drago boric

subota, 29.12.2007.

Babe-NOVOGODISNJA PESMA

KOLO SRECE SE OKO NAS OKRECE
VREME BRISE STO SUDBINA DONOSI
A U PONOC SVI BICEMO STARIJI
NEKA SVAKO SVOG NAJDRAZEG ZAGRLI
NOCAS SEBE CU NEKOM DA POKLONIM
NA TOM POKLONU PISACE LOMLJIVO
MOZDA SUTRA MI BICEMO SRECNIJI
VERUJ,MADA JE DANAS SVE SUMNJIVO

KAD VREME OKRENE LIST NA SVIM KALENDARIMA
TAD NEKA SE TUGA IZBRISE IZ SVIH NASIH OCIJU
BAR DA JE SVE RUZAN SAN IZ KOGA CE NAS PROBUDITI
SRECNIJA NOVA GODINA KOJU S NADOM CEKAMO SVI

NEK` SE VRATE SVI KOJI SU OTISLI
NEK` SE RADUJU SVI STO SU PATILI
NEKA ZAVOLE SVI STO SU MRZELI
NEKA DOBIJU SVI STO SU GUBILI
KOLO SRECE NEKA SE NE ZAUSTAVI
MNOGIH STVARI SE VISE NI NE SECAM
VREME BRISE STO SUDBINA DONOSI
BICE BOLJE,PONEKAD PREDOSECAM

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Astrid Lindgren

LAK PONI
Snazna i slobodna Pipi Duga Carapa,cini se,osobito je"zuljala"Francuze.Oni su,naime,neke njezine dogodovstine smatrali previse provokativnim i anarhistickim te su ih dugo cenzurirali.Izmedju ostalog,smatrali su nerealnim to sto Pipi na rukama moze podici konja,te da bi uvjerljiviji bio poni.Astrid Lindgren na to je rekla:"Ali,dragi moji,pokazite mi stvarnu sliku djevojcice s rukama snaznima da moze podici ponija!?"Njezina ironija,na zalost,nije upalila,pa izvorne price djeca na francuskome nisu mogla procitati sve do 1995.godine.

AMERICKO ISKUSTVO
Godine 1948.Astrid je u svojstvu izvjestiteljice za zenski casopis"Damernas Värld"putovala u Ameriku.Ondje je bila iskreno sokirana rasprostranjenom diskriminacijom crnaca,te su njezini tekstovi,unatoc vedru sadrzaju,odavali te osjecaje.Dvije godine poslije nastaje knjiga"Kati u Americi",svojevrsna zbirka dojmova s dalekoga prekomorskog putovanja.

JAZZ DJEVOJKA
Astrid u mladosti nije voljela veceri provoditi u kuci i voljela je odlaziti na ples.Sama je sebe opisivala kao"pravu jazz
djevojku"i zbog toga je postala jednom od prvih kratko osisanih djevojaka u Vimmerbyju."Kad sam stigla kuci i sjela na stolac u kuhinji,svi su bili tiho.Nitko ni glasa nije pustio,samo su me sutke obilazili",prisjeca se.

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Howell Conant&Grace Kelly

Dvadeset pet godina nakon smrti Grace Kelly casopis Life objavio je posebno izdanje"Remembering Grace:25 years
later",u kojem se nalazi serija privatnih fotografija slavne glumice i princeze,medju kojima i dobar dio do sada nikada objavljenih.
Sve fotografije izradio je njezin najdrazi fotograf Howell Conant,koji je 27 godina fotografirao Grace,od vremena kada je bila glumica pa sve do smrti.Od prvog poziranja njemu 1955.godine Conant je napravio njene najpoznatije fotografije i slikao sve najvaznije trenutke njenog zivota,kao i privatna porodicna druzenja.U medjuvremenu su postali veliki prijatelji,a prva fotografija Grace koju je napravio bila je za naslovnicu Photoplaya,u vrijeme kada je Grace bila jedna od najvecih holivudskih diva.Njihova suradnja postala je cvrsta nakon sto je Grace,iscrpljena od snimanja cak sest filmova u samo 12 mjeseci,otisla sa sestrom na odmor na Jamajku.Upravo tada Grace se trebala pojaviti na naslovnici poznatog magazina Collier`s ali nije bila zadovoljna ni sa jednom uradjenom fotografijom.Odmah nakon dolaska na Jamajku,Grace je zatrazila da posalju Conanta da on napravi fotografiju za naslovnicu.Tako je nastala cuvena fotografija Grace kako izranja iz Karipskog mora.Onog trenutka kad se taj broj pojavio na kioscima,Grace je postala pojam ultimativne ljepote,a taj prirodni glamur na fotografiji bio je sasvim nova pojava za Hollywood,u kojem su vec tada svi bili opsjednuti ljepotom,mladoscu i dobrim izgledom.No,Kelly je rekla da nikada nece igrati po pravilima koja joj namecu producenti,a ona si je taj luksuz mogla priustiti.
U maju 1955.godine pocela je njena kraljevska saga.Tada se sa svojim producentima uputila u Cannes,gdje se tokom filmskog festivala trebao prikazati njen film"The country girl".Na prijemu se upoznala s princom Rainierom,a
Grace je nakon susreta za francuske novinare izjavila da je princ vrlo sarmantan.Niko nije mogao slutiti da ce se iz tog susreta izroditi jedna od najljepsih ljubavnih prica.
Nakon povratka u SAD,Grace je princu poslala pismo zahvale na gostoprimstvu,a kada joj je on uzvratio jos jednim pismom,poceli su se redovno dopisivati.U decembru iste godine Rainier je doputovao u SAD,a za Bozic je zaprosio Grace koja je pozvala Conanta u svoj stan na Petoj aveniji da napravi njihove zajednicke fotografije.
"Mislim da nikada nisam vidio toliko zaljubljen par kao njih dvoje.Svaki put kada sam mijenjao film,njih dvoje bi poceli nesto saputati i drzati se za ruke",ispricao je kasnije Conant.
Grace se vratila u Los Angeles gdje je zavrsavala snimanje filma"High Society",koji joj je bio i posljednji.U jednom intervjuu je rekla kako joj je Rainier rekao da gluma nije nesto sto bi jedna princeza trebala raditi.Vjencanje je zakazano za 19.april,a prije nego sto je Grace otputovala u Monako,Marilyn Monroe joj je poslala pismo u kojem je napisala:"Sretna sam zbog tebe sto si nasla nacin da odes iz ovog posla."
Bilo je to vjencanje stoljeca na koje je doslo vise od dvije hiljade novinara i fotografa,a na televiziji je ceremoniju pratilo vise od 30 miliona gledalaca.Conant je naravno imao najekskluzivnije fotografije i na dan vjencanja postao je svjestan koliko je slavan zbog Grace.Zbog toga joj je bio zahvalan i ostao joj je vjeran do kraja,ni u jednom trenutku ne ugrozivsi ekskluzivitet koji je imao.
Nijedna fotografija nikada nije objavljena bez njene dozvole,sve do ovog posebnog izdanja Lifea.On joj je bio vjeran ne samo zato sto su bili prijatelji,nego zato sto,iako je bio fotograf,u sebi nije imao nista paparazzovsko.Upravo zato je Conant autor nezaboravnih fotografija princeze Grace.

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 28.12.2007.

CROATIAN IDIOT 2007.

POLITIKA
1.Dragan Primorac
2.Anto Djapic&Vesna Skare-Ozbolt
3.Jadranka Kosor&Petar Cobankovic

CRKVA
1.Msgr.Juraj Jezerinac,vojni ordinarij&Don Andro Ursic
2.Msgr.Ante Ivas&Don Andjelko Kacunko
3.Don Zivko Kustic&Vlc.Zlatko Sudac

MEDIJI
1.Hloverka"Tudjman u suknji"Novak-Srzic
2.Dijana Culjak-Selebaj
3.Gojko Boric

KULTURA
1.Ivan Aralica
2.Igor Zidic
3.Jakov Sedlar

SPORT
1.Zdravko Mamic
2.Stjepan Djedovic
3.Miroslav Ciro Blazevic

ZABAVA
1.Marko"Ustasa"Perkovic-Thompson
2.Severina
3.Sinisa Vuco


PACIJENT 2007.:Branimir Glavas,"Otac Slavonije"

BRAINSTORM 2007.:Marko"Ustasa"Perkovic-Thompson-"ZIDOVI CE BITI GOSTI NA MOM KONCERTU!"

- 12:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manny Waks,glasnogovornik australskog ogranka zidovske organizacije B`nai B`rith

...THOMPSON BI PRIJE ULASKA U AUSTRALIJU TREBAO PROCI SAVJETOVANJE O MULTIKULTURALNOSTI AUSTRALSKOG DRUSTVA...

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

JASENOVAC I GRADISKA STARA

THOMPSON:ZIDOVI CE BITI GOSTI NA MOM KONCERTU

...To da cu nakon dolaska u Australiju morati na savjetovanje o toleranciji najveca je glupost koju sam cuo.Nju su plasirali oni koji su isto pokusali u Americi i Kanadi za moga nedavnog gostovanja.Da nisu glupe,te price bi bile smijesne.Oni koji ih plasiraju trebali bi ici na tecaj pristojnosti jer ta hajka protiv mene presla je sve granice...

...Ovih sam dana dobio pismo i cestitku od newjorskoga kardinala Edwarda Egana koji je u vrijeme americke turneje javno stao u moju obranu.KARDINAL KAZE DA MOJE PJESME PROMICU LJUBAV PREMA BOGU,DOMOVINI I OBITELJI TE DA JE UDAR NA MENE UDAR NA KATOLIKE...
("Vecernji list")

P.S.Pa da,Ustaso,Zidovi su"odusevljeno"docekali poziv za tvoje USTASKE WOODSTOCKE!Sve se tope od"miline&dragosti"...Kako li se samo kane otimati za sav taj ustaski propagandni materijal(kape s onim"U",majice,
dijelovi ustaskih uniformi,itd.)koji se nalazi u slobodnoj prodaji prije i za vrijeme"koncerata"!Pa jos kad ih strefi"kolektivni orgazam"na ono tvoje"Za dom spremni!",na sto se,kao po komandi,stotine ruku podignu na ustaski pozdrav...Posebice se Zidovi imaju odlicno osjecati na maksimirskom koncertnom domjenku u Zagrebu,na onom istom mjestu gdje su prije 66 godina odvajani od Nezidova pa potom brzopotezno ratosiljani na put bez povratka u Jasenovac i Gradisku Staru...

- 11:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Leksikon hrvatske politicke gluposti

Sto znaci to da oporba u Zagrebu ima 60 posto glasova?!To je kao da vam jedan seljak kaze da na svom dvoru ima 60 komada zivine.Je li to prascad ili telad?Jesu li to kokosi ili guske?
Dr Franjo Tudjman

Hrvatska nista ne trazi tudje,ali necemo dati ni svoje...Pa nije ni drug Tito u svemu bio u krivu.
Dr.Ivo Sanader

Legalist sam,ali do granica do kojih to ne zadire u moj svjetonazor.
Ante Djapic,predsjednik HSP-a

Pozdravljam Hrvatice i Hrvate!Namjerno izostavljam ono Bjelovarke i Bjelovarci jer se u tome kriju i Srbi i stosta drugo.
Ljubo Cesic Rojs,general

Puno sam puta pjevala za ljude koji su se bavili politikom i nisam imala pojma o cemu govore.Bilo mi je svejedno radi li se o skupini dobrovoljnoga vatrogasnog drustva,HDZ-a,HSLS-a ili maloj skupini pedera.
Severina

Moj prijatelj iz Sirokog Brijega kaze da je taj Wolfgang Petritsch takvo govno da mora da je Hrvat.
Miroslav Ciro Blazevic

- 11:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-PRENESENO ZNACENJE

23.III 1998.
Nama je u skoli uciteljica Smilja tumacila novo gradivo iz hrvatskog.Novo gradivo je bilo razumijevanje stiva i kuzenje poezije.Uca Smilja je govorila:"Sta je to preneseno znacenje?To je naprimjer primjera kad pjesnik rekne jedno,a to znaci nesto sasvim drugo!Onda glupsoni i debili koji se ne kuze u poeziju ne beru da je to preneseno znacenje,pa misle da je pjesnik rekao ono sta je stvarno rekao,a ne da je ustvari time kazao ono sasvim drugo!To je vrhunska baza u poeziji!Jel to jasno?"Mi smo svi ekipa gledali u ucu kao telci u sarena vrata.Uca je rekla:"Okej,
ako je to jasno,jel moze dat neko neki primjer iz pjesnicke prakse?"Mi smo svi u roku munja zabili cunke u klupe i sutili smo.Uca Smilja je rekla:"Okej,ako nema dragovoljaca,onda ti Dino!"Onda je moj drug Dino doviknijo:"A nemojte uvik mene jebat u glavu!"Uca je razrogacila oci i dreknila je:"Molim?!Sta to govoris?"Dino je rekao:"Kad ja reknem nemojte me jebat u glavu to u prenesenom znacenju znaci-sori,al ne mogu se sad sjetit nijednog primjera!"Uca je rekla:"Aha,to je ustvari bila tvoja pjesnicka figura?"Dino se nakeserijo i klimnijo je glavom.
Uca se nasmjehuljila i rekla je:"Bravo,zlato,sjedi!"Dino se jos puvanderskije keserijo i sjeo je.Uca je rekla:"Kad ja reknem bravo,zlato,sjedi,to u prenesenom znacenju znaci-dobijo si asa,kretenu,i nes ga ispravit do kraja godine!"
Tu je Dino slozijo popismanjenu facu.Nama je rulji doslo za blokat od smijade al nismo smjeli od vune da nas ne pita.Onda je uca dreknila:"Ajmo,sljedeci dragovoljac!Robi?"Ja sam skocijo:"Molim?"Uca je viknula:"Sta molis!Reci primjer iz prenesenog znacenja!"Ja sam pitao:"Jel mora poezija il moze i proza?"Uca je rekla:"Moze i proza!"Ja sam dignijo ombrvu prema plafonjeri i rekao sam:"Preneseno znacenje je,naprimjer primjera,kad precjednik Franjo drzi miting,a onda ga dvajs dana svi tumace i brane da ono sta je on rekao znaci nesto sasvim drugo od onog sta je rekao!He-he-he..."Uca je rekla:"Sjedi,imas asa!He-he-he..."Ja sam rekao:"A u prenesenom znacenju se ustvari samnom slazete!He-he-he..."Uca je rekla:"Ne,u prenesenom znacenju uz asa ides skupa sa Dinom kod direktora!Smjesta!"Onda smo ja i moj drug Dino u roku hitno izletili iz razreda.
Poslje je sve bilo ziva poezija.Kad je zvonilo onda je uca Smilja prva izgibala iz razreda.Samo tamo je drito nagazila na jednu niskonagaznu.Uca je od soka dosla ljubicasta u facu i viknila je:"Uoooaajme,ogavnosti!Sta je sad ovo?!"Kane Steta je zagledao se uci u suze i rekao je:"Aaa,to je Dinova niskonagazna!Znate,on vam uvjek kenja u salvetu iza trafostanice!"Uca je zaskrikala:"Pa zasto mu je onda govno ispred razreda?!"Kane se nakeserijo:"Zbog prenesenog znacenja!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 11:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.12.2007.

ZASTO ALEKSANDRA"NULA I NISTICA"SLADJANA MILOSEVIC-RADODAJKA MOZE,A JEDAN SABAN BAJRAMOVIC NE?!

Jos malo o dodeli takozvanih"nacionalnih penzija"u Srbiji:

MIKI,MIKI VELIKI
Na pitanje kako komentarise price da je na spisak dobitnika"nacionalne penzije"naknadno ubacena pevacica Aleksandra Sladjana Milosevic,Dragan Mirkovic,sekretar udruzenja muzicara dzeza,zabavne i rok muzike,kaze:
"To nismo ocekivali.Sladjana Milosevic jeste clan naseg udruzenja,ali mnogo je vise clanova koji nisu prosli,a zasluzili su da se nadju na spisku zbog svog rada i zasluga.ONA PRICA DA JE STALNO KOD KOSTUNICE I DA CE DOBITI PENZIJU.STA TO ZNACI?HAJDE SAD SVI DA POJURIMO KOD KOSTUNICE PA DA DOBIJEMO PENZIJE.

"KRALJ"BEZ IKAKVE PENZIJE
Saban Bajramovic(71)nije ostvario pravo na nacionalnu penziju,jer,prema objasnjenju predlagaca,organizatora Internacionalnog dzez festivala"Nisvil",nije imao prethodno ostvarenu regularnu penziju.Medjutim,proslavljenom pevacu,nekrunisanom"kralju romske muzike",kako nas uverava njegova prodica,ozbiljno je naruseno zdravlje usled poslednjih srcanih udara.
Bajramovic iza sebe ima vise od 800 kompozicija,uvrsten je medju 10 najznacajnijih bluz pevaca na listi magazina
"Tajm",a njegova originalna muzika,neretko pozajmljivana,vec pola veka prelazi granice zemlje.U karijeri je odrzao vise od 2000 solistickih koncerata,saradjivao je sa svim priznatim izvodjacima i muzicarima s prostora bivse Jugoslavije,a o njemu je pribelezeno na hiljade stranica u domacoj i inostranoj stampi.
-Stvarno je nelogicno,kako su nam predocili u pravnoj sluzbi Ministarstva kulture,da Saban Bajramovic nema prava na penziju izuzetno zasluznog umetnika,jer nema vec ostvarenu penziju-kaze za"Novosti"Ivan Blagojevic,
direktor"Nisvila".-A istina je da on treba da uplati celih 7000 evra kako bi povezao radni staz.Ako to uplati,ostvarice tek pravo na regularnu penziju.To vec duze vreme nije u mogucnosti da ucini,zato cemo zvanicno predloziti da mu drzava pomogne kratkorocnom uplatom,kako bi dobio zasluzena primanja u vec poodmakloj starosti.
("Novosti")

- 13:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

"Hvatanje"bez istrage

...Aktualan je i slucaj milesevskog monaha Makarija koji je zbog prijave da je jednog decaka hvatao"medju noge"(i da je"kad ga je uhvatio medju noge,rekao da je to sasvim normalno,da se opusti i da ce mu biti bolje")2001.privodjen u pribojsku policiju.
Citava prica je zavrsena samo privodjenjem,posto to"hvatanje"verovatno nije bilo dovoljno cak ni za pristojnu istragu...

