O njonji kojeg sam upoznao jedne jesenje večeri na parkingu, dok je u daljini crkveni sat odzvanjao "ponoc"... «Ti imaš filmova», bilo je prvo što mi je rekla kad me vidjela... «Da», odgovorio sam... O njonji s kojim sam se u roku od 5 minuta osjećao kao da se znamo iz nekog prošlog zivota... O njonji s kojim sam te iste večeri završio na klupi u sveučilišnoj, uz čaj, zadubljen u razgovor o knjigama...fotografijama .. i cijelom životu, smislu ha ha O njonji s kojom sam cijelu noć razgovarao, na telefon i čim bi prekinuo .. došla mi je SMS poruka " fališ mi već..." O njonji koji je izgovarao moje misli i pricao moje monologe... O njonji za kojeg mi se cinilo da bih se u nju mogao zaljubiti ludo i nepovratno... O njonji s kojim se to i dogodilo O njonji s kojim sam se puno puta smijao do kasno u noc... O njonji koji mi je pjeval «Zazmuri»...i druge pjesme O njonji s kojom sam se ljubio dok su se pod nama razlijevala svijetla uspavanog grada... O njonji s kojim sam djelio ljubavno sjedalo u kinu O njonji s kojim je trajalo kratko, ali postoje ljudi koji nam kroz zivot samo prohuje, a ostave traga... O njonji koji mi je u trenutku mog tadasnjeg sivila djelovala tako sareno...(čarape) O njonji koja me i je i nije povrijedila... O njonji koju sam i nisam povrijedilo... O njonji s kojim sam uzivao u trenutcima... O njonji koja je znala, isto kao i ja, da nece trajati vjecno, jer poznavali smo se predobro i znali da vatra i vatra cine pozar, a pozari peku i odnose zivote... |