Bottom seeking Top

‘Hoćeš li biti sa mnom zauvijek?’ – upitao me Javier.

Kroz glavu mi je projurilo stotinu misli: kako možeš tako nešto pitati? Pa to ne možemo znati ni ti ni ja. Tko zna što nam budućnost nosi. Zasad nam je super zajedno. Volimo se i zadovoljni smo jedan s drugim. Međutim, tko može obećati da ćemo isto osjećati za godinu, dvije, ili pet? Ljudi se mijenjaju, razvijaju, odrastaju... Ono što nam danas odgovara, možda nam neće odgovarati nakon više mjeseci provedenih zajedno. Uostalom, još nismo niti počeli živjeti zajedno. Tko zna kakvi nas problemi još očekuju u zajedničkom životu. Hoćemo li ih moći zajedno prevladati? Obojica smo još u prvim stadijima veze. Obojica još pokušavamo jedan drugoga promijeniti. Još nismo jedan drugog prihvatili ovakve kakvi jesmo. Razmatrati daleku budućnost u ovom trenutku je potpuno besmisleno.

‘Naravno’ – odgovaram sigurno i pun samopouzdanja, shvaćajući da sve moje misli koje su mi projurile glavom njemu ništa ne znače. On traži sigurnost i podršku, i to mu moram pružiti. Nadam se da će veza potrajati. Nema smisla potkopavati je već sada raspravama o besmislenosti obećanja ‘do kraja života'.