Bottom seeking Top

1. Ne možeš se sjetiti polovice ljudi koji te zovu na mobitel, čak ni onih koje si memorirao u adresar.
2. Muškarce sortiraš po duljini: 15 cm: nema šanse; 18 cm: moramo se bolje upoznati; 20 cm: hi baby!
3. Ne može proći pet minuta da riječ 'k...c' ne pređe preko tvojih usta.
4. Neugodno ti je izaći u gay bar jer tamo uvijek ima previše ljudi s kojima si spavao.
5. Izbjegneš kaznu u prometu tako da zavedeš policajca

Eric je izgubio vozačku u prosincu prošle godine zbog vožnje pod utjecajem alkohola. Život bez automobila je u našem gradu nemoguć, tako da je nastavio voziti. Riskirao je puno drastičniju kaznu ako bude uhvaćen, međutim, policija ovdje ne zaustavlja vozače osim ako ne naprave neki očit prekršaj, tako da je Eric bio prilično siguran da neće imati problema.

Međutim, kako to obično biva, neki dan ga je ipak zaustavio policajac. Uzeo mu je dokumente i odnio ih u svoje auto da ih prekontrolira. Eric je ostao u svom autu i znojio se znajući da vrlo lako može završiti u zatvoru. Ne samo da mu je vozačka dozvola oduzeta, nego uz to nije imao ni osiguranje. Znao je da mora nešto poduzeti. Kad se policajac vratio, Eric je skupio sve svoje zavodničke sposobnosti i rekao:
- How you doin’ officer?
- What do you mean how I am doing? Do you know I can put you to jail for this? – uzvratio je policajac oštro. Ali Eric se nije pokolebao. Vjerovao je svom gaydaru kojeg je polirao toliki dugi niz godina. Nakon objašnjavanja da je siromašan student koji nema drugog izbora odvratio je:
- Can I do anything for you officer?
- What do you mean?
- Anything you would like me to do for you - anything you want!
Uskoro su završili u policijskom autu, odvezli se na mirno mjesto gdje je Eric otkrio da njegov policajac nije samo zgodan u uniformi nego i da ima savršen k...c, savršeno ravnih 20 cm. Dao se na posao prije toga stavljajući mu kondom. Policajac je htio više ali u automobilu nije bilo mjesta. Nakon pola sata svršio je u kondom, a Eric u hlače. Razmijenili su brojeve telefona da bi idući put probali nešto drugo.

- You gotta be kidding! – rekao sam mu. – Jesi li ti to gledao kakav pornić pa ga pomiješao sa stvarnosti? Eric se kleo da je sve istina, a znajući ga dobro otprije, mislim da mu vjerujem.

Moj dečko je drama queen. On uzme sitnu nesuglasicu i pretvori je u ogroman problem. Primijetio sam od početka da najstitnije nerazumijevanje vrlo lako dovede do ozbiljnog sukoba u kome moram uložiti dosta napora da objasnim svoje ponašanje i uvjerim ga da je sve u redu i da ga i dalje volim.

Prethodni post je to vrlo lijepo ilustrirao. Naoko beznačajan Reggijev komentar pretvorio se u toliko ozbiljan problem da je skoro prekinuo sa mnom s obzirom da ja u njegovim očima nisam siguran da li ga uistinu volim ili sam samo slijepo zaljubljen. Ovakvih epizoda bilo je još dosta, a u posljednje vrijeme su usko povezane s ljubomorom. Ljubomoru shvaćam jer sam i sam bio ljubomoran, ali ne mogu shvatiti kako može biti ljubomoran na moje prijatelje. Problem je u tome što sam s većinom njih nekad davno završio u krevetu, pa se Javier boji da sam i dalje zainteresiran za njih. To uistinu nema nikakve veze sa stvarnošću, ali njemu je to nevjerojatno teško dokazati.

Ovo Javierovo ponašanje je kulminiralo u srijedu navečer kad sam, na putu k njemu, stao kod Sida i pomogao mu s njegovom poreskom prijavom. Tamo sam se malo zadržao dok me Javier čekao s večerom (a ja nisam ni znao da je spremao večeru). Uglavnom, kad sam stigao k njemu, nisam ni slutio sto me čeka. Takav izljev ljubomore još nisam vidio. Bio je uvjeren da ja skrivam svoju vezu sa Sidom od njega, a ja nisam mogao doći k sebi od iznenađenja. Pokušavao sam objasniti da sam samo pomagao prijatelju, ali on se nije dao. Rekao mi je da ja imam previše prijatelja s kojima sam spavao i s kojima se stalno družim, da on to ne može trpjeti, te da je gotovo s nama. Upravo tako – na moje veliko zaprepaštenje - prekinuo je sa mnom!!!

