boxer world

razgovarati sam sa sobom ludost ili ne???

Počeo sam si postavljati ovo pitanje kad shvatih da ima i onih ljudi na ovom svijetu koji to smatraju ludosti ili neprimjerenom reakcijom normalnog čovjeka.Da, ja razgovaram sam sa sobom !!! kad god osjetim potrebu za razmatranje određene teme ili problema koji je pred mene postavi život.Iako ne razgovaram sa sobom na glas ipak itekako raspravljam i razmatram svaki pogled na problem ili svaku posljedicu koja može proisteći iz akcije ili reakcije na vanjsku pobudu.Pomalo zvuči komplicirano ali meni pomaže da odluke koje donosim u svom životu ipak imaju dovoljnu dozu razmatranja i razmišljanja i da osjetim pomalo i sigurnim kad se pojave posljedice tih istih akcija ili reakcija.Ipak jako sam razočaran kad sam od kolege dobio hladan tuš u vidu podrugivanja odnosno omalovažavanja mog odnosa sa samim sobom( egoizam , dobar ili loš ??).Da li smo svijesni kakav je odnos između unutarnjeg i vanjskog ja i da li si možemo dozvoliti kritku tuđeg odnosa? Zar je tako teško prihvaćati stvari onakve kakve su bez dodataka da bi ih lakše prihvatili? Ipak dozvolit ću da me gledaju kao luđaka ali ću uvijek živjeti po načelu koji mi olakšava život na ovom svijetu,što bi rekla jedna moja virtualna frendica votafak? ...penso positivo e senso vivo e senso vivo....