Ante Tomic-VJERA U BOGA I HRVATSKA DROGA
POSTOVANA GOSPODJO DELPONT,
Djava lipi odnio i vas i onog izdajnika Sanadera skupa svami,a o Mesicu,brate,da i ne govorim.Prosle nedilje,cetvrtak iza podne nekako bilo,ja u garazi bas gledan neki elektromotor od ventilatora sto mi je ujac Drazen donijo,nebili se moglo napravit za vrtit janjce otoga.Masina dobra,korejska,ajnc a,mores staos odnje,samo je triba dobro uzemljit da ne trese pa da te janje ne ubije.Jebiga,nije u interesu da zbog dvakila pecenog glavu izgubis,jeli tako?Kad,unika doba,
cujen ja kako se vanka narod ustrka.Pusta vika,nebi da se kuca zapalila.Izadjen ja prid garazu,a tamo Nikica,rodijakmi od zene,necete ga vi znat,ogrnijo se zastavon ki da ce na utakmicu i samo sta ne trci nizcestu.
"Nikice!"viknen mu ja."O,Nikice,prosa je Dejviskup,od nedilje si se moga vise i prisvuc!"
"A ti ne znas?",zaustavi se on.
"Sta?"
"Gotovinu je ujtilo,covice!"
"Antu Gotovinu?!"
"E."
Kad san ja to cujo,miloga mi Isukrsta,umal me nije slag strevio.
"Sad je bilo na vijestin.Cetvorka je odma sazva hitni sastanak Stozera doli u Monaku."
"Ajde,sacekaj minut,iden i ja stebon."
Sili mi u Monaku,gledamo televiziju,daju slike otela di su uvatili generala,niko nista ne govori,bozemiprosti,ki da je kogod umro.
"Ljudi,ne mogu virovat,pa ja san ovdi bijo na godisnjen!"vikne samo unika doba Robi.
Mise svi okrenili prema njemu.
"Di si bijo na godisnjen?"zacudijo se Cetvorka.
"Ovdi",govori Robi i pokazuje na televiziju,"u iston ovom otelu,ovo lito na Solti."
"Pa nije ti ovo Solta,konju!Nega Kanari."
Robi se malo bolje zagleda u televiziju.
"A,je",kaze,"ucinilo mi se zbog suncobrana.U nas su isto bili vaki modrikasti."
A mi,kolikogod nas je bilo u gostijoni,usmij.
"Ajmo,ljudi",govori Cetvorka,"dosta je bilo pizdarija.Vi se ovde zajebajete,a general Gotovina je pa u ruke zlocinacke medjunarodne zajednice.Triba brzo radit.Jasan vec zva nase doli u Kastelin.U nedilju se sprema velicanstveni skup potpore na splickoj rivi."
"Pa di u nedilju",kaze Robi,a vidis da mu nesto nije pravo.
"Sta fali nedilji?"
"Ma,mislijo san u subotu zaklat gudina.Ali,dobro,nista,uredu je."
Cetvorka ga strogo pogleda.Snjin se nije za salit jer se licijo od postreumatskog sindroma,a ni prije rata,pravo zarec,
nije bijo bas udobre sa zivcin.Kako je pogleda Robija,samo smo cekali ocelimu otkinit glavu ili cemu samo izvadit oko.
"Dobro,reka san,u redu je",ponovi Robi.
A ublidijo,evo,ki ovi zid ovde.Cetvorka okrene glavu odnjega.
"Ajmo",kaze,"kosve idje sauton?"
"Ja ne mogu,celave su mi gume",recen ja.
"Ja bi isa ako cemo podilit za gorivo",javi se Nikica.
"Gorivo ce ti Stozer nadoknadit",kaze Cetvorka."Samo donesi racun."
"Onda nema problema."
A djavla nema problema.Tako je i zadnji put bilo.Cuvaj racun,a para nikad.Ali,koto smi rec.
I tako mi posli sudva auta,naprid Cetvorka,Robi i bratmu Marijo sa zenon,koja je na povratku s velicanstvenog skupa nesto tila kupovat u Emeceti,a izanji u Nikicinon Opelu ja,Nikica,Karlo i Brzi citavin puton jedan drugomu dodavali neku malu cigaru i kreveljili se.Sve in,brate,bilo smisno.Nisi moga ljucki ni razgovarat odnji.
"Bas mije drago da idjemo na velicanstveni skup",govorin ja."Danas moramo bit ki jedan.Vjera u Boga i hrvatska sloga!"
"Svi smo mi Ante Gotovina",kaze Nikica,a Brzi sa zadnjeg sica dobaci...
"Vjera u Boga i hrvatska droga!"
