršuje se igra-jući se monstruma i aveti ime mu je ...... , uloviti ga nećeš, on sretan trenutak (od) ljubavi je  |
zavaravanje |
 dodirnuti bih te htio ali ne osjaćam ništa pod prstima svojim dal' je moguće da.. sve je bio samo privid joj ! kako prevarih se bolno duh u magli ili što već ne vidim više dobro tko to igra se samnom kao da želi mi reći ništa stvarno nije a možda ni ti sam smisao ne vidim ako bih krenuo negdje bolje da zatvorim oči tu nešto, duboko u meni nešto postoji što opipljivo je i nježno dohvatiti ga mogu i predati se |
 hladno i vlažno je danas mirno, tiho naizgled spokojno ali prolazi sve ruke koje nekad milovaše htjedoše staviti kamen na kamen ali kamena više nema nekom drugom pričat ću svoje priče kao niska bisera bajna i vjerovat će u naše bajke i radovati se mjenama zato dodji, moje srce otvara ti grudi još samo jedan korak ne boj se ne prežaj evo, jagodicom svojom već moju diraš.. ti osjećaš već i znaš da hladno nije hladno jer je hladno već je hladno zbog života u nama i gledat ćeš u oči moje ja gledat ću u tvoje dugo dugo dugo |
Posebna priča za posebnu osobu - TEBE
|
Uzmi si pola minute i pročitaj ovu priču jer je stvarno nešto posebno: Dva muškarca, obojica jako bolesni zajedno su ležali u bolnici. Jedan od njih je svaki dan imao mogućnost sjediti u svom krevetu zbog izdvajanja vode iz njegovih pluća. Njegov krevet je stajao uz jedini prozor u sobi. Drugi muškarac je morao stalno ležati na leđima. Brzo su se upoznali i razgovarali po cijele dane. Pričali su o svojim obiteljima, svojim domovima, poslu, gdje su bili u vojsci, i gdje na odmoru. Svaki dan je muškarac koji je sjedio uz prozor opisivao drugome muškarcu stvari koje je vidio vani. Muškarac na drugom krevetu je počeo živjeti za te jednosatne trenutke kada je njegov prijatelj sjedio i pričao o događanjima i bojama vanjskoga svijeta. Prozor je gledao na park uz jezero s labudovima. Guske i labudovi su se igrali u vodi, a mala su djeca spuštali svoje male čamce u vodu. Mladi parovi su zagrljeni šetali uz cvijeće svih boja. Veliko, staro i snažno drveće je uljepšavalo pokrajinu, a u daljini su se vidjela svjetla grada. Kada je muškarac uz prozor detaljno objašnjavao sve to, njegov je prijatelj na drugom krevetu zatvorio oči te zamišljao sve te slikovite prizore. Jednoga dana mu je muškarac uz prozor opisivao paradu, koja se kretala uz jezero. Bez obzira što njegov prijatelj nije čuo tu muziku, on ju je vidio u svom umu. Tako su prolazili dani i tjedni. Jednoga jutra je jutranja sestra donijela vodu za umivanje i uz prozor pronašla tijelo muškarca koji je u snu mirno umro. Bila je tužna i pozvala je medicinsko osoblje koje je tijelo odnijelo van. Odmah kada je to bilo moguće, drugi muškarac je zamolio da ga pomaknu uz prozor. Sestra mu je sa zadovoljstvom udovoljila, pobrinula se da se je udobno namjestio te ga ostavila samog. Uz veliki napor podigao se polako na laktove kako bi po prvi puta ugledao vanjski svijet. Konačno je imao priliku sam uživati u vanjskim ljepotama. Pogledao je kroz prozor i ugleda prazan zid. Muškarac je pitao sestru koji je to bio razlog da je pokojni prijatelj tako lijepo opisivao stvari u vanjskom svijetu. Sestra mu je rekla da je bio slijep i da nije mogao vidjeti zid koji je stajao ispred prozora. Reče: »A, možda je htio usrećiti vas?« Epilog: Neizmjerna sreća leži u usrećivanju drugih, bez obzira na naše uvjete. Podijeljena tuga se raspolovi, a kada dijelimo sreću ona se podvoji. Ako se želiš osjećati bogatim tada prebroji stvari koje ne možeš kupiti novcima. »Danas je dar, zato se zove sadašnjost«. Izvorni pisac te priče ostaje nepoznat, a pismo donosi sreću svakome, koji ga pošalje dalje. Ne zadržavaj ovo pismo. Ne šalji novce. Pismo pošalji prijateljima kojima želiš sreću. Vidjeti ćeš da će se i tebi dogoditi nešto lijepo. |
