Gojko Beric-PUCANJ NA PALAMA
Svoje sudjelovanje u barbarskom pustosenju i ubijanju Bosne NIKOLA KOLJEVIC je okoncao na pomalo neocekivan nacin:pucao je sebi u glavu u svom kabinetu na Palama.Iako taj cin ne moze popraviti ni jednu od onih uzasnih steta koje je KOLJEVIC nanio vlastitoj zemlji,on se u klasicnoj prici na tu temu ipak uzima KAO DOKAZ POSLJEDNJEG OSTATKA NECIJE CASTI.
Negdje u zavrsnici rata,na pitanje novinara sta misli da bi trebalo ponovo da procita,sada vec pokojni potpredsjednik Republike Srpske,inace najpoznatiji bosanski sekspirolog,odgovorio je:
"Ricarda Treceg,posebno njegov monolog iz posljednjeg cina".A odabrani monolog glasi:"CEGA SE PLASIM?SEBE?NIKOGA NEMA..."
Koljevicevo samoubistvo postalo je predmet raznih spekulacija.Sa Pala je lansirana vijest da je Koljevic ostavio oprostajno pismo u kome kao jedan od motiva za ovaj cin navodi"porodicnu tragediju".Medjutim,njegova porodica je demantovala tu vijest,tvrdeci da je ona"plod apsolutne neistinite-spontane ili unaprijed koordinirane-spekulacije".Koljevic je pucao na sebe 16.januara,na sestu godisnjicu sinovljeve smrti,pa je to mogao biti povod za pomenutu konstrukciju srpskog propagandistickog staba na Palama.
Naravno,svaki citalac novina zna da je ovdje iskljucivo rijec o politici.Profesor knjizevnosti na Sarajevskom univerzitetu,Koljevic je do 1990.bio politicki neaktivan.U POLITIKU JE,prema vlastitom priznanju,USAO"NA POZIV STARIH PRIJATELJA DOBRICE COSICA I RADOVANA KARADZICA".
Imao je pritom,veli,jak licni motiv da"osvijesti zapustene Srbe i da ih odvrati od takozvanog komunizma i jos takozvanijeg jugoslovenstva".Njegovi bivsi prijatelji,koji su rat prezivjeli u opsjednutom Sarajevu,govore o njemu s prezirom.Koljeviceva ljudska i intelektualna izdaja pala im je teze od mnogih slicnih izdaja u ovom ratu.Iako se Koljevicevo ime uglavnom ne vezuje za ratne zlocine,on je u moralnom smislu pripadnik tog soja.
Politicka biografija Nikole Koljevica svjedoci o potkupljivosti,lukavosti,neispunjenim licnim ambicijama i razocarenjima bosanskog intelektualca koji se posvetio ideji velikosrpstva.Covjek koji je kao student svirao klavir po londonskim pabovima,a kasnije predavao englesku knjizevnost u Michigenu,pred rat je ispoljio neocekivanu sklonost ka speleologiji,pa se zajedno sa Radovanom Karadzicem.slikarom Milicem od Macve i nekim popovima spustao u jamu Golubinka u istocnoj Hercegovini,gazeci po kostima Srba koje su pobile ustase.Uoci izbora za clana Predsjednistva Bosne i Hercegovine,Koljevic je odavao covjeka probosanskih namjera.Tvrdio je kako tek nakon prvih visestranackih izbora Bosnjaci,Srbi i Hrvati mogu da zive zajedno.GOVORECI SRBIMA U BILECI,U MAJU 1991.GODINE,KOLJEVIC JE PORUCIVAO:"MUSLIMANI SU VASE KOMSIJE,A KOMSIJA MOZE BITI BLIZI OD BRATA.OGLEDALO VASE CASTI I POSTENJA BICE ONA MJESTA GDJE SU MUSLIMANI I HRVATI MANJINA MEDJU VAMA".OVA PORUKA SE POKAZALA KAO LICEMJERNA:MEDJU BOSNJACIMA ISTOCNE HERCEGOVINE STVORILA JE ILUZIJU IZVJESNE SIGURNOSTI i nije odvratila tamosnje Srbe od pokolja svojih komsija.VEC DO KRAJA IDUCE GODINE MUSLIMANI SU BILI OPLJACKANI,POBIJENI ILI PROTJERANI IZ CITAVOG REGIONA.
Za razliku od Karadzica,Koljevic se suzdrzavao od javnog vrijedjanja citavog bosnjackog naroda.U jeku rata izjavio je kako"Srbi i Muslimani imaju mnoge zajednicke osobine".Kod ljudi kakvi su Karadzic,Krajisnik,Mladic ili Plavsicka takva izjava mogla je izazvati samo bijes.A pitanje je da li je uopste bila iskrena.U raspodjeli poslova izvrsenoj na Palama,Koljevic je bio zaduzen da putuje po svijetu i srpsku stvar u Bosni brani civilizovanim jezikom.To mu je u ocima zapadnih novinara i medjunarodnih mirovnih posrednika stvorilo reputaciju"GOLUBA"MEDJU PALJANSKIM
"JASTREBOVIMA".MEDJUTIM,NI NA NAJBOLJEM ENGLESKOM JEZIKU,KOJIM JE KOLJEVIC TECNO GOVORIO,NISU SE MOGLI BRANITI SRPSKI ZLOCINI U BOSNI,POSTOJANJE KONC-LOGORA U OMARSKOJ I NA MANJACI,MASOVNE PLJACKE,UBIJANJA I SILOVANJA.
