Antun Gustav Matos-JESENJE VECE
Olovne i teske kise snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorskim stranama
Monotone sjene rijekom plivaju
Zutom rijekom medju golim granama
Iz mokrih njiva magle skrivaju
Kucice i toranj,sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe,crneci se crnim vranama.
Sve je mracno;hladno;u prvom sutonu
Tek se slute ceste dok ne utonu
U daljine slijepe ljudskih nemira.
Samo gordi jablan liscem suhijem
Sapce o zivotu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.
|
