Nedzad Ibrisimovic-ZEPCANKE
27.juna 1993.godine vojska Hrvata uz pomoc srpske vojske zauzela je Zepce i zarobila nekoliko hiljada dusa.
Haman je zene,djecu i starce(a staraca je u Zepcu puno)zatvorila u hangare u Zepackom polju,a ljude sposobne za rad u poveliku Osnovnu skolu u Zepcu.I jos negdje drugdje.
Sve ljude u Zepcu manje-vise poznajem i svi mi dodju gotovo kao neki rod.(Zepce je nastanjivalo oko pet hiljada ljudi)
Dizem svoj glas protiv krajnje necovjecnog ponasanja prema zarobljenim civilima!Kako su gotovo svi zitelji Zepca zarobljeni-tamo je sada najveci konclogor u Bosni.
Ja sam ne mogu nista da spasim te ljude,niti to da im olaksam patnje i jedino sto mogu jeste to da napisem ovo pismo.
Drage i postovane Zepcanke!
Obracam se ponajprije vama i vasim muhadzerima koji su se zatekli s vama.
Almas-hanuma je umrla i nije s vama i Numan-efendica je takodje umrla i ni ona nije s vama u tim hangarima usijanim na ovim ljetnim vrucinama.Cujem da vam u cetrdesetak sati daju samo komad hljeba.A takvih starih zena dostojnih svakog postovanja i sada je s vama puno.Kako da zlikovacki um ili nasminkana Evropa shvati da su te takve zene u dimijama,predivne gospodje ciji je sav svijet avlija s cvijecem,avlija u kojoj je svaki kamen opran i njihovim rukama,oriban prag kuce i basca iza kuce.A najvece zadovoljstvo kahva u predvecerje,odskrinut prozor,
pomaknute zavjese vezene njihovim rukama i vjetric koji popirkuje u njihova svijetla lica.Ljudi koje su one cio zivot bez ikakve hinle i zadnje misli gledale kako prolaze ispod njihovih prozora petkom-pazarnim danom i nedjeljom,
kada su isli u crkvu,sada kundacima svojih pusaka udaraju u njihova prsa na kojima su prvo bile dvije djevojacke pletenice,pa biserna ogrlica,pa ruke izabrana covjeka,pa glava djeteta;krvnik cijepa svilu njihovih bluza,a iz njedara im ispadaju skrivene bombone namijenjene unucima.
Sada su zalog ustaskom kukavicluku koji je u sprezi s cetnistvom;ta barem bi krscanske duse morale znati sta je crni djavao!
O,vi Zepcanke,koje ste drhtavim rukama posezale za kockom secera i kapima"Alge"kada biste cule ovlasno izgovorenu rijec koja nije bila po mjeri vasega dostojanstva sada slusate najgnusnije psovke za sve sto vam je sveto.
I moja majka je s vama,Nafija-hanuma.Cio moj zivot njene su oci bile samo dvije velike plave suze.
Kada sam bio dijete,ona mi jednom rece:"Meni danas u goste dolazi ugledna gosca.Kada udjes,lijepo pozdravi,
pridji joj,klekni na desno koljeno,poljubio je u ruku.Ali nemoj zaboraviti i da celo spustis na nadlanicu njene ruke.U njih je takav obicaj!"
Sve sam ucinio kako mi je rekla i lijepo sam pozdravio i kleknuo na desno koljeno i poljubio uvazenu goscu u ruku,
ali sam zaboravio celo spustiti.
Starice-majko,ako ziva izadjes,nikada vise nemoj od mene traziti da tvojim goscama ljubim ruku drugacije nego onako kako sam ljubio ruku svojoj rahmetli nani,tvojoj majci.
("Oslobodjenje",1993.)
|
