Gojko Beric-LIKOVI SA KARLINOG STOLA
Vjerovatno posljednja stvar koju je Karla del Ponte uradila u svojstvu glavne tuziteljice Haskog tribunala bio je zahtjev Pretresnom vijecu da ukine privremeno pustanje na slobodu generala Rasima Delica zbog njegovog zvanicnog susreta s Harisom Silajdzicem.Dezurni sudija u Tribunalu je ove srijede odbio njen zahtijev.Ona je u medjuvremenu odrzala oprostajnu konferenciju za novinare na kojoj,naravno,nije imala reci nista novo.Sada uzurbano prazni svoj kabinet.Tesko da ce u njemu ostati ista sto bi podsjecalo na zenu koja je tu provela osam godina.Kad je u septembru 1999.sjela za svoj radni sto,"ukrasila"ga je portretima Milosevica,Karadzica i Mladica.
Kad je dvadesetak mjeseci kasnije Milosevic doveden u Hag,Karla je prekrizila njegov portret,smatrajuci da je slucaj rijesen time sto je zvijer strpana u kavez.Nastavak price je poznat.Glavna tuziteljica se do posljednjeg casa nadala da ce se u sudnici suociti s Mladicem,ali se to nije dogodilo.Dugo ce sanjati ta tri zlikovacka lika.
Sezdesetogodisnja Svajcarkinja odlazi za ambasadorku svoje zemlje u Argentini.Niko je nije volio:ni balkanski lideri,ni rodbina zrtava ratnih zlocina,ni vlade zapadnih sila na celu s Amerikom,ni Putinova Rusija,na kraju ni mnogi iz tima kojim je rukovodila i koji broji oko 400 ljudi.Prigovoreno joj je da se na racun svog posla bavila politikom,neracionalno troseci vrijeme i novac.Nema sumnje,bila je to jedna od najmocnijih zena u svijetu.Ali,ko bi odolio tolikoj slavi i moci?Uostalom,drugi su je stvorili takvom.Majke i zene Srebrenicana pobijenih u Mladicevoj genocidnoj operaciji ne mogu joj oprostiti sto je njihov dzelat i dalje na slobodi.One ne mogu da shvate da hapsenje Mladica nije bio njen posao.Cak stavise,da je glavna tuziteljica u tome bila potpuno bespomocna.Njena greska je bila u tome sto je pristajala da je vlasti u Beogradu tako dugo i bestijalno lazu.Mozda ni poslije svega nije shvatila sta je Balkan.
Jureci za njom gdje god bi se pojavila,novinari su bili ti koji su Karlu del Ponte ucinili zvijezdom i medijskom manekenkom.Uzvracala im je tako sto im je omogucavala da intervjuima s njom zarade koju paru.Sada su je ispratili obrisavsi o nju svoju obucu.U tome im se pridruzio i jedan od njenih najblizih saradnika Dzefri Najs,
tuzitelj u nezavrsenom procesu protiv Slobodana Milosevica.Nije najbolje prosla ni u nedavno objavljenoj knjizi njene smijenjene glasnogovornice Florens Hartman"Mir i kazna".Ali i Karla je najavila svoje memoare.Ako ih napise,imace se sta citati.Mozda cemo tada saznati je li Amerika bila ta koja nije zeljela da se Karadzic pojavi u Hagu,i kakvu su ulogu u fingiranim potjerama za njim i Mladicem imali Englezi i Francuzi.Ove price,utemeljene na svima privlacnoj teoriji zavjere,godinama se povlace po svjetskim medijima.Karla del Ponte se o njima nije nikada precizno izjasnila.
Ali,ni Haski tribunal nije institucija pravde,koju cine sve samo sveci.Ona je sastavljena od ljudi skupljenih s raznih strana svijeta.Sve su to pravnici s reputacijom u svojim zemljama,ali oni ponekad u nasim ocima izgledaju smijesni u svojoj neobavijestenosti i nespretnosti.Nije cudo sto su neke njihove presude,poput one za zlocin vukovarske trojke,skandalizirale javnost.Lose pripremljene optuznice ili nesto drugo?
Balkanska ratna prica uglavnom je ispricana.Ni film"Lov u Bosni",sa Ricardom Girom u naslovnoj ulozi,nije iz nje uspio izvuci neku posebno zanimljivu fabulu.Tesko je da tu jos ima nekih velikih tajni.O ratu u Bosni i Hercegovini napisane su na stotine knjiga i hiljade novinskih clanaka.Tu je i gigantska dokumentacija koju je prikupio Haski tribunal.Nikakvo senzacionalno otkrice nije vise moguce,niti ono moze promijeniti sliku tog rata.
Bio je to uzasno prljav rat,genocidan i pljackaski,rat u kojem je Karadzic saradjivao ne samo s Milosevicem,vec i sa Tudjmanom.Kako godine prolaze,izgledi da Karadzic i Mladic vide Hag sve su manji.Razlog je jednostavan-Srbi ne zele da ih hapse.Sva druga objasnjenja su sporedna.Da su htjeli da ih privedu pravdi,njihove vlasti su to mogle da ucine potpuno nezavisno od toga da li ih Amerika pritisce ili ne.
Gostujuci proslog ponedjeljka u emisiji Porota BHT,americki diplomata Rafi Gregorijan,prvi zamjenik visokog predstavnika,izjavio je da premijer Srbije Vojislav Kostunica moze jednim telefonskim pozivom da uhapsi Karadzica i Mladica."Oni su u Srbiji,a ljudi koji ih stite ubili su premijera Zorana Djindjica.Oni su opasnost za drzavu Srbiju i ne vidim kako Kostunica nije toga svjestan",rekao je Gregorijan.Ovo je do sada najdirektnije izrecena americka optuzba na racun zvanicnog Beograda,koji svojim cinjenjem ili necinjenjem pruza zastitu dvojici najtrazenijih ratnih zlikovaca.Ta optuzba istovremeno navodi na zakljucak da Amerika nema namjeru da taj posao obavi umjeto Kostunice.Nije to ucinila ni u mnogo povoljnijim prilikama,u vrijeme kad su se komandosi NATO-a mimoilazili s Karadzicem i Mladicem u Bosni.
Iz Beograda je i ovog puta stigao isti odgovor:"Ukoliko je Gregorijan ubedjen da zna na kojoj se adresi skrivaju Radovan Karadzic i Ratko Mladic,neka ta saznanja dostavi nadlezinim organima Srbije,koji ce postupiti po zakonu."Istovjetan odgovor je bezbroj puta dobila i Karla del Ponte.Kakvo stanje duha proizvodi takva hipokrizija najbolje svjedoci cinjenica da je Srbija prije nekoliko mjeseci postala bogatija za jos jednu nevladinu organizaciju,
ali za razliku od mreze onih koje su proglasene filijalama zapadnih vlada,sto ce reci izdajnickim,o ovoj ime sve govori:Narodni patriotski savez"General Ratko Mladic".U saopstenju koje je izdato tim povodom,navedeno je i slijedece:"SAVEZ CE SE SVAKODNEVNO MOLITI BOGU ZA ZDRAVLJE,SLOBODU I DUG ZIVOT GENERALA RATKA MLADICA,IAKO JE ON VEC DAVNO STEKAO OREOL BESMRTNOSTI."
ZVANICNA HIMNA SRBIJE,KAO STO JE POZNATO,ZOVE SE BOZE PRAVDE!
("Oslobodjenje")
|
