Gojko Beric,novinarska institucija-SARAJEVO NA KRAJU SVIJETA
Mirovnim sporazumom u Daytonu,rat u Bosni je zavrsen.Njegovi srpski ideolozi razocarani su i sute,kao da s tom pricom nemaju ama bas nikakve veze.
PREDVODJENI PISCIMA KOJI SU ODRASLI UZ GUSLE I MITOVE,ONI SU HUSKALI NA POKOLJ,TVRDECI KAKO SU VJERSKA I NACIONALNA MRZNJA HISTORIJSKI FATUM BOSNE.Stranac koji danas prodje ovom razrusenom,spaljenom i opustosenom zemljom,preplavljenom grobljima i stratistima,mogao bi pomisliti kako je ta INTELEKTUALNA RULJA na celu sa DOBRICOM COSICEM ipak bila u pravu.
Sjecam se jednog dogadjaja iz prvih dana opsade Sarajeva,kada mnogi njegovi gradjani jos nisu shvatali sta se zapravo dogadja.Tada je paznju sarajevskih medija privukao podvig jedne starije Bosnjakinje.Zvala se FATIMA TURKUSIC i zivjela je u kuci smjestenoj u sljiviku na padini jednog od mnogobrojnih sarajevskih brda.
U njeno naselje banula je grupa cetnika i pocela terorizirati i ubijati Bosnjake.U pucnjavi koja je nastala,FATIMA JE RANJENA ISPRED SVOJE KUCE.
Uspjela je da se sakrije iza jednog drveta I KAD SU JOJ SE CETNICI PRIBLIZILI,BACILA JE NA NJIH BOMBU.Nekoliko ih je poginulo,a ostali su se razbjezali.
Fatima je u bolnici pricala novinarima kako je,KAO DJEVOJCICA,PEDESET GODINA RANIJE,PREZIVJELA MASOVAN POKOLJ MUSLIMANA U ISTOCNOJ BOSNI.I TADA SU CETNICI POCINILI GENOCID NAD SVOJIM KOMSIJAMA.Osjetivsi miris novog klanja,Fatima je,sada u godinama,nabavila rucnu bombu,koju je uvijek drzala na dohvat ruke.
Ne znam je li Fatima prezivjela opsadu Sarajeva.Osim velike licne hrabrosti,u njenoj sam prici prepoznao jedan od bosanskih i balkanskih arhetipa-
DUGOTRAJNO PAMCENJE ZLA.
Ovaj rat bio je okrutniji od svih dosadasnjih.BRITANSKI PUKOVNIK BOB STEWART BIO JE OCEVIDAC MORBIDNOG ZLOCINA KOJI SU NAD BOSNJACIMA U AHMICIMA POCINILI PRIPADNICI HRVATSKOG VIJECA ODBRANE."Ne bih zelio da nesto slicno vise ikada vidim",izjavio je Stewart vrativsi se kuci.Najsnazniji utisak koji su stranci ponijeli iz Bosne i Hercegovine bila je-mrznja.To su tvrdili svi,od novinara i vojnika UNPROFOR-a,do diplomata i humanitaraca.Oni su vidjeli mrznju i u ocima politicara i na licima ratnika.Psihijatar Radovan Karadzic dosjetio se kako da im"objasni"njeno porijeklo,a time i toboznji uzrok rata.Kao kljucni argument,posluzila su mu neka od najpoznatijih djela nobelovca Ive Andrica.Kad je rat poceo,vec prve televizijske slike iz Foce i Visegrada bile su uzasne:SRPSKE ZASTAVE NA DZAMIJAMA,MUSLIMANSKE KUCE U PLAMENU,tijela ubijenih ljudi po ulicama,kolone prognanika...JEDAN SRPSKI OFICIR PRUZA OFICIRU IZ SASTAVA UN-a KNJIGU"NA DRINI CUPRIJA"I KAZE:"PROCITAJTE I SVE OVO CETE SHVATITI!"
KARADZIC JE NAREDIO DA SE CUVENA ANDRICEVA PRICA"PISMO IZ 1920"PREVEDE NA NEKOLIKO JEZIKA.TA JE PRICA OBAVEZNO DIJELJENA STRANCIMA KOJI SU DOLAZILI U NJEGOV STAB NA PALAMA.Junak price je mljekar Maks Levenfeld,Sarajlija po rodjenju,sin beckog Zidova i Italijanke iz Trsta.Andricev drug iz gimnazijskih dana,Levenfeld ce napustiti Bosnu trazeci neki bolji i sigurniji svijet.Andric u ime svoga prijatelja pise to znamenito
"Pismo"u kome o Bosni govori kao o zemlji mrznje i straha:"A u zemlji kao sto je sadasnja Bosna,onaj ko ne ume ili,sto je jos vise i teze,onaj koji svesno nece da mrzi,uvek je pomalo tudjin i izrod,a cesto mucen".
