bozji_plamen

https://blog.dnevnik.hr/bozjiplamen

četvrtak, 27.04.2006.

DAN S KRUNICOM - Prvo radosno otajstvo

Koga si, Djevice, po Duhu Svetom začela
Bog nije nas ljude ostavio same.
On je došao k nama jer nas voli
i jer zauvijek želi biti zajedno s nama.


On će doći i k tebi samo ako želiš živjeti s njim.
poslušaj ga kao i Marija,
pa će Bog doći i k tebi slično kao i Mariji.


Ona je rekla: "Evo službenice Gospodnje." (Luka 1, 38)
Učini kako je učinila i Marija: razmisli o tome što Bog od tebe želi i učini ono što On iskaže kao svoju volju.
Ako to učiniš, osjetit ćeš u sebi duboku radost.
To će biti znak da je Bog došao i k tebi.
Upitaj Boga: "Gospodine, što želiš da učinim?"

- 15:12 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 25.04.2006.

Aforizmi uz „Bijelu“ (2. Vazmenu) nedjelju

Uskrs je zdravo i ozdravljujuće pretrpljena patnja.

S Velikim petkom se još nekako i snalazimo, ali s Uskrsom kao da nismo na ti.

Zadržimo li se samo na Velikom petku, počet ćemo patnju pretvarati u božanstvo, a patnja koja je pretvorena u božanstvo proždire svoje žrtve makar joj oni bili obožavatelji.

Isus na Cvjetnicu nije upao u euforiju, a niti na Veliki petak u depresiju premda je sve vodilo u tom smjeru.

Neka se Velikog petka rane Uskrsnućem spasonosno hrane.

Križ je zaštitni i zaštićujući znak Isusovih Bogočovječnom krvlju otkupljenih učenika.

Pakleni otrov mržnje naišao je na nepobjedivi protuotrov Pobjednika s križa. Ljubav je pobijedila mržnju, aleluja!

Kad slijepci ljubav proglašavaju slijepom, treba li im slijepo vjerovati?!

Ljubav je pobijedila na Kalvariji dopuštajući da bude prividno pobijeđena nasilnim oduzimanjem tjelesnog života. Pobijedio je, dakle Onaj koji je rekao: „Nitko mi život ne oduzima, sam ga dajem!“

Sumnja je sastavni dio vjere ako je sredstvo, a ne cilj. Mi pak živimo u vremenu kad je sumnja postala nedodirljiva dogma.



/Fra Miroslav Bustruc/

- 08:20 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.04.2006.

Zahvaljujte...

Evo, jučer je bio Mali Uskrs kako se to kaže kod mene doma, Nedjelja Božjeg milosrđa ili Bijela nedjelja. Počela je škola opet pa moram puno učit... Tako da nemam vremena baš pisati prevelike postove...

Bijela nedjelja

Nedjelja iza Uskrsa zove se Bijela nedjelja.
Tako je nazvana po bijelim haljinama u koje su odrasli novokrštenici oblačili na Veliku subotu u noći (kod Vazmemog bdjenja), dan svoga krštenja, nosili ih tijekom tjedna, kao znak krsne milosti, a onda, u nedjelju poslije Uskrsa, odlagali.
I danas, djeca na krštenju dobivaju simbolički bijelu haljinicu.
Bijela nedjelja ima u nas još i pučko ime: Mladi Uskrs ili Mali Uskrs.
- Po istoj simbolici u bijelo se odjevaju krštenici kod primanja sakramenta prve pričesti, manje kod potvrde (krizme) i gotovo redovito kod vjenčanja.



