borut.blog

borut

31.12.2009., četvrtak

"Novogodišnji ugođaj"

Obecanja se odrzavaju, pa sam prije rucka pohitao u ulicu Hagiborim gdje je na uglu prodavaonica knjiga, suvenira, igracaka i svega sta se moze nabaviti iz zemalja bivseg SSSR-a.



Rucao sam na brzinu i zaputio se u ulicu Herbert Samuel gdje se sve sta je na prodaju nudi vani, ispred ducana!

.....................

Dok sam okretao objekiv na drugu stranu upozorio me je nepoznati "tip" da nije dobro snimati tek tako, nego da i njega stavim u kadar, pa evo!



A na vecer, zurci na autobus, nisam mogao izbjeci Sašu iz one prve prodavaonice na uglu ulice Hagiborim, koji me lagano nagovorio da ga snimim kako u prigodnoj odori privlaci kupce.



... i to bi bilo sve ove Stare godine u Haderi, na pola puta izmedju Tel Aviva i Haife!

- 19:45 - Komentari (13) - Isprintaj - #

30.12.2009., srijeda

Sretna Nova

Tmurni oblaci lagano odmicu sjeveru. Mali kisobran stiti nju i moje desno rame od sitnih kapljica. Dan se priblizava prvom sumraku. Prolaznika je malo. Promatramo izloge trgovina. Ona bi zamjenila torbicu. Meni ne treba nista. Gurkam je prema starom Rusu koji nudi ukrase za jelku. Kaze mi da ima jos takvih ducana u okolici. Sutra cu ih traziti. S fotoaparatom. A ako nista ne snimim - SRETNA NOVA, vec danas!

Foto: Milan Bulatovic

- 21:09 - Komentari (11) - Isprintaj - #

28.12.2009., ponedjeljak

Ili gljive ili meso?

Kada smo se jucer vracali kuci sa glasanja bilo je vrijeme rucka, pa iako su na travnjaku pred nasom zgradom nikle gljive,





zaustavili smo se ranije u Havaceletu i nije bilo nikakvih dilema kod narudzbe jela!


- 14:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #

27.12.2009., nedjelja

Predsjednički izbori u Veleposlanstvu

Ramat Aviv je grad koji sa jos nekoliko susjednih gradova cini megalopolis Tel Aviv. Tamo je ulica Einstain i u njoj zgrada



koju, cini mi se ipak nekako zatajno (jednako kao i norveska i finska), krasi zastava Republike Hrvatske.

.............

Na petom katu zgrade je Veleposlanstvo RH i u njegovim prostorima vec od 07,00 sati ceka Biracki odbor da se osamdesetak registriranih biraca koji su trenutno u Izraelu opredjele za jednog od 12 kandidata za Predsjednika RH.



Stigao sam negdje pred rucak i odbio kolace kojima sam bio ponudjen od osoblja Veleposlanstva. Kazu - bit ce jos prilike, jer ocekuje se i drugi krug izbora!


- 17:09 - Komentari (8) - Isprintaj - #

25.12.2009., petak

Autobus koji je umro od srama

Usla je u autobus na glavnoj stanici i pokazala mjesecnu kartu kakvu kupuju umirovljenici koristeci popust od 50%. Vozac ju je pozurivao da oslobodi prolaz za druge putnike i ona je nekako uvukla izmedju sjedala svoju torbu, od onih sto ih starice koriste za odlazak na trznicu, jer od dolje imaju dva mala kotaca, a gore se izvuce rucica, pa se i malo veci teret moze vuci za sobom. Najcesce su zagasito crvenih boja, prosarane vodoravno i uspravno crnim linijama. Sjela je pored torbe i odahnula u namjeri da se dobro odmori, kako bi imala dovoljno snage za spustiti torbu niz visoke stepenice autobusa.

