Bosanski Novi

subota, 29.11.2008.

Od kud dolazite na Bosanski Novi blog

Google Analytics karta posjeta na Bosanski Novi blog

Nesretnim okolnostima stanovnici Bosanskog Novog rasuli su se po cijelom svijetu. Međutim, ljubav prema rodnom kraju nije nestala. Bosanski Novi nije zaboravljen od svojih stanovnika, i oni počesto potražuju informacije i sjećanja o svom gradu.
Bosanski Novi blog nije jedina stranica na Internetu koja pruža mogućnost virtualne posjete informacijama o Novom, ali samo za nju kao autor mogu iznijeti podatke o posjetima. Naravno, teško je znati da li su svi posjetitelji stvarno Novljani, ali za pretpostaviti je da drugi i nemaju previše motiva da dolaze na ovaj blog, koji je posvećen Bosanskom Novom.

Iz sljedećih zemalja, prema evidenciji Googla (Google Analytics) posjetitelji dolaze na ovaj blog (u značajnijem broju): Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Sjedinjene Američke Države, Njemačka, Slovenija, Srbija, Švedska, Austrija, Nizozemska (Holandija), Kanada, Danska, Švicarska, Francuska, Australija, Norveška, Velika Britanija, Španjolska, Indonezija, Italija, Makedonija, Finska, Belgija, Češka, Turska, Crna Gora, Cipar, Peru, Sirija, Kuvajt, Rusija, Bugarska, Libija, Luksemburg, Maroko, Irska, Izrael, Island, Senegal, Južna Koreja…

Po broju posjeta prednjače posjetitelji iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Sjedinjenih Američkih Država te Njemačke. Što se tiče Bosne, osim iz Bosanskog Novog posjetitelji najviše dolaze iz Sarajeva, Prijedora, Banja Luke, Prnjavora, Tuzle, Zenice i drugih gradova.

Posjetitelji iz Hrvatske, najčešće su iz Zagreba, Samobora, Osijeka, Rijeke, Splita, Zadra, Dubrovnika…

Posjetitelji iz Sjedinjenih Američkih Država dolaze iz preko 30 država, a najviše iz Ilinoisa, Missouria te Floride. Očekivano, gradovi iz kojih su posjete najčešće su St. Louis i Chicago sa svojim predgrađima.

Posjete iz Njemačke, najvećim dijelom su iz Münchena, Morfeldena, Frankfurta, Ratingena i drugih…

Impresivan broj zemalja iz kojih dolaze za vjerovati Novljani svakako intrigira, pa ovim putem pozivam sve posjetitelje, naše Novljane, da i dalje upućuju svoje mailove, ali da se ne ustručavaju i napisati ponešto o sebi za objavu na ovome blogu. To može biti objavljeno anonimno ili pod imenom i prezimenom; vaša priča, informacije o tomu gdje ste, kako ste se snašli i slično. Isto tako, javite se slobodno i sa prijedlozima za poboljšanje ovoga bloga, kritikama, kao i eventualnim pohvalama…

29.11.2008. u 11:25 • 9 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?

četvrtak, 20.11.2008.

Prva Bosanska željeznica u Bosanskom Novom

Lokomotiva na stanici u Bosanskom Novom

Osmanska država je shvaćala globalni značaj prometnog pravca istok-zapad preko Bosanskog Novog, Jajca i Sarajeva, pa je uz pomoć belgijsko-francuskog kapitala i izvođača radova 1869. godine u bosansko-novskom kraju počela s izgradnjom prve bosansko-hercegovačke željeznice normalnog kolosijeka od Dobrljina preko Bosanskog Novog do Banjaluke. Do 1872. godine završena je i puštena u promet prva pruga u BiH između Bosanskog Novog i Banja Luke, a 1873. godine je završen i pušten u promet i produžetak te pruge do Dobrljina. Međutim, za vrijeme srpske bune 1875.-1878. godine ustanici su na mnogo mjesta tu prugu porušili, pa je austro-ugarska vojska morala popraviti prugu i po drugi put je pustila u promet 1879. godine, da bi je 1883. godine u Volinji povezala preko Hrvatske Kostajnice i Zagreba sa Bečom!.