Podstaknut Andricevom pricom,pitanjem mrznje u Bosni bavio se i istaknuti hrvatski pisac PETAR SEGEDIN,koji je svoj tekst naslovio"Pismo iz 1972.
godine".Segedin se slaze sa Andricevim zapazanjima o postojanju mrznje,ali smatra da se problem ne moze rijesiti bijegom iz jedne mrznje u drugu.Bijeg od mrznje je iluzija jer,"kao da citava ova zemlja nije vec Bosna.A ocigledno da iz te Bosne i nema izlaza,koji ne bio bio na ovaj ili onaj nacin krvav",pise Segedin.
Mrznja i danas postoji svugdje gdje ljudi zive,samo sto se manifestuje u razlicitim oblicima.Ima je i u Zapadnoj Evropi.STA JE S KATOLICKO-
PROTESTANTSKIM KONFLIKTOM,koji prakticno ima oblik gradjanskog rata;STA JE S KONFLIKTOM IZMEDJU SPANJOLACA I BASKA,SPANJOLACA I KATALONACA?TU JE I PROBLEM FUNDAMENTALISTICKE ISLAMSKE MANJINE U FRANCUSKOJ.U ITALIJI,AUSTRIJI I NJEMACKOJ POSTOJE VEOMA AGRESIVNE RASISTICKE NEOFASISTICKE GRUPE.ZAR NA STADIONIMA ENGLESKE NE VLADA UZASNA MRZNJA?Druga je stvar sto u demokratskim zemljama postoje institucije koje izljeve mrznje efikasno kontrolisu i amortizuju.
ANDRICEVO PISMO IZ 1920 vjerovatno nikad nije bilo toliko citano u Bosni kao tokom ovog rata.Svako je u njemu pokusavao naci vlastite etnicke i psiholoske vibracije-Srbi svoje,Bosnjaci svoje,Hrvati svoje.ZNATAN DIO BOSNJACKE INTELIGENCIJE ODAVNO STOJI NA STANOVISTU DA JE ANDRIC BIO NEPRIJATELJSKI RASPOLOZEN PREMA BOSANSKIM MUSLIMANIMA.NJEGOVI IDEOLOSKI TUZITELJI TVRDE DA SU GOTOVO SVI MUSLIMANSKI LIKOVI,KAO I VECINA KATOLIKA U ANDRICEVIM DJELIMA,MRACNI I PERVERZNI,SRBI I PONEKI FRATAR JEDINE SU SVIJETLE LICNOSTI NJEGOVE PROZE.ANDRIC JE JEDNOM PRILIKOM I SAM PRIZNAO DA NIKADA NIJE"DUHOVNO PRESAO PRAG BOSANSKE MUSLIMANSKE KUCE".
Bosna je prije ovog rata bila privlacan model za kolektivnu identifikaciju.Veliki broj njenih ljudi osjecao se ponajprije Bosancima,odnosno Hercegovcima.Kao takvi su bili identifikovani i primani u drugim jugoslovenskim republikama,a mnogo rjedje kao Srbi,Hrvati ili Muslimani.Gotovo svaki cetvrti brak u Bosni i Hercegovini bio je nacionalno mjesovit.TVRDITI DANAS DA JE SVE TO BILA UTOPIJA I LAZ,JESTE CISTI IDIOTIZAM.
Stanovao sam u Ulici Vase Miskina,u zgradi udaljenoj pedesetak metara od mjesta gdje se 28.maja 1992.godine dogodio prvi veliki masakr u Sarajevu.Ljudi su stradali cekajuci u redu za kruh.Tih dana noci smo provodili u prepunim sklonistima.I sada vidim osamdesetogodisnjeg OMERA SELMANAGICA kako sjedeci u"Oslobodjenju"cita izvjestaje o bombardovanju Sarajeva i poluglasno kaze:"Nisam znao da smo se toliko mrzili."Bila je to gorka opaska jednog zacudjenog starca,koji NIJE ZNAO DA SU SE,U MEDJUVREMENU,BIVSI PARTIJSKI SEKRETARI PREOBRATILI U NACIONALISTICKE VODJE,da je,zatim,glavna uloga u proizvodnji mrznje prepustena medijima i da su novi obracenici ucinili sve da nas uvjere kako je zajednicki zivot nemoguc.
BOSNJACI SU BILI STRAHOVITO ZATECENI I ZBUNJENI OKRUTNOSCU S KOJOM SU SE NA NJIH OKOMILI SRBI,s kojima su demografski i brakovima bili vise izmijesani nego s Hrvatima.Za njih ce ta okrutnost ostati velika i bolna tajna.Dugo cu pamtiti oca trogodisnje djevojcice koju je na pocetku rata srpski snajperist ranio u sarajevskom naselju Olimpijsko selo.Kad je o tome govorio pred TV-kamerama,rekao je:"VOLIO BIH DA VIDIM TOG COVJEKA,
DA S NJIM POPIJEM KAFU I DA GA PITAM ZASTO JE PUCAO U MOJE DIJETE."TO JE BILA REAKCIJA ZBUNJENOG I OCAJNOG COVJEKA KOJI NIJE ZNAO ZA MRZNJU.Ali,to je vec proslost.BOSNJACI SU U MEDJUVREMENU SPALILI SVOJE ILUZIJE.
KRENIMO NA GRADOVE...
