Bosanski Novi

subota, 08.09.2007.

Košmar riječi, misli, sjećanja i budućnosti o Bosni

Mrzim te, mrziš me, mrzimo se! Rat je sada posto neizbježan. Nekad, a ko da nikad život je bio nježan. Nekad, a ko da nikad svijet je bio posve jasan. Sada, smračilo se nešto, bijes je došao jer je za nas i zadnji odsjaj sunca zašao. Kao da je bitna stopa zemlje te da njome krvave čete travu zelenu pale, a nekad su se rosom jutrom i suncem sretnim obasjale. Bijes me udario, da si madež taj skinem ne bi me niko prepoznao. Znamen pokoji da nemamo, niko od nas znao ko smo ne bi. Sličili bi svakom ko ništa od tog ne zna. Razum bi vladao. Smatrali smo da smo nešto jasno, da prepoznao bi svako naše ponosno i glasno. No niko ni znao nije gdje smo i što smo. Odgovarali smo za onog što ga ne znamo, odgovarali su da ga dobro znamo. Rekli su da smo i mi krivi, samo zato što smo živi. Figure su po karti micali, uz skupi brandy raspravljali. Sad su oni važni, sad su oni snažni. Sada treba sve zaboraviti kažu, podijeliti zrno i rod dozreli, bratski. Svako nešto dobio je. Neko zato što presudio je, a neko jer mu suđeno je.

Mrzim te, mrziš me, mrzimo se! Kažu sada više ni razlike nema. Ma isti su vam oni svi, zamrzimo ih i mi. Imamo mi iskustva sa takvima, onakvima, i najviše ovakvima. Mi ćemo iz daljine presuditi im svima što ih dira takva bolesna taština. Ne zanima nas što za reći ima ko, jer je svako na svoj način dao što je im'o.

Mrzim te, mrziš me, mrzimo se! Rat je sada posto neizbježan. Nekad, a ko da nikad život je bio nježan. Nekad, a ko da nikad svijet je bio posve jasan. Sada, smračilo se nešto, bijes je došao jer je za nas i zadnji odsjaj sunca zašao.

08.09.2007. u 06:47 • 0 KomentaraPrint#
Komentari da/ne?



Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


O meni i Novom

Bosanski Novi

Grad kojeg nisam prežalio, grad koji mi je uvijek u srcu...

Ni sam ne znam da li sam teško nesretan ili samo tužan što kejom jutrom šetati i miris lipa uživati ne mogu…

Volio bih da drugačije je bilo, da djetinjstvo tako loše završilo nije…

Volio bih da sam tamo ljubio kao što grad ljubim svoj…

Da sam noći na Uni provodio, jedinoj što me u dušu dira, da me zelena boja tog smaragda umiruje dok tmina zavija grad…

Ja sam dijete Novoga i o Novom ovdje pišem da sjećanja, radosti i tugu podijelim i iz sebe izbacim…

Novo u Novom

Sunce što siješ svjetlost svoju
I ti nebo plavo ponosno i slasno
Dajte mi mira i vratite dušu moju
Jer blizu sam da vam viknem glasno

Što učini od nas sudbo prokleta
Da nama dan ni noć nisu isti više
Pa zar vam nit žao nije naših ljeta
Nit malo onog što ja vam sada pišem

Ni popraviti zla više nitko neće
Pokvarili ste što se moglo do sad
Jeli ostalo malo da nam date sreće
Makar da nam sjećanjem blažite pad

Jer Novi ljudi u Novom su sad…


8. veljače 2007. u Zagrebu

Kontakt:
bosanskinovi@post.t-com.hr

Novski linkovi

Linkovi - Bosanski Novi
wiki/Bosanski Novi
Slike Novog


Web BosanskiNovi blog

RSS

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se