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Josip Osti:O POEZIJI MAKA DIZDARA-BOSANSKA GROMADA

Mak Dizdar,rodjen 1917,a umro 1971.godine,jedan je,neosporno,od najznacajnijih bosanskohercegovackih pjesnika,kako specificnoscu svog pjesnickog svijeta,tako i nacinom njegovog iskazivanja.Tematski i jezicki on je najdublje ukorijenjen u tlo svog zavicaja,a vrhovima krosnje svog pjesnistva visoko se digao u astralno nebo poetske univerzalnosti.Od onih je pjesnika koji su dugo tragali za pravom Rijecju,ali i od onih koji su je pronasli.I ma koliko njegova pjesnicka pustolovina,s pocetka,izgledala neizvjesnom,a njegovi putevi do sopstvene pjesnicke sifre krivudavi,jezicka kristalizacija njegovog gledanja i vidjenja svijeta i covjekovog zivota,kakvu je dosegao posebno knjigom KAMENI SPAVAC(1966)naknadno obasnjava i opravdava to putovanje.
Dizdar se u knjizevnosti javio u medjuratnom periodu,1936.godine,zbirkom pjesama VIDOVOPOLJSKA NOC,u kojoj je dominirala nota socijalnog bunta i otpora,karakteristicna za takozvane napredne pisce tog vremena.
Slijedeca,poema PLIVACICA(1954)vec je ukazivala na njegovu prevashodnu usredsredjenost na traganje za poetskim izrazom,oslobodjenim svega izvanjskog,posebno ideoloskog.U toj prevashodno ljubavnoj poemi uocljiva je primjena nadrealisticke poetike,kao i pjesnikov dosluh sa tada najmodernijim pjesnickim nastojanjima,kako u srpskom,tako i u hrvatskom pjesnistvu.Ali ni inovativnosti,a ni vrijednosti ranog Dizdarovog pjesnistva nisu bile tada dovoljno uocene.Knjizevna kritika ih je isticala tek naknadno,posebno poslije knjige KAMENI SPAVAC,koja je jedna od najosobenijih i najkonzistentnijih knjiga pjesama,ne samo u BiH.Ona je,i kao konacni pjesnicki rezultat i kao utok dotadasnjih tokova njegove poezije,potvrda da je on pjesnik koji je cijelog svog pjesnickog zivota pisao jednu jedinu knjigu.U to nas uvjeravaju,kako njegove stalne,opsesivne teme,koje neprestano varira i razvija,tako pjesme koje prenosii iz knjige u knjigu i ugradjuje ih u sve cvrscu zajednicku strukturu,kao i njihove verzije,koje svjedoce,neprestanim brusenjem pojedinacne pjesme i konacne Knjige,o pjesnikovoj teznji za savrsenstvom.U tim nastojanjima,na koja ukazuje i njegova posljednja knjiga,MODRA RIJEKA(1971),prekinula ga je smrt u trenu
punog stvaralackog zrenja.
Vec je u PLIVACICI,kojom pocinje kolobarenje motiva ljubavi u njegovoj poeziji,koje ce se u svojoj punoci iskazati posebno u knjizi KOLJENA ZA MADONU(1963),nagovijestio svoj hod ostrim rubom koji razdavaja javu i san,zivot i smrt,te naznacio kasnije izrazitu kozmogonicnost i solarnost svog pjesnistva,kao i njegovu eticnost,citljivu iz slike covjeka koji stoji CIST POD SUNCEM.A u njegovoj poetskoj zaostavstini nalazimo upravo mnoge od ponajljepsih pjesama u sveukupnoj bosanskohercegovackoj ljubavnoj lirici.I cest simbol sunca u njegovoj poeziji,
koji razgoni zivotnu studen,moguce je desifrirati i jednacenjem sa ljubavlju.Ne umanjujuci lepezu njegovih ostalih znacenja i mogucih tumacenja.Ako je ljubav covjekova zudnja da voli i bude voljen,da s radoscu daruje i prima darove,da spozna sustinu sopstvene ljudskosti i ljudskosti drugog i njenim posredstvom priblizi se odgonetki tajnovite enigme zivota i smrti,onda nam je i ispruzena ruka isklesanog na stecku,rasirenih prstiju,dignuta ka suncu,pored ostalog,i svjedocanstvo te zudnje.A upravo je taj skamenjeni lik uskrsnuo u Dizdarevoj poeziji i u njoj progovorio.U njoj,koja govori o trosnosti kamena i trajnosti krhkih rijeci,cesto srecemo i simbol mosta,koji je,
pogotovo kad je spleten od ruku,jos jedno zatvaranje sudbinskog kruga o kojem je najvise rijec u knjizi OKRUTNOSTI KRUGA(1960).Krug je tu,kao i drugdje u njegovoj poeziji,prevashodno simbol vremena.Covjekove potcinjenosti vremenu,pa i zatocenosti u njemu,kao sto je covjek,za Dizdara PALI ANDJEO,ZAROBLJEN U
LJUDSKOM TIJELU.Ali i simbol vjecnosti i mnogo cega drugog sto se,u doslovnom i prenesenom znacenju,poput sunca,oznacava krugom.
Knjiga OKRUTNOSTI KRUGA,mada,znatnim dijelom,u drugom i drukcijem mitolosko-simbolickom kodu,jer u njoj srecemo i biblijske motive i starogrcku mitologiju,najava je KAMENOG SPAVACA.Ali sve cesce ce ih prozimati sa zavicajnom mitologijom i folklorom,narodnim pjesnistvom i dualistickim vidjenjem svijeta spavaca ispod bogumilskih nadgrobnika,s natpisima i crtezima na njima,s pjesnickim citanjem s dlana vjecno usnulog koji ruku pruza najcesce k suncu.Pri tom ne treba zaboraviti da se je on,istodobno,bavio izucavanjem bosanske kulturne bastine,starih tekstova i,posebno,bogumilskih nadgrobnika.Da,u to vrijeme,1961,objavljuje i knjigu STARI BOSANSKI EPITAFI.A upravo ta epitafnost,i svojim sizeom,i svojom jezickom spregnutoscu,i morfoloskom starodrevnoscu,iskustvenoscu i mudroscu,karakterizirace njegove najuspjelije pjesme,kako u knjizi KAMENI SPAVAC,tako i u cjelokupnom njegovom pjesnickom opusu.
Rodjen u Stocu,Dizdar je bio trajno fasciniran mladalackim dozivljajem ljepote bogumilskih stecaka,i kao istrazivac starine i,jos vise,kao pjesnik,bavio se odgonetanjem tajanstvenih poruka njihove ornamentike.A vecina pjesama u KAMENOM SPAVACU ocitovanje su poruka covjeka koji pod steckom,uhvacen u"kolo bola"i"pitajuc o tajni","vjecno sanja sunce"i kako da premosti udaljenost izmedju zemlje i neba,izmedju materijalnog i duhovnog,izmedju mikro i makrokozmosa.Tom spavacu i sanjacu,koji cezne da se VRATI SVOM BISTROM IZVORU,prapocetku i koji progovara pjesnikovim glasom,kako kaze,NE TREBA NISTA DO SUNCANIH POCIVALISTA.A"po legendi",kako je Dizdar pisao,"pod starim kamenjem srednjevjekovnih bosanskih nekropola leze DOBRI LJUDI,izginuli u borbi protiv svakovrsnog zla svoga vremena."
Za moto KAMENOG SPAVACA Dizdar je stavio citate Zaratustre i Andrica.S razlogom.Ne samo zato sto je njegovo poetsko ozivljavanje srednjevjekovne Bosne pandan njenom ozivljavanju u Andricevoj prozi,nego i zato sto je u djelu i jednog i drugog uocljivo Zaratustrino dualisticko ucenje o borbi dobra i zla,istine i neistine,svjetlosti i tame.
Medju najbolje njegove pjesme zagotovo spada antiratna i,ujedno,ljubavna pjesma u najboljem znacenju tih odredjenja GORCIN,napisana 1954.To je pjesma o mrtvom vojniku Gorcinu,primoranom da ratuje,ali koji ne poginu od oruzja,nego"od boli nepreboli",zato sto mu djevojku"ugrabise u robje".Ta i njoj slicne pjesme raskrivaju put kojim je isao do KAMENOG SPAVACA,koji je krajnji rezultat njegovog traganja i nalazenja,otkrivanja i prepoznavanja sopstvenog poetskog svijeta i pjesnicke rijeci kojom je sazeo sopstvena zivotna i stvaralacka iskustva,ali i sudbinu covjeka Bosne i covjeka uopce.Njegov zivot,"na putu ka ljubavi".Njegove radosti i tuge.
Njegove snove.Njegovu zivotnu tragiku.I njegovu smrt.Izrekavsi ih pjesnicki suvereno,a ljudski potresno.Rijecju,
koja je za njega bila svestvaralacko prapocelo,u kojem estetika i etika idu pod ruku.A tom iskonskom rijecju i uzornim nacinom poetskog transcendiranja,uspijevalo mu je,kao u jednoj od posljednjih izvrsnih pjesama MODRA RIJEKA,dici pouzdan most izmedju vidljivog i nevidljivof,znanog i neznanog,zemnog i nadzemnog,predgrobnog i zagrobnog covjekovog zivota.Most izmedju njegove egzistencije i ljudske esencije.

- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manu Chao

...TRADICIJA JE NEPRESTANA EVOLUCIJA.TESKO JE ZAMISLITI STA CE BITI TRADICIONALNO ZA 500 GODINA.MOZDA CE TO BITI"MOTÖRHEAD".NETKO CE NACI DISK"MOTÖRHEADA"I RECI:"OH,TO JE MUZIKA KOJU SU SLUSALI PRIJE 500 GODINA!"...

- 11:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 22.12.2007.

WE ARE MOTÖRHEAD(HAPPY BIRTHDAY,LEMMY KILMISTER)!!!

WE ARE MOTÖRHEAD

We shoot power to your heart,a might thunderbolt
We charge all batteries,we save your soul
We don`t know when we`re licked,
But we turn lead into gold
We know alchemy,we bring you rock and roll
We are the ones you love,or we`re the ones you hate
We are the first and we just stilll might he the last
We are Motörhead-born to kick your ass

We bring the firestorm to brighten up your life
We mend all broken hearts,we cure all pain
We bring you attitude and razor teeth to bite
We bring mashine gun law and we`re the ones to blame
We are the ones you need,the ones that you despise
We are the ones who wanna poke you in the eye
We are the future,baby,used to be the past
We are Motörhead and we don`t have no class...

Wde bring you UFOs,saucers in the sky
We shoot you full of noise,we aim to kill
We burn like motherfuckers,spit right in your eye
We fight authority,we glorify free will
We are the ones you heard of,but you never heard
We are electric prophets,here to twist the world
We are the flame at night,the fire in the trash
We are Motörhead,we are Motörhead
We are Motörhead,we are Motörhead
We are Motörhead,we are Motörhead
(Motörhead-"WE ARE MOTÖRHEAD",2000.)



KILLERS

The order is for murder
And we`ve been there before
The men in black are coming back
To Serve the killing Floor

No pity No surrender
We take no prisoners
We spare no brave defender
No mercy,No quarter here

The Killers
We show you flame and sword
We are The Killers
Enough to make your backbone shake
The Killers
Enough to make your stupid faces quiver
And The Killers long to make your life

The sun beats down like thunder
We ride to meet the foe
The clash of steel and leather
The only song we know

No pardon,No quarter
We own to no compassion
We glory in the slaughter
No mercy,We fetch you death

The Killers
We are the ones foretold
We are The Killers
We do not yearn for gold
We are The Killers
We know the wrath of battle
We are The Killers
And The Killers will destroy your life

The devil rides to glory
We hasten by his side
A legendary story
Told by fireside

No mercy,Let all hope fade
We glory in the slaughter
Our badge the Ace of Spades
No mercy,We bring the sword

The Killers
We murder you in battle
We are The Killers
We ride you down like cattle
We are The Killers
We fight our way to legend
We are The Killers
And The Killers love to see you die

Killers
We kill you till you die
We are The Killers
We hold our banners high
We are The Killers
We hang you out to die
We are The Killers
And all we bring is death to life
(Motörhead-"INFERNO",2004.)



CHRISTINE

Hear her coming,`bout 5 miles away
That girl is something,know she gonna make my day,
Ah,She sure is fine,real good friend of mine,
I just wanna jump her bones all the time,
See her walking,she knows all the moves,
Fortune cookie,stand your toes up in your shoes,
Oh you can`t believe,what she got up her sleeve,
Likes me fine,and that`s just fine with me

Christine,I`m going out of my mind,Like to drive me wild
Red hot mama ain`t no lie,So glad I caught your eye
Christine,you put your hands on me,I got electric blood
Come on over&do it again,Just like a bad girl should

She moves like a rattlesnake made out od razorblades,
That girl can`t help it,just the way she`s made,
I would run all around the world,Just to see that girl,
She sure loves playing with the Ace of Spades

Christine,I`m going out may mind,Like to drive me wild,
Red hot mama aint`t no lie,So glad I caught your eye
Christine,you put your hands on me,I got electric blood
Come on over&do it again,Just like a bad girl should

Christine,I`m going out of my mind,Like to drive me wild
Red hot mama ain`t no lie,So glad I caught your eye,
Christine,you put your hands on me,I got electric blood
Come on over&do it again,Just like a bad girl should

Christine,see her walking,se her walking
My,my
Christine,I just wanna jump her bones
She`s my baby
(Motörhead-"KISS OF DEATH",2006.)


- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pankrti-OSMI DAN

Prvi dan je reku nej bo nebo i nej bo zemlja
a bla sta oba pusta in lacna veselja.
Drugi dan ustvaru je oblok sred voda
in locu vode kopna in vode neba.
Tretji dan je locu kopno in morje
in na kopnem je pognala solata in je cvetelo polje.
Cetrti dan je ustvaru luci na nebu
da bi lazje gledu kar je naredu.
Peti dan je reku nej bodo ribe in ptice
da bo vesel u vodi in v zraku veselice.
Sesti dan je ustvaru bitja zemeljska
in njihovga gospodarja-cloveka.
Sedmi dan je dokoncal svoje delo
in kmal se mu je dolgcajt zazdelo.

Zato je osmi dan ustvaru rock
ja,osmi dan je Bog ustvaru rock.

Od takrat je v nebesih velika festa
na zabavah zmeri tezi prides do mesta.
Zdej Adam in Eva vrtita Bozja kolesa
Kajnu in Ablu se od dobrih zvokov mesa.
Lotova zena s v ritmu ziba
Noe s sinovi striktno orto siba.

Zato je osmi dan ustvaru rock
ja,osmi dan je Bog ustvaru rock.

Abraham zrtvuje ves svoj cajt za sceno
Jakovu in Ezavu je ze dolg vseeno.
Jozef je po imidzu znan dalec naokrog
skroz Mojzesova usta sam Bog prepeva rock.
Mariji se prikazujejo naga telesa
se Judez Iskarjot je vzlubu nebesa.

Zato je osmi dan ustvaru rock
ja,osmi dan je Bog ustvaru rock.
(Pankrti-"PESNI SPRAVE",1985.)

- 10:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Linda Cadwell Lee

Supruga Linda Cadwell Lee u predgovoru knjige"Bruce Lee-umjetnik zivota",o Bruceu s kojim je provela devet godina braka:
"BRUCE JE REKAO DA UPOZNAVANJE SAMOGA SEBE TRAJE CIJELI ZIVOT,ON NIJE POTRATIO NI TRENUTKA.RAZMISLJAJUCI O GOLEMIM POSTIGNUCIMA KOJE JE BRUCE OSTVARIO ZA KRATKOG ZIVOTA,SKLONA SAM VJEROVATI DA SE ENERGIJA DUSE NE GASI SMRCU FIZICKOG TIJELA."

- 10:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 21.12.2007.

Mato Arlovic,POLITICKI PARAZIT&SMRAD!!!

PUTNI NALOG ZA UBOJSTVO?

...Kad se Arloviceva uloga u organizaciji pregovora,na koje na kraju nije otisao,pustivsi Reihl-Kira da s drugorazrednom ekipom ode u Tenju,gdje ce biti i ubijen,stavi u kontekst izjave Jadranke Reihl-Kir o tome kako joj je,dok je kao i on,bila saborska zastupnica SDP-a i dok je inzistirala na otkrivanju svih detalja vezanih uz smrt njenog supruga,ARLOVIC SAVJETOVAO DA SE OKANE TOG POSLA,MOGU SE IZVUCI KOJEKAKVI ZAKLJUCI.ARLOVIC JE,NAIME,SVOJOJ SABORSKOJ I STRANACKOJ KOLEGICI JADRANKI REIHL-KIR,U VRIJEME DOK JE SDP BIO NA CELU KOALICIJSKE VLASTI,TOPLO SAVJETOVAO DA SE OKANE KOPANJA PO TOM DOGADJAJU,JER IONAKO NISTA NECE POSTICI,VEC DA JE BOLJE I MUDRIJE O KIROVOM UBOJSTVU NAPISATI KNJIGU I ZARADITI NESTO NOVCA...
("Feral Tribune")

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hrvatsko revolucionarno bratstvo&Hrvatski narodnooslobodilacki pokret/"Domagoj"&"general Hopp"

...Osim letaka,radikalna hrvatska desnica-tocnije,stanoviti"Domagoj"iz Hrvatskog revolucionarnog bratstva-svojevremeno je politickim neprijateljima(Stjepanu Mesicu,Vesni Pusic,Vesni Skare-Ozbolt,Nenadu Puhovskom,Ivanu Zvonimiru Cicku...)uputila prijetnje smrcu.Neposredni povod bila je akcija hvatanja nacistickih ratnih zlocinaca koju je u Hrvatskoj pokrenuo Centar Simon Wiesenthal,pa je i koordinator te akcije u Hrvatskoj,Zoran Pusic,bio i prvom metom zastrasivanja.
Ista organizacija je,u rujnu 2000.godine,prijetnju smrcu po prvi puta uputila na adresu Stjepana Mesica.Neposredni povod prijetnji tada je bilo umirovljenje sedmorice hrvatskih generala i hapsenje"gospicke skupine"(Norac&comp.).
Predsjednik Mesic ni tada nije bio jedina adresa:na listi su se,osim spomenutih,nasla i brojna druga imena lijeve,liberalne i ljudskopravaske scene u Hrvatskoj,te osamljeni jahac Dobroslav Paraga kojega je tesko svrstati u bilo koju skupinu.Osim Hrvatskog revolucionarnog bratstva tada je u akciji zastrasivanja sudjelovao i Hrvatski narodnooslobodilacki pokret,te stanoviti"general Hopp"...

- 14:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sinisa Glavasevic

...TKO CE OSTATI AKO SVI POBJEGNEMO U VLASTITI STRAH?...

- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-RAZREDNA KRIZA

16.V 1994.
Svi ekipa u razredu su skupili se prije zvona.Onda je Nela Svinjogojstvo pitala:"Jesmo svi tu?"Svi su sjedili u klupama i sutili su.Pederica Sandra je zvakala zanoktice.Kane Steta je znjopao kuglice iz nosa.Tuljanica Niveska je cupala lastik iz dokoljenki.Benac je sa pljuvakom gadjao rigu od parketa.Bilo je napeto kao u Nindza protiv crne sablasti.
Onda je Nela Svinjogojstvo rekla:"Okej!Ako smo svi tu onda otvaram sat hrvacke razredne zajednice treceg a!"Matko je iz zadnje doviknijo:"Molim?Sta ti to otvaras?"Nela je rekla:"Otvaram sat hrvacke razredne zajednice!"Onda je Matko skocijo:"Ma stas ti otvarat,djikaco!Nes ti vise otvorit usta,a kamoli sat hrvacke razredne zajednice!Malos kua vise bit precjednica!"Onda je ona balibanica Lidija doviknila:"Ma je li sta nece bit?!Os mozda ti bit precjednica?!"
Onda je Kane Steta dignijo se i rekao:"U ime kluba zastupnika iz zadnjih klupa ja predlazem da precjednica...ovaj...
da precjednik hrvacke razredne zajednice bude Dino!"Onda smo svi mi iz zadnjih na Matkov znak skocili i
odvalili smo drecaonu:"Tako je!Zivijo Dino!Smrt Neli izdajici!Promje-na!Promje-na!Promje-na!"Moj drug Dino je samo skupljao usta.Plus je misaono piljio u plafonjeru.Nela Svinjogojstvo je crvedacila se po obrazima.Onda je ona pederica Sandra skocila i dreknila je:"E malo kua se to tako moze mjenjat!Nama je Nela prva liga!Plus mora se postovat demokracka procedura!Prvo dnevni red..."Onda su na Niveskin znak oni iz prvih odvalili drecaonu:"Tako je!Necemo Dina diktatora!Oce-mo Neee-lu!Oce-mo Neee-lu!Oce-mo Neee-lu!"Onda je Benac Sandri doviknijo:"A daj ne sviri,bezveznice jedna!Svi znaju da je Nela zasrala i da je svasta protiv nas kenjala bekavcima!Neka bude bekavcima precjednica,nama nece!"Onda je moj drug Dino rekao:"Plus je svima jasno da je Nela stara udbasica!I isto sve face oko nje su iz udbaskih familija!To je spoj represije i mantije!"Samo onda je Nela Svinjogojstvo skocila:"A znas sta,Dino!A pogleaj ti malo svog frenda Robija kad spikas o represiji!Svi zivi znaju da je mucio macke u dvoru,da im je sipa benzin u gujcu i onda potpaljiva fajericom!Jel mislis da je meni bila gula sjedit sa njim u istoj klupi,a?!"Matko je njoj doviknijo:"Jebesga,kad si pickica!Zivot je surov!Nama treba cvrst i odlucan precjednik!"E ali onda sam ja skocijo iz klupe i arlauknijo sam prema Neli:"A lazovice jedna lazovska!Sacu te majkemi prokinit sakom da ce ti se raspast ta debela cutura!"Onda su mene moja ekipa drzali za ruke da se Neli ne napijem krvi.Dino je meni dostojamstveno rekao:"Robi,molim te postuj demokracku proceduru!Kako je mos zdimit sakom prije nego sto si joj jeba mater!"Onda je ona balibanica Lidija na njega dreknila:"A sta se ti brcis,pederinjo!Puntacu te pernicom u oko pas malo vidit kako je ljubav sljepa!"Samo onda je Dino copijo Lidiju za kutu i strmopizdijo je u kredenciju.Tuljanica Niveska je skocila u zbunjozi:"A u pene,zveknijo je u kredenciju!"Kane Steta je dreknijo:"Pa sta onda?!Os i ti polozit zivot na Ormar domovine?!"Onda je pocela opca krehana i cipacina.Po razredu su letale i pernice i borse i katrige i klupe.Isto su letali i kacoti i sake u glavu.Samo onda je na vrata uletila uciteljica Smilja.Mi smo svi stali i zableusili smo se.Uca je pitala:"Sto je ovo bilo?Kakvi je ovo cirkus?"Dino je promrmorio:"Sat hrvacke razredne zajednice!"Uca je opalila cudilo:"Pa ovakvi iznered?"Nela Svinjogojstvo je promrmorila:"Ovaj...malo smo se pokombali oko izbora precjednika!"Uca je rekla:"Oko precjednika?Pa tu se nemate sta brigat!Precjednika cu ionako ja izabrat!"Nama je svima uletilo tupilo od nekuzenja.Kane Steta je pitao:"A kad ce to bit?"Uciteljica Smilja je rekla:
"Saznacete!To cu sve rec na svojoj mjesecnoj komferenciji za stampu!"Pederica Sandra je rekla:"Aaaa,na mjesecnici!A ko ce to bit?"Uca je rekla:"To su moje stvari!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ivan Sarcevic-SMRT TEOLOGIJE I SMIJEHA

"Pisati sam htio uvijek,pokusavao odmalena,ali rijeci sam nasao tek kasnije."Ovako je o sebi kazao 1959.
nobelovac Heinrich Böll.Dvadesetu obljetnicu njegova rodjenja(21.12)obiljezavaju ovih dana mnogi-ne samo u rodnom Kölnu i Njemackoj,ne samo clanovi PEN-a i njegove zaklade,ne samo stranke zelenih,nego i mnogi knjizevnici i vecina boraca za slobodu i dostojanstvo osobe.Majstor kratkih pripovijetki,kratkih recenica,uvijek protiv rata i nasilja,groteskan i satirican,nevjerojatno ozbiljan.Böllu se sve dogadja u kratkoci-satu,danu.Za malo ce se poginuti,sluti ratnik Andreas iz prvog romana"Vlak je bio tocan"(1949),ili jos gore,za kratko izbije nasilje ili se"izgubi cast"poput Katharine Blum,poput samog Bölla,usljed medijske demonizacije.
Uz Havela,Gotovca i jos poneke,rijetki su slicno Böllu bili dosljedni ljudi slobode misljenja i rijeci.Ponovno bi zato valjalo posegnuti za Böllovim tekstovima koji su u nas pred rat,osamdesetih godina,preplavili knjizare,bas u ovom vremenu koje kao i da nije vrijeme slobode,a zove se demokracijom,jer se u slobodu nema povjerenja.
Böll,izrastao iz prakticne katolicke obitelji,kao osmo dijete svoga oca,i sam vjernik u cijim djelima se osjeca poziv na etiku evandjelja,sluzbeno izlazi iz Katolicke crkve 1976.Jos mnogo ranije,u kratkom clanku"Pismo jednom mladom katoliku"(1958),objavljenom u listu njemackih katolickih laika,sazeo je svoje osnovne postavke koje ce razraditi i u dogmatskim duhovima spoticajnom romanu"Gledista jednog klauna"(1963).Naime,rijec je o tome da je iza rata,kasnih pedesetih,doslo ili do nijekanja(zaborava)ili do restauriranja negativne njemacke(hitlerovske)proslosti.Uz to je islo fetisiziranje novca,birokratizam i povecanje socijalnih nejednakosti sto je sve zatiralo humanost i vodilo bijedi duha.
Istancanog vjernickog osjecaja,sve ono sto se dogadjalo u Njemackoj izmedju ratne apokalipse i materijalne obnove,Böll nikako ne moze povezati s Katolickom crkvom i evandjeljem.Kaze u spomenutom pismu mladom prijatelju katoliku da je zupnik U.,kod kojega su se nasli,a kojega poznaje 20 godina,profil vecine njemackih zupnika.Iako izobrazen,ipak djetinjast.Sve ce katolike i teologe slobodnog misljenja i rijeci,one okrenute socijalnim pitanjima,kao sto se to dogadja Francuzu Bernanosu,jednostavno okarakterizirati"lijevim katolicima"i time sebe osloboditi misljenja.
Usavrsava liturgiju,voli ukrasavanja,gozbe.I nije u tome problem,i Böll to voli,nego sto su to za njih samo sredstva da se pobjegne nemirnoj savjesti zbog vezanja uz vladajucu CDU/CSU stranku,a sto za posljedicu ima smrt teologije.
Razlikuje Böll u tom pismu razlicite ljude u crkvenoj hijerarhiji,one koji se nisu udaljili od malih ljudi.Nema kod njega pausalne osude.Poput pape Ivana XXIII cijeni on jos neke i svecenike i teologe,s njima i dalje prijateljuje.Konacno,
jedan od njih ce ga i ispratiti u vjecni spokoj,posve po katolickom obredu.S ondasnjim njemackim politickim katolicizmom ima puno usporedbi kod nas,i ne samo za katolike.Uz to,jos nesto.Iz bogatstva jednoga tako angaziranoga zivota kao sto je Böllov ne treba zaboraviti autobiografski podatak koji pisac sam naglasava.Böll je s oceve strane potomak obitelji koja je u vremenu Henrika VIII ispred njegove pogubne drzavne religije s britanskog otoka izbjegla na kontinent.
Kod nas se ne dogadjaju izlasci ni iz crkava ni iz vjerskih zajednica,jer je sloboda"zagarantirana".Kod nas se dogadjaju izlasci iz vjere,tihi otpadi u ateizam bilo stvarni bilo pod maskom religioznoga formalizma.I oni su veci,
gdje nas je vise na broju i gdje je nasa vlast.Uostalom,u slobodi se rijetki odlucuju za stvarno i svjesno pripadanje,
jer ne zna se vlada li veci strah od legalistickih i moralizatorskih pravorijeka vjerskih sluzbenika,teologa i vlastitih vjernickih zajednica,ili strah od Bozjeg milosrdja,od darovane slobode koje ima i izvan vlastite vjernicke(nacionalne)zajednice.
Za kraj dvije scene.Prva.Sluteci da ce za 24 sata poginuti na ratistu negdje ispod Karpata,u dugoj noci,Böllov spomenuti (anti)junak Andraes ne spava,moli se Bogu i"cisti pamcenje",ispituje savjest.I naslo se tu svega.I onaj dogadjaj kad ga je u Parizu u hladnoj noci susrela prostitutka.Smrzavala se od bijede i gladi,i navaljivala na njega.
Zgadila mu se kad ga je pozvala k sebi onako smrznuta i ruzna.Odgurnuo ju je i jos ispsovao.I sad,u tim satima pred smrt,Andreas misli gdje je zavrsila nevoljnica,mozda u Seini,jer nikoga onako ruzna nije te noci mogla uloviti.
Ispovijeda se Andreas:"Strasno je to sto ne bih prema njoj bio tako grub da je bila lijepa...Bog zna sto bi se dogodilo da je bila lijepa.Strasno je-lose postupati s covjekom zato sto ti se cini ruzan.Nema ruznih ljudi.To jadno stvorenje.Boze,oprosti mi..."
Böll je drugdje kazao:"Ako nase doba zasluzuje neko ime,moralo bi se nazvatio dobom prostitucije."A mi nase?Böll je bio kriticar osobito one prostitucije koja se veze uz novac i moc,jer u stvarnoj prostituciji barem se nesto daruje.I evandjelja kazu da su Isusa okruzivale bludnice.Sablaznjivo!
Druga scena.U Smijacu,jednoj maloj radio-prici,Böll govori o covjeku koji jedva nalazi slobodnoga vremena,jer stalno odgovara pozivima ljudi da nastupa i da ih nasmijava.Profesionalac za smijeh,kad dodje kuci,svojoj zeni,ne moze se medjutim smijati.I zena se oducila od smijeha s covjekom koji ne poznaje svoj smijeh,koji je smrtno ozbiljan od nasmijavanja,od vlastitoga posla.Podsjeca li nas ovo na nesto?
("Oslobodjenje")

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.12.2007.

Josip Osti:DZEVAD KARAHASAN-PISAC RAZUMNE DUSE

Dzevad Karahasan,rodjen 1953.godine,javio se u bosanskohercegovackoj prozi knjigom prica KRALJEVSKE LEGENDE(1980),kao vec afirmiran esejista i teatrolog,zbog cega je njegov prozni prvjenac i pored godisnje nagrade izdavaca,ostao nedovoljno zamijecen.A svoj pripovjedacki dar potvrdio je romanom ISTOCNI DIWAN(1989),koji je skrenuo znatnu pozornost ne samo domace,nego i evropske knjizevne kritike i citalacke publike.
Karahasanova proza je svojevrsna sinteza njegove esejisticke vokacije i dramaturskog umijeca,te rezultat njihovog prozimanja i vjestog podredjivanja specificnostima pripovjedalastva.Spoj analiticke racionalnosti i dosljedne logicnosti i bujne mastovitosti i temperiranosti dramsko-dijaloskog govornog jezika.Rafinirano vladanje knjizevnom gradjom.Krocenje maste.Njeno discipliniranje,ali ne i kastriranje.Ispoljavanje pripovjedackog erosa,ali izbjegavanje patetike i sentimentalnosti.Metodicnost pri ustanovljavanju uzroka i posljedica,ali i pri otkrivanju paradoksalnosti i apsurdnosti svijeta i covjekovog zivota.Hvatanje pomjerljivih granica izmedju dobra i zla,lijepog i ruznog,stvarnog i nestvarnog,istine i lazi,zivota i smrti.Pripovjedacko harmoniziranje zivotnog kaosa i jezicko uglazbljenje unutrasnje covjekove kakofonicnosti...Naprosto,proza u kojoj,kako bi rekao car Marko Aurelije u svom DNEVNIKU,autor otkriva"osobine razumne duse".Jer Karahasan,kao prozni pisac,sklon britkosti misljenja koje stvari cini prozirnim,najcesce,svjetloscu razuma obasjava mrak covjekove duse,podjednako bezizlazni labirint u njemu,kao sto je onaj izvan njega.
Karahasan u KRALJEVSKIM LEGENDAMA uspijeva predociti viselikost LJUDSKE STVARNOSTI,visestranim njenim sagledavanjem.A ispricane su nacinom na koji nismo bili navikli u suvremenoj bosanskohercegovackoj knjizevnosti.I upravo te stilske osobenosti i odlike njegove proze,nesrazmjerno vise od sadrzajnih,koje takodjer nisu
zanemarive,predstavljaju ga kao pisca samosvojonog vidjenja i jezickog predocenja vidjenog.U njegovom prikazu shakespearovski mocnih i brojnih niskih ljudskih strasti uocljivije su spoznaje trosnost ljudskih tijela,njihova krhkost,ranjivost i kratkovjekost,ali i iskazuje snazna covjekova potreba za melemom ljubavi.O tom je,kao i o zudnji za vlascu i njenim odrzanjem,sto je jedan od njegovih stalnih motiva,Karahasan,kasnije,u opseznom i slozenom romanu ISTOCNI DIWAN,napisao svoje najbolje prozne stranice,ispisane s racionalnom distancom,kojom i pisac i njegov pripovjedacki subjekt,nastoje ocuvati integritet sopstvene licnosti.
U romanu ISTOCNI DIWAN Karahasan,odnosno demijurski pripovjedac,s kojim ga mozemo jednaciti,mada je cesto u poziciji posmatraca samoposmatraca,nastavlja ZAKIVANJE DUSE NA PAPIR.Produzava otkrivati"da svaka stvar ima svoj unutarnji sklad ali da su stvari u teskom sukobu jedna s drugom".Harmonizirajuci agon protuslovlja slozenom romanesknom arhitektonikom,koja je mozak razlicitih zanrova.I historijski i ljubavni roman,
kao i svojevrsan triler istodobno.Mozaicna niska prica u kojima se pojavljuju i znane povijesne licnosti,od kojih smo neke sretali i u HILJADU I JEDNOJ NOCI,knjizi koja mu ostaje trajnim uzornikom,sto potvrdjuje i njegovo dalje variranje lika Seherezade.U romanesknoj pripovijesti,vremenski situiranoj potkraj prvog tisucljeca,smjenjuju se epistolarna i dnevnicka forma.One po sebi,kao i po sustini svoga sadrzaja u romanu,ispoljavaju suprotne zivotne zudnje.S jedne strane covjekovu potrebu za bliskoscu sa drugim,zudnju za ljubavlju,a sa druge,njegovu podjednako snaznu potrebu udaljenja od njih,zudnju za bijegom od svijeta prepunog mrznje i svakojakog zla.U Karahasanovom romanu mrznja pojacava medjusobne suprotnosti,a ljubav ih uskladjuje.I dok neki njegovi likovi,
prevashodno zenski,nastoje uspostaviti sklad nesklada u sebi,drugi,prevashodno muski,nastoje uspostaviti sklad nesklada oko sebe.Introvertiranost jednih i ekstrovertiranost drugih,izlozenih,podjednako mocnim,raznosmjernim silama,cini da u musko-zenskim odnosima,pa i medjuljudskim odnosima uopce ostaje nerazrjesiv nesporazum,
pa i konflikt.Konflikt razuma i emocija.A svi,kako oni koji se odricu sebe,ispoljavajuci,podredjivanjem visim ciljevima,svoju ropsku prirodu,tako i oni koji nastoje postati ZIVI i PRAVI LJUDI,bivaju usamljenici i samotnici.Jedni svojom voljom,a drugi i mimo nje."Slijede svoju sudbinu i svoju prirodu",kaze Begzada.I mada je u ISTOCNOM DIWANU rijec o sukobljavanju vjernika i heretika,u vrijeme pojave tajne grupe slobodnih mislilaca,nazivane Iskrena braca,koji su zagovarali spoj grcke filozofije i islama,o stranackim diobama u tadasnjoj islamskoj drzavi i pobunama protiv vladara,on je,prije svega,roman ljudskih priroda i sudbina.Na njegovu historicnost pouzdano upucuje REGISTAR IMENA I POJMOVA,pridodat na kraju knjige,ali,ni ovoga puta,Karahasan nije napisao standardno ili klasicno historijsko djelo.To mu i nije bila namjera.Kao sto mu nije bila namjera,retrospektivnim prikazom dualistickog vidjenja zivota i svijeta,govoriti,prevashodno,o dobru i zlu.Bar ne sa moralistickog vidika.
Dobro i zlo,kojeg je u svijetu nesrazmjerno vise,u sta nas roman nedvojbeno uvjerava,vidjeni su njegovim duhovnim okom i jezicki predoceni njegovim istrazivackim i odgonetackim duhom.I sam,poput al-Mukaffe,
posredstvom cijih rijeci izrice i sopstvenu poetiku,nastoji"izbjeci napasti nepotrebnog opisivanja i drugog dokazivanja",jer mu je stalo do"vezivanja recenica po razlozima i uzrocima",a ne do samosvrhovite pripovjedacke artificijelnosti.To,naravno,ne znaci da iskljucuje majstorstvo,nego da ga,cak,zagovara i potvrdjuje.
ZLA I NESRECNA VREMENA,prepuna ZABRANA I ISPUNJENA STRAHOM,Karahasan prikazuje podjednako dobrim poznavanjem duha vremena o kojem pripovijeda,kao i poznavanjem suvremenih ljudskih karaktera i suvremenog knjizevnog ukusa,odnosno pripovjedackih postupaka koji ga oblikuju.Zato ne cudi sto to vrijeme sumnjicenja i umorstava i brojnih medjuljudskih nesporazuma vidi kao zamrsenu zagonetku,a svoj pripovjedacki zadatak da je,koliko je to moguce ljudskom pamecu i pripovjedackom vjestinom,razrijesi.I to mu uspijeva,
ovladavanjem vantekstualnim,povijesnim i,posebno,intertekstualnim vremenom,kojim drzi na okupu visestruko usloznjenu romanesknu gradju.Na nacin slican onome koji je primijenio Umerto Eco u svom romanu IME RUZE.
Srodnosti sa Ecom i nekim drugim piscima,slicnosti njegovog djela s njihovim,pa i varijacije zajednickih knjizevnih predlozaka,rijetko dosljedno postmodernistickoj poetici,ne umanjuje ni osobenost ni vrijednost njegove proze,
koja,danas,spada u vrhove bosanskohercegovackog pripovjedalastva.U ISTOCNOM DIWANU Karahasan,
pronicljivom analiticnoscu,dovodi u sumnju mnogo sta u sta dotad nije bilo sumnje.A zavrsnim rijecima romana:
"Pa zivot cestitog covjeka i prolazi u tome da rijesi jedan problem i tako stvori dva nova.Sta se tu moze.",
naglasava da je zivot nerjesiva zagonetka i da je njegova draz ne u odgonetki,nego u odgonetanju.