Ja od šoka nisam mogao doći k sebi. Morao sam ga ostaviti u ovakvom stanju jer sam obećao Pedru da ću ga pokupiti s aerodroma. Pedro se, dakako, vraćao iz Ohia. Nakon što sam odvezao Pedra kući, vratio sam se Javieru, a u njegovom stanu me čekalo još jedno iznenađenje. Javier je pakirao svoje stvari. Rekao mi je da je pričao s prijateljem koji ga već dulje vrijeme poziva da se vrati na Havaje, te da je odlučio da će ga konačno poslušati. Za dva dana sjeda na avion i odlazi zauvijek. Dakle, opet radi ono što je napravio već toliko puta - nakon što prekine s nekim, mijenja sredinu, odnosno bježi.

Prisilio sam ga na razgovor iako me on više puta molio da odem jer on nije sposoban biti s bilo kim u vezi. Uvjeravao sam ga da ne mora biti gotovo i da ne smije bježati. Ne znam ni sam kako, uspio sam ga smiriti i privoljeti da nam da još jednu šansu. Nakon prospavane noći, stvari su se vratile na normalu. S nekoliko iznimaka. Odsad budno pazim da kakvom nesmotrenom izjavom ili postupkom ne izazovem napad ljubomore, te svaku njegovu promjenu raspoloženja napadam serijom pitanja te pokušavam spriječiti lančanu reakciju u njegovoj glavi prije nego se realizira. Sve to mi ne pada teško jer mi se i dalje jako sviđa, odnosno, rekao bih da ga volim. Pitam se samo koliko će me to držati da ću moći podnositi ovakvo patološko ponašanje. Nadam se da će se Javier ipak promijeniti prije nego što mi bude dosta...

Sinoć mi je Reggie rekao da smo i ja i Javier slijepo zaljubljeni, odnosno da ovo što osjećamo ne može biti prava ljubav nakon samo dva tjedna poznavanja. Javieru se ovaj komentar baš nije svidio. Dapače, bio je prilično ljut jer on smatra da je s njegove strane to što osjeća prava ljubav. Propitivao me u vezi mojih osjećaja i sumnjao u njih. Bio je tako ozbiljan da me preplašio. Na kraju se smirio, ali je meni ostao neugodan osjećaj da ga je lako povrijediti s beznačajnim stvarima. Da li je moguće nakon 2 tjedna uistinu nekoga voljeti, ili treba, kako Reggie kaže, proći puno više vremena da bi nekoga uistinu upoznali i da bi sigurno znali?

Javier:"Is it just infatuation? or is it love? am i just being carried away by wrong emotions? Am i just tired of being alone that i jumped into a relationship with a guy i just met? Or am i really in love?

"By definition; INFATUATION: craze, obsession, passion, fascination and lastly LOVE. Based on my own understanding, being infatuated means not being able to wait to see this person, always thinking about him, and just cant sleep at night imagining what could happen the next time you see him. However, am i right? Is that really infatuation? Am i obsessed? It's true that i am fascinated by this person that i wanna know him more and hopefully become a part of his life. Hmmm... can you call that craze? But when we are together, all i can feel is passion from both of us. INFATUATION?! I am not sure.

"All i know is that i also feel love for this guy. How can i tell? Because my heart tells me so. I know how it feels to have a crush on someone. I also know how it feels to just like someone. But this time, it is not only my heart that tells me i love this guy. This time, my brain is involved.

"Growing up gay (but was in the closet… still somehow in the closet tho), i was most of the time misled by my emotions. I have often thought it was love, because that was what my heart told me. And most of the time, falling in love was based on how i felt. In other words, it was more of a feeling than a decision.

"Now, i can say that I AM IN LOVE! why? Because this time, it's not just a feeling, but a decision that i made. I tried to incorporate my thoughts in how i feel... and yes… both my mind and heart are telling me that I am IN LOVE."

