drago boric

Tea Bencic Rimay-VANI SUME OBLACI

Kako si ne dopustam osjecati,tako sve te nakupine prijetvornosti svijeta zagrebu po necemu,cak ni tijelu,pa ni svijesti.Vani sume oblaci,pokrivam oci,
otpisujem rijec koja nije,nece,nema.Onda netko pokuca i zapljusne me valom ljubazne konvencije..Zlo mi je.Jer meni treba mocna rijec.

Sto se dogodilo ovoj sobi,ovoj ulici,zamracenom gradu?Da bar prosipi snijeg,da bjelinom prekrije doba dana,varljivost krajolika.Sve je lazno.I kisa poput zmije vijuga zveketom.I svemir mijenja mjesto,biva gazen u blatu.

Covjece,pazi,nagazit ces zvijezdu,dok koracas sam,od sutona plav,a vani sume oblaci,tmasti,kisni,sivi,ljepljivi oblaci.

Zgasnuli smo zutu lampu.Pomaknuli sunce.