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Ceca Bojkovic

Kolege glumci o Svetlani Ceci Bojkovic,u monografiji koja je ovih dana izasla iz stampe:


Treba samo nabrojati njene velike uloge,pa ces odmah znati ko je ona u pozoristu i sta je pozoriste njoj.
Mira Stupica

Bojkoviceva je ostrodlaki terijer,u stanju je da ujede lokomotivu za tocak ako joj se zameri ili ako ima tendenciju da pregazi njen stalez.Tu je beskompromisna.Ceca je laf,dobar drug i odan prijatelj.Mi imamo sjajnih glumaca,ali ona je izuzetna.Sto se mene tice,raduje me da igram sa njom i jos uvek je volim.
Misa Janketic

U predstavi"Noc tribada"151 put sam ti rekao:"Zar sam tu zenu,krvopiju,izdajicu,morao da zavolim?"U"Vernisazu"
si 132 puta spravljala flambirane skoljke i nudila mi da gledam kako vodis ljubav u svom idealnom braku sa Borom ili Djuzom,zavisno od toga ko je od njih dvojice te veceri igrao.Oko 100 puta sam ti govorio:"Volim te i u gacama i bez gaca!",kad smo igrali"Madam Sen Zen".U"Lagumu"sam ti 52 puta saopstio:"Milice,ostala su najneobicnija zena na svetu".U"Bracnoj igri"125 puta sam se pravio vazan,govoreci:"Napustam te!Danas mi je doslo",a ostajao.
Petar Kralj



SVETLANA CECA BOJKOVIC:
...ISPILILA SAM SE KAO GLUMICA 22.NOVEMBRA 1985,UVECE.BILO JE TO POSLE PREMIJERE"MADAM SEN ZEN",KADA SAM SEBI PRIZNALA:"SVETLANA,SAD SI POSTALA GLUMICA,SAD MOZES MIRNO DA SE IGRAS!"...

- 13:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fra Petar Andjelovic-ODGOVORNOST RELIGIJA ZA MIR U BOSNI I HERCEGOVINI-1

RELIGIJA U SLUZBI COVJEKA
Kad se govori o religiji ili o svetome,onda se ne moze i ne smije mimoici Mircea Eliadea(TRAITE D`HISTOIRE DES RELIGIONS,Pariz,1974.i LE SACRE ET LE PROFANE,Pariz 1965.),velikog istrazitelja povijesti religija.Njegovo je polaziste da svaki pristup stanovitoj pojavi mora biti u savrsenom suglasju s naravi te pojave.Stoga,da bi se bolje shvatila religijska pojava,potrebno je upotrebljavati iskljucivo ljestvicu religijskih vrednota,a ne neku drugu,recimo gospodarsku ili politicku.Znacenje religije postaje razvidno tek posto je istrazeno s religijskog stajalista.U pogledu pak odredjenja M.Eliade prethodno upozorava da religiozne cinjenice tvore iskustvo sui generis koje je izazvano susretom covjeka sa Svetim.U njemu se,u tom susretu sa Svetim,pokusava nadici vremenitost i stupiti u dodir s posljednjom Zbiljom.Iz tog iskustva Svetoga rodila se je,naime,ideja o postojanju apsolutnih vrednota koje su sposobne pokazati covjeku istinski put i dati puni smisao njegovu postojanju.Nakon toga slijedi logicki zakljucak da zapravo kroz iskustvo Svetoga,a ne necega drugoga,nastaju ideje zbiljnosti,istine i znacenja,nasuprot trajnoj prijetnji nistavila,kaosa i nesmisla,sto onda kasnije preradjuju i sustavno izlazu teologije i filozofska metafizika.
Posebnu pozornost treba pokloniti cinjenici da problemi nastaju zbog toga sto ljudi izmedju svojega osobnog dozivljaja religije i bozanstva umecu niz razlicitih posrednika:svete stvari,osobe,dogadjaje,rijeci,zajednicu,prostor i vrijeme,tako da im se bozanstvo nikada ne otkriva neposredno,u punoj moci i znacenju,nego se postupno i zagonetno projicira preko svetih predmeta,pokreta,rijeci i osoba.U tome se krije opasnost da svete stvari ne budu tek"znak"ili"sifra"bozanstva,nego one same postaju bozanstvo.To je onda otudjeni svijet religije:idolatrija,fetisizam,magija.To takodjer otvara mogucnost da se religijskim osjecajima ljudi manipulira,pa religija u tom slucaju sluzi covjeku na njegovo zlo umjesto na dobro.
Izreceno jos konkretnije:religija moze igrati ulogu najucinkovitije pomoci u razlicitim neprilikama ljudskog zivota:daje smisao postojanja,olaksava drustvenu prilagodbu,tjesi u tugama,bodri u neizvjesnim situacijama,obecava u nemocima,podrzava u nevoljama,blazi u mukama i podize u tjeskobama.Ona je djelatan odgovor,iako ne mozda uvijek potpun,na razna krizna stanja u drustvu i na dusevne frustriranosti u pojedincu.Kad se to dogadja,onda je religija zbilja u sluzbi covjeka,posebice u stvaranju i ocuvanju kako vanjskoga tako i unutarnjega mira.No,kako smo spomenuli,postoji mogucnost i manipuliranja religijom jer se izmedju osobnog dozivljaja svetoga i bozanskoga umecu posrednici koji ponekad uspijevaju vjerska uvjerenja i vjerske osjecaje okrenuti u pogresnom smjeru,pa cak vjeru staviti u sluzbu rata i zla,sto je ocita suprotnost svakom covjekovu dozivljaju srece i biti same religije.
ODNOS RELIGIJE PREMA RATU
Recimo odmah na pocetku,da religiozni ljudi nerado govore o odnosima religije i rata;to naime opterecuje njihove savjesti jer su se religija i rat znali mijesati,cak se uzajamno pomagati kao da ih nista bitno ne rastavlja.Govor o ovom problemu cini problematicnim i cinjenica sto sva religijska ucenja ne gledaju jednako na rat:neke ga promicu,
u prijasnjim vremenima obrednim zrtvovanjem zarobljenika,u novijim pak najcesce simbolickim opravdanjem okrutnosti,dok ga druge osudjuju i zabranjuju svojim vjernicima.Ipak je najrealnije reci,da se najveci broj religija smjestio negdje na sredini,izmedju tih dviju krajnosti,prisiljen na nagodbu sa strasnom cinjenicom rata,pa zato i nema teorijske dosljednosti u religijskoj procjeni fenomena rata.
Pri ovom je jos jedna stvar zanimljiva i vazna.To,naime,sto o pocecima kako rata tako i religija malo znamo.Cak ne znamo sto je bilo na pocetku vremena:bezvjerje i krvavi metez ili pak ustaljeni poredak,vjera u Najvise Bice i mir u drustvu.Evolucionisti kazu da je na covjekovu prijelazu iz zivotinjskog svijeta u humani postojala surovost,zivotinjska okrutnost i odsutnost svake religioznosti,da je postojao sukob svih protiv sviju-bellum omnium contra omnes.U novije pak doba se misli obrnuto,da je mir bio pravilo a rat iznimka,sto na svojevrstan nacin potvrdjuju proucavanja najstarijih zivucih plemena u Australiji,Americi i Africi.Ta plemena zive uglavnom u miru,a ako se dogode sukobi,obicajno se rjesavaju trajnim izmirenjem.Moze se dakle zakljuciti da rat ne pripada prvom razdoblju ljudskoga roda jer tada jos nisu vladali danasnji zakoni koristoljublja i ideoloskih razlika.On ulazi u ljudsku stalnu praksu tek ustrojem drzave,podjelom rada i napretkom tehnologije,postaje sredstvom osvajanja tudje zemlje i prosirenja politicke moci.
Vec ovdje treba naglasiti da je ovo bio nacelan govor i da jos nista nismo rekli o stvarnom dodiru i ispreplitanju rata i religije iako je religija u proslosti,u sto se nije tesko uvjeriti,nepobitno pratila rat.Ona je u njemu igrala istu onu ulogu koju je inace obnasala u drustvu.Religija,naime,kao sto smo vec rekli,olaksava covjekov zivot u svijetu,sto je uostalom jedna od njezinih najznacajnijih funkcija.Ona covjeka podupire,hrabri,ucvrscuje medjuljudske odnose,opravdava pothvate,tumaci nesrece.Kako je pak rat bila najveca nesreca i pogibelj za arhaicne narode,u ratu im je religija bila i najpotrebnija.Religijski obredi,molitve i zrtve su im,prema njihovom cvrstom uvjerenju,pomagali u pobjedi nad neprijateljem.Da je tako stvarno bilo u arhaicno doba,u doba politeizma,mnogobostva,kada su sva plemena i gotovo svaki covjek imali svoga boga,postoje nebrojeni dokazi,no nas vise zanima,iz spominjanih razloga,stanje u monoteizmu,darovanom bozanskom objavom,kojim se,glasno i jasno,hvalimo.
No,nazalost,upravo kad pocnemo govoriti o monoteizmu,postanemo zbunjeni jer vec na pocetku primjecujemo da je on,svejedno koje ime nosio,ratoboran i to kao negacija mnogobostva.U njemu se,sto se moze oznaciti kao tuzna cinjenica,s uvodjenjem kategorije istine,pojavljuje sveti rat,cega nije bilo u politeizmu.U politeizmu postoje jaci i slabiji bogovi ali ne postoje istinitiji i lazniji.Istina stvara mogucnost ideologije odnosno religiozno vjerovanje,zivljeno na ideoloski nacin,ukljucuje uvjerenje o posjedovanju jedne istine koju ljudi ne zele,kao nacin zivljenja,zadrzati za sebe,nego je nastoje nametnuti i drugima.U pogresno shvacenom monoteizmu Bog je jedini a time i iskljucivi Bog,a njegovi vjernici su korisnici te iskljucivosti.
U povijesti religija cesto susrecemo ovu iskljucivost iako je ne bi trebalo i ne bi smjelo biti.U zidovstvu je monoteisticka iskljucivost ublazena pravdom,u krscanstvu Bozjim odredjenjem sebe u ljubavi,a u islamu oznakama Allaha kao milosrdnog prijatelja,sporog u kaznjavanju i darovatelja svih milosti,da spomenemo tri svjetske jednobozacke religije.
U ovome kontekstu zasigurno bi bilo zanimljivo pozabaviti se teologijskim prepirkama,bi li mozda politeisticki oblik religije,u kojemu je bilo manje ratova,a svetih ratova nije bilo nikako,bio bolje rjesenje pitanja danasnjega mnogostruko slozenog svijeta koji se ne da svesti na samo jedno nacelo,ili je to monoteizam,no za to jednostavno nemamo vremena.Smatram,naime,za nasu svrhu,vaznijim makar kratko se zadrzati na pojmu svetoga rata u zidovstvu,krscanstvu i islamu,u religijama,koje najcesce susrecemo na nasim prostorima.
Kad je govor o Zidovima,treba reci da je rijetko koji narod bio tako zaokupljen ratovanjem kao taj narod.Njegova se povijest jednostavno odvijala pod znakom neprestane borbe i trajnog vojnog sukobljavanja.Mozda odatle potjece uska povezanost Boga i sudbine izabranoga naroda:Jahve je u ratu,i to na strani Izraelaca,predvodeci ih i postizuci za njih ratne pobjede.Zidovski neprijatelji su neizostavno i Jahvini neprijatelji,stoga je ratovanje eminentno sakralni cin.Jahve je,to znaju mnogi poznavatelji judaizma reci,taj nacionalni i ljubomorni Bog,poglavito ratnik,osvetnik i pobjednik.
Medjutim,na ovom mjestu je posteno i nuzno reci da se takav dojam dobiva kad se Biblija povrsno cita.Ispravno i religijski citana,Biblija kazuje da svrha ratovanja nije vremenita pobjeda nego uspostava Bozjeg kraljevstva pravde i ispunjenje zakona,dakle sluzenje Bogu.Ako se zaboravi na Boga,ratne pobjede se nuzno pretvaraju u poraze.Maimonides bi rekao,da je cilj rata uspostavljanje pravednog i miroljubivog drustva.
Drugacije je s krscanstvom.Ucenje ustanovitelja krscanstva Isusa Krista je bilo mitrotvorno i to na radikalan nacin.Ono nije dopustalo ni obrambeni rat,nego je dosljednom primjenom zapovijedi ljubavi trazilo oprastanje neprijatelju.No to su obdrzavali tek prvi krscani.Pobjedom cara Konstantina u IV.stoljecu krscanstvo se na mnogo mjesta i u mnogo slucajeva pretvara u mocnu bojovnu ideologiju,u nekim dijelovima svijeta cak u strogo drzavno uredjenje u kojemu se zabranjuju sve druge religije.Tako Crkva,nositeljica krscanstva,biva uvucena u svjetovne poslove i politicka sukobljavanja.U ime krscanstva krscani vode ratove,a svetim ratom nazivaju vojni pohod na Jeruzalem i tako se nemaju vise cime hvaliti u usporedbi s muslimanskim dzihadom,mada su mnogi istaknuti krscani,i u ona vremena,smatrali da je spajanje rijeci"sveti"i"rat"jednostavno svetogrdje i moralno monstruozan cin.
Nekoliko rijeci i o svetom ratu u najmladjoj obnovljenoj religiji:u islamu.U njemu se,sto je poznato,spajaju mnogi elementi iz obiju tradicija:iz ranoga zidovstva dolazi bojovno raspolozenje i obredno odredjenje,a iz kasnijega krscanstva ideologija nasilnog prozelitizma.Ime za sveti rat je dzihad,iako ta rijec zapravo znaci sveukupno duhovno i materijalno pregnuce u ostvarivanju Allahova zakona.Dzihad je,dakle,obveza pojedinca i zajednice da ulaze potrebni napor kako bi se ostvarila neka zadaca koja proizlazi iz duznosti propisane islamskim vjerozakonom.U pocetnom razdoblju islama dzihad je znacio uglavnom ideolosku i moralnu borbu,dok je u kasnijoj povijesti dobivao oblik nasilnog pregnuca,oruzane borbe i svetoga rata.
(Fra Petar Andjelovic-"VJERNI BOGU VJERNI BOSNI")

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slavoj Zizek-MASKA GEJTSA I SOROSA-2

...Liberalni komunisti vole da ukazuju na to da je odluka nekih velikih medjunarodnih korporacija da u svojim pogonima ignorisu pravila i propise aparthejda bila isto onoliko znacajna koliko i neposredna politicka borba protiv aparthejda u Juznoj Africi.Ukidanje segregacije unutar kompanije,placanje iste nadnice za isti rad crncima i belcima zapravo je izvanredan primer podudaranja borbe za politicke slobode i borbe za poslovne interese,buduci da upravo te kompanije sada mogu uspesno da posluju i bogate se u postaparthejdskoj Juznoj Africi.
Liberalni komunisti vole maj 1968.Kakva je to samo bila eksplozija mladalacke energije i kreativnosti!Kako je ona samo poremetila birokratski red!Kakav je samo podsticaj dala privrednom i drustvenom zivotu posto su razresene politicke iluzije!Oni koji su u to vreme bili dovoljno stari samo su protestovali i tukli se na ulicama:sada su se promenili ne bi li promenili svet,ne bi li istinski revolucionizovali nase zivote.Nije li,uostalom,Marks govorio da su svi politicki prevrati bili beznacajni u poredjenju sa otkricem parne masine?I ne bi li Marks danas rekao:sta su svi protesti protiv globalnog kapitalizma u poredjenju sa Internetom?Na kraju krajeva,liberalni komunisti su istinski gradjani sveta-to su dobri ljudi koji stvarno brinu.Brinu zbog populistickog fundamentalizma i brinu zbog neodgovornih i gramzivih kapitalistickih korporacija.Oni sagledavaju"dublje uzroke"danasnjih problema:masovno siromastvo i beznadje koji pothranjuju fundamentalisticki teror.Nije im cilj da zarade pare vec da promene svet(i da,kao nusproizvod,steknu jos vise para).
Bil Gejts je vec najveci pojedinacni dobrocinilac u istoriji covecanstva,covek koji je svoju ljubav prema bliznjima ispoljio time sto je stotine miliona dolara dao za obrazovanje,borbu protiv gladi,malarije itd.Stos je u tome da,kako biste sve to mogli da date drugima,morate prethodno to i da uzmete(odnosno,kako bi rekli liberalni komunisti,
morate to da stvorite).Da biste pomogli ljudima,tako glasi opravdanje,morate imati sredstva da to ucinite,a iskustvo-odnosno spoznaja zlosrecnih neuspeha svih centralizovanih etatistickih i kolektivistickih pristupa-
nas uci da je privatno preduzece daleko najefikasnije sredstvo.Regulatornim omedjivanjem poslovanja privatnih preduzeca i njihovim prekomernim oporezivanjem,drzava zapravo podriva zvanicni cilj sopstvenog delovanja
(uciniti zivot vecine boljim,pomoci onima kojima je pomoc potrebna).Liberalni komunisti ne zele da budu samo masine za ostvarivanje profita:oni zele da njihov zivot ima dublje znacenje.Oni se protive staromodnoj religiji i zalazu se za duhovnost,za nereligijsku meditaciju(svi znaju da je budizam prethodnica neurofiziologije i neuropsihologije,da se snaga meditacije moze naucno izmeriti).Njihov je moto drustvena odgovornost i zahvalnost:oni su prvi koji ce priznati da je drustvo prema njima bilo nepojamno dobro i darezljivo,da im je dopustilo da razviju svoje talente i steknu ogromno bogatstvo,pa stoga smatraju da su duzni da istom tom drustvu nesto vrate i da pomognu ljudima.Upravo je to dobrociniteljstvo ono zbog cega je vredelo truditi se da se postigne uspeh u poslu.
Ne moze se reci da je ovo sasvim nova pojava.Setite se Endrua Karnegija,koji je angazovao citavu jednu privatnu vojsku da bi ugusio sindikalne strajkove u svojim celicanama,a potom je velike delove svog bogatstva razdao u obrazovne,kulturne i humanitarne svrhe,dokazujuci time da,iako pravi covek od celika,ima zlatno srce?Na isti nacin,danasnji liberalni komunisti jednom rukom daju ono sto su drugom rukom oteli.Na rafovima americkih prodavnica mozete da pronadjete laksativ sa ukusom cokolade koji se reklamira potpuno paradoksalnom porukom:Patite li od zatvora?Pojedite onda vise ove cokolade!-sto znaci,jedite jos vise necega sto samo po sebi izaziva zatvor.Celokupan danasnji ideoloski pejzaz odaje strukturu tog cokoladnog laksativa;upravo se zbog toga licnostima poput Dzordza Sorosa moze uputiti toliko primedaba.On oznacava nemilosrdnu finansijsku eksploataciju u kombinaciji sa njenim protivotrovom,humanitarnom brigom zbog katastrofalnih drustvenih posledica nicim neobuzdane trzisne privrede.Soroseva svakodnevica je otelotvorena laz:pola radnog vremena on posvecuje finansijskim spekulacijama,a drugu polovinu"humanitarnim aktivnostima"(finansiranju kulturnih i demokratskih aktivnosti u postkomunistickim zemljama,pisanju eseja i knjiga)koje su usmerene protiv posledica njegovih vlastitih spekulativnih aktivnosti.Dva lica Bila Gejtsa istovetna su sa dvama licima Dzordza Sorosa:s jedne strane,on je surovi biznismen koji unistava ili preuzima konkurente,tezeci uspostavljanju monopola;s druge strane,on je veliki filantrop koji rado postavlja retoricko pitanje:"Kakva je svrha da imamo kompjutere ako ljudi nemaju dovoljno hrane?"
Prema liberalnokomunistickoj etici,nemilosrdnom traganju za profitom suprotstavlja se dobrocinstvo-te dve stvari
jedna drugu potiru:dobrocinstvo je deo igre,humanitarna maska iza koje se krije ekonomska eksploatacija koja lezi u osnovi svega.Razvijene zemlje neprestano"pomazu"nerazvijenim zemljama(dajuci im pomoc,kredite itd.)i na taj nacin izbegavaju ono kljucno pitanje:sopstveno saucesnistvo i odgovornost za bedni polozaj u kome se nalazi Treci svet.Kada je rec o opoziciji izmedju"visprenog"i"nevisprenog",kljuc je u angazovanju spoljnih isporucilaca ili spoljnih proizvodjaca.Vi tako izvozite(nuznu)tamnu stranu proizvodnje-disciplinovani,hijerarhijski ustrojeni rad,ekolosko zagadjenje-na"nevisprene"lokacije u Trecem svetu(ili nevidljive lokacije u Prvom svetu).Konacni san liberalnih komunista jeste da celokupnu radnicku klasu izvezu u radionice u kojima rade bedno placeni radnici u Trecem svetu.
Nemojmo gajiti iluzije:liberalni komunisti su neprijatelji svake istinski progresivne borbe koja se danas vodi.Svi ostali neprijatelji-verski fundamentalisti,teroristi,korumpirana i neefikasna drzavna birokratija-zavise od lokalnih okolnosti.Liberalni komunisti su direktno otelotvorenje onoga sto je pogresno u globalnom sistemu upravo zbog toga sto zele da rese sve te sekundarne probleme u funkcionisanju tog istog sistema.Mozda je neophodno stupiti u takticko saveznistvo sa liberalnim komunistima u borbi protiv fasizma,seksizma i verskog mracnjastva,ali je vazno uvek imati na umu sta je to cemu oni stvarno teze.
Etijen Balibar,u STRAHU MASA(1997),razlikuje dva suprotstavljena ali komplementarna nacina ispoljavanja prekomernog nasilja u danasnjem kapitalizmu:objektivno(strukturalno)nasilje koje je inherentno socijalnim uslovima globalnog kapitalizma(automatsko stvaranje drustveno iskljucenih pojedinaca koji su izlisni,bez kojih se moze,iz redova beskucnika i nezaposlenih)i subjektivno nasilje novih etnickih i/ili verskih(ukratko receno rasistickih)fundamenatalizama.Iako se mogu boriti protiv subjektivnog nasilja,liberalni komunisti su ipak,uprkos tome,nosioci strukturalnog nasilja koje stvara uslove za eksplozije subjektivnog nasilja.Isti taj Dzordz Soros koji daje milione za finansiranje obrazovanja unistio je hiljade zivota ljudi svojim finansijskim spekulacijama i samim tim je stvorio uslove za razvoj upravo one netolerantnosti koju sam osudjuje.

