hey, johnny park

26.06.2006., ponedjeljak

in my blood

Danas sam se probudio sa velikom prazninom u sebi. Vec se dugo nisam tako osjecao.
Dali je to neka zakasnjela reakcija na dogadaj koji se nije niti zbio.
My ex mi pada na pamet.
Svaki put kada pomislim da je ta stranica vec davno okrenuta ona se ponovno okrece. Iznova i iznova. Iste stranice. Kao newerending story sa velikim bugom. Sjecanja naviru ispocetka. Sjecanja koja su vec pocela blijedjeti. Detalji se gube no prica ostaje ista.
I pojavljuje se i u snovima. Vec dugo nisam sanjao, nista, nju, nikada,. Borges je u jednoj prici napisao opisujuci Urlicu ako se ne varam ; "bilo je kao da sanjam, a ja nikada ne sanjam". Jeli normalno sanjat sjecanja, sadasnjosti koja se nikada nije dogodila. Stvarnosti koja je nestvarna. Koja je trebala biti. Dvoznacni snovi, koji u srzi nemaju nikakvo znacenje.
Ludim .......

Can't you hear me calling your name, girl?
I'm standing, standing in the red, red rain

<< Arhiva >>