Tocno na vrijeme autobus, gotovo popunjen putnicima, je krenio. Gledala je kroz ne sasvim cisto staklo velikog prozora i ucinilo joj se da je autobus izlazeci iz stanice skrenio u suprotnom pravcu nego li obicno. S mukom je ustala, napravila dva-tri koraka prema vozacu i, ubacujuci ono malo rijeci Ivrita*1 koje je naucila u svoj Jidis*2, postavila pitanje. Vozac je shvatio da je ona usla u pogresan autobus i rukom joj pokazao da treba izaci na ugibalistu kojemu se je upravo priblizavao. Dok se je vozilo zaustavljalo, ona nije imala snage da hoda prema sjedalu ispred kojega je ostavila torbu, nego se je cvrsto drzala za naslon kako ne bi pala. Autobus je konacno zaustavio i ona je, umorna od napora kojeg je ulozila da odrzi ravnotezu teturala natrag. Ulozila je svu snagu da izvuce torbu u prolaz i pocela je vuci prema vratima koja su vec neko vrijeme bila otvorena. Vozac se je nestrpljivo okrenio i poceo negodovati, jer da nema cijeli dan na raspolaganju. Nije razumjela niti rijec, ali je iz gestikulacije shvatila da mora sto prije vani na ulicu.

Konacno je stajala pred stubama koje su se strmo spustale. Postavila se je iza torbe i gurala je do ruba prve stepenice. Cvrsto je drzala rucicu torbe dok je ona presla rub i s treskom lupila u donju stepenicu. Istovremeno, trebala se je presaviti u pojasu i spustiti dolje jednu nogu. O svemu tome je razmisljala, dok je ponavljala radnju kako bi torba kliznula na trotoar. Ali ruke nisu izdrzale. Grceviti stisak prstiju oko metalne precke rucice je popustio, torba se je prevrnula naprijed, a ona posrnula propadavsi tih nekoliko desetaka centimetara koji su je dijelili od plocnika. Vrata su se vec zatvarala za njom, dok se je rukama pridrzavala za torbu koja je lezala na hladnim kamenim plocama trotoara, kako se ne bi pruzila svom duzinom pored nje!

Napustajuci ovu usputnu i neplaniranu stanicu, vozac je mrzovoljno pritiskao papucicu gasa, a putnici, oni isti putnici od kojih ni jedan nije bio ustao da bi joj pomogao, su se okretali unatrag gledajuci kako ona klececi skuplja crvene rajcice, zrele prvoklasne paprike i nekoliko zelenih, malo kiselijih jabuka od kojih je namjeravala napraviti strudel za unuka koji bi mozda mogao doci ove subote u posjet. Jedino autobus, ostavljajuci je za sobom i gazeci sirokim gumama straznjih kotaca patlidzane i krastavce koji se nisu zadrzali na plavo bijelim rubnim blokovima trotoara, a koje je niti pola sata ranije pomno birala medju uredno slozenim gomilama na tezgama; da, samo autobus je udaljavajuci se mislio kako ce umrijeti od srama!


*1 suvremena verzija hebrejskog jezika

*2 jezik evropskih Zidova

"Ukradeno" od Jaira Enosa ("Program Bet" "Izraelskog radija" - 25.12.2009.)

- 19:30 - Komentari (5) - Isprintaj - #

24.12.2009., četvrtak

Ksenijino vjenčanje

Ksenija jos nije isla niti u prvi razred osnovne skole kada smo postali susjedi. Svi su je zvali Karin, jer je njeno pravo ime ovdasnjem stanovnistvo bilo tesko izgovoriti. Ubrzo su njezini roditelji iselili u Kanadu i tamo se skrasili. Jucer se je Ksenija - Karin, sada pod imenom Dana-Rahel (tu promjenu je zahtjevao Rabinat kako bi mogla stupiti u brak) pojavila preda mnom u velebnom zdanju "Queen City-ja" u Azuru pored Tel Aviva u pratnji njenog izabranika Abrahama!



Upoznali su se tamo u Kanadi i odlucili vjencati u Izrael po zidovskim obicajima i tradiciji koju su ponijeli iz Buhare, odakle potjecu Abrahamovi roditelji. Pomisao na Buharu prenijela me je u price vezane za "put sile" i lutanja Marka Pola; i nisam se puno prevario, jer Ksenijini djed i baka su dobili posebnu pocast usetavsi u dvoranu praceni nesvakidasnjom popom!





I sve kasnije se je odvijalo po nekim nevidljivim, ali cvrstim pravilima, od nalijevana casa,




govora rabina,



predaje bracnog ugovora Ksenijinoj obitelji,



preko plesa ove ili



one vrste,



obilja jela



i brojnih zdravica,



do uvazavanje djecjih igara,



prisjecanja na svecane odore predaka



i zajednickog fotografiranja,

.........

ali sve, ama bas sve praceno budnim okom onih koji ce dati konacni sud o uspjehu svadbe!