Njen je povijesni primat posve neupitan, jer je to bila ne samo prva željeznica normalnog kolosjeka u Bosni i Hercegovini, nego i prva direktna komunikacija Bosne i Hercegovine sa srednjom Europom. Nju je austro-ugarska vojna uprava iskoristila kao oslonac uspostave prvog vrlo modernog komunikacijsko-poštanskog sistema u Bosni i Hercegovini, kojeg su činile stotine poštanskih i telegrafskih stanica raznog ranga, povezanih željeznicom ili zaprežnim poštanskim kolima (diližansama), a kasnije motornim kolima ili omnibusima. Taj je promet je u svim epohama imao svoje linije, stajališta i konačišta, na ovom važnom prometnom čvorištu, jer su kroz ovaj kraj prolazili glasnici na konjima sa zapada na istok i sa sjevera na jug, što se u novom intenzitetu nastavilo kroz ugarsko-hrvatsko i tursko doba kao "glasnička" ili "tatarska" pošta, da bi se priključili na proces modernizacije poštanskog prometa na kraju 19. i početku 20 stoljeća.

Bosanski Novi je zbog vojno-strategijske i gospodarske važnosti svoje rudarsko-metalurške proizvodnje još u doba rimske uprave bio uključen u tadašnji sustav vojno-poštanskih postaja (lat. stationes, mansiones), koji je na sličan način funkcionirao i u srednjovjekovnom hrvatskom feudalizmu i pod pod osmanlijskom upravom u Bosni kao glasnička poštanska služba brzih konjanika zvanih "tatari". Međutim, turska je vojna uprava tek 1864.godine u Bosanskom Novom, Bihaću i Pridoru ustrojila svoju prvu pravu poštu, koja je od 1866. godine imala iz Prijedora preko Novog telegrafsku vezu za Bihać, a preko Starog Majdana za Kamengrad kao značajne utvrde s vojnim posadama. Tim su pravcima povremeno išle trgovačke i putničke karavane, po pravilu u pratnji naoružane zaštite zbog čestih napada šumskih razbojnika.

Prema istraživanjima Berislava Sekelja austro-ugarska vojna uprava otvorila je 1878. godine u Bosanskom Novom prvu poštu europskog tipa. Bosanski Novi je tada imao 3.310 stanovnika, osnovnu školu, mekteb, bolnicu i željezničku stanicu, kotarski ured i sud, oružničku postaju i carinu, a od godine 1905. svakonevnu autobusnu liniju za Bihać i Bosanski Petrovac. Sve do završetka Prvog svjetskog rata u toj su pošti radili samo strani vojni službenici, njen telegraf je služio samo za vojne potrebe, a službeni jezik je bio njemački. Međutim, to je bilo prvo uljučivanje Bosanskog Novog i okolice u europski komunikacijski sistem, a zahvaljujući prijevozu zaprežnim poštanskim kolima, iz literature i filmova poznatim poštanskim diližansama, kasnije i motornim poštanskim kolima i autobusima, pošta je dnevno odvožena izravno na brzi vlak Banjaluka - Beč ili druge vlakove s posebnim direktnim poštanskim kolima za Beč, a slične pokretne pošte bile su u sastavu putničkih vlakova na toj pruzi, tako da su poštanske pošiljke, zahvaljujući dobroj organizaciji, već drugog dana bile u Zagrebu ili čak u Beču!


Ovo je skraćeni tekst iz Monografije o Bosanskom Novom (u pripremi), autora mr.sc. Ante Milinovića; izdavača Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a. Sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije mogu se dobiti u Zavičajnoj zajednici Bosanski Novi iz St. Louis-a.
Autor je odobrio objavu ovog skraćenog teksta. Tijekom ovog mjeseca ovdje će se objaviti i drugi skraćeni tekstovi iz Monografije o Bosanskom Novom.

20.11.2008. u 13:28 • 6 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?

ponedjeljak, 17.11.2008.

Civilizacijske poruke novskog Keja

Pilipovića mlin na Uni - Bosanski Novi, slika sa obaloutvrde iz 1951.

Jedna od najvećih atrakcija Bosanskog Novog je poznata tri kilometra duga i kamenom ozidana obaloutvrda ili glasoviti novski Kej, s alejom sjenovitih i mirisnih lipa, tako drag mnogim šetačima i mladim ljubavnim parovima. Njegova je izgradnja imala više faza, jer je glavne radove započela gradska uprava u austrijskom razdoblju od 1903. do 1906. godine a nastavila kraljevska vlast od 1934. do 1937. godine. Preostali neozidani međuprostor s nešto povišenom obalom je nakon velikih poplava 1954. i 1955. godine dozidala tadašnja vlast, a uzvodni vidorijski dio ozidan je poslije izgradnje hotela 1985. godine, tako da je Kej kao glasovita šetnica napokon dobio svoju cjelovitost, s neizbježnim prekidom kod mosta na Uni i stare gradske Vijećnice.

