Enver Kazaz-PRAVA POVRIJEDJENIH I UVRIJEDJENIH
BiH je drzava u ciju je zakonodavnu i politicku strukturu ugradjen princip krsenja elementarnih ljudskih prava.
Vec njena ustavna definicija drzave konstitutivnih naroda,Bosnjaka,.Hrvata i Srba zamucuje stvari,pa je nemoguce razjasniti da li je BiH kao cjelina nosilac suvereniteta ili su to njeni narodi.Iz takve ustavne definiranosti proizlazi naredni problem-kome,naime,pripada ta drzava.Da li samo konstitutivnim narodima ili svim njenim gradjanima.Ove nedoumice unekoliko razrjesava Izborni zakon sto se primjenjuje u BiH.Prema njemu,odredjene funkcije na vlasti mogu obavljati iskljucivo predstavnici Srba,Hrvata i Bosnjaka,dok onima koji se ne osjecaju i ne izjasnjavaju tako ostaje isprazno pravo na patriotizam,ljubav prema domovini i gorke obaveze prema vampirskoj prirodi drzavnog aparata i autoritarnih vlastodrzaca.
Iz takve ustavne strukture i proizlazi sovinisticka priroda ideoloskih i politickih strategija ovdasnjeg tranzicijskog beznadja,a drustvo koje se narcisoidno poziva na multietnicnost i multikulturalnost realizira drzavni aparat krajnje,zakonodavno utemeljene,diskriminacije i s njom uskladjene asimilacije svakog oblika manjinskih identiteta.Diskriminatorsku sustinu strukturnog uredjenja BiH pokusalo se popraviti ugradnjom Medjunarodne konvencije o ljudskim pravima u jedan od aneksa Dejtonskog ugovora.Ali,stav o univerzalnosti ljudskih prava,bez obzira na rasni,nacionalni,spolni,rodni,klasni ii neki drugi identitet,kosi se sa ovdasnjim ustavnim i rjesenjima sadrzanim u izbornom zakonu.
Katastroficna praksa krsenja ljudskih prava ne proistice,dakle,samo iz vampirske prirode ovdasnjih vlasti,nego i iz politickog sistema,odnosno dejtonskog ustroja tranzicijske BiH.Otud je u njoj diskriminacija na etnickoj,polnoj,
rodnoj,religijskoj,klasnoj i citavom nizu drugih osnova pravilo a ne izuzetak.Troetnicka perspektiva u analizi dejtonskog ustroja BiH rezultira saznanjem o nemogucnosti konstituiranja funkcionalne i samoodrzive drzave.
Manjinski pogled,medjutim,ukazuje na citav niz razloga da ta drzava zbog svoje diskriminatorske prirode i ne treba da postoji.To iskustvo nose i same konstitutivne etnije,i to onda kada se dvije od njih na teritoriju na kojem vlada ona treca u pravilu pretvaraju u status diskriminiranih manjina.Manjinski identiteti u BiH izlozeni su osim diskriminaciji i procesima stalne asimilacije.To je vidljivo vec u diskursima vjerskih poglavica,koji,govoreci o politickim pravima muslimana,katolika ili pravoslavaca,pod tim kategorijama podrazumijevaju iskljucivo konstitutivne narode,ali ne i istovjerske nacionalne manjine.
Religijski diskursi na toj osnovi omoguciju politicku asimilaciju manjina.Romi,Poljaci,Ukrajinci,Albanci,Slovenci i citav niz drugih manjina,na ovom prostoru sluze samo kao glasacka tijela,dok se njihova nacionalna prava gaze na svakom koraku.Diskriminaciji su izlozene i zene,kojih na izbornim listama politickih partija,zahvaljujuci nalogu medjunarodne zajednice,ne smije biti ispod granice od trideset procenata.Zasto zene,koje cine vise od polovine ukupne populacije,moraju biti zastupljene bas ovim procentom-niko nikad nije objasnio niti to moze uciniti.
Posebnu paznju bi zahtijevala analiza nikad objelodanjenih podataka o njihovom procentualnom ucescu u izvrsnoj vlasti,obavljanju menadzerskih funkcija u preduzecima sa drzavnim vlasnistvom,ili u javnim ustanovama,a da se ne govori o gazenju njihovih prava pri zaposljavanju.Patrijarhalna,muskocentricna osnova drustva ne da diskriminira,nego teroru izlaze homoseksualne skupine,prijeteci im cak i fizickom likvidacijom.
Ovako,ukratko skicirani,neki od aspekta ugrozenosti ljudskih prava u BiH ne dohvacaju sudsku ili,pak,praksu svakodnevnih odnosa na radu.Tamo se otkriva ne samo seksizam i mizoginija,vec i mobing,ucjene najgore vrste,
a gazenje prava radnicke klase sastavni je dio partijskih politika te razlicitih formi tajkunizacije drustva koje je iz socijalisticke utopije kroz krvavi rat palo u fazu najcrnjeg oblika kapitalisticke prvobitne akumulacije kapitala.
Tu bi se mogao otkriti i odgovor na pitanje sa pocetka ovog teksta.Ova drzava,naime,ne pripada ni konstitutivnim narodima,ni ostalim njenim gradjanima,nego partijskim i vjerskim oligarhijama,vampirima na vlasti i njihovim tajkunima,dok se ponizenim i uvrijedjenim nudi krhka utjeha da ce nakon ovostranog mucenistva zaraditi bogatstvo onostranog raja ili dzeneta.
("Oslobodjenje")
|