Basilio: "Osobno sam sklon prihvatiti Reggievo mišljenje prvo iz razloga što je stručnjak na tom području, a onda jer vjerujem da ima puno više iskustava što se tiče ljudskih emocija. Uz to se i moje vlastito iskustvo nekako nedovezuje na njegove skeptičnije stavove jer polazim od pretpostavke da su prave ljubavi u životu nešto što se jako rijetko događa, a i u onim rijetkim slučajevima kada mi se činilo da sam konačno našao ono za čim sam toliko čeznuo, vrijeme je pokazalo da nisam baš bio u pravu. No, svatko ima svoju istinu i ne možemo je nasilno mijenjati. S obzirom da je Javieru tek 25 godina i da je u stranom svijetu, bez ikoga svoga njemu je možda ljubav i najpotrebnija (što uostalom dokazuju i njegova dosadašnja srljanja u veze s tragičnim epilozima). Čak i ako nije prava ili zrela ili strpljiva (naravno, govorimo još uvijek o ljubavi), riječ je vjerojatno o nečemu što on iskreno osjeća, što onda samo po sebi zaslužuje veliku pažnju i razumijevanje. Bilo kako bilo, ne daj se uznemiravati tuđim mišljenjima. "Svatko je sam sebi vođa, svatko je sam sebi učitelj, zar bi to mogao biti netko izvan nas?" govorio je plemeniti Buddha. Moj ti je generalni savjet: svoju zvidzdu slidi, tj. svoju intuiciju, pa što Bog da i sreća junačka. Tko ne riskira, ne profitira..."

It’s surprising how often I think of you, turn to speak to you, And realize you’re not right there as I expect you to be.

I guess I hold you so close in thought that it’s hard to understand sometimes that you aren’t close in person.

But I wanted to let you know I’m thinking of you and wishing we could talk and just be together Awhile…. You’re really missed!

"Nazvat ću te na telefon, ali nemoj odgovarati, OK? Ostavit ću ti poruku." Poruka je zasjala na telefonu nakon par minuta. Njegov glas me raznježuje. Vraćam pjesmu na početak i slušam je ponovo i ponovo...

Lost and all alone I always thought that I could make it on my own Since you left I hardly make it through the day My tears get in the way And I need you back to stay I wander through the night And search the world to find the words to make it right All I want is just the way it used to be With you here close to me I've got to make you see

That I'm lost without your love Life without you isn't worth the trouble of I'm as helpless as a ship without a wheel A touch without a feel I can't believe it's real... And someday soon I'll wake And find my heart won't have to break Yes I'm lost without your love Life without you isn't worth the trouble of All I want is just the way it used to be I need you here with me Oh darlin' can't you see... If we had love before We can have it back once more

Upoznali smo se na chatu u srijedu. U četvrtak smo izašli na večeru i karaoke. U petak izlazak u gay klub i upoznavanje prijatelja. U nedjelju izlazak na drag show, te jedan ozbiljan razgovor nakon kojeg mi je postao boyfriend, odnosno dečko. I tako su moja nastojanja da malo bolje i dulje upoznajem ljude prije stupanja u vezu neslavno završila. Tako je to kad se susretnu dvije osobe koje očajnički žele ozbiljnu vezu.

Napisao sam toliko lijepih stvari o Javieru. Super se slažemo i sviđamo jedan drugome. Ali ipak, odlučiti biti s nekim u vezi nakon samo tri susreta stvarno je prenaglo i prilično nerazborito. Ljubav na prvi pogled? Zašto ne, ali za ozbiljniju vezu je potrebno malo više vremena i malo više upoznavanja.

Na našem trećem susretu našli smo se u Polly Esther gdje se nedjeljom održava drag show. Meni se sviđaju ekstravagantne kraljice koje zijevaju na playback, ali Javier nije baš ljubitelj. Odšetali smo se u bar da možemo malo popričati. Pitao sam ga o njegovim prijašnjim vezama. Nakon propalog braka bio je u pet veza s muškarcima. Svaka veza je trajala po nekoliko mjeseci i završila s velikim razočaranjem. Četiri dečka su ga prevarila i ostavila, a peti se odselio u Europu. Tu se može dodati i brak koji se također okončao zbog ženine nevjere.