Novski Kej je izgrađen 1906. godine zbog zaštite grada od poplava koje su često ugrožavale život u nekim njegovim mahalama a osobito 1902, 1904, 1909, 1921, 1925, 1929. i 1955. godine, kada su mnogi Novljani potražili spas na uzdignutijim kotama, a od stupnih mlinova se vidjelo tek njihovo sljeme. Zbog toga je gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Salih-agom Čauševićem u Beču podigla povoljni zajam i 1905.-1906. godine izgradila znameniti novski Kej s "alejom ljubavnih uzdisaja" od mirisnih lipa i sjenovitih kestena.Taj je Kej dograđen 1956. godine prigodom regulacije korita rijeke Une, kako bi se grad još bolje zaštitio od vodene stihije. On sam po sebi šalje civilizacijsku poruku o građanima i gradskoj upravi da je još prije stotinu i više godina poželjela dati gradu kultivirani štih po uzoru na bečke i pariške kejove, što današnji Novljani mogu shvatiti tek kada pogledaju sumornu panoramu grada bez toga Keja, koju je snimio Dušan Drljača oko 1900. godine. On je veliki demanti obmana o štetočinskom radu austrijske uprave u BiH, koja je lažno prozvana okupacijom, iako se radi o legalnoj odluci Berlinskog kongresa o stavljanju Bosne i Hercegovine pod tridesetogodišnju upravu Austro-Ugarske Monarhije sa zadaćom da sredi kaotične prilike u njoj zbog bezvlašća i višegodišnjih pobuna, uvede suvremenu upravu u njoj i unaprijedi kulturni i gospodarski život njenog stanovništva. Ona je tu zadaću u Bosanskom Novom vrlo časno izvršila, podižući industriju, otvarajući škole i osnivajući u tom doista malom gradu s 3.500 stanovnika desetke kulturnih i sportskih društava.

Nakon izgradnje Keja nastala je znamenita uzrečica o sličnosti Bosanskog Novog i Pariza, po keju na Uni i Sani, odnosno po keju na rijeci Seni. Slikoviti kultivirani dodaci novskom Keju i drugim sličnim visokim riječnim obalama bili su kamenom ozidani i uređeni kolsko-pješački prilazi, stepeništa ili "brodovi" gdje su pristajali i bili vezivani čamci i veće lađe, a nosili su ime po najbližoj porodici ili korisnicima tog prilaza, na pr. Dizdarev brod, Čauševića brod, Edhemov brod, Kapetanovića brod, Brkov brod i znameniti Špor. Uspješno je stvarana kod građana visoka urbana kultura, za koju je grad primio 1929. godine javna priznanja. Ona je grubo narušena nakon 1945. godine dopuštanjem katastrofalnog zagađivanja rijeke Sane, a 1956. godine je sreska uprava izvršila ekocid i nad rijekom Unom, uništavajući njene prekrasne sedrene kaskade i bogatu floru i faunu.


Ovo je skraćeni tekst iz Monografije o Bosanskom Novom (u pripremi), autora mr.sc. Ante Milinovića; izdavača Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a. Sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije mogu se dobiti u Zavičajnoj zajednici Bosanski Novi iz St. Louis-a.
Autor je odobrio objavu ovog skraćenog teksta. Tijekom ovog mjeseca ovdje će se objaviti i drugi skraćeni tekstovi iz Monografije o Bosanskom Novom.

17.11.2008. u 15:08 • 21 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?

utorak, 11.11.2008.

Veliki industrijski uzlet i pad u Bosanskom Novom

Logo tvornice SANA

Snažan industrijski razvoj počeo je u novskom kraju godine 1892., kada je na poziv austrijske uprave u Bosni bavarski industrijalac Otto Steinbeiss u Dobrljinu izgradio veliku pilanu, najveću na Balkanu, sa 140 gaterskih pila za rezanje oblovine. Potom su otvoreni ugljenokopi u Lješljanima i Cerovici te tvornica gipsa u Blagaju. Novski je kotar tada po industrijskom uzletu prema dohotku bio na drugom mjestu u BiH.
Nažalost, pilanu su 1941. spalili ustanici, te nepovratno razorili ugljenokope i gipsaru, tako da se dugo moralo čekati na novi industrijski razvoj Bosanskog Novog. Taj uzlet je počeo izgradnjom modernih pogona tekstilne i drvne industrije, te obnovom proizvodnje gipsa, koja je svoju kulminaciju dostigla nakon 1982. godine.