- 21:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

23.12.2009., srijeda

Sretan Bozic

(Foto: Milan Bulatovic)

- 04:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

22.12.2009., utorak

NE - nasilju

Nisam od onih koji rado pisu postove po narudzbi, niti postavljam na blog tekstove koje netko nudi u komentarima. No, kada je Beznačajan ispod zvijezda (nije ostavio podatke o stranicama na kojima se moze njega pronaci) upozorio na rijeci prof. dr.sc. Saše Zelenike u radijskoj emisiji "Mens sana" na Radio Trsatu, povodom ubojstva studenta riječkog Sveučilišta, Aleksandar Abramova, nisam mogao ne udovoljiti molbi, te napravih copy-paste i dodah jedino NE - nasilju:

„Htio sam Vam danas govoriti o događanjima na i oko Sveučilišta u Rijeci.
Ali neću.
Htio sam Vam govoriti o stanju na LHCu u CERNu i o kongresu o klimatskim promjenama u Kopenhagenu.
Ali neću.
Ovo je prilika kada se treba, naprosto mora, govoriti o Aleksandru Abramovu. Dečku, studentu moga faksa, stanovniku mog rodnog
grada, kojeg više nema. Poput Vitomira Jovičića Simkea, poput Luke Ritza u Zagrebu, poput (pre)mnogih drugih momaka i cura diljem ove naše zamlje.
Ovo bi mogla biti patetična priča o žalosti i potrebi kažnjavanja.
Ali neće.
Ovo će pokušati biti priča o odgovornosti koje nema.
O odgovornosti nas roditelja koji iscrpljeni stižemo doma i nemamo dovoljno vremena, živaca i snage baviti se svojom djecom.

O odgovornosti poslodavaca koji nas čine takvima kako bi mogli voziti svoje SUVove i jahte.
O odgovornosti nas nastavnika i profesora koji u prepunim satnicama i učionicama fingiramo HNOSove i Bolonje da bi djecu učili kakve vrste pijeska postoje u
Osječko-baranjskoj županiji, i kakav kupus raste u Lici, i kako riješiti parcijalne diferencijalne jednadžbe, i kako je u(ne)ređena ekonomija, i kako su razmišljali grčki filozofi, … ali ih nemamo vremena ni načina učiti kako biti uspravni, kako biti empatični, kako pomagati drugima i drugačijima, kako biti humani, kako biti moralni i etični,
kako biti ljudi, kako biti roditelji.

Ovo je priča o novinarima i njihovim urednicima koji nam naturaju priče o raznim Simonicama, Vlatkicama i Doloresicama, a ne promoviraju prave vrijednosti i prave junake ove zemlje. One koji se bace u rijeku da bi spasili drugoga, ali onda odšetaju jer ne žele biti u takvim novinama i na takvim televizijama. Priča o big brother bedacima i o nagradnim igrama koje uništavaju ljudsko dostojanstvo.

O vanjskoj formi umjesto sadržaja.

Ovo je priča o nazovi herojima koji kukavički bježe od haških papira umjesto o pravim herojima koji nezaposleni moraju liječiti svoje rane i traume, koji su ovoj zemlji dali sve dok su je korumpirani lupeži preuzimali i pljačkali. Ovo, nažalost, nije priča o tim pravim herojima koji i dalje tiho i samozatajno rade i trude se da ovo bude bolja zemlja za njihovu djecu i za svih nas.

Ovo je priča o katastrofalnim ministrima i lupeškim gradonačelnicima i inim hohštaplerima i nikogovićima koji žele biti predsjednici ove države.
Ovo je priča o mostovima do bagatelno kupljene zemlje, o brodovima, kamionima, cestama i tunelima na kojima su se dizale ogromne provizije, o onima koji za ništa od toga nisu odgovorni, o društvu bez ikakvih vrijednosti.
Ovo je priča o ulaganju u zgrade a ne u ljude.
Ovo je priča o čelnicima koji to postaju ucjenama, prijetnjama, podmetanjima, kupovinama glasova i naručenim medijskim istupima.
O ja tebi – ti meni titulama i nagradama.

