OSIJEK NIKADA NECE BITI OCEK:Delimir Resicki-SLAVONSKA KRV
3.studenog 1914.,u dvadesetsedmoj godini zivota,otrovan kokainom,
SAMOUBOJSTVOM U AFEKTU,oduzima sebi zivot nizi sanitetski casnik Georg Trakl.Ostavljen gledati dvadesetak ranjenika koji uzaludno mole za pomoc njega,neusporedivo najtalentiranijega skriptora ontologijske melankolije na ekspresionisticki nacin.
Smrt Georga Trakla materijalizirala je i to doista demonskom preciznoscu i spektakularnoscu njegovo osobno stihovlje iz PREDVORJA PAKLA,etc.etc.,
jos jednom posve cinicno (po)kazujuci kako umjetnost doista i doslovno sklapa oci pred uzasom i ratom.
Sedamdesetsedam godina poslije,prekida se POSTEUROKAZ kao zbir najrazlicitijih umjetnickih programa osjeckog SKUCA,jer da bi se radilo bilo sto,pa i glumilo,potrebno je bar i samo jedno...biti ziv!I doista,zar je ljudski zvati nekoga na predstave i koncerte(oni bi sami po sebi imali itekako smisla i u vremenu u kojem zivimo)u gradu u kome se puca na prolaznike,bicikliste i zamislite,Bolnicu.Jer oni koji zasigurno nemaju smisla i ne vole umjetnost,a lako se dohvacaju oruzja za koga su se,nasim novcima,za razliku od nas,
skolovali cijeli zivot,ne stoje ponajbolje niti sa zemljopisom.
Boze,za tolike ovdje mucki usmrcene,Trakl je dozivio gotovo staracke godine.
V.P.,prijatelj i slikar,pokazuje Zeki i meni bicikl cija pedala jos uvijek cuvaju zrna poklonjena Osijeku,njegovim gradjanima,umjetnicima,
POSTEUROKAZU.
Osjecam posve tjelesno,dok sjedimo kod njega u sobi,kako ubrzano starim.
Vladin bicikl neka zato kao trajni eksponat,bude izlozen na pocetku svakog buduceg osjeckog POSTEUROKAZA,LJETA MLADIH ili sto ti ja vec ne znam cega.
Jednom kada DEJSTVUJUCI shvate pricu o Petru i Macu.I bescutnome uhu.Koje bi doticni drugovi mogli prosetati do Studentskog doma i cuti price iz Celija.
I odnijeti pepeo.Kao svoj jadni trofej.
I najpreciznije zrcalo svoga osobnoga DUHA.
Lipanj,1991.
(Delimir Resicki-"OGLEDI O TUZI")
|
