Bosanski Novi

petak, 07.09.2007.

Nas tri, Srbin, Hrvat i Musliman

Kao da je bilo jučer, sjećam se jednog događaja iz djetinjstva. Naoko ni po čemu posebno bitan, naoko se ništa spektakularno dogodilo nije, ali ipak se prejasno sjećam tog jednog događaja. Ne znam ni koje je to godine bilo, ne znam ni koji je povod tomu bitan, ali tad, baš tad, uvidjeh da među nama postoji razlika. Gotovo da se sjećam zbunjenoga lica svoga i saznanja novog. Pričali smo nas tri, godišta istih, nas tri susjedi, nas tri prijatelji. Prolazeći pokraj za nas velebnog zdanja, robne kuće Jedinstvo. U malom gradu na granicama dvaju socijalističkih republika koje na granicama kako su nam pričali nisu razdvojene nego spojene. U eri još svijetlog žara bratstva i prije spomenutog jedinstva. Nas tri mladca, pričali smo o puno toga tog dana, manje pričali, a više se igrali, a u jednom trenutku i o toj ozbiljnoj temi prozborili. Neko od trojice reče ja sam po nacionalnosti to, ti si to, a ti si to. Riječi Srbin, Hrvat i Musliman, danas naširoko i nadaleko i često spominjane usjekle su mi se u sjećanje! Ne znam kako sam ja bio toliko naivan da to nisam znao. Niti značenje toga, niti što to predstavlja. Njih dva, moja tadašnja mladenačka jarana su se nekako i razumjeli, ali ja eto nekako nisam. U sebi pomislih zašto sam ja to, a njih dvojica različito, ali ne usudih se glasno prozboriti valjda zbog spoznaje da eto svi znaju što su osim mene. Čini da je tada sve i počelo. Taj dan je za mene postao prekretnica! Upravo taj dan, koji zapravo po ničemu nije posebno važan, taj dan kad sam prvi puta jasno čuo i vidio te tri zapravo najobičnije riječi. Htio ili ne taj dan zapravo je meni nametnuo identitet koji nisam tražio! Od toga trenutka sam primjećivao te riječi, a nešto kasnije počeli su dolaziti i znakovi, ikone tih riječi, njihova slikovita uprizorenja… Nekada se zbog toga dana upustim u maštu pa zamislim da se ništa ne bi dogodilo da tog dana nije bilo. Taj dan i ono što je kasnije došlo napravilo je od mene čovjeka koji je htio pobjeći od nametnutog identiteta. Stigme. Znaka koji je u mene urezan, a od kojeg i danas pokušavam pobjeći. Taj prokleti dan! Znam da to nije povod svemu, znam da u našem mikrokozmosu taj događaj znači onoliko koliko i svemiru kada upalim svjetlo u svojoj sobi, ali ipak bi volio vratiti se nazad i pobjeći prije nego što su te riječi, te stigme, oznake izgovorene...

07.09.2007. u 11:44 • 4 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


O meni i Novom

Bosanski Novi

Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...

Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…

Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…

Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…

Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…

Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…

Novo u Novom

Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno

Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem

Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad

Jer Novi ljudi u Novom su sad…


8. veljače 2007. u Zagrebu

Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr

Novski linkovi

Linkovi - Bosanski Novi
wiki/Bosanski Novi
Slike Novog


Web BosanskiNovi blog

RSS