Ova ispovijest me prilično pogodila. Nakon Fabiana i Micka, strah od nanošenja boli jedan je od najvećih u mom odnosu s drugima. Kad sam čuo da su ga svi prethodni partneri prevarili i povrijedili odmah sam u glavi izvrtio film kako ću i sam napraviti isto. Kad je riječ o vjernosti, mislim da bih trebao naći partnera koji o tome ima malo liberalniji stav, nekoga kome ljubav i seks nisu sinonimi, nekoga kome izlet u nepoznato znači zabavu a ne smak svijeta. Iako me trenutno nitko drugi ne zanima, znam da ce doći vrijeme kad ću upoznati nekoga i poželjeti novo iskustvo. I što onda? Ova razmišljanja su me toliko izbedirala. Primijetio je da sam promijenio raspoloženje. Konačno sam mu priznao: ja sam drugačiji od njega - ja drugima nanosim bol. Rekao sam mu da se bojim da ću ga povrijediti i da nipošto ne bih želio biti još jedan u nizu dečki koji su ga povrijedili. Javier je odgovorio da, ako se bojim, to znači da nisam dovoljno zainteresiran za biti u vezi s njim i da je onda bolje da ostanemo samo prijatelji. Odvezao sam ga kući. Sjedeći u autu s njim osjećao sam se grozno jer, s jedne strane sam morao biti iskren s njim (nipošto ne želim ponoviti ono što sam napravio Micku i Fabianu), a s druge strane me je jako boljelo jer sam ga tek upoznao i jako mi se sviđao. Skoro je zaplakao, a i ja isto. Koje li drame! (I to na trećem susretu!!!)

Mislio sam da će izaći iz auta i da ga više neću vidjeti. Ali nije. Ostao je pa smo još pričali. Pitao sam ga kako uopće zamišlja našu vezu, a on se raspričao o sebi, o svom djetinjstvu i svom životu. Život mu je bio prilično težak. Roditelji su ostavili djecu baki i djedu i otišli raditi u Europu. Javier je odgajao mlađeg brata i sestru i to iz pelena. Nakon smrti bake i djeda odlučio se odseliti s Filipina. Došao je na Havaje gdje je upoznao buduću ženu. Nakon rastave mu je postalo jasno da više ni tamo ne može živjeti jer imaju previše zajedničkih prijatelja. Tako je završio u Miamiju pa onda u San Franciscu. Rekao mi je da mu je dosta seljakanja iz grada u grad. Otkrio mi je da se njegov stric seli u Chicago za mjesec dana, a on se nadao da je našao razlog za ostanak u San Franciscu. Rekao mi je da mu sredinom godine dolazi sestra i nećakinja iz Manile. Nećakinja je vanbračno dijete, a Javier joj je bio kao otac. Zbog njih se nadao da će ostati u San Franciscu.

Nakon tog dugog razgovora shvatio sam da ispred sebe imam jednu stvarno posebnu osobu kakva se ne nalazi na svakom koraku. Shvatio sam da mu kompromisi nisu strani i da je spreman prihvatiti me ovakvog kakav jesam i ne tražiti nemoguće. Uz sve te bitne osobne kvalitete, Javier mi se i izgledom jako svidja! Odjednom mi je postalo jasno: ovakva prilika se rijetko pojavljuje u životu. Svi moji strahovi i nedoumice su se rasplinuli. Odlučio sam u tom trenutku žrtvovati svoje težnje za slobodom i seksualnim eksperimentiranjima za nešto puno bolje i vrjednije. Zagrlio sam ga i počeo ga ljubiti. Bilo mu je čudno kako sam odjednom promijenio mišljenje i raspoloženje. Rekao sam mu da mi je dao dobrih razloga za to. Proveli smo još jednu nezaboravnu noć zajedno.

I tako smo nakon te večeri postali boyfriends. Nakon samo tri susreta. Još mi se vrti u glavi zbog brzine. Prijatelji me opominju, a ja ne slušam. Super nam je kad smo zajedno, zašto se onda uzbuđivati zbog tako nevažne stvari kao što je brzina?????

Javier i ja smo brzo otkrili da između nas postoji nešto posebno, neka magnetska privlačnost koja se ne susreće na svakom koraku. I jedan i drugi smo imali dosta više ili manje bolnih iskustava u kojima je privlačnost bila jednostrana. Uzajamnu privlačnost je uistinu teško naći.

Puno puta povrijeđen brojnim razočaranjima, Javier mi je priznao da se pomirio sa svojom sudbinom da će biti sam cijeli život. Jesi li lud? – odgovorio sam mu – pa tek ti je 25 godina!!!