Agencija Rojter javila je da je Bosanski Brod pao.Njegovo hrvatsko i muslimansko stanovnistvo dozivljava ovu sokantnu zbilju na jedino moguci nacin-kao cin brutalne cetnicke okupacije.ZA SRPSKI PROPAGANDISTICKI STAB BROD JE,DAKAKO,OSLOBODJEN.Svako razuman i objektivan zna da ove razlike u imenovanju jedne te iste cinjenice nisu semanticke,vec sustinske prirode.ZAHVACENI EPIDEMIJOM FASIZMA,SRBI,po prirodi stvari,ZAMJENJUJU REALNOST NJENOM ZELJENOM SLIKOM,dok njihove zrtve nemaju drugog izbora osim da kazu ono sto osjecaju na svojoj vlastitoj kozi.
Prica o Bosanskom Brodu je tipicna za tumacenje i razumijevanje VELIKOSRPSKOG OSVAJACKOG POHODA.SRBI SU CINILI TEK TRECINU STANOVNISTVA U OVOM GRADU NA OBALI SAVE,ali upravo je to ona tvrdokorna cinjenica koja je izazvala gnjev Karadzicevih pristalica.BROD JE MJESECIMA SISTEMATSKÍ RAZARAN,kako bi Muslimani i Hrvati morali da ga napuste.U NJEGOVE SABLASNE RUSEVINE NASTANICE SE NOVI
"OSLOBODIOCI",ZIVECI U NJIMA KAO STAKORI,od kojih ce se svijet jos dugo stititi sanitarnim koridorima.
Slicno ili jos gore,prosli su svi bosanskohercegovacki gradovi koje su Srbi"oslobodili"ili zapeli da to ucine.Zato je ova zemlja sva u rusevinama.Smisao pocinjenih zlocina objasnio je sam Karadzic,izjavivsi ovih dana kako vec 90 odsto Srba zivi odvojeno od Muslimana.Ne kaze da im je to poslo za rukom tako sto su Muslimane protjerali sa njihovih ognjista,a mnoge i pobili,ostavivsi na toj nasilnoj podjeli krvavi trag svojih cizama.
Mozda ce bosanskim Srbima poci za rukom da zive potpuno autonomno,ali ce od klaustrofobije-svoje tradicionalne bolesti-patiti vise nego ikada.PAKLENI KORIDOR od Banja Luke do Bijeljine,i dalje,prema Srbiji,oni su nazvali"PUT ZIVOTA".Ali,to bi lako mogao postati put smrti,jer tesko da ce za njih na tom putu biti mira.SPLASNJAVA I ZELJA BEOGRADSKOG REZIMA DA NJIHOVU GENOCIDNU AGRESIJU POMAZE I STITI U INAT CITAVOM SVIJETU,pa Karadzic sve vise upire pogled u Knin.Ali,kroz Knin vise ne prolaze ni vozovi,jer tamo nema ni nafte ni struje.
Psihologija ima vaznu ulogu u desifrovanju ove politike uzasa.Abdulah Sidran je nedavno u jednom tekstu citirao Karadzicev stih:"SIDJIMO U GRADOVE,
DA BIJEMO GADOVE!"Kad se stvari pazljivo razmotre,ovaj stih je postao programsko geslo Karadzica i njegovih pristalica.GADOVI SU SVI URBANI LJUDI,A BOSANSKI SRBI SU MEDJU TAKVIMA GOTOVO SVUGDJE U MANJINI.ZATO ONI TAKO OSTRASCENO KIDISU NA GRADOVE,frustrirani vlastitim promasajima u izboru mjesta i nacina zivljenja.
KARADZICEVA OMILJENA FLOSKULA bila je da je"SARAJEVO NAJVECI SRPSKI GRAD U BOSNI I HERCEGOVINI".Kad se zbroje svi Srbi sa sve cetiri strane Sarajeva,ta teza je uslovno mogla i proci.Ali,ni to vise ne stoji.Odavde je otisla bar polovina Srba,a otjerao ih je Radovan Karadzic licno.
Porusio je stambene zgrade i fabrike,unistio fakultete,hotele i bolnice,razorio preduzeca i tramvajske pruge,poubijao i obogaljio na hiljade gradjana.
Prezivjelima je iskljucio struju,vodu i plin.ZAR JE POTREBAN JOS NEKI DOKAZ PA DA SE ZAKLJUCI DA KARADZICEVI SRBI NIKADA NISU SMATRALI SARAJEVO SVOJIM GRADOM?ONI VISE NE MISLE ZIVJETI OVDJE.
U MOSTARU IH JE BILO DVADESET HILJADA.OSTALO IH JE,KAZU,JEDVA HILJADU.SAMI SU SEBE ISTJERALI IZ TOG PRELIJEPOG GRADA,POSTO SU MU PRETHODNO TESKO RANILI DUSU.NA ISTI NACIN SU OTISLI IZ CAPLJINE I STOCA,IZ GORAZDA I BIHACA.Nisu zeljeli niti umjeli da na vrijeme ocijene koliko vrijede ciljevi,a koliko ulog da bi se oni postigli.ZASLUZILI SU SVAKU KAZNU KOJA IH STIGNE.
|