Ovo je priča o strankama opasne nekompetencije koje postavljaju vlade opasnog diletantizma.
O vladama koje predlažu i besprizornim sabornicima koji glasaju za najveće uštede upravo na obrazovanju.
Ovo je priča o premnogim svećenicima kojima su milije bitke od prije 70 godina, nove crkve i potrošena politikanstva od onih koji stvarno žive vjeru i svoj život posvećuju potrebitima.

Ovo je priča o najdražoj Rijeci, kojoj tepamo da je otvorena i multikupluralna, ali u kojoj će se danas premnogi zatvoriti iza primorskih poneštrica kada treba pomoći i priskočiti drugima, u kojoj će se mnoga naša djeca i naši sugrađani okrenuti kad Simku bace u Rječinu ili kad Acu tuku na par metara od njih.

Ovo je priča o besprizornim kukavicama koji svoju impotetnu bahatost skrivaju iza bjesomučne agresije koju su spremni pokazati tek na slabijima od sebe ili kad ih je tri ili 10 na jednoga.
Ovo je priča u kojoj ne stanuje pamet nego epizodne nule, u kojoj nam ljudsko iverje oduzima budućnost.
Ovo je priča u kojoj bi se mnogi trebali prepoznati, ali će izabrati to ne učiniti.

Ovo je priča o nama, beznačajnima ispod zvijezda, i o zvijezdama Ace, Simkea i Luke koje nam više ne osvjetljavaju put.

Ova priča ne može nego završiti minutom šutnje. Šutnje nakon koje bi trebala uslijedi promjena i ogromna aktivnost. Ali, nažalost, neće, pa će sutra biti prestrašno jednako kao danas, ako ne i gore.

Hvala Vam, Aco, Simke i Luka što ste dio puta prešli s nama.
I oprostite nam, o Bože, oprostite nam ako možete, što nismo znali bolje pa Vam nismo dopustili da taj Vaš put bude puno dulji i ljepši od našega.“

Srdačan pozdrav,

Saša Zelenika

- 14:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

21.12.2009., ponedjeljak

Vježba GSS

Milan je dokazao da mu se moze vjerovati na rijec i evo fotografija s jucerasnje vjezbe Stanice GSS Makarska na Biokovu u kojoj je sudjelovalo 14 od ukupno 25 clana Stanice.

Prvi dio vjezbe bio je posvecen pravljanju sidrista u snijegu. Na fotografiji je situacija u kojoj su za sidriste koristena tri cepina.



Drugi dio se je sastojao u vjezbanju podizanja akije (nosiljka-vozilo za prijenos unesrecenoga u snijeznim uvjetima) uz strminu pomocu sistema "Sv. Bernard" okacenog o sidriste.



Treci dio vjezbe je trebao pokazati koliko su spasavatelji fizicki spremni za vucenje akije.



Cetvrti i najugodniji dio vjezebe odigrao se je u Velikom Brdu uz meso divlje svinje i makrune pripravljenje po najboljoj recepturi gospodje Marije!


- 19:54 - Komentari (4) - Isprintaj - #

20.12.2009., nedjelja

Biokovo pod snijegom

Dok sam jucer razgovarao s Milanom i hvalio se kako uzivam ovdje na +20 stupnjeva C, on mi je slao fotografije ledom okovanog TV odasiljaca na Sv. Juri snimljene prosle zime s akcentom na umjetnicki dojam,



obecavajuci da ce mi i danas, nakon povratka s Biokova poslati koju fotku, mozda ne lijepu kao ovu, ali barem da vidim kako makarski GSS odradjuje rutinske vjezbe.



Preostaje mi jedino cekati...

- 16:42 - Komentari (10) - Isprintaj - #

19.12.2009., subota

Bijes mora

Kada sam u studenome razmisljao o snazi mora, ni sanjao nisam da ce prve ovogodisnje oluje pred obalama Levanta poslati na morsko dno vec drugi brod. Jucer je to bio veliki teretni brod "Danny F II" koji je prevozio tisuce grla krupne i sitne stoke za Siriju, a od 83 clana posade samo je dio spasen.

(Arhivska snimka: www.uglyships.com)


Kisa je uvelike pljustala



kad sam odlucio krenuti tamo gdje je nekad bila siroka pjescana plaza, a sada strse kamene gromade i izbacene krhotine olupina davno potopljenih plovila, na cudenje promatraca iz automobila poredanih na sigurnoj udaljenosti od dohvata valova,



da pitam more: ZASTO?