PSALAM 118

(1) Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!
(2) Neka rekne dom Izraelov: "Vječna je ljubav njegova!"
(3) Neka rekne dom Aronov: "Vječna je ljubav njegova!"
(4) Svi koji se Jahve boje neka reknu: "Vječna je ljubav njegova!"
(5) Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah: on me usliša i oslobodi.
(6) Jahve je sa mnom i ja ne strahujem: što mi tko može?
(7) Jahve je sa mnom, pomoć moja, i zbunjene gledam dušmane.
(8) Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u čovjeka.
(9) Bolje se Jahvi uteći nego se uzdat' u mogućnike.
(10) Pogani me okružiše: imenom ih Jahvinim uništih.
(11) Opkoliše me odasvud: imenom ih Jahvinim uništih.
(12) Opkoliše me poput pčela, ubod im žeže kao trnje zapaljeno: imenom ih Jahvinim uništih.
(13) Gurahu me, gurahu, da me obore, ali mi Jahve pomože.
(14) Jahve je moja snaga i pjesma, on mi je spasitelj.
(15) Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika: Jahvina se proslavi desnica,
(16) Jahvina me uzdigne desnica, Jahvina se proslavi desnica!
(17) Ne, umrijeti neću nego živjeti i kazivat ću djela Jahvina.
(18) Kaznom teškom kaznio me Jahve, ali me smrti ne preda.
(19) Otvorite mi širom vrata pravde: ući ću, Jahvi zahvalit'!
(20) "Ovo su vrata Jahvina, na njih ulaze pravedni!"
(21) Zahvalit ću ti što si me uslišio i moj postao spasitelj.
(22) Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
(23) Jahvino je to djelo: kakvo čudo u očima našim!
(24) Ovo je dan što ga učini Jahve: kličimo i radujmo se njemu!
(25) O Jahve, spasenje nam daj! Jahve, sreću nam daj!
(26) Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu! Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
(27) Obasjao nas Bog Jahve! Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.
(28) Ti si Bog moj - tebi zahvaljujem: Bože moj, tebe ja uzvisujem.
(29) Zahvaljujte Jahvi jer je dobar, jer je vječna ljubav njegova!


Zahvaljujte...

-- uglazbljena verzija --

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Nek arekne dom Izraelov,
vječna je ljubav Njegova!
Nek arekne dom Aronov,
vječna je ljubav Njegova!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Gospodnja me uzdignu desnica,
Gospodnja se proslavi desnica!
Gospodnje to je djelo,
kakvo čudo u očima našim!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

Ovo je dan što ga učini Gospodin,
kličimo i radujmo se Njemu!
Ne umrijeti neću, nego živjeti,
i kazivati ću djela Gospodnja!

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!

- 18:02 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 22.04.2006.

MOLITVA

- 06:58 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.04.2006.

Obrisi Uskrsa

nebo je otključalo
sve svoje osmijehe

zvonici se dozivaju

radost i nada
slivaju se u isti zagrljaj

bjelina daje glas čežnji

duša lebdi u smiraju

ALELUJA oblikuje
krilate riječi

- 06:39 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2006.

Tko je to drugi?

Drugi je onaj kojega susrećeš na svom putu,
onaj koji raste uz tebe,
koji uz tebe radi, raduje se ili plače;
koji uz tebe mrzi ili ljubi,
onaj za kojega možda kažeš "ne mogu ga vidjeti",
onaj o kom ne govoriš, na kojega možda
uopće ne misliš jer prolaziš mimo ne gledajući
i ne videći nikoga...
Drugi je onaj kojemu se ti moraš
pridružiti da bi postao potpun čovjek, brat sviju,
onaj kojemu se moraš pridružiti
da bi mogao uspjeti i spasiti se sa čitavim
čovječanstvom.
Drugi je onaj s kojim ti
surađuješ svaki dan na dovršenju stvaranja svijeta.
Drugi to je tvoj bližnji
kojega ti moraš ljubiti svim srcem svojim,
svom snagom i svom dušom svojom.
Drugi je onaj pred kojim ćeš ti biti suđen.
Drugi je onaj pomoću kojega
rasteš i postaješ veći, to je dar Kristove ljubavi.
Drugi je poslan od Oca,
on je pitanje ljubavi koje ti postavlja Krist.
Drugi je onaj po kojemu se Bog izražava,
po kojemu Bog poziva,
po kojemu Bog obogaćuje,
po kojemu Bog mjeri našu ljubav.
Drugi je tvoj kruh svagdanji
tvoja svagdanja hostija.
On se zove Ivan, Petar, Marija,
g. Horvat, gđa Babić,
on stanuje u istoj kući u kojoj i ti,
radi s tobom u istom uredu,
vozi se istim tramvajem,
sjedi kraj tebe gledajući isti film...
On se zove Isus Krist.
Isus Krist stanuje u istoj kući u kojoj i ti,
radi u istom uredu,
vozi se istim tramvajem, sjedi uz tebe u kinu...
Drugi!...


