Blog Ratka Boškovića

subota, 13.12.2008.

Što je tako šokantno u Eiletzovoj knjizi 'Tito u Moskvi'



Dr. Silvin Eiletz, austrijski povjesničar i psihoanalitičar slovenskog podrijetla, napisao je knjigu o Titu u Moskvi sine ira et studio, očito bez političkih namjera, bez želje da sudjeluje u današnjim sporovima i podjelama oko mjesta i uloge Tita u povijesti. Stoga je njegova knjiga jedna od rijetkih o aktualnoj povijesti koja ne djeluje pamfletski.

Nije, dakle, ni nova ni šokantna spoznaja da je Staljinov režim masovno obavljao egzekucije vlastitih građana i stranaca, pa ni to da su ljudi tada gubili glave u političkim borbama i previranjima, premda nije bilo rata ni sukoba. Knjiga je za čitatelja doista šokantna na običnoj, svakodnevnoj, ljudskoj razini. Zbivanja opisana u knjizi postaju zaprepašćujuća čim se pokušamo malo uživiti u tadašnje događaje i zamislimo ih kao rezultantu odnosa nekih živih ljudi, ljudi od krvi i mesa.

Nevjerojatno je da se Tito sam, dobrovoljno ponudio Staljinovoj tajnoj policiji da denuncira svoje sunarodnjake u egzilu, partijske drugove, supatnike u progonstvu i/ili emigraciji. Potom, postao je jedini iz tog miljea koji je pisao negativne karakteristike; i drugi su ih pisali, ali nastojeći pomoći svojim prijateljima i poznanicima, a ne poslati ih u smrt samo zato da bi sebi otvorili put na višu stepenicu u partijskoj hijerarhiji.

Šokantno je da je Tito dobro znao što radi. Ljudi su oko njega u Moskvi "očigledno" nestajali. Znao je da su svi u smrtnoj opasnosti. Kad je ta opasnost zaprijetila i njemu, toliko se prestrašio (bolje reći - prestravio) da mu je preko noći kosa pobijelila.

Zamislimo užasne osobne prilike u kojima su se našli ljudi, jugoslavenski emigranti, progonjeni i zatvarani u vlastitoj zemlji, prisiljeni skupa sa ženama i djecom pobjeći u izbjeglištvo u neku daleku državu u kojoj nisu imali ni stana, ni zaposlenja, ni novaca... Pritom, živjeli su za svoju skupinu, za svoje čiste ideale (tada je "ljevica" još bila neokaljana), trpjeli i patili se vjerojatno neopisivo.

I tada, da oni to uopće nisu znali, da oni tu opasnost nisu ni naslutili, jedan među njima, jedan njihov, otišao je dobrovoljno ubojicama i stao o njima proizvoditi "karakteristike": da su trockisti, buharinisti, avanturisti, frakcionaši, previše povjerljivi prema ljudima.

Već sutradan našli su se u katakombama NKVD-a, na sumanutim kafkijanskim procesima, s uniformiranim ubojicom iza leđa koji im se spremao ispaliti smrtonosni metak u potiljak. I njihove su se žene našle u stočnim vagonima, na putu za Sibir. Djeca po popravnim domovima...

To je bio Tito za kakvoga do danas nismo bili svjesni da je postojao.






- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.12.2008.

Zašto Eiletzova knjiga o Titu u Moskvi

Jučer sam se osjećao kao da sam položio težak ispit: poslao sam prijatelju Tomislavu u njegovu tiskaru i naslovnu stranicu knjige 'Titove tajanstvene godine u Moskvi 1935.-1940.' Briljantan dizajn naslovnice knjige izradio je moj kolega Predrag.

Samo pola sata kasnije otišao sam na gablec s jednim drugim prijateljem, Ivom, koji me i potaknuo da otvorim ovaj dnevnik, i odmah se suočio s njegovim pitanjem - kako to da si odlučio izdati knjigu o Titu, to nije baš tvoje područje?

Dobro pitanje. Zašto i kako, dakle, baš ta knjiga, nakon nekoliko tipično ekonomsko-političkih koje smo do sada moja Jadranka i ja priredili?

Svoju ulogu uvijek odigra i slučaj. Svi koji se bave objavljivanjem prijevoda knjiga znaju kako je ponekad teško naći i dobiti prava za neku knjigu, makar i vrlo poznatu. Tako prije nekoliko godina nikako nisam uspijevao naći vlasnika prava za knjigu o propasti Enrona: napisali su je dvoje vodećih novinara američkog Fortunea, ali u redakciji za tu knjigu nisu nikada ni čuli. Ni agenti koje sam kontaktirao nisu za nju znali. Tako su hrvatski čitatelji ostali uskraćeni za jednu od vjerojatno najboljih i najzanimljivijih publicističkih knjiga zadnjih godina...

O knjizi Silvina Eiletza saznao sam proljetos iz nekih naših novina, kad je objavljena u Sloveniji i odmah prodana u 2500 primjeraka. Zainteresirala me. Poslao sam izdavaču koji se spominjao upit za prava. Odgovor mjesecima nije stizao, već sam na to i zaboravio. Kad, odjednom, usred ljeta, dok smo bili na moru, u mailu odgovor: ako želite, možete dobiti prava.

Za koji tjedan knjiga mi je stigla poštom. Ostavio sam sve ostalo što sam taj čas čitao i bacio se na Tita. Malo je i slabo reći da su me već prve stranice zaprepastile: se ne sjećam kada me neka publicistička knjiga tako potresla. Čitavu ju je prva pročitala Jadranka i potvrdila moje dojmove. Tako je pala odluka: kupit ćemo prava, prevesti knjigu i objaviti ju u Hrvatskoj.

Bit će u najmanju ruku zanimljivo promatrati kako će knjiga ovdje biti prihvaćena i kako će proći na tržištu.

- 15:21 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.