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oriana Fallaci,najslavnija talijanska novinarka XX stoljeca

...NE ZELIM DA GLEDAM MINARET OD 24 METRA U PEJZAZU,A DA PRI TOM U NJIHOVIM ZEMLJAMA NE MOGU DA STAVIM KRIZ,NITI DA NOSIM BIBLIJU...
(Oriana Fallaci-"SNAGA RAZUMA")

- 10:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 19.12.2007.

DJ Krmak(na turneji"po cijelom Suncevom sistemu")-VANZEMLJACI

Mili Boze,velikoga cuda
il`sam corav il`mi glava luda
nekad su u selo svracali vampiri
a sada nam slecu leteci tanjiri

Nit`sam corav nit`mi luda glava
nit`se sa mnom neko zajebava
iz tanjira izvijaju zraci
stigli su nam nasi vanzemljaci

A meni je srce vece i od Kine
jer moj zemo vozi letece tanjire

Hej,kad vidis jos vecega cuda
nije ova moja glava luda
iz tanjira izlaze zemljaci
vec dugo su,kazu,na Marsu na sljaci

Odavno su otisli za hljebom
nismo znali pod kojim su nebom
sad se kuci vracaju bogati
na Marsu se pos`o debelo isplati

A meni je srce vece i od Kine
jer moj zemo vozi letece tanjire

Cim se sabrah,upitah covjeka
ima l`tamo neka diskoteka
ako ima,tezgu da ubodem
na turneju po Marsu da odem

On mi rece da nema problema
ljetos mi je gostovala Brena
a mene ce,kaze,da povede,zemu
da pjevam po cijelom Suncevom sistemu.

A meni je srce vece i od Kine
jer moj zemo vozi letece tanjire


DJ Krmak u stampi/tisku:
...ZELIO SAM BITI SVECENIK...

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ginter Gras-ZASTO SAM PREKINUO CUTANJE?

Vase uspomene nose naslov"Ljusteci luk".Sta vas tu podseca na luk?
-Morao sam da pronadjem formu za ovu knjigu,to je ono sto mi je bilo najteze.Opste je poznato da nase uspomene,nase slike o sebi,mogu da budu varljive i da to cesto i jesu.Mi ulepsavamo,dramatizujemo,dopustamo da se dozivljaji vezu za anegdote.A hteo sam da kroz ovu formu prosijava i zazvuci sve to,pa i ono problematicno sto je karakteristicno za sve knjizevne autobiografije.Zbog toga luk.Prilikom ljustenja luka,dakle prilikom pisanja nesto postaje jasnije i citljivije.Sloj po sloj,recenicu po recenicu,tu ono sto je skriveno ponovo ozivljava.

Sta vas je navelo da zapiste svoje uspomene?
-Necu da kazem da je pocetak bio tezak,ali ipak je trebalo da neke stvari prevazidjem pre nego sto sam mogao da pocnem,jer sam imao nekih principijelnih zamerki autobiografijama.Mnogi autobiografi pokusavaju da citaoca ubede da je neka stvar bila takva,a ne drugacija.Ja sam to hteo da koncipiram otvorenije,zato mi je forma bila toliko vazna.

Vasa knjiga se vraca unazad sve do godina vaseg detinjstva.Ali,ne pocinje sa najranijim uspomenama,vec sa izbijanjem rata,kada vam je bilo skoro dvanaest godina.Zbog cega ste odabrali upravo taj period?
-Rat je stozer i okosnica.On oznacava pocetak kraja mog detinjstva,jer sa pocetkom rata prvi put spoljne stvari pocinju da deluju na porodice iznutra.Mog ujaka,koji je radio na poljskoj posti,odjednom nije bilo,nije nas vise posecivao,nismo se vise igrali s njegovom decom.Onda se pricalo da su ga tek tako ubili.
Kasupski,rodjaci moje majke,koji su ranije kod nas bili cesti gosti,iznenada vise nisu bilo rado vidjeni.Tek u kasnijim ratnim godinama majcina tetka je ponovo pocela da dolazi i da donosi neke stvari sa sela,a od nas je uzimala petrolej.Na selu ga nisu dobijali zbog nestasica.Tako se ponovo uspostavilo porodicno jedinstvo.Ali,moji roditelji su se najpre oportunisticki prilagodili okolnostima.

Za svoje uspomene i svoj pripovedacki senzibilitet stalno trazite spoljne stimulanse.Luk,ili Bernstajn-na vama tako dragoj obali Baltickog mora-pomazu vam da se odlucite na skok.Ne postoji li neki porodicni arhiv koji mozete da koristite?
-Kao izbeglicko dete-vec mi je skoro osamdeset godina,a sebe jos uvek nazivam izbeglickim detetom-nisam imao nista.U knjizi ukazujem na to da moje kolege koje su odrasle na Bodenskom jezeru ili u Nirnbergu jos imaju svoja skolska svedocanstva i sve moguce stvari iz svog detinjstva.Ja nemam vise nista.Sve je nestalo.Nesto malo fotografija koje je moja majka uspela da sacuva,to je bilo sve.Bio sam,dakle,u nepovoljnijoj situaciji koja se,
medjutim,kasnije prilikom pripovedanja pokazala kao prednost.

U vise navrata ste pricali da vas je tek priznanje krivice Baldura fon Siraha u Nirnbergu ubedilo da su Nemci pocinili genocid.Ali sada,prvi put i potpuno iznenada,govorite o tome da ste bili clan oruzanih snaga SS-a.Zasto tek sada?
-To me je tistalo.Moje cutanje o svim tim godinama predstavlja jedan od razloga zbog kojih sam napisao ovu knjigu.To je moralo da izadje,konacno...

Sta vam se desilo?Verovatno ste shvatili tek kad ste se vec nasli u svojoj jedinici.Ili vam je to bilo jasno vec kad ste dobili vojni poziv?
-Na tom mestu postaje nejasno,jer nisam siguran kako je bilo:da li je to moglo da se vidi vec po pozivu,po zaglavlju tog pisma,po cinu onoga koji je poziv potpisao?Ili sam to primetio tek kad sam dosao u Drezden?To vise ne znam.

Da li ste tada sa svojim drugovima razgovarali o tome sta znaci biti u oruzanim snagama SS-a?Da li je to predstavljalo temu razgovora medju mladicima koji su se tu nasli?
-Zapravo je bilo onako kako sam u knjizi opisao:prosto.Nije bilo niceg drugog.Vazno je bilo samo kako da ovo preguram?Sam sam se zarazio zuticom,ali to je bilo dovoljno samo za nekoliko nedelja.Nakon toga je opet poceo dril i nedovoljna obuka sa zastarelim oruzjem.U svakom slucaju,to je moralo da bude napisano.

Niste to morali da napiste.Niko vas na to nije mogao prisiliti.
-Ono sto me je na to navelo,bila je moja unutrasnja prinuda.

Zasto ste se dobrovoljno prijavili u Vermaht?
-Najpre mi je bilo stalo do toga da se izvucem.Iz skucenosti,iz porodice.Hteo sam to da okoncam i zato sam se dobrovoljno prijavio.I to je cudna stvar:prijavio sam se,sa petnaest godina,a zatim zaboravio tu cinjenicu.Tako je bilo s mnogima moga godista:imali smo radnu obavezu,a onda je,najednom,na stolu lezao vojni poziv.A onda sam mozda tek u Drezdenu ustanovio da su to oruzane snage SS-a.

Jeste li zbog toga imali osecaj krivice?
-Dok sam bio tamo?Ne.Kasnije me je to osecanje krivice opterecivalo kao sramota.To je za mene uvek bilo skopcano s pitanjem:da li si u tom trenutku mogao da shvatis sta se tu s tobom dogadja?...

Vi ste kao jedan od prvih u svojoj generaciji govoríli o tome kako vas je lako bilo zavesti i vrlo cesto ste se bavili nemackom istorijom.Zbog toga su vas cesto napadali.
-Da,do danas imamo toliko boraca pokreta otpora,da se covek cudi kako je Hitler mogao doci na vlast.Ali,ja hocu da se jos jednom vratim u pedesete godine,da bih razjasnio svoj pristup prilikom pisanja"Limenog dobosa".
Ono sto se dogodilo ranije,1945,vazilo je za slom,to nije bila bezuslovna kapitulacija.Ublazeno se govorilo:na Nemacku se spustio mrak.Pravilo se kao da je nekakva horda tipova u crnom zavela siroti nemacki narod.A to nije bilo tacno.Kao dete sam doziveo kako se sve to dogadjalo i u po bela dana.I to sa odusevljenjem i sa pristankom.
Naravno da je bilo i zavedenosti,sasvim sigurno je bilo i toga.Sto se tice omladine:mnogi,mnogi su time bili odusevljeni.A ja sam hteo da istrazim to odusevljenje i njegove uzroke,vec prilikom pisanja"Limenog dobosa",a i sad ponovo,pola veka kasnije,prilikom pisanja svoje nove knjige.
("Frankfurter Allgemeine Zeitung")

- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mirjana Karanovic

...Pocetkom devedesetih ocekivala sam da ce moje antiratno angazovanje zaustaviti rat.I 2000.godine kada se menjao rezim,ocekivala sam da ce da svane i da vise nece nikada da se smrkava.Ta moja ocekivanja su bila ocigledno naivna i ljudska.Fokus mog interesovanja se danas preselio u mene i vise me zanima da ja napredujem kao osoba.Nemam vise vremena da poboljsavam svet,moram da poboljsavam sebe,da radim na sebi kako bih poslednju trecinu svog zivota prozivela sto kvalitetnije...
("NIN")

- 11:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Slavoj Zizek-MASKA GEJTSA I SOROSA-1

Od 2001.godine Davos i Porto Alegre su gradovi-blizanci globalizacije:Davos,ekskluzivno svajcarsko letovaliste u kome se na Svetskom ekonomskom forumu,pod snaznom zastitom policije,okuplja svetska elita menadzera,
drzavnika i istaknutih medijskih licnosti,pokusavajuci da ubedi nas(i sebe)da je globalizacija sama sebi najbolji lek;Porto Alegre,suptropski brazilski grad u kome se okuplja kontraelita antiglobalizacijskog pokreta pokusavajuci da ubedi nas(i sebe)da kapitalisticka globalizacija nije nasa neumitna sudbina-odnosno da je,kako glasi njihova zvanicna parola,"moguc drugi svet".Cini se,medjutim,da su okupljanja u Porto Alegreu u izvesnom smislu izgubila svoj unutrasnji impuls-iz godine u godinu sve manje slusamo o njima.Kud su se dele sve one blistave zvezde Porto Alegrea?
Neke od njih su konacno presle u Davos.Skupu u Davosu ton danas mahom daje jedna grupa preduzetnika koji pomalo ironicno o sebi govore kao o"liberalnim komunistima".Ti ljudi vise ne prihvataju suprotstavljanje Davosa i Porto Alegrea:oni tvrde da mozemo imati i jare i pare,odnosno da nam moze ostati u rukama globalni kapitalisticki kolac(dakle,mozemo se bogatiti kao preduzetnici)a da ga istovremeno pojedemo(to jest,mozemo podrzavati antikapitalisticke ciljeve kao sto su socijalna odgovornost,briga za zastitu zivotne sredine,itd.).
Nama,zapravo,nikakve potrebe za Porto Alegreom:Davos moze sasvim lepo da postane Porto Davos.Ko su ti liberalni komunisti?Uobicajena sumnjiva lica:Bil Gejts i Dzordz Soros,razni izvrsni direktori kompanija kao sto su Gugl,Aj-Bi-Em,Intel,Ibej,kao i dvorski filozofi poput Tomasa Fridmana.Oni tvrde da pravi,okoreli,konzervativci danas nisu samo predstavnici stare desnice,sa svojim smesnim verovanjem u autoritete,red i parohijalni patriotizam,vec su to i predstavnici stare levice,sa svojim ratom protiv kapitalizma:i jedni i drugi biju bitku u teatru senki,potpuno nesvesni novih realnosti.U novogovoru liberalnih komunista osnovna znacenjska odrednica nove realnosti je"ostroumnost,visprenost".Kada je neko vispren,to znaci da je dinamican i nomad,ne drzi ga mesto;on je protiv centralizovane birokratije,veruje u dijalog i saradnju a protivi se centralnim vlastima,veruje u fleksibilnost,a
protivi se rutini,kulturu i znanje suprotstavlja industrijskoj proizvodnji,veruje u spontanu interakciju i AUTOPOIESIS
(samostvaranje,samoorganzaciju,samoocuvanje),a protivi se utvrdjenoj,okostaloj hijerarhiji.
Bil Gejts je ikona onoga sto sam nazvao"kapitalizam bez trvenja",postindustrijskog drustva i"kraja rada".Softver pobedjuje u borbi sa hardverom,a mladi tehnozaludjenici pobedjuju stare menadzere u tamnim odelima.U sedistima nove kompanije nema mnogo spoljne discipline;na sceni dominiraju nekadasnji hakeri koji rade do kasno u noc,uzivajuci u besplatnom picu i u zdravom,ekoloski cistom okruzenju.U osnovi svega ovoga jeste predstava da je Gejts zapravo subverzivni huligan sa margine,bivsi haker koji je preuzeo stvari u svoje ruke i obukao se poput kakvog uglednog predsednika kompanije.Liberalni komunisti su najvisi rukovodioci kompanija koji ozivljavaju takmicarski duh ili,drugacije receno,kontrakulturni zaludjenici koji su preuzeli velike korporacije.Njihova dogma je nova,postmodernisticka verzija nevidljive ruke Adama Smita:trziste i socijalna odgovornost nisu jedno drugom suprotstavljeni,vec se mogu iznova udruziti zarad obostrane koristi.Kako kaze Fridman,niko ne mora da bude hulja da bi danas uspesno poslovao;saradnja sa zaposlenima,dijalog sa potrosacima,postovanje zivotne sredine,transparentnost sklapanja poslova-sve su to kljucevi uspeha.
Olivije Malnui nedavno je u francuskom casopisu TEHNIKART objavio deset zapovesti liberalnih komunista:
1.Sve sto imas daj drugima besplatno(omoguci im slobodan pristup,bez naplate autorskih prava);naplacuj samo dodatne usluge i od toga ces se obogatiti.
2.Menjaj svet,nemoj samo prodavati stvari.
3.Deli sa drugima,svestan svoje socijalne odgovornosti.
4.Budi kreativan:usredsredi se na projektovanje,nove tehnologije i nauku.
5.Svima reci sve:nemoj imati nikakvih tajni,podrzavaj i postuj kult transparentnosti i slobodnog protoka informacija;
celo covecanstvo treba da zivi u saradnji i interakciji.
6.Nemoj raditi:nemoj imati stalni posao od devet do pet,vec se ukljuci u ostroumnu,dinamicnu,fleksibilnu komunikaciju.
7.Vrati se u skolu:prihvati koncept permanentnog obrazovanja.
8.Ponasaj se kao enzim:nemoj raditi samo za trziste,vec podstici nove oblike socijalne saradnje.
9.Umri siromasan:vrati sve svoje bogatstvo onima kojima je potrebno,jer imas mnogo vise nego sto ces ikada moci da potrosis.
10.Budi drzava:kompanije treba da budu u partnerskom odnosu sa drzavom.