I opet njizi dva udri usmij.Dobro ji napo puta nismo izbacili.
Cetvorka u Dicmu sijo na prozor,samo mu noge ostale u autu,pa sve do Splita mava hrvackon zastavon.A zastava,ja ne znan dasan u zivotu toliku vidio,svako malo nami pokrije sofersajbu.Kod Klisa umal u provaliju nismo odletili.
Dosli mi u Split.Skoro zakasnili na velicanstveni skup,jerbo je Robi najprije promasio ulaz u grad,pa dok smo parkirali,vec bilo podne i kvarat kad smo dosli na rivu.Karlo i Brzi otisli na cevape i taj dan vise ji nismo vidili.Stojimo mi na rivi,a Cetvorka se okrece pun sebe i svako malo podize kajis ki da mu gace spadaju.
"Budite vi ovde",rece,"a ja se idjen sekund javit Rojsu."
"Cekaj,idjen ija stebon",govorin ja."Bas bi volijo upoznat covika."
"Nemoj,stani ovde",kaze Cetvorka."Drugi put cute upoznat snjin."
Ode on,a ja ostade ki posran.Necu mu to lako zaboravit.Kad se posli nekoliko minuta vratio ljut jerbo mu nisu dopustili da govori na velicanstvenom skupu,bas mi ga nimalo nije bilo za.
"Eno Tompsona!"vikne Robi.
"Di!?"
"Tamo,ispod one palme!"
"Krvi mi,Tompson!Tompsone!O,Tompsone!"zovne ga NIkica koliko ga grlo nosi pa rasiri ruke i zapiva"Jasenovac i Gradiska stara,to je kuca Maksovi..."
A Tompson se zbog necega zacrveni ki rak i utece od nas.Uto pocme velicanstveni skup.Ljudi govore,koji napamet,koji
s papira,ali dojednom to klizi ki pjesmica.Vidi se sta je inteligencija.
"A je i unas ima uceni ljudi!,govorin ja Nikici.
"Ih!"kaze Nikica.
Jedino Cetvorki nesta nije pravo.Stoji on i skoro ni ne aplauzira,gleda prida se i muci.Samo se u jednom trnu prenijo pa gleda nekog covika sto je sta sa strane.
"Ma,gledaj ti njega",govori Cetvorka."Gledaj ga,molin te Bogon,u cemu je on dosa na velicanstveni skup."
"Koga?"
"Onoga tamo kod onoga kafica,sto se obuka u plavu vindjaknu,bile gace i crvene postole."
"Pa nisu bas crvene.Vise su,onako,smeckaste."
"A i gace mu nisu skroz bile,nego ki malo bacaju na..."
"Gledaj ti njega,mater mu cetnicku jeben",neda se Cetvorka,a glas mu se trese kako se naljutijo."Provokator!On ce meni obucen u jugoslavensku zastavu doc na velicanstveni skup potpore generalu Gotovini.Odo muse ja malo krvi napit..."
Ni njega taj dan vise nismo vidili.Za pravo rec,jos uvik ga nismo vidili.Jedino sta smo iz novina saznali da je protiv njega podignuta kaznena prijava jerbo je napa policajca u civilu.
Zavrsijo skup i ja i Nikica ponovno u auto.Nijedan nista ne govori jos pod dojmon od velicanstvenog skupa.Tek iza Klisa javi se on prvi...
"Nisan broja,ali moglo je bit oko dvista iljada ljudi."
"Bilo je,ja mislin,i jace otoga."
"Nemoj,nije",kaze Nikica,"ti si subjektivan."
"A sta mislis",govorin ja,"da je bilo sad sve nas koliko nas ima u aute pa pravo u Brisel,a?"
"Karli Delpont?"
"E."
"Na vrata da joj dodjemo?"
"E.Da vidi koliko nas ima.Da mi nismo saka jada ki sta ona misli."
"I da mi znademo bit i gori nega sta jesmo",istakne Nikica.
"Bas tako."
"To bi bilo super."
Vozimo se mi tako nazad u selo,uto i kisa lagano pocela padat.
"Nego,Ante",upita mene unika doba Nikica,"di je tacno Brisel?"
"Kako di je?Pa u Svicarskoj."
"Uuuu",zavrti Nikica glavon."Za toliki put morat cemo podilit troskove benzina."
"Nema problema,dogovorit cemo se",kazen ja.
Tako,gospodjo Delpont,ako ovi dana ispridkuce vidite sivi fordeskort,devedeset drugo godiste,to smo ja i rodijak mi od zene Nikica.
Vidimose,
Ante Tomic,Prolozac Donji
(Ante Tomic-"GRADJANIN POKORNI")
|