U svom online profilu je napisao da više nije ‘nice guy’. Podigao je barijere oko svoga srca ne bi li se zaštitio od daljnjih razočaranja. Osjetio sam te barijere u razgovoru s njim. Međutim, nije dugo trebalo da se one sruše i da se pokaže prekrasna unutrašnjost ispod njih. Tko bi očekivao da se ispod prividne grubosti i nezainteresiranosti krije nešto tako posebno?

Većina priča koje mi je ispričao djelovalo je polustvarno, kao i on sam. Tri godine braka u kome je bio vjeran ženi, ali ona njemu nije zbog čega su se konačno i rastali. Nakon toga je prihvatio svoju homoseksualnost pa sad kategorički tvrdi da nije biseksualac. Pitao me da li sam gledao film "Later Days". Nakon toga mi je ispričao da je i sam bio u situaciji poput glavnog lika iz filma. Dvije godine je proveo propovijedajući svoju mormonsku vjeru i pritom izbjegavao seksualne nasrtaje svog duhovnog voditelja. Izgleda da nema samo katolička vjera problema s homoseksualcima u svojim redovima.

Javier je jako duhovit i to na specifičan, pomalo Europski način. Američki humor zna biti pomalo idiotski, ali Javier je daleko od toga. Trebalo mi je malo vremena da se naštimam na njegovu frekvenciju, a nakon toga sam mu počeo uzvraćati istom mjerom, istim polucrnim šokantnim humorom. Javier je porijeklom s Filipina, iako je samo 25% filipinac. Šalio se na račun svoje miješane krvi koja je očito kriva za egzotičnu privlačnost kojoj ne mogu odoljeti. Djetinjstvo je proveo u Manili, a nakon toga je živio u Honolulu i u Miamiju. Sad živi sa stricem koji je također gay. Zbog toga se nakon još jednog izlaska nismo morali gužvati u autu nego smo završili u stričevom stanu.

Surfer, pjevač, profesionalni plesač, i uz to strašno sladak, pretjerano romantičan, pomalo naivan, pomalo djetinjast, egzotična lica, savršenog preplanulog tijela, potpuno me osvojio. Idući dan na poslu prisjećao sam se noći provedene u njegovom zagrljaju. Izgledala mi je tako nestvarno, kao ugodan san koji je iza mene i nikad se neće ponoviti.

Ubrzo sam primijetio da je Javier prvi koji je iz mojih misli uspio potisnuti Micka. Sa drugim kontaktima u zadnje vrijeme mi je uvijek Mick bio u mislima. Logično, jer se dobra osoba poput Micka teško može zamijeniti. Javier ima jednu veliku prednost: blizu mi je pa se možemo svakodnevno vidjeti. Nadam se samo da je i Mick uspio pronaći zamjenu za mene, ili da je traži i da će je uskoro pronaći.

Prekršio je svoje pravilo da na prvom susretu nema seksa. Da li bi me to trebalo oduševiti ako mene takva pravila ne tangiraju? Ili zabrinuti zbog razlike u mišljenju? Rekao je da mu je to bio prvi put u automobilu, kao i meni, a ja nisam znao da li da mu vjerujem. Vozeći se kući ovaj prvi susret je izgledao kao san. U glavi mi je odzvanjala njegova pjesma...

I remember all my life Raining down as cold as ice A shadow of a man A face through a window Crying in the night The night goes into Morning, just another day Happy people pass my way Looking in their eyes I see a memory I never realized you made me so happy, oh Mandy Well you came and you gave without taking but I sent you away, oh Mandy well you kissed me and stopped me from shaking I need you today, oh Mandy

I'm standing on the edge of time I walked away when love was mine Caught up in a world of uphill climbing The tears are in my mind And nothing is rhyming, oh Mandy Well you came and you gave without taking but I sent you away, oh Mandy well you kissed me and stopped me from shaking And I need you today, oh Mandy Yesterday's a dream I face the morning Crying on the breeze the pain is calling, oh Mandy Well you came and you gave without taking but I sent you away, oh Mandy well you kissed me and stopped me from shaking And I need you today, oh Mandy

Upoznali smo se online (A kako drugačije? Internet je Bogom dan medij za introvertne tipove poput mene). Nakon kraćeg razgovora bilo mi je jasno da se radi o zanimljivoj osobi s kojom se može voditi smislen razgovor. Intuiciju nikad nisam smatrao svojom jačom stranom, ali odnedavno shvaćam koliko veliku ulogu igra u mojim odnosima s drugim ljudima.