Liberalni komunisti su pragmaticni;oni mrze doktrinirani pristup.Danas vise nema eksploatisane radnicke klase,postoje samo konkretni problemi koje treba resavati:gladovanje u Africi,patnje muslimanskih zena,nasilje verskh fundamentalista.Kada u Africi izbije humanitarna kriza(liberalni komunisti inace vole humanitarnu krizu,jer ona aktivira ono najbolje u njima),umesto da posezemo za antiimperijalistickom retorikom,treba da se okupimo i radimo na najbolji moguci nacin kako bi se problem resio i kako bismo u tom zajednickom poduhvatu angazovali sve ljude,vlade i poslovni svet,da bismo zbilja pokrenuli stvari,a ne da se oslanjamo na centralizovanu drzavnu pomoc;to je kreativan i nekonvencionalan pristup krizi...

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 18.12.2007.

Richard Gere

...Sarajevo je jedno od najinteresantnijih mjesta u svijetu,kao Jerusalem ili Toledo.To su mjesta od kojih mozemo uciti,u kojima svi moguci ljudi,sve moguce kulture i religije,koje su ikad stvorene,zive u jednoj vrlo toploj,kreativnoj atmosferi,jedni s drugima.Razumjeti zasto se to sve tada vrlo radikalno promijenilo je vrlo vazno za nas...

...JEDAN OD RAZLOGA ZA MOJE PUTOVANJE U BOSNU JE BIO STO NE VJERUJEM MOJOJ VLADI...
("Stern")

- 13:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fra Petar Andjelovic

...TKO IZDA BOSNU,IZDAO JE DUSU SVOJU!...

- 13:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Emir"Rasimu,muceniku"Kusturica,Mokro(Ravno)gorac/CETNIK!

ANDREJ NIKOLAIDIS-KUSTURICA ME STRPAO IZA RESETAKA

POZNATI NOVINSKI KOLUMNIST I KNJIZEVNIK IZ ULCINJA ANDREJ NIKOLAIDIS OPISUJE KAKO JE ZBOG IZNOSENJA OCITE CINJENICE DA JE EMIR KUSTURICA SVOJEDOBNO PODRZAO REZIM SLOBODANA MILOSEVICA OSUDJEN NA SEST MJESECI ZATVORA


Sve je,kako to obicno biva,pocelo jos u djetinjstvu,dok sam citao Kociceva"Jazavca pred sudom".Od svih skolskih lektira kojim su nas zlostavljali,ta je bila najnesnosljivija.Pamtim da sam,citajuci kako se Kocicev simbol zivotnosti i mudrosti Juznih Slavena majmunira pred nepravednim i povrh svega glupim austrougarskim sudom,koje ce zamijeniti lucidni i nadasve pravedni sudovi Karadjordjevica,a potom slavni komunisticki poluprijeki sudovi,pamtim,
kazem,da sam mislio:Kad ce vise strijeljati ovog kretena?Ali ono sto mrzimo katkada nam se kao bumerang vraca...
Sutkinja Evica Durutovic dva puta je presudila da sam u tekstu Dzelatov segrt oklevetao Emira Kusturicu.Mi obicno pretpostavljamo da zivimo u jednoj realnosti,u jednom zajednickom prostorno-vremenskom kontinuumu.Ali sto ako su ljudi poput Philipa K.Dicka bili u pravu?Sto ako postoji vise realnosti,od kojih je svaka zapravo mogucnost neke idealne,totalitarne Realnosti koja bi objedinila taj bodrijarovski metez simuliranih realnosti?Nakon presuda Evice Durutovic pomislio sam:Sto ako ona i ja ne zivimo u istoj realnosti?Sto ako su se nase realnosti samo nakratko susrele u Sudu gdje ona predsjeda?U moj realnosti,Srbi su bili dzelati u Bosni.Emir Kusturica stavio se na stranu dzelata i svojim politickim izjavama koje su imale uzasnu i razornu tezinu,nemjerljivo vecu od realnih bombi koje su ispaljivane na bosanske gradove,aktivno im pomogao.U mojoj realnosti,on je time postao dzelatov segrt,koji je segrtovanje poceo s izjavom"SVE CE NJIH(CITAJ:HRVATE I SLOVENCE)SLOBA SREDITI",a zavrsio sa:
"MILOSEVICEVA OSNOVNA GRESKA JE STO JE MISLIO DA SRBA IMA 250 MILIONA I STO NIJE IMAO DVIJE ATOMSKE BOMBE U DZEPU."
U realnosti iz koje je presudjivala Evica Durutovic nista od toga nije istina,a ja sam klevetnik.Moja nevolja je u tome
sto je njena realnost ujedno i realnost Crne Gore.Emir Kusturica ima novac,moc i drustveni ugled.Ima i bliska poznanstva sa,kako kaze,drzavnim vrhom Crne Gore.Ja nemam nista od toga:Naprotiv,nemam ni drzavljanstvo,niti bilo kakvu imovinu u Crnoj Gori.
Imam samo puno neprijatelja za citav zivot koje sam, stekao pisuci.Buduci da u toj realnosti sudski procesi nemaju nista s pravom,nego samo s odnosom moci,pravni pobjednik meca Kusturica vs.Nikolaidis bio je unaprijed poznat.Druga presuda nije izazvala nikakvu reakciju.U zastitu me nije uzeo ni crnogorski P.E.N.,niti Udruzenje knjizevnika kojem pripadam.
Posto je postalo jasno da me ne tuzi Kusturica,nego crnogorska vlast,crnogorska demokratska javnost je drzala kako je bolje drzati jezik za zubima.Zato je o stvari pisao Miljenko Jergovic u Zagrebu,ali nije nitko u Podgorici.TA SUTNJA BILA JE ODVRATNIJA OD EUFORIJE KOJOM JE PRESUDU POPRATIO CETNICKI DNEVNIK DAN,KOJI KATKADA OPISUJU I KAO NAJGORE NOVINE KOJE MOZE NAPRAVITI BILO COVJEK,BILO ZIVOTINJA...
U njihovoj realnosti bilo je normalno da me,za vrijeme sudskog cirkusa s Kusturicom,privedu u podgoricku policiju na saslusanje nakon sto sam zgadjen cinjenicom da je taj grad bio centar iz kojega je vodjena operacija deportacije bosanskih izbjeglica Karadzicu na klanje,zgadjen uzvicima:"UBIJ,ZAKOLJI,DA HRVAT NE POSTOJI",kojima je odjekivao bazen na mecu tamosnjih vaterpolista s vaterpolistima iz Dubrovnika,napisao kako je Herceg-Novi balega od grada koju zaobilazim u sirokom luku.Priveden sam jer me je Opcina Herceg-Novi tuzila za,pazite sad,
IZAZIVANJE VJERSKE I NACIONALNE MRZNJE,a drzavni tuzilac nalozio policiji da me ispita.
U njihovoj realnosti,iako se u tuzbi kaze da je citav tekst laz i kleveta,osudjen sam samo zbog jedne recenice,ONE U KOJOJ KAZEM DA JE KUSTURICA SVOJIM IZJAVAMA SRBIMA DAVAO ALIBI ZA UBIJANJE BOSNJAKA.
Uzaludno sam ponavljao da je Kusturica svojevremeno izjavio,a na sudu u Podgorici i ponovio,da nitko ne moze opravdati to sto su Srbi uradili u Bosni,ali treba gledati siri historijski kontekst.U BOSNI JE,U SREBRENICI,
POCINJEN GENOCID.KUSTURICINA RECENICA"ALI TREBA GLEDATI SIRI HISTORIJSKI KONTEKST"JE ALIBI SRBIMA ZA ZATIRANJE ISLAMA-NJIHOV ALIBI JE"HISTORIJSKI KONTEKST".UZALUD SAM OBJASNJAVAO DA BI NJEGOVA KARIJERA BILA OKONCANA DA JE KUSTURICA IZJAVIO KAKO NITKO NE MOZE OPRAVDATI ONO STO SU NIJEMCI URADILI ZIDOVIMA U DRUGOM SVJETSKOM RATU,ALI TREBA GLEDATI SIRI HISTORIJSKI KONTEKST.UZALUD SAM CITIRAO KUSTURICINU IZJAVU DA SU SRBI U SARAJEVU GADJALI MUSLIMANE DA IH MALO UPLASE,I PITAO KVALIFICIRA LI SE TO KAO ALIBI?
Na koncu je sutkinja odbila vecinu dokaza koje sam prilozio:Tekstove drugih ljudi,poput Mirka Kovaca i grupe Novih francuskih filozofa,koji su jos ranije o Kusturici rekli ono sto sam ja ponovio.Obrazlozenje je glasilo:Posto te tekstove nisam prilozio ranije,sud zakljucuje da ih ranije nisam citao i da ih nisam imao u vidu dok sam pisao sporni tekst.
SITUACIJA JE TU POSTALA NADREALNA,PA SAM SUDU OBJASNIO KAKO TOKOM SUDJENJA KAO DOKAZ NISAM DOSTAVIO NI NOVI ZAVJET,PA SE NA TEMELJU TOGA IPAK NE MOZE ZAKLJUCITI KAKO TU KNJIGU
NISAM PROCITAO,NITI KAKO JE NISAM IMAO U VIDU PRILIKOM PISANJA TEKSTA.Tako sam dva puta osudjen za klevetu,a da tuzitelj nije dao nijedan dokaz o mojoj krivnji.To je moguce zato sto je u Crnoj Gori,u procesima za klevetu,teret dokazivanja na optuzenom,a sto je u direktnoj suprotnosti s pretpostavkom nevinosti.Ja sam,dakle,kriv sve dok ne dokazem suprotno.
NAKON OVOGA,SIROM SU OTVORENA VRATA DA U PODGORICI ZA KLEVETU BUDE OSUDJEN SVAKO ONAJ TKO NAPISE DA JE SLOBODAN MILOSEVIC BIO RATNI ZLOCINAC.MILOSEVICEVA OBITELJ GA TUZI ZA KLEVETU.ON NE MOZE DOKAZATI TVRDNJU,JER MILOSEVIC U HAAGU NIJE OSUDJEN.STVAR ZAVRSAVA TAKO STO IMA PLATITI 5000 EURA,ILI ODLEZATI POLA,GODINE U ZATVORU.
A SVE BI BILO DRUGACIJE DA ARIZONA DREAM NIJE FLOPNUO,I DA JE KUSTURICA USPIO NAPRAVITI AMERICKU KARIJERU.ON BI DANAS BIO U AMERICI I SNIMAO BLOCKBUSTERE,A JA BIH BIO POSTEDJEN BLISKOG SUSRETA S CRNOGORSKIM POIMANJEM PRAVDE.STETA,NEPOVRATNA STETA...JER TAKO JE MNOGO FILMOVA KOJE JE ON MOGAO SJAJNO SNIMITI.RECIMO:LORD OF THE RINGS TRILOGIJA.ZAMISLITE SAMO KUSTURICINE ROME KAKO KAO TOLKIENOVI ORCI JURISAJU NA SNAGE DOBRA,DOK U POZADINI TRESTI NEKA MUZIKA KOJU JE BREGOVIC UKRAO OD IZVJESNOG TRUBACKOG ORKESTRA IZ OKOLINE LESKOVCA.DA NE GOVORIMO O TOME DA JE JASNO KAKO JE JACKSON GLEDAO KUSTURICU.
JER NE SLICI LI JACKSONOV GOLUM NA PERHANA?I NISU LI JACKSONOVI HOBITI NALIK NA MALIKA IZ OCA NA SLUZBENOM PUTU?STETA,NEPOVRATNA STETA...TAKO JE MNOGO HITOVA KOJE JE ON MOGAO SNIMITI,UMJESTO STO JE NA SUDU U PODGORICI REZIRAO BEZUMNO SUDJENJE KOJE,U BOLJOJ VARIJANTI,SLICI NA KRIZANCA KAFKE I MONTYJA PYTONA,A U GOROJ,O UZASA!,NA KOCICA.



EMIROVA ODA ZLOCINCU-"KO NE VOLI RADOVANA,NE VIDJEO DJURDJEVDANA"

OVO JE CINICAN SVIJET,I STVAR SE MOZE TUMACITI I U TOM,PSECEM KLJUCU.U ISTO VRIJEME DOK MENE TUZI ZA KLEVETU JER SAM TVRDIO DA JE PRUZAO ALIBI ZA SRPSKE ZLOCINE,KUSTURICA DRZI KONCERT U BUENOS AIRESU,GDJE SA SVOJIM NO SMOKING ORKESTROM PJEVA ODU NAJVECEM OD SRPSKIH ZLOCINACA,RADOVANU KARADZICU:"KO NE VOLI RADOVANA,NE VIDJEO DJURDJEVDANA".ON MENI TUZBOM RADI SJAJAN PR POSAO,KOJI MU JA PLACAM 5000,U FORMI SULUDE KAZNE ZA KLEVETU.
("Globus")

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prof.Dr.Rusmir Mahmutcehajic,predsjednik Medjunarodnog Foruma Bosna

...Ako mislimo o buducnosati ove zemlje,onda moramo naci uvjerljive razloge u nasem znanju.Danasnji stavovi i ponasanja ljudi su uglavnom utemeljeni na emocionalizmu,a ne na odgovarajucem znanju.Do znanja mozemo doci istrazujuci otvoreno sva pitanja koja se ticu politike,kulture,ekonomije nase zemlje i u ovome razdoblju mi smo vrlo jasno pokazali da u BiH najveci broj ljudi ima osjecaj takve potrebe.Kada god otvorite raspravu s ljudima u Banja Luci,Bijeljini,Zvorniku,Sarajevu,Trebinju,Konjicu,bilo gdje-a Medjunarodni forum Bosna je bio na cijeloj teritoriji BiH-
onda nije tesko dokazati da postoje,i u tome sto bismo nazvali partikularnim identitetima,osjecanja i uvjerenja ljudi da oni nose sa sobom vrijednosti iz vlastitih tradicija i iz ukupnosti bosanskog drustva.Te vrijednosti u presudnom vremenu,nazalost,nisu transformirane u politicki,kulturni ili ekonomski aktivizam,koji bi obuhvatio cijelu zemlju...
...Iz neznanja proisticu strahovi,iz strahova proisticu nasilja.Prakticki,na osnovu ovakvog aktivizma pojedinaca,
civilnog drustva,politicke zajednice,javnog diskursa,istrazivanja-mi mozemo tu zeljenu buducnost imati u svom vidjenju i graditi je.Nema drugog puta...

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Peter Handke-GUBITAK SLIKE(odlomci)

Dan Njenog odlaska bese usred sedmice.Nedelja je u svakom slucaju jos bila daleko;Ona je vec znala kuda je htela da ode,i radovala se tome.Sa naglom promenom vremena,nastupanjem hladnoce,nestala je i poslednja prepreka njenoj zelji za putovanjem i preduzimljivoscu:Mraz,cistu zimu,koja ce potrajati,a to je i zelela,dozivece Ona mozda na svojim hodanjima utoliko istrajnije,pa i ako se to bude dogodilo daleko dole na jugu,u onom pogledu sa vrha Piko de Almansor(Pico de Almanzor),kao da se gledalo preko u Afriku(ne znaci li"al-manzar"na arapskom pogled?)(ili ne potice li ta rec pre od al-mansur,pobednicki?)(zar se nije tako zvao neki arapski vojskovodja i kralj u srednjem veku?)...
Bila je vec noc u velikoj valjadolidskoj ravnici.Pokretna staza na aerodromu kloparala je kao vodenicni tocak.Pored aerodromske piste gorela je vatra.Plamenovi su bili mali,belo-plavi i veoma vreli.Ta vatra je gorela vec danima.
Vojnici su stajali pored nje i grejali se.I na visoravni je vladala zima.Valjadolid:sedam stotina metara iznad mora.
Drugi vojnici stoje u maloj primacoj prostoriji koja je ujedno cekaonica pred poletanje,ili su tu vec dugo stajali,u pozadini,do pola u senci,i bez oruzja.Napolje je prva izasla Ona,svi ostali putnici su jos cekali prtljag.Jedan jedini zbun,arapski"sudjaira"(schuldjaira),snazno se povijao pored vise zbunova koji se uopste nisu pomerali.Veoma velika ptica je pre nekoliko trenutaka odatle uzletela.I zbun se sada i dalje trese i drma...
"Tada na Balkanu isli smo uvek po zemljanom podu.A ilovaca je bila porozna i nije se cuo nikakav sum.Da i ne govorimo o zvuku.Jedva da smo se culi dok smo isli po ilovaci.Glinena podloga je gutala nase korake.Ali zato se nase hodanje culo u blatu,po nizijama od Vojvodine do Soluna.To blato je cinilo polovinu naseg Balkana,ilovaca drugu polovinu.I tako smo,svojevremeno,kada je na Balkanu jos bilo posla,prelazili sa ilovace u blato,i obratno,i opet obratno."...
Pred vece se uvecao saobracaj na kareteri(carretera).Ne samo iz oba pravca umnozio se broj vozila.A i sa prethodno praznih polja,iz stepa i polupustinja dolazila su,krivudajuci,vozila;manje traktora a vise teretnjaka,mnogi prekriveni slicnim,kao zemlja sivo-zutim,leprsajucim,ciradama;maskirnih boja,kao da su se vracali sa vojnih vezbi;ali isto toliko i obicnih automobila,ne samo pogodnih za voznju makadamskim putem;mnogo i malih brzih automobila,pogodnih pre za gradsku voznju,cudno je doskakutavalo iz besputne savane...
"Pedrada",prevesti se ta rec moze sa"hitac kamenom",ili"kisa kamenja",ili"grad kamenja"-a moze i sa"bitka kamenjem"-nalazi se u sredini oblasti Sijere,ili,kako to stoji u jednoj knjizi u kojoj su opisani ti odigrani dogadjaji od pre vise stoleca,"u utrobi Sijere de Gredos".I ta Pedrada je u gornjem toku reke Rio Tormes jedno od malobrojnih naselja neposredno na reci,i ne,kao Navaredonda(Navarredonda),"okruglo korito"),Ojos del Koljado(Hoyos del Collado,"brezna rupa"),Navasepeda(Navacepeda,"dolina vinove loze")i Navalperal("dolina krusaka")na pripadnom odstojanju od reke koja u gornjem toku jos nigde nije bila regulisanih obala.Kuce u Pedradi su rastrkane u nasiroko rasplinutoj oblasti izvora reke,udenute izmedju vise potoka i potocica,koji se,svaki pojedinacno i svi zajedno,
spustajuci se krivudavo sa razlicitih strana blagih obronaka,padina i pre visoravni bez drveca,zovu Rio Tormes...
Cesta koja se u Navaredondi de Gredos odvajala za Pedradu zavrsavala se u tom mestu.Odatle nije vise bilo voznog puta;bese tu samo jos staza za stoku,a preko planinskog lanca nadaleko nije vise bilo prelaza;nekadasnje stepenice behu obrasle siprazjem zukve,u medjuvremenu prisutnim svuda,ili,blizu grebena,zatrpane kamenjem i gromadama stena;izuzimajuci one prolaze za stoku,kordele(cordel),delom jos ocuvane pa i koriscene,za karavane stoke;uoci zime:dole u ravnice,u prolece:natrag u planinu...