Bosansko-novska tekstilna industrija "Sana" je započela svoj razvoj 1937. godine kao mala privatna pletiona porodice Avdagić, koja je nakon nacionalizacije prerasla u veliki prozvodni kombinat sa nizom disperziranih pogona i više hiljada radnika, tako da je Bosanski Novi s pravom nazivan "krajiškim Manchesterom", koji je tada bio pojam u britanskoj tekstilnoj industriji.
O "Sani" je snimljena TV serija i objavljena reprezentativna monografija, ali je novi rat zatvorio njene proizvodne kapacitete i rasuo po svijetu njene stručnjake.
Ta industrija koja je svojim uzletom omogućila europski nivo razvoja grada i njegovog kulturnog i sportskog života, sada je svojim odumiranjem dovela grad na najniži nivo urbane kulture kao čistu suprotnost njegovih nekadašnjih europskih civilizacijskih i proizvodnih dometa.

Tvornica drvne industrije "Lignošper", izgrađena je u Poljavnicama 1960. godine kada je u njoj počela polufinalna proizvodnja raznih vrsta furnira i šperploča. U svom daljem razvoju ona je uspješno proizvodila kancelarijski namještaj, vodootporne šperploče i druge proizvode. Za taj uspjeh su bili najzaslužniji tadašnji direktori Nerkez Mešić i Nikica Živković sa cjelokupnim inžinjersko-tehničarskim timom, jer su uspješno pokrenuli proizvodnju a zatim u kritičnoj etapi za opstanak "Lignošpera" pružili uspješan otpor štetnoj integraciji sa sistemom "Šipada". Uslijedila je faza tehnološke modernizacije pogona i uspješan prelazak na proizvodnju finalnih proizvoda za koju je posebno zaslužan inžinjer Mladen Žagi, prvo kao tehnički a zatim kao generalni direktor sa svojim timom saradnika, s osloncem na saradnju i integraciju s firmom "Slovenijales". Taj je uzlet omogućen izgradnjom Tvornice kancelarijskog namještaja (TKN), na čelu s dipl.ing. Hasanom Muratagićem, koji je ostao zapamćen po uzornom radu, stalnim inovacijama, zapošljavanju stručne radne snage i usavršavanju finalne proizvodnje. Tim uspjehom se ponosio cijeli grad, a njegovi nositelji i pregaoci zaslužuju trajno priznanje, zbog čega se u narodu i danas po dobru spominju. Međutim, nova je ratna destrukcija obezvrijedila sve te razvojne domete i u mnogo čemu vratila industrijski razvoj na sam početak.


Ovo je skraćeni tekst iz Monografije o Bosanskom Novom (u pripremi), autora mr.sc. Ante Milinovića; izdavača Zavičajne zajednice Bosanski Novi iz St. Louis-a. Sve informacije o distribuciji i točnom vremenu izlaska Monografije mogu se dobiti u Zavičajnoj zajednici Bosanski Novi iz St. Louis-a.
Autor je odobrio objavu ovog skraćenog teksta. Tijekom ovog mjeseca ovdje će se objaviti i drugi skraćeni tekstovi iz Monografije o Bosanskom Novom.

11.11.2008. u 07:29 • 6 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?

ponedjeljak, 10.11.2008.

Čović, Tihić i Dodik dogovorili reforme u BiH

Predsjednici najjačih političkih stranaka sva tri konstitutivna naroda iz Bosne i Hercegovine, u subotu su dogovorili načela nekih od političkih reformi, uključujući ustavnu, koje je potrebno provesti u BiH. Međutim, konačna odluka o prihvaćanju tih prijedloga ovisit će o suglasnosti predstavnika svih šest stranaka koje čine vladajuću koaliciju, izvijestili su svi mediji.

Predsjednici Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ BiH) Dragan Čović, Stranke demokratske akcije (SDA) Sulejman Tihić i Stranke nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Milorad Dodik o tome su pregovarali na sastanku održanom kod Odžaka.

Nakon susreta objavljena je zajednička izjava u kojoj stoji kako su se predsjednici ovih stranaka suglasili o potrebi nastavka ustavne reforme sukladno Europskoj konvenciji o ljudskih pravima i slobodama. Temelj uređenja BiH ostao bi ustav iz Daytona koji bi se mijenjao amandmanima uz pomoć predstavnika međunarodne zajednice. Trojica stranačkih čelnika potvrdili su načelnu suglasnost kako BiH treba dobiti funkcionalna tijela vlasti ali i novu teritorijalnu organizaciju.

