Katolička Hrvatska

četvrtak, 11.02.2016.

Uz blagdan Gospe Lurdske

Sa mostova Gave!

Teče tiha, bistra rijeka,
Kroz središte mjesta Lurda,
Nosi ime pamtivijeka,
Svježa Gava što krivuda.

Padine su njene blage,
Plodni brijegi i ravnice,
Ove rijeke svima drage,
Od dolaska Bernardice.

Sa četrnaest svojih ljeta,
Zbog Gospinih ukazanja,
Djevojčica posta sveta,
Čije ime svud odzvanja.

Tu je špilja Massabielle,
Gdje je Gospa prebivala,
Pod odjećom boje bijele,
Bernardici svetost dala.

Bezgrješno sam ja začeće,
Djevojčici ime dade,
Bernardica puna sreće,
Sada pravo ime znade.

Tu je vrelo proključalo,
Voda bistra iz njeg vrije,
Tisućama zdravlje dalo,
Tu Gospina milost grije!

Milijuni ljudi kreću,
Hodočaste sa svih strana,
Ozdravljenja traže sreću,
Godinama svakog dana.

Kupaju se, vodu piju,
Mole Gospu, njenog Sina,
Da se Božjom snagom griju,
Koja stiže sa visina!

Kad ćeš Gospe opet doći,
Na prostore neke nove,
Kad ćemo te vidjet moći,
Cijelo mnoštvo ljudsko zove.

Sveta Gospe Lurda svoga,
Gualdalupe i Fatime,
Međugorja Hrvatskoga,
Marijine Kraljevine.

Sveta Majko s nama budi,
Do svršetka zemlje ove,
Bespomoćni mi smo ljudi,
Čovječanstvo moli, zove.

Bernardica sveta sniva,
U okrilju Crkve svoje,
U srcima tako ziva,
I poticaj svima to je!

Mate Ćavar

11.02.2016. u 10:30 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 08.02.2016.

RODNOM ZAVIČAJU



O rodni moj kraju,
Kršni Široki Briježe,
Neka svuda znaju,
Za te me sve veže!
Ja sam sin tvoj
I pjevam ti ponosno stoj!

Padine tvoje strme,
Polja, doline, rijeke,
Planine gole, crne,
Volim i volit ću navijeke!
Ko sunce što te grije i sja,
Ko grobove tvojih sinova!

Oaza ti si prava,
U kojoj vječno proljeće rudi,
Naselja tvoja, duhom su zdrava,
Iz kojih niču, ratnici, ljudi,
Domovinu žarko što vole,
I kopno i more i otoke gole...

U tebi prvi opazih sjaj,
Ljetnoga dana sunčanu žegu,
I prvo što vidjeh bio je taj,
Velebni zvonik na Brijegu!
Zvonite zvona Širokog Brijega
Zvonite vječno jače od svega!

U Širokom Brijegu 1954. godine
U vrijeme zabrane imena Širokom Brijegu.
(Objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu - 1. subota, 6.2.2016)

08.02.2016. u 07:41 • 0 KomentaraPrint#

Najdraža rijeka

Hladna, modra rijeka, vrije iz kamena,
Kap joj svaka kao suza čista,
Za me na svijetu, ljepše rijeke nema,
U životu mome ona tako blista.

Gutljaje prve iz tebe sam pio,
Oni su mi dali, jakosti, čvrstine,
U tebi se kupah, tobom se krstio,
Iz utrobe kršne, majke Domovine.

Osjetilim mojim tvoj se žubor čuje,
Samotnih šetnji, moja ljubav prva,
Ma kako daleko, Borak odjekuje,
Čut ću ga i onda, kad me život shrva.

Dubokim kanjonom bure huče, brišu,
U liticam surim, laste, golubovi,
Vrbe se viju, jablanovi njišu,
S visokih visina, kamenje se ori...

Mladosti vječnom, šumi, teče, pada,
Najljepša meni rijeka svijeta,
Ljepša od Nila, Amazone, Kolorada...
Lištico moja, ponosna, sveta!

U krilu tvome, ljubav se rađa,
Djetinjstva, dječaštva i mladosti rane,
Za tobom žeđam, od nektara slađa !
Trajno me vraćaš u najmlađe dane...

Mate Ćavar
(Napisana u Beču, objavljena u "Kršnom zavičaju")
(pjesma pročitana na njegovoj sahrani u Širokom Brijegu, na 1. subotu, 6.2.2016)

08.02.2016. u 07:40 • 0 KomentaraPrint#

Voljenom Zagrebu!