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.12.2007.

Vice"U"Vukojevic-RAPEMAN!-2

NAKON STO JE VICE VUKOJEVIC IZGUBIO IMUNITET-NOVI VRUC KROMPIR ZA DRZAVNO TUZITELJSTVO BiH

To sto je prije tri dana istekao mandat sestorici sudija Ustavnog suda Hrvatske postala je vijest interesantna ne samo javnosti susjedne zemlje,nego i bosanskohercegovackoj.Naravno,prije svega zbog jednog od tih sudaca,
Vice Vukojevica,oko kojeg se godinama,sporadicno,podize,i spusta prasina,najmanje,nazalost,zbog (ne)kompetentnosti za taj odgovorni posao.Vukojevica je,naime,jedna Bosnjakinja optuzila da ju je on,kao dvadesetdvogodisnjakinju,silovao u logoru Vojno kod Mostara 1993.Kao sto je poznato,upravo istekli mandat sudije Ustavnog suda,Vukojevicu je sve vrijeme dosad osiguravao imunitet.Kojeg,eto,vise ne posjeduje.
CUVAR VILINE VLASI
"Neshvatljivo je uopce da je,i pored opravdane sumnje u izvrseno krivicno djelo,Vukojevic mogao i dosad ostati na svojoj funkciji,odnosno,da bilo ko,bez obzira na to na kojoj se funkciji nalazi,moze imati imunitet ako se za njega vezu onakve optuzbe.Ne mogu shvatiti da je Ustavni sud sa takvim sucem mogao kod nekog ozbiljnog imati kredibilitet",kaze nam juce Bakira Hasecic,predsjednica udruzenja"Zene zrtve rata",napominjuci da slucaj Vukojevic nije usamljen,pogotovo ako se osvrnemo okolo sebe.
Haseciceva nas,tako,upoznaje sa tim da danas,u sudnicu BiH,kao svjedok glavnom optuzenom ratnom zlocincu Zeljku Leleku,ulazi Milan Susnjar.
"A bio je glavni cuvar logora Vilina vlas,gdje je zatoceno stotine muskaraca,i stotine zena,gdje su vrsena masovna,
sistematska silovanja,posebno maloljetnica,gdje su mnogi muceni,ubijani ili su,`samo`nestali...",objasnjava Hasecic,pitajuci dalje:"Zar nije apsurdno da je Susnjar,o kome je Tuzilastvo BiH dobilo brojne izjave svjedoka,jos na slobodi,i da ga mi,njegove zrtve,moramo danas gledati tamo gdje je mjesto uzornom gradjaninu",tvrdi predsjednica udruzenja,napominjuci da se jedno od svjedocenja Susnjara odnosi na Jasminu Ahmetspahic,koja je u logoru,Visegradska banja,izvrsila samoubistvo skokom s treceg sprata.
Haseciceva se pita da li je problem Bosnjakinje iz mostarskog logora sto je prezivjela,jer,naglasava,"prema tretmanu kakav imamo,ispada da smo mi zrtve najbolje kada smo na spisku likvidiranih..."
Predsjednica"Zena zrtava rata"ogorcena je stoga i na bh.duznosnike,prije svih na one iz Visokog sudskog i tuzilackog vijeca,koji,smatra,nisu ucinili nista da od slucaja Vukojevic naprave medjunarodni pravni skandal.
ZAKASNJENJE OPORBE
"Ali,niko nikome nece da se zamjeri,pa je tako i sa sudbinom onih ratnih zlocinaca u BiH koji neometani ni od koga rade u tuzilastvu,u sudstvu,u policiji,iako su njihovi ratni dosjei-preteski",istice Hasecic.
Sa velikim zakasnjenjem,i to tek nakon ponovljenog medijskog eksponiranja pomenutog navodnog zlocina u poznatoj TV emisiji Latinica,prosle godine pojavio se prijedlog potpredsjednice Hrvatskog sabora Vesne Pusic o privremenoj suspenziji Vukojevica,dok se ne ispitaju navodi.Neki u Hrvatskoj protumacili su to samo kao komunisticko-boljsevicku osvetu"novim"kadrovima,koji su,prema njima,krivi samo zato jer su"otkrivali zlocine cinjene za vrijeme SFRJ".A neki su se,opet,sjetili da je Vukojevicev izbor za suca bio rezultat kompromisa izmedju oporbe i vlasti,kako u Sudu ne bi sjedili sve sami"vukojevici".
Juce nismo uspjeli dobiti komentar u Tuzilastvu BiH,a hrvatski mediji prenose potvrde iz tamosnjeg drzavnog odvjetnistva o izvjesnim radnjama,sto se,u vezi s Vukojevicem,vec odranije vrse,u koordinaciji s kolegama iz BiH.
Istovremeno,pravni eksperti tvrde da,u slucaju potvrde navoda o silovanju,iskljucivo Tuzilastvo BiH moze pokrenuti optuznicu,i dostaviti spis Hrvatskoj,s obzirom na to da je Vice Vukojevic hrvatski drzavljanin i,kao takav,ne bi bio izrucen.

PRIJETNJE FERALU
Zena koju je Vice Vukojevic navodno silovao nikada se nije pojavila u javnosti,a njeno svjedocenje je prvi put objavljeno u knjizi Saveza logorasa BiH"Molila sam ih da me ubiju".Identitet ove zrtve u javnosti je potvrdio bivsi aktivista logorasa Irfan Ajanovic,s kojim juce,nazalost,nismo uspjeli kontaktirati,a koji je ranije tvrdio da zena zivi u Svedskoj,s roditeljima i s djetetom,te da je haski svjedok.
Drugi izvori,opet,isticu da su Vukojevica ispitivali haski istrazitelji,ali da je sve ostalo na tome.
Vice Vukojevic se ovim povodom oglasio samo nakon pisanja o navodnom zlocinu,1999.,zaprijetivsi tuzbom novinama koje su o njemu pisale,Feral Tribuneu,ali iz Ferala tvrde da ih nikada nije tuzio.
("Oslobodjenje")

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vice"U"Vukojevic-RAPEMAN!-1

SILOVANJE VISOM SILOM

Proslo je dugih osam godina otkako je na ovim stranicama objavljeno svjedocenje logorasice iz Stoca koja je tvrdila da ju je u logoru Hrvatskog vijeca obrane Vojno silovao Vice Vukojevic,a tromi se mehanizam pravde pokrenuo:medije su ovih dana izvijestili da su bosanskohercegovacko i hrvatsko tuziteljstvo poceli intenzivnije provjeravati navodnu Vukojevicevu monstruoznu ratnu epizodu,a ta je prica,kao slucajno,koincidirala s istekom Vukojevicevog mandata u Ustavnom sudu.Poruka je upravo zastrasujuca,ispitivanje navoda o sudjelovanju neke osobe u teskom kaznenom djelu uslijedit ce tek kada ta osoba prestane biti bitna u drzavnoj ili pravosudnoj strukturi.

Hrvatsko Drzavno odvjetnistvo prvi put je 2002.godine od Interpola u Sarajevu zatrazilo utvrdjivanje identiteta ostecene.Minuloga je proljeca provjera zatrazena i od bosanskohercegovackog MUP-a,te Tuziteljstva.Dva tuziteljstva su sada u fazi"razmjene informacija"...

...Iskaz anonimne logorasice iz Stoca nije jedini koji baca debelu sjenu na ratnu ulogu donedavnog hrvatskog ustavnog suca.U rujnu prosle godine na ovim smo stranicama objavili razgovor sa Stankom Primorcem Canom,
zapovjednikom HOS-a-postrojbe koju je osnovala Hrvatska stranka prava-za Hercegovinu.On je tada tvrdio da je Vukojevic imao veze s organizacijom ubojstva Blaza Kraljevica,zapovjednika HOS-a kojeg su pripadnici HVO-a smaknuli.A na pitanje o svjedocenju logorasice koja tereti Vukojevica,Primorac nam je rekao:"Cuo sam za tu pricu,radi se o periodu kad se Vice Vukojevic ovdje pojavljivao u uniformi HVO-a i kada je obilazio zone odgovornosti Cetvrte brigade HVO-a.Znam da je tad bio i u zapovjednistvu brigade u Bijelom polju gdje se to,
navodno,dogodilo.Tada je zapovjednistvo preuzeo vec spomenuti Nizic,a njegov mentor prvih tjedana ili mjeseci bio je Vice Vukojevic.Za mene,ta prica ima logike,je li istinita ne znam,sumnjam da bi netko na onaj nacin iznosio nesto sto se nije dogodilo."
TESKE OPTUZBE OZBILJNA BI DRZAVA PROVJERILA PREVENTIVNO,NE OSTAVLJAJUCI MJESTA MOGUCNOSTI DA OSOBA,CIJI SE RATNI PUT DOVODI U VEZU S TESKIM ZLOCINIMA,SJEDI U USTAVNOM SUDU.OSAM GODINA NAKON STO SU SE POJAVILE OZBILJNE SUMNJE NAD VUKOJEVICEM BOGATIJI SMO TEK SAZNANJEM DA JE ON GODINAMA STITIO HRVATSKE USTAVNE VRIJEDNOSTI,KOLIKO JE VEC ZNAO ILI HTIO.NARAVNO,VUKOJEVICEV ULAZAK U USTAVNI SUD BIO JE DIO POLITICKE TRAMPE,A VEZA POLITIKE I NEDODIRLJIVOSTI POZNATA JE SVAKOM RAZUMNOM U OVOJ ZEMLJI.
("Feral Tribune")

- 12:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fra Petar Andjelovic-VJERNI BOGU VJERNI BOSNI

HRVATSKI CUVAR CJELOVITE BiH
...Je li predsjednik Hrvatske Franjo Tudjman pokazivao razumijevanje za ono sto ste mu govorili?
-Predsjednik Tudjman nas je pozivao na razgovore.Bio je,dakle,spreman razgovarati i s nama,bosanskim franjevcima.Medjutim,s tih smo razgovora odlazili s osjecajem da on nas zeli pouciti o Bosni,iako smo imali dojam da je on ne razumije.Nismo mu uspijevali predociti stvarnost Bosne.Mozda je on i takva vrsta covjeka na kojega se nije moglo utjecati,ali smo s tih susreta odlazili tuzni sto nismo uspijevali u svojim pokusajima.Krivili smo pomalo i sebe zbog toga svog neuspjeha smatrajuci da mozda nismo nasli pravi nacin da ga uvjerimo.Ipak,ostalo nam je zagonetno to sto on nije uspio prihvatiti ni djelic onoga sto smo mu govorili.Predsjednik Tudjman je unaprijed imao cvrste sudove,cvrste principe po kojima je djelovao.

Sto ste mu to tumacili?
-Osjecali smo opasnost ponavljanja lose povijesti iz vremena prije Drugog svjetskog rata,opasnost od toga da ce se Bosna i Hercegovina ponovo pokusati dijeliti.Tumacili smo da je najbolje da Bosna i Hercegovina bude proglasena samostalnom drzavom,da tri naroda formiraju drzavu neovisnu o susjedima,drzavu koja je i kroz povijest postojala.Bilo koja druga varijanta podrazumijevala je da netko mora nastradati.Na kraju se ispostavilo da su grozno stradala sva tri naroda.Predsjednik Tudjman jer u Hrvatskoj uspio u svojoj politici,ali njegova politika prema Bosni i Hercegovini,usudio bih se reci,nije donijela veliku srecu ovdasnjim Hrvatima.
Mislim da bi pozitivnije bilo da je predsjednik Tudjman bio spremniji dopustiti vecem broju ljudi sudjelovanje u odlucivanju,posebno politicarima koji nisu bili iz njegove stranke.Vise ociju vise vidi,a vise ljudi vise zna.Ako bi se danas nesto trebalo izvuci kao zakljucak,onda bi on glasio:doslo je vrijeme kad se mora shvatiti da opstanak Bosne i Hercegovine pomaze opstanku Hrvatske,mozda ga cak i uvjetuje.Ako je tako,ako Hrvatska zeli pomoci Hrvatima u Bosni,onda bi politika Zagreba trebala pomoci ljudima da se vrate u svoje domove,da ovdje poprave ili naprave kuce i stvore sebi egzistenciju,Hrvati u Bosni uvijek su imali brojne obitelji,pa iako su naseljavali Hrvatsku,
sebe iz Bosne nisu raselili.Ljudi ovdje mozda zive siromasnije,ali imaju vise djece.

Imaju li franjevci neku ulogu u politickim dogadjanjima u BiH.Osjecate li se i vi odgovornima za ono sto se dogadja?
-Politika nije nase zvanje.Prema pravilima igre,krajnja je odgovornost na politicarima.Tko se usudi biti politicarom,
sjesti u odgovornu stolicu,mora i snositi odgovornost.Govorili smo,savjetovali,pruzali svakovrsnu pomoc.Da su politicari imali bolje usi za ono sto smo govorili,uvjeren sam da bi i dogadjanja bila posve drukcija.U svakom
slucaju,bolja suradnja bila bi korisnija za hrvatski narod i u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj...

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SOTONISTI PODMETNULI KRUNICE S VRAGOM

Neobicni suveniri u Hercegovini-Zastrasujuca raspela prodaju se i u medjugorskim suvenirnicama

Hercegovinu je potresla pojava krunica sa sotonistickim znamenjem za koje se vjeruje da ih sotonisticke organizacije podmecu u krscanske domove.Trgovci uopce ne znaju sto prodaju jer je rijec o iznimno losim izradama na kojima je tesko uociti sporne detalje ako ih se ciljano ne trazi.
-Upozorili su nas na te krunice na medjunarodnom susretu mladih u organizaciji Taiza.Svecenike je brinulo i to sto mladi nose majice i druge predmete sa simbolima vraga,poput podignuta palca,kaziprsta i maloga prsta koji su prerasli u znakove poklonika rock glazbe-govori nam djevojka iz Sirokoga Brijega,gdje pojedinci vec panicno pretrazuju ladice u strahu da i sami ne posjeduju cudne krunice.
Fra Sreten Curcic,koji je dugo vodio sirokobrijesku Framu,obavijesten je o svemu,ali se ni on,kao ni fra Jozo Zovko,nije htio javno ocitovati o tomu.
Svecenici su nam,barem javno,redom odbijali govoriti o tomu pa nam je jedan od franjevaca Hercegovacke franjevacke provincije dao pojasnjenje i savjet,ali nije zelio da ga imenujemo.
-Ta se prica vuce jos od 80-ih godina prosloga stoljeca.Sporne krunice pristizu u desecima tisuca primjeraka,ali ne treba stvarati paniku,posebno ne izvoditi kod kuce kakva caranja i dopustati si praznovjerje.Ako se i tom krunicom molite Bogu,nikakvo vas zlo nece snaci jer ona je sama po sebi neskodljiva.Cuo sam kako su ih neke zene spaljivale kada su doznale sta je na njima,premda su ih ranije blagoslovile u crkvi.Ako se vjernik susretne s takvom krunicom,neka ju radije odnese svojem sveceniku nego da cini neko svetogrdje poput paljenja posvecenih predmeta-savjetuje nas sugovornik.
U potrazi za dokazima,zastrasujuce smo krunice pronasli u gotovo svakoj medjugorskoj suvenirnici i to po mizernoj cijeni od dvije kune,a doznali smo da ih ima i u Mariji Bistrici i u ostalim svetistima.
Svecenici,pak,vrlo jasno porucuju kako je te krunice bolje ignorirati nego ih praznovjerno spljivati ili se baviti bogohulnim skidanjem uroka.
("Vecernji list")

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-EVANDJELJE PO MELITI

4.IV 1994.
Masu rulje su skupili se na misi u Gospe od Cukra.Fra Ive je setuckao po propovjedacnici i mrmorio je.Kane Steta je u bjeloj cipkici mavao sa kamdilom.Remeta Litre je naginjao malo ozujsko ispod krstijone.Onda je fra Ive zapjevusio:"Pomolimoseeeeeee..."Rulja su molili se i piljili su u klupice.Onda je fra Ive rekao:"A sacemo malo iz knjige Evandjelja procitat poslanicu Pavla apostola Korincanima!Jel se vazi?"Rulja su odmolili:"Vaziseeeeeee..."
Onda je Kane Steta dodao fra Ivi evandjelje.Fra Ive je pitao:"Jel mi sinjano?"Kane je rekao:"Sinjano je!"Onda je fra Ive otvorijo knjigu da ce procitat poslanicu.Onda je on citao:"I rekne apostol Pavle Korincanima-Brigita ima sesnaest
godina i hobi joj je manekenstvo.Ima idealne mjere 90-60-90.Kaze da ne stidi se obnazit svoje ljepe dojke pred fotografskim objektivom...ujme,ujmeisusovo sveto...ujmeisusovo sta je sad ovo...Litre,pa sta je ovo,srceliti irudovo?!?"Tu su uletili tajac i neugoda.Rulji u Gospi od Cukra je bila tupaja od zbunjoze.Onda je fra Ive arlauknijo:"Di si Litre jebemliti necu Boga?!Javi se kurbin sine!"Remeta Litre je u roku munja sakrijo malo ozujsko pod jaketu.Onda je on zaglumijo naivu:"Sta je sad,sta je bilo?"Fra Ive je dreknijo:"Sta sta je bilo,jebemliti sveca?!Ko mi je tutnijo golu picniju u evandjelje?!?"Onda je on izvadijo iz knjige sliju iz Erotike.Rulja u crkvi su zamrmorili i krstili su se.Fra Ive je vikao:"Ko vam je reka da se zlamenujete?!Na sta mi se zlamenujete,bludnici,sve cu vas izbacit vanka...A ti Litre,
zucni nesto!Otkud gola zenska u evandjelju?!"Remeta Litre je rasirijo ruke:"Otkud bi ja zna,jebate...Bice se apostol Pavle isa stekat Korincanima..."Fra Ive je arlauknijo:"Umukni,antikristu,umukni!Pitam te za ovu sliju iz Erotike sta mi se podvalila u Sveto pismo!"Litre je zacendrao:"Ama nisam ja,divice mi marije,neam ja pojma ko je...Ja sam ovdi vidijo samo Melitu da cita Erotiku!"Tu su se svi rulja okrenuli prema sestri Meliti kod ispovjedacnice.Sestra Melita se zaskarpunila po obrazima i mucala je ujmeisusovo i ujmeisusovo sveto.Fra Ive je njoj viknijo:"Nemoj mi tu mucat,
jebemliti sveca,nego se nabrzihen ispovidi!Ajmo tico,odakle ti Erotika?!"Sestra Melita se samo zlamenovala i zakenjkala je:"Ujmeisusovo,fra Ive...pa nasla sam je pod vasom kusinom...kada sam vam namistala postelju...Nisam ja nista citala,divice mi marije,samo sam je pripomistila u kantunal..."Tu se svi rulja okrenili prema fra Ivi na propovjedacnici.Samo on je u roku keks zafrljacnijo evandjelje i zdimijo je sestru Melitu u civericu.Ona je strovalila se ligenzi na ispovjedacnicu.Onda je onaj barba Lujo Ventilator viknijo:"Sta je ovo,u pene?!Jesmo li mi ovo na misi ili na prvoj liniji?"Onaj barba Mario je rekao:"To ti je,moj Lujo,propovjed u novom djiru!Evandjelje po Meliti,he-he..."Ona Bezmalinovicka je rekla:"Ovo je za ispalit,u pene,ajmo mi svitu ca iz ovog kazina..."Onda je ona Plazibatka doviknila:"Ne mozemo tek tako odgibat!A ko ce nam blagoslovit sirnice i jaja?"Barba Mario je pokazao na sliju iz Erotike i rekao je:"Koliko ja vidim ovdi su jaja vec blagoslovili,he-he-he...Ostaje jos da se dogovorimo oko sirnica..."Samo onda se fra Ive tuta forca fljasnijo po celu.Kad se fljasnijo onda se okrenijo prema Kani Steti.Kane je ufino guzvao cipkicu i mahao je sa kamdilom.Fra Ive je naperio na njega prst i zarezao je:"Priznaj da si ti,bezboznice!Priznaj da si mi podvalijo golu zensku u evandjelje!"Kane Steta je samo piljio u luster i zvizdukao je.Fra Ive je rezao:"Prvo nego sta te usmrtim,aj molim te reci mi otkud tebi pravo da mi od crkve napravis kazin?A?Koji si ti ovdi faktor?"Kane je rekao:"Kane Steta.Ministrant obrane."
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