|
nekako imam osjećaj, da sam puno naučio kroz sve ovo što mi se izdešavalo zadnjih godinu dana nekako kao da nisam više blesav i moja nastojanja prema duhu, kao da su se produbila (ajde recimo bar malo.. :-))) shvatiš da ništa drugo nije bitno, istina: dolazi kroz sitne stvari i zadovoljstva; kroz istrčano tijelo do krajnje granice koje miluje topli jutarnji vjetar po licu kroz osmjehe ljudi s kojima se družim i toplinu koju osječamo u tome kroz ljubavne boli koje bole i život koji kuca zbog njih kroz neostvarne snove, koji uvjek negdje čuće i čekaju, i to da nije bitno dali će se ostvariti .. i navečer kad legnem, i sjetim se da trebam izreći molitve, i onda tamo negdje u tko zna kojoj molitvi zaspim, u jutro samo vidim da su bobci negdje po sobi, da je knjiga zgužvana - da ne kažem pocijepana, da su čarape bačene na sred sobe.. i opet ispočetka, budjenje, vježba, pucketanje zgloba, rastezanje tetiva, pokreti, ta čarolija svega.. ja dišem, srce kuca, sretan sam .. hvala.. |
|
kolotečina rađa i nove prijatelje, neke ja zbrišem u zadnje vrijeme sam sklon rašćišćavanju svog života baram ja mislim da to činim, kad prekineš neke veze onda u taj prostor mogu doći nove osobe, u biti sam i prekjučer i jučer, napravio 2 nova prostora, prekjučer mi je jedna frendica rekla kako je samnom htjela izgubiti nevinost, ali ja baš i nisam bio zainteresiran, hmm .. i da je napokon to učinila i našla dečka ali da bi se i dalje samnom viđala, PREKRIŽENA:: pa ne znamo se dovoljno da bi bili frendovi, a i nekako sam u osjetljivom razdoblju.. a jučer, bolje da ne pričam, nikad se ne zna, možda to nije gotovo, mada se čini da jeste, pa neću još ništa govoriti, kada prodje tjedan dana.. ali daleko je očiju .. |
"kolotečina", rođendan, i pokoja kava sa bejlisom
|
to mi je nekako potrebno, neka kolotečina, dugo je nisam imao. jučer je bio lijepi rođendan kupili smo jednu knjigu bilo mi je teško jučer a onda ljubav prijateljica nježna i snažna dala mi je snage napunila mi srce a imam osjećaj da je i njima trebalo ljubavi nekako smo se grlili i ljubili.. ha ha ha.. poslije smo emailom rekli kako nam je i to bilo malo, kako smo htijeli još i dodira i zagrljaja i poljubaca malo je pomoglo :-) |
|
ne seri.. o ljubavi o kojoj ja pitam za nju se gine.. a da ne govorimo da zbog nje napuštaš sve druge i ideš za njom zato ne vrijeđaj, ne pikaj i ne vrti nožem |
08.11.2005., utorak
|
u biti šutnja govori sve .. pitanja su bila jednostavna, poput pitanja: voliš li me ? u biti je glupo to nekoga pitati trebao bih to znati i osjećati.. |
|
postavih joj mnogo pitanja.. ali nema odgovora.. |
07.11.2005., ponedjeljak
weekend
|
pa bilo je lijepo: - borina vrata - biciklo na Jarunu i kava - nogomet u Maksimiru - popravci doma i tako, ono potpuno umorni i slomljeni legnem u subotu navecer, nedelja u jutro, izadjem vani, cekam mamu za shoping, radio sam vjezbe, dugo i pazljivo, vjetar na mom licu, tijelo se lagano krece.. kad smo se vratili opet sam vjezbao sreo sam se i sa MIlj.. kaze.. "nije to covjek.. " |
