Bosanski Novi

četvrtak, 15.11.2007.

Unskim kejom

Kapetanović, Bosanski Novi

Šetao sam Unskim kejom, gledao kako sve izgleda kao što je izgledalo prije, samo dosta zapuštenije, pa priznajem i malo drugačije. Ljeto je bilo, i to ovo ljeto, oko Kapetanovića se okupilo i nešto ljudi… Kako su se bližili izvanredni izbori, pokušaj opoziva SDS-a na vlasti, oni koji su na vlasti malo su uredili i obalu, negdje od Kapetanovića pa sve do Vidorije. Poneku rupu na cesti su također zakrpali, i to je sve… Plakati stranaka pozivali su po gradu na opoziv ili na izbor stranaka, neki na ćirilici, neki na latinici, iako puno rjeđe. Grad se podijelio ne samo na uobičajene "bivše" (koji potiho grad posjećuju ljeti) Novljane i one sadašnje nego i na one na vlasti (strastvene članove stranaka) i one koji na vlast žele doći (podjednako strastvene). Obećalo se puno toga tih dana, ponavljam obećalo… Nisam mario na sve to, po dolasku sam prošetao Unskim kejom, Novskim kejom, uz drvorede lipa koje stoje kao da se nikad ništa dogodilo nije. Uvijek to napravim kad navratim u Novi, prvo se prošećem kejom, valjda u potrazi, tražeći potvrdu kako sam još uvijek dio te priče, provjeravajući da li prepoznajem te sada prašnjave ulice, a možda tražeći i potvrdu da one mene prepoznaju. Gledam Unu opasanu bedemom, bedemom koji je sve oronuliji i kojem svako malo nedostaje i poveći komad, gromada, otrgnuta u nasilju, nasilju nad zadnjim elementima grada kakav je nekada bio. Prošećem i ulicama, onom glavnom nekad posvećenom vođi bratstva i jedinstva, a danas tko zna već kojem monarhu istočne i ne znam da li i dobrosusjedske države. No uhvati me neki grč u želudcu kada vidim Nove posvete herojima i Novo građanštini koja je progutala gradski park, progutala u potrebi za širenjem "svetog" nad svjetovnim, Novo gradskim nad gradskim. Onda se okrenem i vratim keju, gledam Unu i sjednem se za stol jednog od kafića u kojem se i ja i oni poput mene još i osjete Novljanima. Sjedim tada i gledam kako Una teče, neminovno prolazeći poput naših života… Novi polagano protječe, odlazi dalje od nas što dalje i sami živimo od njega, ali tu uz Unu, osjetim se nekako na kratko kao Novljanin, zaboravim na sve što je udaljeno kilometrima, zaboravim na druge probleme i posvetim se Novom, Uni, keju…

15.11.2007. u 19:38 • 4 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?

petak, 02.11.2007.

Mir s Vama, mir u Bosni…

Rijetko ovdje objavljujem političke tekstove. S vremena na vrijeme ipak je više nego nužno upozoriti na neke događaje u mojoj domovini Bosni i Hercegovini. Ovih dana visoki međunarodni predstavnik Miroslav Lajčak inzistira na kakvom takvom normalnijem uređenju Bosne i Hercegovine i konačnom (iako samo) otpočinjanju stvaranja civilizirane države, dijela Europske zajednice. Tomu su potporu dale sve zapadne zemlje putem svojih ambasadora, a neizmjerno je važno napomenuti da stabilizaciju Bosne i Hercegovine nisu nakon svega zaboravili niti Amerikanci. Protiv stabilizacije i normalnog funkcioniranja do sad su se izrazili samo Srbija putem svog Predsjednika i izabrani predstavnici Srpskog naroda u Bosni i Hercegovini. Oni, ti koji su protiv stabilizacije i stvaranja građanske države Bosne i Hercegovine, upravo sebe (zamislite ironije) prozivaju zaštitnicima Ustava BIH i Daytonskog sporazuma! Pri tomu da bi zaštitili Ustav BIH, da bi zaštitili Bosnu i Hercegovinu, da bi zaštitili mirovni sporazum, spremni su i na referendume o odcjepljenju, na ne sudjelovanje u tijelima vlasti, spremni su na bojkot i na prosvjede… U ime koga, u ime građana Bosne i Hercegovine, koji se takvima ne smatraju, jer bi ti u ime kojih će to raditi najradije bili preko Drine! Nikada neću razumjeti zašto predstavnici Srba (narod će uglavnom poslušati predstavnike, političare) ne žele smatrati Bosnu i Hercegovinu svojom domovinom i zašto su spremni opstruirati svaki pokušaj da zemlja u kojoj žive napreduje? Pa ipak mislim da i nakon svega BIH političari sva tri naroda kao i drugih pa i oni koji ne rade razliku među građanima trebaju sjesti za stol i reći, kako su svi oni Bosanci i Hercegovci, a bogatstvo je ako su još nešto uz to, pa što god to još nešto bilo, Srbin, Hrvat, Bošnjak, Židov... Nemam ništa protiv toga da Srbi Bosne i Hercegovine vole Srbiju, ali neka barem uz to poštuju i priznaju Bosnu i Hercegovinu. Neka svi žive normalno, živi i pusti druge da žive…

02.11.2007. u 13:44 • 3 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


O meni i Novom

Bosanski Novi

Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...

Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…

Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…

Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…

Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…

Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…

Novo u Novom

Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno

Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem

Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad

Jer Novi ljudi u Novom su sad…


8. veljače 2007. u Zagrebu

Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr

Novski linkovi

Linkovi - Bosanski Novi
wiki/Bosanski Novi
Slike Novog


Web BosanskiNovi blog

RSS

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se