Zasto ljudske zivote? Neka se igra s ljudskih ruku djelima, pa i tisucljetni akvadukt neka razmrska da mu ni znamena ne ostane;



al' u covjeka nek' ne dira! Zar mu se ne klanja dovoljno i ne postuje ga? Plovec njegovim prostranstvima, zar i njemu ne sluzi, darove mu prinosi? Zbog cega mu se more sveti? Zasto ga kaznjava?



I nebo se je odjednom nasmijesilo, kisa je prestala, vjetar jenjao, a more kao da odmahuje vodenom prasinom s krijeste vala i porucuje: "Mani me se sitni stvore!"


- 00:27 - Komentari (7) - Isprintaj - #

18.12.2009., petak

Briga o mačkama

Dok sam stajao pored sudopera i bavio se nevaznim poslovima, gledao sam kako je nocas kisa oprala ulice i prozorska okna. A tamo dolje se uvijek nesto dogadja, pa sam pozvao Vesnu, ne da mi pomogne u nevaznim poslovima, nego da pogleda ako joj treba kavezic za macke u kojemu bi mogla, ako ztreba, odnijeti Macija ili Nadru veterinaru.



Kad je Vesna zauzela mjesto pored drugog prozora (jer sta bi ona pored sudopera?) sve je bilo jasno. Macakan (to mi zvuci ljepse od "živoder") je dosao vratiti mace koje je pred koji dan ulovio i koje su sterilizirali,



te namamiti nove koje ce proci isti tretman, kako se oko stambenih zgrada ne bi motalo previse tih korisnih zivotinja.



Kisa je pocela opet prati i predstava je zavrsila, jer mace, zna se, ne vole vodu, a novina kojom je kavez bio prekriven nije bas neka zastita!


- 16:23 - Komentari (3) - Isprintaj - #

16.12.2009., srijeda

U Tel Avivu

Vesna je dobila uputnicu za nekakav pregled. Trebala je biti u bolnici "Asuta" u Tel Avivu u 19,15 sati. Nakon malog kruzenja centrom grada stigli smo na vrijeme do odredista. Osoblje na prijemu je obavilo svoj posao, a Vesni je odmah bilo nesto sumnjivo. Za cas se je ispostavilo da je uputnica netosno sisfrirana i pregled nije bio onaj zbog kojega smo dosli. Dakako, greska ce se ispraviti i mi cemo doci ponovo, a nije ni svako zlo za zlo, jer smo kasnije na ulici susreli popularnog pjevacu Dudu Tasa (onaj visi s crvenim vezicama na cipelama),



a jos kasnije, na stepenicama zgrade u ulici Jehuda Halevi, i Mihali koja nam je donije pozdrave iz Zagreba!



A evo i jednog Tasinog klipa iz vreman dok je jos brijao glavu!

.............

- 20:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

14.12.2009., ponedjeljak

Treca svijeca Hanuke

Bio je treci dan praznika Hanuka i sve spremno za paljenje svijeca,



samo Bartula nema, pa nema niti pjesme, nit' se vade krafne, nit' se vrti zvrk, a i plamićci gore tek tako!


- 19:59 - Komentari (4) - Isprintaj - #

13.12.2009., nedjelja

U Centru za rehabilitaciju

Poslijepodne smo proveli u Centru za rehabilitaciju bolnice "Siba" u Tel Hashomeru pored Tel Aviva. Naime, nas susjed i prijatelj Jafim je pred desetak dana osjetio tegobe u grudima i zatrazio pomoc lijecnika. Jedva je stigao javiti svojima doma da mora pod kirurski noz i vec je bio na operacijskom stolu. Mijenjali su mu kojesta na i oko srca koristeci razna tkiva s nogu i ruku. No, nije sve zavrsilo kako su strucnjaci zamislili, jer se je Jafimov krvni pritisak naglo povecao i doslo je do izljeva krvi u mozak koji mu je umrtvio lijevu stranu tijela. Nakon sto se je Jafimovo stanje stabiliziralo prebacen je u Centar za rehabilitaciju kamo smo se danas uputili i odnijeli mu najnuznije potrepstine, a Asja je pripremila nekoliko njegovih omiljenih jela, od kojih se nije odvajao niti za vrijeme fotografiranja!