Zagreb grade najljepši na svijetu,
Svijetli dragulj na ovom planetu.
Ti si srce domovine naše,
Kojem ime tebi davno daše.
Još od kraja jedanestog vijeka,
Tvog imena odjekuje jeka.
Od seobe, naši stari mili,
Hrvatskim te duhom temeljili.
Pod hrvatskim nebom praskozorja,
Ispod šume Medvednice gorja.
Na prostoru Save, tihe rijeke,
Za potomke hrvatske, daleke.
Maksimira, Tuškanca, Jaruna,
Tih prirodnih parkova, sauna...
I navijeke oni slavni bili,
Koji su nam Zagreb baštinili.
Od Kaptola i Gradeca, Griča,
O kojima duga povijest priča.
Užarene krune Gupca Mate,
Koji dade život za Hrvate.
Gričkog topa, još od s Turcim rata,
I molitvi s Kamenitih vrata,
Te branika "Krvavoga mosta",
Gdje je krvi proliveno dosta.
Zbog prestiža nad Zagrebom gradom,
U no doba prijestolnicom mladom,
Koja stalno svoje ime nosi,
Stoljećima viteški prkosi...
Tko sve Zagreb nije napadao?
Nepokoren uvijek je ostao!
Kako Hrvat bijeli Zagreb voli,
Zapamtiše i kruti Mongoli.
Džingis kan je osvojit ga htio,
Al je na njem zube polomio.
Da Hrvat ga vitezovim brani,
Zapamtiše toliki tirani.
Osmanlije, turski osvajači,
Od njih sviju, Zagreb osta jači.
I u vrijeme Ugara, Mađara,
Obrani se prijestolnica stara,
Svi tuđinski Cuvaji su znali,
Da se Hrvat Zagrebom ne šali!
Ti Zagrebu, grade ljepotane,
Kako živiš u novije dane?
Kad nad tobom tvoje nebo blista,
Kad se vije trobojnica čista,
Našim grbom, s dvades i pet polja,
Kada činiš što je tebe volja.
Križevi te katedrale zlate,
Što Hrvate, diljem svijeta prate.
Domovine hrvatskoga roda,
Od kad u njoj zasija sloboda.
Jelačić se na svoj prijesto vrati,
I na konju nastavi jahati.
Za života sa mačem je bio,
Hrvatima uspomenom mio.
Sa svog trga junački pozdravlja,
Legendarnog Tomislava kralja.
Koji isto na svom šarcu jaši,
Da se Hrvat nikoga ne plaši.
Ni na Dravi, ni na rijeci Drini,
Poručuje cijeloj domovini!
Za ratnika koji za dom strada,
Svijetli oltar starog Medvedgrada.
Sve od našeg domovinskog rata,
U Zagrebu, središtu Hrvata.
To Vrhovnik hrvatski je znao,
Kad je nalog za taj Oltar dao.
Neka na njem svijetlo vječno gori,
Za Hrvata što se za dom bori!
Tisuće su za Hrvatsku pale,
I živote za slobodu dale.
Da bi Zagreb svojim duhom cvijeta,
U središtu hrvatskoga svijeta.
Gdje su Bani naši banovali,
I u glavnom gradu stolovali.
Vojskovođe, slavni Poglavari,
Gdje počiva i Otac nam Stari!
U Šestinam ispod Medvedgrada,
Ostvaruje njegova se nada...
Spomenik mu u vječnost izrasta,
U obliku hrvatskoga hrasta.
Kojeg Vila Hrvatica štiti,
Dok mu spomen cijeli narod kiti.
Svježim cvijećem lijepe domovine,
Sve u počast tebi, slavni sine.
Nešto dalje Mirogoj se pruža,
Gajev posjed od cvijeća i ruža...
Gdje tisuće grobova je sada,
Sa simbolom velebnih "arkada".
Ovo groblje baština je živa,
U kojemu Stjepan Radić sniva.
I toliki drugi mučenici,
Hrvatskoga roda uzdanici,
Svih područja i društvenih zvanja,
Mirogojem prošlost im odzvanja.
Preradović, Šenoa, Krleža...
Naša povijest novija nam svježa.
U Zagrebu kultura nam stara,
Kazališta, muzeji, "Mimara"...
Brojne škole i sveučilišta,
Te bolnice, ko i mučilišta...
Gdje smo dugo mladi robovali,
Dok smo jugo-režim obarali.
Kroz "proljeća" hrvatska poznata,
Našeg dugog otpora i rata...
Sjedinjeni iz Hrvatske cijele,
Činili smo i podvige smjele.
Toliki smo teško stradavali
Jer se nismo odnarodit dali.
Po primjeru svetog Kardinala,
Kojeg vječno čuva katedrala.
Neka zemlja ko i nebo znade,
Volimo te naš Zagrebe, grade!
Usred zima, jeseni i ljeta,
Zagreb vječno proljećima cvjeta...

Mate Ćavar, Zagreb
(pjesma pročitana na njegovom ispraćaju u Zagrebu - 1. petak - 5.2.2016.)

08.02.2016. u 07:38 • 0 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< veljača, 2016  
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29            

Veljača 2016 (4)
Travanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Travanj 2014 (1)
Listopad 2013 (1)
Rujan 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Prosinac 2012 (2)
Siječanj 2011 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Razmišljanja i komentari o aktualnim društveno političkim zbivanjima. Intelektualna i duhovna borba protiv guranja europske i kršćanske Hrvatske na Zapadni Balkan.
Domoljubna i refleksivna poezija

Kontakt mail adresa:
hapok1990@hotmail.com

Linkovi

Raniji članci - Arhiva

Povijesni govori predsjednika Tuđmana

Brojač posjeta












free counter



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se