Procijeniti da je netko normalan i bezopasan nije mi teško, ali pročitati da li je netko zainteresiran za mene mi je skoro nemoguće. Javier je bio toliko enigmatičan da sam zaključio da nije zainteresiran. Usprkost tome, zaključio sam da je večera prošla vrlo uspješno, to je bio prvi korak u mom nastojanju da počnem malo bolje upoznavati ljude umjesto da poput kakva tinejdžera upadam u nemoguće kombinacije s ljudima koji mi ne odgovaraju ili je veza s njima nemoguća.

A onda me Javier pozvao u Polly Esther (gay klub) na karaoke night. Pokušavao me natjerati da pjevam. Rekao sam da može nešto od Britney Spears, samo moram prvo otići u auto po svoj drag kostim. Uvjetovao sam svoj nastup time da mi se pridruži na pozornici kao Christina Aguilera. Ideja o oblačenju u drag mu se nije nimalo svidjela pa sam na ovaj način izbjegao pjevanje. Ali je on zato spremno stupio na pozornicu i otpjevao jednu prekrasnu romantičnu pjesmu. Glas mu je bio prekrasan, i to me uz njegovo egzotično lice i tijelo mješanca europljanina i azijata još više očaralo. Nakon pjesme sam ustao i zagrlio ga.

Nedugo zatim našli smo se na plesnom podiju, samo nas dvoje. Kako je bio četvrtak, klub je bio skoro prazan. Uživali smo u plesu, dodirima i poljupcima dok nas nije prekinula ekipa lokalne TV postaje koja je zbog nama nepoznatog razloga došla snimati u skoro prazni Polly Esther u četvrtak navečer. Ostatak večeri smo proveli bježeći ispred kamera. Međutim, spretni kamerman nas je ipak uhvatio i to u vrlo kompromitirajućem zagrljaju u jednom kutu kluba. Zbunjeni smo gledali u svjetlo reflektora ne znajući što da napravimo. Kroz glavu su mi prolazile misli o tome tko bi me sve mogao vidjeti na TV-u. Iako bi to štošta promijenilo u mom životu, ipak mi se ta ideja činila privlačnom. Jedan takav eksplozivan coming out bi stvarno bio nešto posebno!

Not only does honesty about introversion further your relationships with others, it furthers your relationship with yourself. Here are some of the things I eliminated from my life when I began to learn more about myself as an INFP. I eliminated…

• People who need people (!)
  
• Small talk (I never feel obligated to engage in small talk just because someone else is uncomfortable with silence)
  
• So-called obligatory family gatherings at major holidays
  
• “Christmas” … this is not how I express my affection for others or my spirituality!
  
• Social gatherings with no “purpose”
  
• Eat-or-drink-yourself-into-a-stupor schemes
  
• Large crowds (stay home and listen to the CD)
  
• Peak hour traffic
  
• Peak travel season
  
• Penalties for “singles”

When I interact with a new friend or boyfriend, I ease them into my situation. The normal response has been for them to feel relieved, even liberated. Somehow it gives them permission to gently extricate themselves from some of this nonsense as well. (But not always!)

I’m not ANTI-SOCIAL … I love solitude.
I don’t DISLIKE PEOPLE … I like people so much I want to spend quality time with them, not waste energy in small talk.
I’m not COLD … I’m detached and flexible.
I’m not PASSIONLESS … I’m intense.
I’m not SHY … I’m deep.
I’m not a LONER … I have in integrity and can stand alone against the crowd if necessary.
I’m not DEPRESSED, I’m enjoying a few moments alone to catch up with myself.

The reason self talk is so important is because we have allowed ourselves to be defined by an alien other. Other people who didn’t understand us have chosen the words in the second column of the chart to define us because they don’t understand us. They have labeled us anti-social and shy, passionless or depressed. When we replace these with words from the last column, we are not only correcting others, we are educating them. I might add that we do this for each other, too.

Educating the public begins with you. Right where you are. I used to apologize when someone approached me to talk while I was reading a book. (I’m always reading a book.) Now I lower the book long enough to correct them softly, “I’m sorry. I can’t talk right now. I’m reading.”