/Michel Quoist/

- 15:18 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

Oprosti mi

Evo baš jučer sam srela jednog pozanika iz osovne škole. On je 4 godine stariji od mene. Nisam mogla vjerovat da sam ga srela u crkvi. U crkvi! Tamo sam ga zadnji put vidjela kada sam ja išla na Prvu pričest a on na Krizmu. Nikad me nije na ulici pozdravljao jer vrlo vjerojatno nije ni znao kako se zovem, ili ga jednostavno nije zanimalo. No jučer me zazvao imenom kao da smo neki stari prijatelji ali se samo nismo dugo vidjeli. Prišao mi je i rekao: ''Joj pa ti si ona mala čiji su tekstovi stalno bili u školskim novinama?!'' Rekla sam da jesam. Tako me mnogo ispitivao o tome kamo sam se upisala, kako mi ide škola, kako to da još uvijek pjevam u istom zboru kao i prije sedam godina... Slučajno smo došli na temu crkve, misa itd. Onako posramljeno je pogledao u pod kada sam ga pitala kada je zadnji put bio na misi? Ili u crkvi uopće. s još većim sramom mi je odgovorio da je prije 4 mjeseca bio prvi put nakon krizme. Bilo mi je žao što sam ga to pitala jer sam vidjela da se sada osjeća loše. Rekao mi je da je krenuo na faks i tamo upoznao frendove koji se drogiraju, opijaju svake večeri i da je to počeo raditi s njima. Nakon nekog vremena je i s ''frendovima'' počeo zalaziti u neke sumnjive klubove. No jednoga dana, oko Božića prošle godine nešto se u njemu zapitalo zašto to radi, pa je odgovore pokušao pronaći u crkvi. Vidio je svog starog profesora vjeronauka iz srednje škole koji mu je rekao da će ga Isus uvijek čekati imao on 10, 15, 30 ili 50 godina kada se odluči krenuti Njegovim putem. Rekao mi je da mu je uistinu žao zbog svega što je radio prije ia da bi se želio ispovjediti no sram ga je reći svećeniku da nije na ispovijedi bio 7 godina. Odvela sam a svom župniku. Pitao ga je dali se iskreno kaje zbog toga što je učinio, a on je rekao da da. zatim je župnik rekao da će ga ispovijediti jer za ispovijed nikad nije kasno ni nikad nije rano. Bio je s njim u uredu pola sata. Van je izašao sav sretan s papirićem u ruci. Pitala sam ga što je to. Na papiriću mu je pisala jedna molitvica za oprost. Župnik mu ju je dao i rekao mu da ju nauči napamet i kada sljedeći put pomisli da je nešto krivo napravio, nešto što misli da vrijeđa Boga ili Isusa neka iskerno izmoli ovi molitvu. Ja i on smo poslije otišli na kavu. Razgovarali smo satima. O svemu i svačemu. Bio je tako dobar, topao i prijateljski raspoložen, kao nikada prije. U ruci je čvrsto držao onu molitvu. Prepisao ju je meni na papirić i tada smo se rastali. Nije mi rekao zbogom, nego:'' Do sljedećeg susreta, na misi nadam se!''


Na papiriću je pisalo:

- 06:34 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 18.04.2006.

PS

Razmatrat ću put savršenstva:
kad li ćeš k meni doći?
Ps 101,2

- 06:42 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.04.2006.

Moj Isus

Danas smo prije mise moj zbor i ja imali jednu kratku misu u cenrtu za autizam u zagrebačkoj Dubravi. Pozvali su nas jer neki od njihovih štićenika ostaju u centru i preko ovih Uskrsnih blagdana. Da bi im boravak tamo bez roditelja i rođaka u ovo Uskrsno vrijeme učinili što lijepšim, naš zbor zajedno sa župnikom oraganizirao je jednu misu. To je za mene bilo jedno predivno iskustvo. Bili su tako slatki i onako Božje nevini. U svakom paru očiju osjetila se ona iskrena radost Uskrsa! Njih nije briga za prepun stol, poklone ili za praznike. Oni su bili sabrani. Pjevali su cijelu misu. Ne mogu opisati kako sam se osjećala u tom trenutku. Sigurna sam da ćemo ovo jako brzo ponoviti.