Koljevic nije krio da mu je to,manje-vise poznato,ali je nevidjenu brutalnost u obracunu sa nesrpskim zivljem tumacio kao plod ratnih sukoba.Animozitet zapadnoevropske i americke javnosti prema Srbima poredio je sa odnosom prema crncima:"U Americi su crnci bijeloj vecini nesimpaticni,ali konkretan crnac moze biti jako simpatican.Tako vam je i sa Srbima."
Kad se na Palama sreo sa ELIZABETH REHN,predstavnicom UN za ljudska prava,Karadzic joj je odbrusio:"Bolje da se vise ne sastajemo,jer svaki vas dolazak ovamo dobija ton antisrpske propagande".Iritirali su ga svi oni koji su inzistirali da se ratni zlocinci kazne."Nije moje da iskopavam grobnice",rekla mu je jednom prilikom gospodja Rehn."Nije ni moje da ih otkopavam i dokazujem da se ovdje ratovalo",cinicno je uzvratio Koljevic.Ruka pravde ipak ga je dotakla,makar nakratko.Pocetkom prosle godine Koljevic je isao u Pariz da angazuje advokate koji ce oboriti haske optuzbe protiv Karadzica i Mladica,ali ga je FRANCUSKA POLICIJA UHAPSILA KAO RATNOG ZLOCINCA.Drzan je u zatvoru sve dok iz Ministarstva inostranih poslova nije stigla naredba da ga puste.
U opisu Koljevicevih ratnih zasluga Sarajevo ostaje najvaznije poglavlje.VOJISLAV SESELJ TVRDI DA JE NAREDBU O BOMBARDOVANJU SARAJEVA POTPISAO KOLJEVIC i da o tome postoji dokument.Koljevic nikada nije demantovao ovu Seseljevu izjavu.Indikativno je da je upravo on na hiljadu nacina pravdao pred svijetom divljacku opsadu Sarajeva.U martu prosle godine Koljevic je prvi put od izbijanja rata dosao u Sarajevo.Od covjeka koji se sluzi iskljucivo"civilizovanim terminima"
ocekivalo se da u toj prilici makar deklarativno ispolji nesto samilosti za patnju i stradanja svojih dugogodisnjih sugradjana,medju kojima su bile i desetine hiljada Srba.Umjesto toga,Koljevic je
cinicno izjavio:"PA I NIJE SVE TAKO STRASNO KAO STO SE PRICA".Kad se vratio na Pale,
pricao je kako mu je vozac koji ga je vozio kroz Sarajevo rekao za Silajdzica:"Haris je za nas Bog".
O Karadzicu je u javnosti govorio sa primjetnom suzdrzanoscu,sto je svjedocilo o pomijesanim osjecanjima:respektu i strahu na jednoj i potajnoj nadi da ce ga upravo on naslijediti na drugoj strani.Milosevica je definisao bez ustezanja:"On je neosporno mnogo ucinio na budjenju srpskog naroda i imao je opstu podrsku,cak i obozavanje.Ali,on ima uz sebe ljude koji tu ne treba da budu,a on prema njima ima obaveze,jer su mu se nasli pri ruci za vrijeme Osme sjednice".Koljeviceva politicka degradacija na Palama dovodi se u vezu sa njegovim naglim priblizavanjem Milosevicu,
nakon sto je gazda prekinuo sve odnose sa Karadzicem.U vrijeme kada niko iz rukovodstva bosanskih Srba nije mogao preci Drinu,Koljevicu i generalu Mladicu vrata Beograda bila su sirom otvorena.Milosevic je,naravno,zelio da na septembarskim izborima u Republici Srpskoj pobijedi njegov novi covjek.Tipovao je na Koljevica,sto ce za poklonika Ricarda Treceg postati kobno.
Smatrajuci da bi to u borbi za predsjednicku fotelju moglo biti probitacno,Koljevic je uoci izbora izjavio da formalno nikada nije bio clan Srpske demokratske stranke.To mu je na Palama uzeto kao smrtni grijeh,iako je Aleksa Buha potvrdio da je Koljevic rekao istinu,zamjerivsi mu,medjutim,sto to iznosi"u ovim teskim momentima za srpski narod".Koljevic je potom odustao od kandidature za predsjednicko mjesto.Na Palama vise nije bio smatran covjekom od povjerenja,dok je u Banja Luci,gdje je prije 60 godina rodjen u uglednoj trgovackoj porodici,cijenu dugog odsustvovanja platio skromnim politickim ugledom.
NAKON SEPTEMBARSKIH IZBORA KOLJEVIC JE POSTAO MARGINALNA POLITICKA LICNOST U REPUBLICI SRPSKOJ.ZAVRSIO JE KAO ISCIJEDJENI LIMUN,STO JE PRAVEDNA KAZNA ZA OVOG POHLEPNOG INTELEKTUALCA I VELIKOSRPSKOG NACIONALISTU.Njegove politicke ambicije dozivjele su krah,A KADA JE I MILOSEVIC,POSLJEDNJI OSLONAC,DOSPIO U VELIKE NEVOLJE-PREOSTAO MU JE SAMO PUCANJ U VLASTITI MOZAK.Uostalom,sam Koljevic je ovako govorio o politici:"U politici ima malo dobrih ljudi.Dobri ljudi ne idu u politiku,biraju neke druge profesije".
(30.I 1997)
|