There are 8 different types of introverts. Briefly, they are as follows:

• INFJ the Counselor or Empath
  
• INFP the Healer or Poet
  
• INTJ the Mastermind or Analyst
  
• INTP the Architect or Observer
  
• ISFJ the Protector or Guardian
  
• ISFP the Composer or Peacemaker
  
• ISTJ the Inspector or Pragmatist
  
• ISTP the TopGun Virtuoso or the Artisan

Find your personality type here.

The letters stand for:

• I introvert or E extrovert – people either draw energy from being with others (E) or being alone (I)
  
• N iNtuitive or S sensing - intuitives look for potential and possibilities in people and things while sensors stick to the here and now
  
• T thinking or F feeling – your primary way of processing your environment is either thinking or feeling
  
• J judging or P perceiving – judgers prefer orderliness to the “messy” flexibility of perceivers

I am INTP (Introvert, Intuitive, Thinker, Perceiver), the Architect or Observer. People of this type tend to be: quiet, independent, and private; logical and unemotional; creative, ingenious, and innovative, global thinkers; curious and driven to increase their competence; casual, and adaptive; nonconforming and unpredictable. The most important thing to INTPs is their privacy and the opportunity to solve complex problems in unique ways.

So you’re an introvert or you’re pretty sure you’re one. Let’s review for a moment what we know about introverts today. Times have changed! Today we recognize that introversion is a legitimate personality type. We are not extroverts who failed. Becoming the life of the party was never our goal in the first place.

Introverts make up only 30% of the general population but this percentage increases with IQ points; the greater the education, the higher the percentage of introverts. In the lofty realms of the Rhodes Scholar, Phi Beta Kappa graduate, PhD or MBA, the proportions almost reverse.

The problem comes from the fact that up until quite recently our self image was defined by this 70% majority who didn’t understand us at all! Even worse, sometimes they were our own parents. Thus, we were labeled neurotic losers, anti-social loners and, more recently, geeks and nerds. Some people’s greatest fear is that the Internet and home schooling are turning everyone into introverts! What they really mean is “neurotic losers, antisocial loners, nerds or geeks.” The Internet may be encouraging people to relate on different terms with each other, but it is actually impossible to change your basic nature in this way. You’re either an introvert or an extrovert and never the twain shall meet. There are people who seem to be balanced in the middle between introversion and extroversion but technically you’re either one or the other.

Stigao je i taj dan! Godina dana od mog prvog posta na ovom blogu. Wow! Statistika kaže da sam napisao 250 postova, u prosjeku 23 mjesečno, i natipkao 56467 riječi.

Pogledao sam malo postove od prije godinu dana. Zanimljivo za pročitati. Neki postovi me čine sretnim jer sam u nekim stvarima napredovao i savladao određene probleme. A neki me rastužuju jer me isti neriješeni problemi tište i sada.

Zanimljivo je i kako se svrha bloga s vremenom mijenjala. Tema je ostala ista "Moje otkrivanje gay svijeta". Međutim, ispočetka sam više nastojao iznositi činjenice i događaje koji su me fascinirali, a sada više pišem vlastite refleksije i komentare. Moj blog postaje sve više moj dnevnik.

Koliko ću još pisati? S obzirom da se pismeno puno lakše izražavam nego verbalno, te s obzirom da potrebu za iznošenjem vlastitih misli moram na neki način zadovoljiti, vjerovatno će blog ostati jedan način ispoljavanja ove potrebe prilično dugo u budućnost...

Tako je Reggie okarakterizirao muškarce koji se od prvog trenutka jako zagriju za mene – očajni da stupe u vezu. Objasnio mi je nešto što ja nikad ne bi mogao sam dokučiti: da svi oni imaju problem što nepromišljeno srljaju u vezu s nekim koga ne poznaju. Odnosno misle da me poznaju zbog prvog dojma kojeg na njih ostavljam, dojma stabilnog i sređenog muškarca, k tome još i zgodnog, kao stvorenog za ženidbu!

Proces stupanja u vezu ne može biti tako brz i munjevit. Ako je seks odmah na početku savršen, to ne znači da je osoba s kojom sam bio savršena za mene. Mnogo toga još o njoj trebam naučiti i saznati. Primijetio sam da se nakon nekoliko susreta moje mišljenje o ljudima promijeni. U tome i jest štos – kaže Reggie – trebam si dati vremena da upoznam ljude PRIJE nego se upustim u nešto ozbiljnije.