Evo jedne Uskrsne pjesme, bar mislim da je (oprostite mi, ali ponekad se malo izgubim u tom oceanu pjesama što ih posjeduje Hrvatska liturgijska glazba pa se ne mogu snaći i smjestiti u određeno razdoblje određenu pjesmu). Meni osobno jedna od najdražih (znam da to uvijek napišem, ali šta ja mogu kada ih sve obožavam).

- 20:26 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

Moj Bog

Moj Bog je bliz. On živi uz čovjeka i svu njegovu ljudskost dijeli s njime. Ne nameće se i ne uskraćuje nikada. Jer njega se sve tiče. Njegova prisutnost u svemu se zrcali, iz svega diše.

Moj Bog je skroman, ali se ne zadovoljava bilo čime. On od svakoga čovjeka iščekuje njegov jasan životni odgovor - njegovo »da« ili »ne«. I ne požuruje ga u tome. Čitav život je vrijeme koje mu je darovao da se odluči. Čitav život otkriva mu pravi odgovor.

Moj Bog pati. Pati dok čovjek čovjeku, dok njegovo ljubljeno dijete njegovu ljubljenom djetetu zadaje silne boli. I nema nijedne rane koju njegovo biće nije iskusilo.

Moj Bog nije sitničav i ne spominje se svakoga čovjekova posrtanja, premda nijedno ne izmiče njegovoj pozornosti. Ali uočava svaki i najneznatniji znak dobrote, i najbljeđu dobru misao, najtišu dobru riječ i najskriveniji čin dobrote.

Moj Bog voli raznolikost i nikada se ne ponavlja. U njegovim očima svatko je jedinstven. U svaki čin utisnut je biljeg osobnosti. On svakoga osobno i s ljubavlju susreće. Razlikuje i kap od kapi, i svakoj se raduje, i raduje se što sve zajedno umiju biti more i prelijevati se preko njegova srca.

Moj Bog često ostane zapanjen dok promatra kako čovjek, nerijetko i ne znajući, nanosi patnju drugom biću, i ostane zadivljen dok gleda koliko čovjek može podnijeti, koliko plemenitosti iskazati.

Moj Bog je vedar. Njegovo je lice vazda ozareno i obasjava sav čovjekov život. Ni u tmurnim danima ni u natmurenim srcima njegova vedrina ne blijedi već svakome strpljivo pripravlja novi dan, u svakome neumorno budi novoga čovjeka.

Moj Bog je pun sućuti i trudi se da čovjeka ne optereti preko mjere njegovih snaga. A kada život čovjeka lomi, on potresen korača uz njega i ništa ga od njega ne može odijeliti. Ni po čemu se od njega ne umije razlikovati.

Moj Bog vjeruje da čovjek može iskusiti sreću i u zahtjevnostima života, i unatoč silnim nepravdama, i u najbremenitijim odgovornostima, i da može radostan i s mirom i u smrt poći.

Premda ga naizgled ne dotičem, živim, koračam, o njega oslonjen. I ma kojim putovima išao, uvijek koračam njegovim dlanom. Slutim: njegovo srce neće se smiriti sve dok i sam ne postanem dio njegova dlana.

Moj Bog, Moj Isus Jučer je Uskrsnuo! Ne, neću umrijeti nego živjeti, jer jer sam i ja u Njemu uskrsnuo!

Stjepan Lice

- 19:30 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.04.2006.

SRETAN USKRS!!!

Sretan vam svima Uskrs! Nije li danas prekrasan dan??? Malo je tmurno tu kod nas u Zagerbu, ali je danas prekrasno... Imam li pravo??? Bila sam sinoć na bdijenju. I baš mi je bilo lijepo. Bila je puna crkva i tako je sve bilo sjajno, još kad su svjećice gorile... Prekrasno. Sretan vam Uskrs svima još jednom!

- 17:29 -

Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 15.04.2006.

Ako

Ako si ogrnut nemirom
Ako su ti suze blatnjave
Ako ti je nebo zgužvano i sivo
Uroni u Boga
I vidjet ćeš novo lice svoga života


Ako u srcu nosiš drače
Ako si u kavezu samoće
Ako tražiš ključ smisla i sreće
Uroni u Boga
I vidjet ćeš novo lice svoga života



Ivna Talaja

- 06:57 -

Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 14.04.2006.

