drago boric

Andrej Nikolaidis-MIMESIS

U Ulcinju,pak,na Badnje vece ljudi dolaze pred crkvu da bi pucali u vazduh i plasili komsije Albance.Bijesni muzjaci sa repetiranim automatskim puskama ulaze u crkvu i cim prije ponovo izlaze,da bi u dvoristu ispalili jos jedan rafal.Puca se da bi se Albancima poslao signal da su Crnogorci naoruzani i u svakom trenutku spremni za rat.Potom se bacaju bombe,koje cesto ubiju popove svinje i koze koje pasu iza crkve.Pop stoicki izdrzava pucnjavu,iako mu je zivot i imetak u opasnosti.Boce sa rakijom kruze od ruke do ruke i ubrzo je dvoriste crkve ispunjeno naoruzanim ljudima koji psuju,teturaju i povracaju po zidu hrama.Od teskog pijanstva tijelo im trne i oni gube kontrolu nad pokretima.Ruke kojima drze puske sred rafala padaju i meci lete po svjetini.Jos niko nije poginuo,ali popa je jedne godine spasio sam dobri Gospod Bog.Rafal iz automata ispaljen je put njega.Meci su se zarili u zid crkve.Petnaest rupa,petnaest verzija smrti na desetak centimetara od popove glave.Covjek koji je pucao izgubio je svijest u trenutku kada je pritisnuo obarac.Prije nego je njegovo besvjesno tijelo udarilo o tlo,meci su poletjeli ka popu.Rulji se to dopalo.Smijali su se.Bilo je i onih koji su predlagali da vjezbaju gadjanje tako sto ce pucati u jabuku postavljenu na popovu glavu.Prestravljeni pop je pobjegao i zakljucao se u kucu.Nikada medjutim nije ucinio nista da sprijeci senlucenje pred crkvom.