Dobar je to znak kad bolesnik ima apetit, a drzao ga je i vedar duh, pa nam je pokazivao koliko vec moze pomaknuti do jucer nepokretne ruku i nogu. Jedini cimer u sobi mu je tridesetjednogodisnji Jonatan iz Askelona koji je prije cetiri mjeseca pao dok je cistio bazen i od udarca glavom o pod zadobio izljev krvi u bazi mozga. Bio je potpuno nepokretan, a jos uvijek vidi dvostruku sliku jer su mu na oba oka otkazali treci i sesti misic. Rado je pozirao ocekujuci da ce gledajuci fotografije na blogu moci pratiti napredak rehabilitacije!



Otisli smo zadovoljni, jer smo nasli bolje stanje nego li sto smo ocekivali. Vesna nije propustila ni ovaj automat za kavu (kao ni jednog pored kojega je put nanese), a razlog njenu i Asjinom smijehu treba traziti negdje gore na stropu po kojemu (tako se je njima cinilo) netko hoda!!!


- 20:07 - Komentari (8) - Isprintaj - #

09.12.2009., srijeda

Vrijeme za kocku

Sest je sati. Neko trulo vrijeme, kao da ce kisa. Jos snen, brisem rucnikom vlazno lice i slusajuci glasove s ulice prilazim prozoru. Dolje, uz samu cestu, dvojica su zauzeli mali, okrugli bestonski stolic, prostrli na njega komad kartona i ... sta ima u rukama onaj ledjima okrenut?



Razgovor je glasan, ali rijeci nerazgovjetne. Sad vec vidim da si dijele karte!



A samo tren zatim karte su otvorene i onaj ledjima okrenut vadi novac iz straznjeg dzepa. Onaj licem okrenut ne krije veselje!



Izvjestavam Vesnu, a ona odgovara da je vec sat-dva budna. Smetaju je glasovi one dvojice. Tko joj je kriv kad ima lagan san, a kockari, ili par lovaca na naivnu zrtvu ne biraju ni vrijeme ni mjesto - vazna je laka zarada!

- 19:38 - Komentari (6) - Isprintaj - #

06.12.2009., nedjelja

Spomen koncert

Jucer smo se okupili u Sevionu kod gospodina Samuela Schlesingera pocasnog konzula Republike Hrvatske.



Njegovom dobrotom odrzan je osmi u nizu koncerata posvecenih sjecanju na njegova oca profesora Ervina Schlesingera (1904-1965) po kojemu je, upravo ovih dana, nazvana jedna ulica u Ashdodu, te spomenu na nedavno preminulu Zeni Lebl.



Ugledni domacin nas je, kao i uvijek, srdacno pozdravio nudeci nam sve udobnosti svoga doma, a ubrzo se je pridruzila i gdja Zorica Marica Matkovic veleposlanica Republike Hrvatske u Izraelu.



Prigodni govori gospodina Schlesingera



i muzikologa gospodina Dusana Mihaleka



uveli su nas u carobni svijet nota



kojega su iz muzickih sveski u ugodu sevionskog salona prenijeli izraelski pijanisti porijeklom iz Kirgizstana Mikhael Burshtin i Faina Kharmaz.

...............

Nadahnuto su odigrali "Variationen und Fugato uber ein Menuetto von Mozart" kojeg je napisao 1922. godine Rikard Schwarz (Zagreb, 1897 - Jasenovac, 1942?) i Lisztovu "Madjarsku rapsodiju br.2" pred prezadovoljnom publikom.



U pauzi, uz slatkis i casicu laganog pica - susreti,



susreti



i ponesto (mozda ) ne za svacije usi (dakako, ne o mome zdravstvenome stanju, jer dr. Kovac i njegova ekipa su me lijepo obradili onomad kad sam se "izlezavao" i bolnici HiIlel Jaffe, pa nije bilo recidiva)!



Umjetnici su se odmorili i za tren smo uzivali u Dvorzakovim "Slavenskim plesovima", pa u "Poljskim plesovima" Moritza Moszkowkog. Zatim smo pod virtuoznim prstima Faine i Mikhaela odslusali njegovu briljantnu minijaturu koja se zove jednostavno: "Play!" Za kraj, kako i dolici danu, jer Mozart je umro upravo 5. prosinca daleke 1791. godine, Finale Rondo from "Eine Kleine Nachtmusic":

...................