A mi još uvijek spavamo

- 07:00 -

Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.04.2006.

Aforizmi uz Cvjetnicu

Slavlja su na ovoj zemlji kratka, prolazna. Pljesak se lako preobrazi u pljusak.

Isusu je žao ako život gubimo zbog sitnica, i ako život pretvaramo u sitnicu.

Isus se predaje u smrt kako bi od nas oduzeo smrt.

Muka na uskrsnuće nuka.

Dok ne umre naš stari „ja“, naš novi „ja“ ne može uskrsnuti, a dotle traje muka potpunog predanja.

Tek kad promijenimo način gledanja na život tražeći prvenstveno Njega, možemo drugima nuditi Njegove milosti, a da ne budemo prosjaci koji prosjače od prosjaka.

Ne bojmo se biti ono što jesmo, kako bismo postali ono što još trebamo biti.

Tek kad iskustveno, makar bolno, doživimo granice vlastite nemoći, možemo ući u neograničenost Božje pomoći.

Način na koji Isus prihvaća Očevu volju jest nešto što sablažnjava i najvjernije, ali drugog puta nema.

Neka Isusov svečani ulazak u Jeruzalem naše duše izazove u nama radost koju neće uništiti sablazan muke Velikog petka već će je toliko pročistiti da slavlje Uskrsa u nama ne nađe više nikakve zemaljske zapreke.

/Fra Miroslav Bustruc/

- 12:27 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

petak, 07.04.2006.

Kako mogu naći Boga?

Potpuno ne mogu vjerovati čovjeku koji reče: "Ja tražim Boga - ali ga ne mogu naći." Pokušaj, tako bih mu odgovorio, uistinu sve uistinu čini, oslobodi se demona oholosti, od pritiska egoizma - sebičnosti, odbaci iz srca sve rasizme, gledaj svakog čovjeka kao brata i sestru i tada ćeš vidjeti, tada ćeš Ga vidjeti! Ako živiš ljubav, onda opažaš Boga, koji je već u tebi. Bog ne dolazi u trenutku kada si ti postao "dobar". On je već bio tu, već je došao, i uvijek dolazi. A ti Ga tek sada možeš vidjeti jer su ti oči postale čiste, jer je tvoje srce postalo čisto, jer si sašao sa svog prijestolja.

Carlo Caretto

Preuredio don Ivica Matulić

- 07:14 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

utorak, 04.04.2006.

JEDNA MALA PRICA

Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma. Posto je trebala dugo čekati, odlucila je kupiti knjigu da joj vrijeme brže prođe. Kupila je knjigu i paketić keksa. Sjela je u čekaonicu VIP da je nitko nebi uznemiravao. Pored nje je bila stolica sa keksima, a sa druge jedan gospodin koji je čitao novine. Kad je ona počela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan. Ona se šokirala, ali nista nije rekla i nastavla je čitati knjigu. U sebi je pomislila: ma gle ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, udarila bi ga... Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na šta, je uzimao isto tako jedan. Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: baš me zanima što će sad napraviti!!!. Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje! Ovo je zaista previše, ona se zacrveni od ljutnje, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice. Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da ne bi opet bilo iznenađenja. Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci ... u tom trenutku spazi paketić keksa jos uvijek netaknut. Posrami se i tek tada shvati da su keksi, isti kao njeni, bili od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je bez šokiranja, nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, koja je bila ljuta i povrijeđena.


ZAKLJUČAK:
Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali? Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego sto se počne misliti loše, GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!


U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kad je bačen;
- Riječ nakon sto je izrečena;
- Mogućnost nakon sto je izgubljena;
- Vrijeme kad je prošlo;
- Ljubav za koju se NE BORI.

- 18:18 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2006.

Zašto?

