Pusti me da pobjegnem.
Da ispišem još jednu stranicu
Ovog prostranstva,
Ali da je ispišem srećom.
Nemoj me tražiti.
TI, kojoj posvećujem sve suze
I proklinjem sve godine.
Božica sreće oduzela mi je pero
Koje je ispisivalo samo tugu
I podarila mi boćicu zlatne tinte
Da išara beživotne tapete.
Stoga ne dolazi više!
Pusti me da uživam u stotinkama
Makar žalila za 50 ljeta.
|
Reci mu da sam sretna
Pričaj mu o sreći u plavim očima
I osmijehu na mojim usnama.
Iako znaš da tako nešto ne postoji.
Pričaj mu i gledaj ga u oči
Te pokušaj naći bar naznaku
Nekog osjećaja i daj mu ime.
Iako znaš da to nije moguće.
Nakon toga ne pokušavaj me naći
Jer ne postojim. Više. Nadjenula sam
Ime ljubavi i ono me sada ubija.
Iako znaš da to nije moguće.
Sva ljubav odjednom prerasta
U mržnju potaknuta
Snažnom potrebom egzistencije.
Iako znaš da tako nešto ne postoji.
Reci mu i pritom ga gledaj u oči
Da sudbina može biti okrutna
U igri sa ljubavlju.
Jedno zadrugo više ne postojimo.
Posvećeno jednoj velikoj ali bezobrazno naivnoj i nevinoj Djevojčici što još vjeruje u sudbinu i koja učini da i ja počnem vjerovati u tako nešto. For you J.
|
Moram ti reći zbogom.
Izbrisati sliku tvojih očiju
I zauvijek otići
Kamo?
U zemlju iz snova
Ako postoji
I zauvijek biti sretna.
Kako?
Biti sretna u svijetu
Sa dvije dimenzije
I ne poznavati osjećaje.
Zašto?
Jer prokleta sam što poznajem ih
I što se nemilo igraju
Tijelom i umom.
Kako?
Bolno mi dijele
Tijelo i um na dvoje
Da se ubijaju i ranjavaju.
Posljedice?
Postah umobolnik proklet znanjem
Da ne može objasniti što je ljubav.
Stoga odlazim.
Kada?
Nakon posljednjeg slova
Ovih rečenica
Strpanih u strofe.
Odakle?
Odlazim zauvijek iz svog života
I ostavljam praznu ljušturu
Da svjedoči što su osjećaji kadri učiniti.
|