U vezi s najavama popisa stanovništva u BiH, tri stranačka lidera najavila su kako su spremni poduprijeti njegovu provedbu 2011. godine s tim da se do 2014. godine nacionalna zastupljenost u tijelima vlasti i drugim institucijama osigurava na temelju rezultata popisa iz 1991. godine. Popis 2011., prema izjavi objavljenoj u subotu, pod takvim bi uvjetima sadržavao i izjašnjavanje o nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti stanovnika. Na tome je do sada neprekidno inzistirala vlast Republike Srpske dok su se bošnjačke i hrvatske stranke tome protivile navodeći kako će se time potvrditi rezultati etničkog čišćenja i onemogućiti nastavak povratka prognanika.

Svađa Tihića i Silajdžića zbog dogovora o reformama

Pokušaj lidera tri najjače političke stranke u Bosni i Hercegovini da postignu dogovor o reformama koje je nužno provesti, odmah je prouzročio žestoku svađu između najutjecajnijih bošnjačkih političara i ujedno doveo u pitanje opstanak vladajuće koalicije u BiH.

Predsjednik Stranke za BiH (SBiH) Haris Silajdžić razmijenio je s Tihićem u nedjelju i danas niz ozbiljnih optužbi za izdaju interesa države.

"Subotnji dogovor izdaja je bošnjačkih i hrvatskih žrtava agresije na BiH", rekao je Silajdžić reagirajući na postignuti načelni sporazum o reformama, a prenose brojni mediji.

Dogovor lidera najjačih hrvatskih, bošnjačkih i srpskih stranaka doveo je u pitanje i predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić. On je u izjavi medijima Čovića optužio da je izdao načela takozvane Kreševske deklaracije hrvatskih političkih stranaka koja inzistira na izradi potpuno novog ustava BiH, a odbacuje preinake postojećeg. "Iznenađen sam stajalištima predsjednika HDZ BiH", rekao je Ljubić na konferenciji za novinare.

Za razliku od Ljubića, za Silajdžića je najsporniji pristanak na popis stanovništva u BiH koji bi obuhvatio i izjašnjavanje o etničkoj odnosno vjerskoj pripadnosti. Silajdžić je ocijenio kako je takvo izjašnjavanje potpuno nepotrebno u funkcionalnom smislu, a da će služiti samo potvrđivanju rezultata etničkog čišćenja. "Tihić ovime nije poduzeo ništa kako bi se popisali oni koji su protjerani iz zemlje i sada žive u inozemstvu, ali jest doprinio da se popiše 200 tisuća Srba iz Hrvatske koji su došli u BiH", rekao je Silajžić u izjavi za medije.

Tihić s druge strane misli kako Silajdžićeve primjedbe nisu utemeljene. "Haris Silajdžić i njegovi suradnici izgubljeni su u prostoru i vremenu", rekao je Tihić, kako ga danas citira većina medija u BiH. Predsjednik SDA drži kako je u sadašnjoj situaciji nužan dogovor o važnim pitanjima što on i pokušava poduprijeti.

Sporazum trojice lidera ovisi o tome hoće li ga prihvatiti Parlament BiH odnosno svih šest stranaka koje čine vladajuću koaliciju. Uz HDZ BiH, SDA i SNSD tu su još i SBiH, HDZ 1990. i Partija demokratskog progresa (PDP), a sve te tri stranke na proteklim lokalnim izborima zabilježile su loše rezultate i pad utjecaja među biračima. U ovom trenutku "trojac" u Parlamentu može računati na 20 glasova potrebnih za provedbu reformi, a potrebna su mu 22.

Veleposlanica Francuske u BiH Maryse Berniau izjavila je kako Europska unija "toplo pozdravlja" dogovor trojice stranačkih lidera te da sada očekuje donošenje zakona kojim bi se proveo politički sporazum. "Nadamo se da će i ostale političke stranke podržati ovaj sporazum kako bismo imali jasnu i održivu strategiju", rekla je Berniau za "Dnevni avaz" ponovivši ono što je ranije rekao povjerenik Europske unije za vanjsku i sigurnosnu politiku Javier Solana.

Veleposlanstvo SAD-a u Sarajevu objavilo je priopćenje u kojemu se također pozdravlja konstruktivni dijalog čiji je cilj pronalaženje rješenja za sadašnju krizu u BiH.

10.11.2008. u 14:58 • 18 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


O meni i Novom

Bosanski Novi

Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...

Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…

Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…

Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…

Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…

Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…

Novo u Novom

Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno

Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem

Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad

Jer Novi ljudi u Novom su sad…


8. veljače 2007. u Zagrebu

Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr

Novski linkovi

Linkovi - Bosanski Novi
wiki/Bosanski Novi
Slike Novog


Web BosanskiNovi blog

RSS