Zadnjih nekoliko tjedana provela sam u bolnici. NIsam bila jako teško bolesna, ali mi je kroz glavu nekoliko puta prošlo - zašto? Zašto baš ja? Zašto baš sada? Zašto baš ta bolest? Hrpetina ZAŠTO a niti jedan jedini ZATO. I, evo me, konačno sam ozdravila, konačno sam došla doma. Sada više nema zašto. Više me ne muči zašto sam se baš ja razbolila i zašto baš sada, jer sam zdrava. E, da, tu je ključna riječ! ZDRAVA. Kada nam je loše, kada se osjećamo bez veze, kada se razbolimo ili kada nam netko bližnji umre pitamo se zašto. A kada smo zdravi ništa. NIŠTA. Svaki dan tisuće ljudi na svijetu umire, a mi uopće ne znamo za njih. Na te ljude ne mislimo. Ne mislimo ni na njihove bližnje. Ne mislimo ni na one koji su baš danas saznali da boluju od raka ili neke druge teške bolesti. Ni na one roditelje koju su upravo saznali da će im se djete roditi s nekim poremećajem... U tim trenutcima nama je lijepo. Onda se ne pitamo zašto sam baš ja sretna? Zašto je meni lijepo? Zašto su moja djeca zdrava? Zašto ja radim dok drugi nemaju posao? Zašto ja redovito primam plaću? Onda nas ne zanimaju razlozi. Zašto? Jer nam je dobro. Jer većina ljudi misli da je sve ono što je dobro došlo od njih samih, a sve ono što je loše od nekog drugog. Eto zašto. I tako ja nastavljam razmišljati o tome tko je toliko velik i snažan i svemoćan da može reći ZATO i upravo to učiniti. I onda shvatim. Bog. Samo On! I nestanu sva pitanja jer znam da On ima sve odgovore na njih prije nego ih ja uopće postavim. Odlučujem! Od sada više nema pitanja. Od sada se samo molim. A za ostalo će se On ovako i onako pobrinuti! (nadam se da ovim razmišljanjem nisam nikoga povrijedila)
Za kraj par prelijepih rečenica o ''ZAŠTO?'' Phila Bosmansa.

******************

Zašto?

"Upravo sam mu donijela u krevet još jednu šalicu kave", reče žena, "osjećao se bolje, i kad sam se vratila, bio je mrtav. Zašto to? Ta bio je još tako mlad!"
Iz dana u dan, iz sata u sat, po selima i gradovima, velikim i malim ulicama, po bolnicama i staračkim domovima, u gospodskim naslonjačima i zabačenim kutevima ili negdje na rubu ulice, u najvećoj bijedi, s rukama na licu, svladani bolom, zbunjeni plaču ljudi nad neumoljivom smrću.
Zašto tolike boli? Zašto multiplex skleroze? Zašto rak? Zašto hendikepiranost? Zašto ona nesreća i čovjek više ne može potrčati? Zašto umrijeti u proljeću života? Zašto? Zašto?...
Komu upravljam ovo pitanje? Znanosti? Ona toliko zna i detaljno će pretresati prave uzroke moga trpljenja i umiranja. Ali što ću s takvim odgovorom?
Kad god razmišljam o mrtvima i o svojoj smrti, o trpljenju nevinih, suočavam se s tajnom. Mogu pokušati ne razmišljati, zaboraviti ili činiti kao da... Ali dok sam pri svjesti i imam srce, progonit će me. A kad dođe trenutak da i sam moram ući u noć trpljenja i smrti, ne preostaje mi ništa drugo nego prihvatiti. Htio bih da u tom trenutku mogu moliti, da mogu zavapiti k Bogu: "Zašto si pogasio sunca koja si sam zapalio?" I siguran sam da ću srcem doživljavati stvari koje razum ne može protumačiti.

Phil Bosmans

- 14:24 -

Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 01.04.2006.

10 zapovijedi

1. Vjeruj, da je Bog Bog ljubavi i da želi svima puninu života, a ne smrt.

2. Ne zloupotrebljavaj ime Božje, da ne bi naškodio životu drugih.

3. Hvali Gospodina zbog života i slavi život kao najveći dar i svečanost.

4. Brani život koji je u opasnosti i poštuj sve koji su ti život dali.

5. Ne ubij ni jednu vrstu života, jer život je od Boga.

6. Ljubi život, jer život je od Boga.

7. Ne privlači dobra, koja su za sve, samo k sebi, jer svi ih trebaju za život.

8. Pomogni da svi imaju dovoljno za život.

9. Dijeli bratski sa svim ljudima.

10. Zauzimaj se u život i za život drugih.


Preveo i uredio: Don Ivica Matulić

- 19:16 -

Komentari (2) - Isprintaj - #