03.11.2005., četvrtak
|
... ne zaboravi kako razmišlja o tebi: kao o kurvi, govnu i sve ono najgore. Ne zaboravi MRZI TE i želi da crkneš.... pa nije tako manipuliraš, izdvajaš iz konteksta, ali neka ti bude ne zaboravi onda |
|
nisam bas doslijedan opet me pokusava uvuci u svoje prepucavanje .. ovoga puta postovima. ali sorry.. ne da mi se baš .. bez obzira na optuzbe lažne ili ne, svejedno znaš.. ljudi misle srcem a misli i rijeci poslije samo sluze da opravdaju postupak ti si davno odlučila a ja ću ti dati materijala koliko god hoćeš za bilo koju odluku ako baš hoćeš i napisat ću ti da te ne ..... ili da te ..... meni je jasno da se apsolutno nikakva odluka danas neće donijeti već je od prije sve doneseno, tako da se ne "lomiš" svih tvojih 7 "zato", se mogu zrcaliti i na tebe samu, ali nisu bitna, bitno je da ce sve to danas zavrsiti, zavrsiti na jedan podebljan način meni je žao ako ćeš se ti i nakon danas (ako ćeš) još se mnoge dane pitati što sam trebala napraviti a meni će pak, onda, to biti potvrda da sam dobro napravio |
KUGLA + kontrakcija = S.e.x.
|
uvlacenje, odrzavanje situacijom kakva je.. ženski princip kao kad kušate hranu, pa stisnete usne i kažete: mmmmm to je dobro, stisnete se i osjećate.. tj. bit i priroda seksualnosti.. malo iznad ili iza toga.. zašto se neko stalno pita dali .. zato što to ne želi učiniti.. i vječno se vrti u krugu pitanja.. i život prođe poput sizifa ne možete nekome reći učini to ili nemoj učiniti on vas neće poslušati on je zarobljen u mastrubaciji svojih misaonih krugova koje vrti do beskonačnosti i time opravdava život koji prolazi mimo njega a stvari su pogrešne ispočetka, jedna strana je ispravna: učini ili nemoj učiniti - to je ispravna strana neispravna strana je: premišljaj o tome, vrti se u neodlučnosti.. ako recimo u svojoj odluci pogriješiš, ali učinio si to sa dobrom namjerom, ako iople i malo vjeruješ u nešto, to nešto će ti pružiti i drugu priliku, a ti sam ćeš imati iskustvo i jednog i drugog.. ako ostaneš u premišljanju nećeš naučiti ništa,, to je zajebana zamka .. zar ne.. i tko ti tu može pomoći.. ??? |
|
izmedju nje i mene je gotovo nekako se izvlačim iz tog njenos svijeta, pogleda na svijet.. i da činim dobro, pokazatelj je i to što se osjećam kao da se ponovno stvara i osjećam tu slobodu prostora oko sebe kao da dok sam bio s njom kao da sam bio i u nekakvoj prostornor kutiji zatvoren u tamnom kartonskoj kutiji i nsam zelio izaci.. samo sam cekao kad ce i ona doci u posjetu a unutra je tamno i strasno, i vremenom se pocnes bojati svijeta koji je izvana.. nema tamo ni boga .. samo smo nas dvoje bauljamo u tami kutija je bila sazdana od riječi i priča.. i tko bi rekao da rijeci i price mogu satkati takvu kutiju takvo gusto tkanje.. i to je njen zivod danas nakon sto sam nepovratno iskidao stienke kutije, osjecam se poput leptira koji izlazi iz cahure.. vidim da ona skuplja stijenke i place nad njima i kao da bi ih htjela ponovno stkati.. samo ako to i uspije.. ja necu vise ulaziti u tu kutiju mislim da je samnom gotovo.. a i ima osoba koja dragovoljno stoji i čami u toj kutiji valjda više i ne zna drugacije.. a vani je cist zrak i sunce.. osjeti se vjetar na licu, Bog se smiješi .. ja nisam sposoban pomoći ti to može samo Bog |
