Nemoj ga povrijediti.
Dok trči livadama lavande
Loveći sreću.
Nemoj da mu podmetneš nogu
I smiješ mu se zaprljanom
Dok se suze miješaju sa blatom.
Zaslužio je. Nakon svega
Zaslužio je da izađe na dok
I udahne sreću s mirisom mora.
Vraćao te u život
Lancima od riječi
I vjenčićima ispletenim od poljubaca.
Sad ga tvoja hladnoća šamara
S lijeve i desne strane
Nasmiješenih obraza.
Odlučio je biti sretan
I kad tvoja ruka sjedne na jedan obraz
On ti okrene drugi.
Smeđe oči puni ti bijes božice Gnjeva,
Vrištiš mu ime psujući i izgovarajući imena bogova
Da se obruše na zemlju.
Okružila sam dušu mu i srce lancima sreće
I ugušila trnje obavijeno mirisom jasmina i ruža.
Ljudskog otrova.
Nikad nisi vidjela čovjeka
Kako očajnički traži riječi i sreću
Poljanama vakuuma razgovarajući samo sa sjenama.
|
Šaljući ti riječi kroz vakuum
Zovem te u pomoć.
Par riječi ovija se oko tebe
I donosi mi spas.
Bring me to life.
Očajnički želim.
Tvoje rečenice ulaze mi u svijet
I ostavljaju miris jasmina i ruža.
Dragi… Donio si mi sreću
Zamotanu u celofan
I ispunio prazninu nekadašnjeg srca.
Zaista. Stranac mom umu
Učini me sretnim.
Kao maleno dijete
Zaokupirano novom igračkom
Očima proždirem tvoje riječi
Na ekranu.
Jedno maleno nekome beznačajno srce
Umrlo je jučer
A danas ga konopom od riječi
Vračaju u život
I podarili su mu natrag
Krvavo crvenu boju.
Prošli su mjeseci
I ono može opet da voli.
Nakon trosatne šok-terapije svaki dan
Zavoljelo je.
Plješću mu.
Kao djetetu koje je
Prvi puta reklo » mama «
I zaista osjeća se dječački
Jer jadničak je opet iznova
Morao da iskusi na svojoj koži
Tamnu stranu ljubavi.
No ti mu ne dozvoljavaš da posrne
Lancima sreće
Vezao si ga za sebe i ne puštaš ga.
Svakog dana daruješ mu riječi
I ono ih gladno proždire.
Željelo bi da ti vidi lice.
Da skine bezličnu crnu masku,
Pogleda te u oči i zahvali.
Da ti čuje ime
Kako se otrglo s njegovih usana
I kako putuje u kut sobe
Prema poznatoj sjeni.
|