Burnom aplauzu bracni par Burshtin - Kharmaz se nije puno odupirao i za dodatak smo dobili "Igru sabljama" Khachaturijana i jedan Brahmsov valcer.



Nismo ni osjetili da je vrijeme dobrano odmaklo i da se valja spremiti na put do kuce, uz obecanja na izlazu da ce i Rankova fotografija na post! Ali, avaj, kako, kad je izbjegao mome objektivu:-)

- 17:28 - Komentari (7) - Isprintaj - #

04.12.2009., petak

Jotam je umoran!!!

A kako ne bi i bio kad nas je nakon svakodnevnih obveza koje mu namece vrtic docekao u "Zaari"



gdje je trebalo proslaviti rodjenje novog clana obitelji Jelinek-Moreno, male Mihaele,



pa onda (dok jos zubato prosinacko sunce pruza malo toplote) jurio poljem plaseci sve prolaznike novim pistoljem

...............

i isprobao kako radi nova "teska mehanizacija" koju je dobio na poklon od bake,



a kasnije u sali, dok su svi bili zauzeti slavljem i glasnim razgovorima koji se ponavljaju od veslja do veselja kada se rodbina i prijatelji konacno okupe, trcao i skakao za balonima



(cinilo se da bi i poletjeti mogao),

.........

jedva uhvativsi malo vremena za nekoliko brzih zalogaja



koji su ga valjda potsjetili i na druge fizioloske potrebe!



Ta zar je cudno da je shrvan umorom usnuo na lezaju improviziranom od sjedalica tamo u uglu dvorane, zaboravivsi svecanost, poklone i kolace?!?



... ili se je, ipak, djecji san otrgnuo od krutih pravila zemljine teze i poveo ga ushicena ka onim crvenim balonima...


- 17:18 - Komentari (5) - Isprintaj - #

03.12.2009., četvrtak

Rjesenje

Cestitke Mari, Sumarki(... ona nam jos prica o svojoj zaboravnosti, a funkcionira kao elektornski mozak) i Blenderici na brzom rjesenju, a potonjoj i na iscrpnom objasnjenu nacina na koji se dolazi do rjesenja:

.............

- 05:17 - Komentari (3) - Isprintaj - #

02.12.2009., srijeda

Mozgalica br. 2 (i posljednja)

Milan je, eto, brzo rijesio mozgalicu iz prethodnog posta, a moram se pohvaliti da ni meni nije trebalo previse vremena za doci do rjesenja. Ali kad sam ga nasao odmah sam postavio zadatak onima koji su prethodno mene uposlili. Do danas se nisu javili. Pokusajte, dakle, vi spojiti ovih devet tacaka u cetiri poteza ne podizuci olovku s papira:


.........................

- 15:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

01.12.2009., utorak

Mozgalica

Sve se je sredilo oko moje elektronicke poste i zasigurno nitko nije nasjeo na lazni mail kojega su dobili svi koje sam imao u adresaru. Dakle, vrijeme je za razbibrigu, pa evo male mozgalice:

Imate vagu i devet kockica. Osam kockica su jednake tezine, a deveta je malo teza. Sa dva vaganja pronadjite kockicu koja se razlikuje od ostalih!


- 20:16 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

< prosinac, 2009 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

VREMENSKE PRILIKE U TEL AVIVU,
Click for תל אביב-יפו, ישראל Forecast

KOD G-a(Zagreb-Trnsko)
Click for זאגרב, קרואטיה Forecast

I KOD BARTULA (Jeruzalem)
Click for ירושלים, ישראל Forecast


:
2004.
V, VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2005.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2006.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2007.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2008.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2009.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2010.
I, II, III, IV, V,
VI, VII,VIII,
IX, X, XI, XII

2011.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2012.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2013.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2014.
I, II, III, IV, V
VI, VII, VIII
IX, X, XI, XII

2015.

I, II, III, IV ,V
VI, VII, VIII,
IX, X, XI, XII

2016.
I, II, III, IV, V,
VI, VII, VIII,
IX, lX, XI, XII

2017.
I, II, III,
Travanj
V,
lipanj
srpanj
VIII, IX,
listopad

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se