S. Petlevski i M. Kirin razgovaraju o poeziji



1. Padam u napast postaviti pitanje uz pomoć stiha Anne Carson: «Što zapravo povezuje riječi i stvari?» Citat je naveden prema tvojem prijevodu, iz pjesme tipična naslova za tu kanadsku autoricu: «ALI DA BISMO POŠTIVALI ISTINU KOJA JE SLATKA BOŽANSKA I ŽIVI MEĐU BOGOVIMA MORAMO (S PLATONOM) OTPLESATI LAGANJE KOJE ŽIVI DOLJE ISPOD MEĐU MNOŠTVOM MUŠKARACA JEDNAKO TRAGIČNIH I DIVLJIH”. Carson je, uostalom kao i ti, opsjednuta prinudom komunikacije. Ona se trudi demaskirati mehanizme odnosa “ja” i “drugi”, uviđa da se tragička dramaturgija odnosa subjekta i svijeta ne ostvaruje samo na razini klasičnog dijaloga, nego i na svim zamislivim razinama na kojima se ostvaruje diskurs identiteta kao intrapersonalni autopoiesis, unutrašnji dijalog s kulturom koji neprekidno traje, čak i u onom dramaturški vrlo zanimljivom trenutku kojeg ti zoveš “prisilnom tišinom”. Kad je Carson dobila nagradu T.S.Eliot, bilo je kritičara koji s. mislim iz potpunog nerazumijevanja, osporavali vrijednost njene poetike, pa se u tom kontekstu postavilo pitanje na koje te molim da mi i ti odgovoriš: “Bi li danas T.S. Eliot, da pošalje rukopis tipa ‘Puste zemlje’ mogao pobijediti u natječaju za nagradu koja nosi njegovo ime?”


Hvala ti na odgovoru, umetnutom u pitanje, ne mogu a da se ne složim s tim dobro uočenim osnovnim postavkama njezina, pa i mojeg pisanja, ako si smijem pripisati takvu sličnost. Posebice na razini «demaskiranja mehanizma 'ja' i 'drugi'. Radije bih se vratio pitanju o Eliotu, jer ono povezuje i Eliota i Carson. A o fascinaciji s Carson, čije sam pjesništvo doživio kao reakciju na svojevrsnu jednosmjernost i posustalost većine pjesničkih praksi, kako u svijetu tako i u nas, mogao bih još naširoko govoriti. Sudeći po reakcijama spomenutih kritičara, očito je da T.S.Eliot ne bi dobio nagradu koja nosi njegovo ime! Osporavajući dodjeljivanje te nagrade A. Carson (2001.) oni praktički osporavaju ono za što se Eliot zalagao, za prepoznavanje «ne samo onog što je u prošlosti prošlo, nego i onoga što je u njoj sadašnje». Fragmenti starogrčkih pisaca ili pak Johna Keatsa unutar suvremenog razgovornog jezika i tradicije konfesionalne poezije, diskurs akademskog jezika, autobiografski diskurs, literarne i filmske aluzije, eseji, pjesme u prozi, putopisi, kratki dramski komadi i slično – sve to Anne Carson uspijeva objediniti sa zavidnim umijećem. Kritika je poslovično (ne u eliotovskom smislu!) regresivna, rijetko je spremna na radikalno prestrukturiranje svog predmeta obrade. Možda je problem i u tom Eliotovom modernističkom okviru koji je jasno razlikovao i uvažavao različita diskurzivna polja dok ih postmodernizam, po Latouru, miješa, proizvodi hibride. U slučaju Anne Carson hibridnost karakterizira više cjelovitost knjige nego pojedinačne pjesme. I onda se zapravo događa to da ti kritičari čitajući Carson ne čitaju u Eliotu ono što je sadašnje. Što čitaju kad čitaju? Što hrvatski kritičari čitaju kad čitaju (nekog pjesnika)?

2.Carson kaže “moramo otplesati laganje”. Zašto tvoja nova knjiga “Jalozi” započinje pitanjem: “Zašto započinješ riječju ‘moraš’”? Ta konceptualna knjiga po mojem mišljenju vrlo uspješno obavlja istraživanje problema diskurzivnog identiteta. To istraživanje za koje bih mogla reći da je “vani” pomodno, u našoj je sredini takoreći potpuno novo i neistraženo, kako na razini poetskog pisma, gdje si jedan od rijetkih koji se time bavi, tako i na razini domaće kritičke opservacije koja teško usvaja nove obrasce i još teže o njima govori.

Zašto «zašto»? Rekao bih da je bila riječ o slučajnosti, kao što me slučajnost dovela do te knjige – svidjela mi se naslovnica izdanja što ga je objavio ugledni izdavač A. Knopf, no to, o slučajnosti, ne bi bilo valjano objašnjenje. Pogotovo kad se supostavi uz imperativ A. Carson o prisili da se otpleše laganje. Može li se lagati unutar definiranih obrazaca, npr. plesa? Ako da - jer možda tek obrazac omogućuje njegovo prepoznavanje, što se onda događa? Je li to još uvijek ples? Možda je sam obrazac laganje? Forma laganja u njezinom slučaju odnosi se na tango; njena je knjiga Ljepota supruga podnaslovljena kao «fikcionalni esej u 29 tango plesova» i propituje odnos autobiografskog i fikcionalnog, te nadasve neobjašnjivu žudnju za ljepotom kojoj je subverzivno podmetnuto prevrtljivo, nepostojano utjelovljenje te ljepote, lik supruga. Istina je, dakako, «slatka božanska», a laganje je prirođeno «muškarcima jednako tragičnim i divljim». Iz čega proizlazi da je muškarcima istina nepoznata, no upravo njihovo laganje daje legitimitet istini! Anne Carson svoju pjesmu (knjigu) gradi od diskurzivnih nemira, svi se identiteti neprestano propituju, ruši se i nadograđuje njihova stabilnost. Pjesme u Jalozima poredane su onim redoslijedom kako su nastajale, nije bilo konceptualnih premještanja, a čitajući knjigu mogu se zamijetiti prazna mjesta, preskočeni brojevi, koji stoje za neuvrštene, manje uspjele pjesme. Htio sam naglasiti procesualnost pisanja, pokazati kako ne mora sve uvijek ići po zacrtanom planu. Pitanjem iz prve pjesme s izravnim imenovanjem prisile navijestio sam o čemu želim govoriti - o prisili govora i šutnje, o žudnji, o «hrapavoj zbilji» i njezinom čitanju, o svemu što nas tjera na neko prekoračenje koje će opet polučiti nove mehanizme žudnje, prisile, pisanja, i tom kruženju nikad kraja. Spomenutom stihu iz Jaloga prethodi i citat iz Kerteszova roman Kadiš za nerođeno dijete koji apostrofira povezanost prisile pisanja i kontinuiteta razgovora, to jest dijaloga. Svako je pisanje vjera u taj kontinuitet, inače se ne bi pisalo. Knjiga je prvobitno trebala imati tri dijela koji su trebali problematizirati dijalog, zatim razoreni, upolovljeni dijalog (jalog) i mucanje odnosno mrmljanje, nekakav solipsistički post-govor. Bio je to prilično tvrd koncept koji je, srećom, samome sebi okrenuo leđa i počeo se govoriti iznutra, ne izvana, otvarajući prostor, kako kažeš, istraživanju diskurzivnih identiteta unutar različitih prostora, a ponajviše ljubavi, što je tematski okvir koji me zaokuplja u svim dosadašnjim zbirkama, no način na koji sam se njime pozabavio u Jalozima bitno je drukčiji.

3. U dobrosusjedskom razgovoru uz kavu u našem kvartu (koji funkcionira i kao “kvart” u smislu nekih nama zajedničkih afiniteta) zatražio si od mene, napola ozbiljno, da ti postavim što opširnija pitanja, kako bi mogao odgovoriti samo s da ili ne. Takva dobrodušna ironija otkriva prilično rezignirani stav prema domaćoj kritici. Što ti znače, ako ti išta znače (primijenjeni na tvoju poetiku) termini kao što su “pjesništvo jezika”,“neoegzistencijalističko pjesništvo”, “pjesništvo slikovnog mišljenja”? Ti su se termini tako uvriježili - od Mrkonjićeve Razdiobe do primjerice Sorela - da se čini kao da je svaki pjesnički korpus u Hrvatskoj moguće rezati isti skalpelom. Dakako, alternativa je prešućivanje. Đurđević te naziva “najčistijim lirikom ne samo svoje generacije”. Ta se liričnost, za koju on kaže da “zazire od lirizma”, ne ostvaruje po principu metafore, nego po principu metonimijskog ulančavanja. Mrkonjić opet, analizira “tjelesnost” u tvojoj poeziji koju definira kao “svojevrsno taktilno čitanje hrapave zbilje”.

Ne bih se složio da se iza želje da odgovaram samo s da ili ne krije rezigniran stav prema domaćoj kritici. Neizmjerno cijenim sve one koji se upuštaju u raščlanjivanje pjesničkog umijeća, a takvih je iz dana u dan nažalost sve manje. Možda me rezigniranijim čini opća pošast pisanja (a odsutnost čitanja!), poezije ili proze, sad vidljiva i komentirana na internetu, takozvana blogerska književnost prema kojoj još ne znam što bih mislio. Skeptičniji sam nego optimističniji, mislim kako je ipak riječ o poligonu za iskušavanje, prostoru lakšeg otvaranja. Još nisam pročitao dobru «blogersku» pjesmu, možda i zato što se treba umrežavati, uključiti se u blogalizaciju, lutati virtualnom sferom i pouzdati se u slučajnost. No da se vratim razdjelbenim odrednicama. Mrkonjić je ingeniozno prepoznao ono što se zapravo samo nudilo, što je bilo očito, ili nam se tako iz današnje perspektive čini. Riječ je doista o veoma stabilnom nasljeđu pa sumnjam u skoru radikalnu smjenu te razdiobe. U Sorela je ona ponešto modificirana, ali je na tom tragu. Mogu se složiti s njegovim zapažanjem kako prakticiram različita poetska iskustva - pjesništvo jezika, neoegzistencijalističko pjesništvo i pjesništvo slikovnoga mišljenja, mada bih pri prigrljivanju takvih odrednica ipak htio biti na oprezu. Primjerice, Sorelova podjela i obrazloženje, posebice neoegzistencijalističkog pjesništva, sadrži i rizičan vrijednosni sud, pa i oštru tvrdnju, preko Milanjina pisanja o Slavičeku, o neoegzistencijalističkom obrtanju obilja građe u «siromaštvo pjesme». No najbolje je ipak pročitati odličnu i dobro argumentiranu Sorelovu studiju. Ili pak ponešto neobičnu (u smislu posve specifičnog i teorijski strogo fokusiranog čitanja) studiju Tvrtka Vukovića o kvorumaškom pjesništvu protumačenom kroz lakanovsku vizuru. Ovdje smo izbjegli termin «stvarnosno pjesništvo», za koji se ne mogu sjetiti tko ga je proizveo, a koji u valorizaciji suvremenog pjesništva valjda teži otkrivanju nečeg novog, nečeg što nije ni realističko ni (neo)egzistencijalističko. Možda se iza spomenutih termina osjeća zadah tradicije koja je neprilična za detektiranje suvremenih tendencija? Ili su značenjski ugašeni pa je poželjnije imati novi termin? Ili jednostavno - zaboravljeni?

4. Kao anglisti – jako dobro znamo kad i kako se afirmiralo narativno pjesništvo u Americi. Mislim da smo oboje svjesni zakašnjenja od dobrih deset godina u hrvatskoj recepciji i “isfuravanju” toga trenda u pjesničkoj praksi. Tvoja poezija i kad se čini da prepričava fragmente stvarnih događaja proznom rečenicom nije narativna u smislu dominantnoga trenda. Kod tebe se pripovijedanje događa već u smislu Merleau-Pontyjeva koncepta tijela koje “govori” i svjedoči o kontinuiranom dijalogu pojedinca s kulturom u kojoj se kreće. Objasni mi svoj odnos prema pripovijedanju u prozi i pripovijedanju u poeziji. Vjeruješ li u žanrove? Nedavno je izdavačka kuća Penguin pokrenula projekt kolektivnog romana sastavljenog od anonimnih priloga. Kako to komentiraš?


Nepoznato mi je i jedno i drugo, točnije, pripovijedanje u prozi uči me kako da pripovijedam u poeziji i obrnuto. Pišući priloge za emisiju Riječi i riječi na III. programu HR-a otkrivao sam, zahvaljujući radostima žanrovske slobode u temeljima te emisije, kako počinjem ispisivati tekstove koji nisu ni eseji, ni priče, a pogotovo ne poezija u prozi, mada je krajnji rezultat nalikovao hibridu svega toga. Tu je negdje i odgovor na tvoje pitanje o vjerovanju u žanrove. U njih se vjeruje samo sa sviješću o njihovim manje-više propusnim granicama ili međama, pretakanju jednoga u drugi. Nepostojanje žanrova ukinulo bi uzbudljivost tih dodira. Pokušavao sam ispričati neku priču, rekonstruirati događaj, objasniti ga, ali do krajnjeg ishoda ipak sam dolazio svojevrsnom redukcijom, tipičnijom za poeziju. Pritom je trebalo očuvati izvornu misao, puštati je da meandrira, ali je i disciplinirati, da pripovijedanje ne odluta, završi u nekom posve proizvoljnom ćorsokaku. Sličnom sam se metodologijom poslužio kad sam, nekako u isto vrijeme ili nešto kasnije, pisao Jaloge. Čak bih se usudio tvrditi kako između spomenutih proznih tekstova i poetskih tekstova u Jalozima nema bitnije poetičke razlike, možda se tek razlikuju u gustoći izričaja, radikalnijoj redukciji. Kolektivni roman? Ne vjerujem u kolektivitete nečeg što je esencijalno individualističko. Zanimljiva igrarija, i ništa više.


5. Zašto si protestirao protiv termina “memoarska proza” u skladištenju tvoje prozne knjige “Album” na policama knjižnica i knjižara? Koliko je materija sjećanja bitna građa tvoje poezije? Još od Leonarda da Vincija u “Profezijama” do suvremenih antropologa poput Merlina Donalda pokušava se pokazati međuovisnost mehanizama sjećanja i tehnologije zapisivanja (bez obzira je li riječ o onome što se nekad zvalo površinom za pisanje u smislu materijalnosti kože, papirusa i papira, ili se misli na prostor za pisanje u smislu “interfacea”, kompjuterskog sučelja). Vjeruješ li u povratni utjecaj tehnološke civilizacije, na primjer medija, na oblikovanje i preoblikovanje tzv. kolektivnih sjećanja jedne nacije; je li po tvojem mišljenju taj utjecaj pozitivan ili negativan?

Termin «memoarska proza» kao da želi ukinuti autora, poništiti sve ono što je bilo u začetku pisanja takve proze, a to je bilo približiti se glasu koji će se moći pozabaviti rastresitom «materijom sjećanja». Kao da je riječ o nekom nultom pismu, odsutnosti stila. Naprotiv, jedini je način da se pozabavim problematikom sjećanja bio taj da uposlim što više različitih diskurzivnih identiteta koji su trebali legitimirati nepostojeće označeno, to jest, izgubljene ili uništene fotografije. Osim toga, pripovjedni subjekt nije jedinstven i koherentan; on je višeglasan, rodno raspodijeljen i definiran određenim poetikama. U mom je slučaju taj povratni utjecaj tehnološke civilizacije bio moguć tek dokinućem proizvoda iste, tj. fotografija. Barthes u svoj knjizi Svijetla komora tvrdi kako postojanje fotografija proizvodi učinak protu-sjećanja, što znači da sve ono medijalizirano obustavlja proces sjećanja jer je to sjećanje već pohranjeno u određenim artefaktima. Znači, da bi se ponovno pokrenuli mehanizmi sjećanja bilo je potrebno je uništiti sve ono što koči taj proces. Dakako, nitko to neće učiniti. Svi će se radije zadovoljavati oskudnošću postojećih zapisa ili surogata sjećanja. U nekom društvenom smislu da, vjerujem kako medijski preoblikovana, to jest, filtrirana, reducirana, ideološki manje-više iskošena stvarnost određuje kolektivno sjećanje upravo oduzimanjem napora da se postavi neka vlastita svijest o proživljenome, i tu smo zapravo bespomoćni. S druge strane, nije sve tako beznadno, neki se dobri neposluh ipak događa i vezuje uz intimnu, privatnu sferu koju nije moguće ideološki krotiti – filmovi i pjesme koje smo voljeli, a koji su obično spareni s nekim za nas bitnim egzistencijalnim trenucima.
I gdje je tu sad poezija i sjećanje? Sjećanje nužno implicira i znanje, to jest, sjećanje na pročitano jednako kao i doživljeno, koje se onda nadopunjuje zen-budističkim prezentom kao načinom rasterećenja (doista?) od napora prisjećanja. Čini mi se da je pisanje trajan rad na tome da se sjećanje, ono dragocjeno, manje-više traumatično, ne izgubi, ali i da ne zaposjedne prezent. Negdje u toj napetosti vidim smisao svog pisanja.

6.Mrkonjić piše da je u novijem hrvatskom pjesništvu “priroda intermedijski surogat koji je davno prestao pružati otpor kroćenju od strane uljudbe”, dok je kod tebe priroda “veliki bodlerovski ‘hram živih stupova‘ iz kojega mu neprestano pristižu poruke. Ta konstatacija me opet podsjeća na da Vincijevo pretskazanje “O kožama životinja koje čuvaju smisao svega onoga što na njima stoji zapisano”. Molim te komentiraj svoju poetiku prirode u zbirci “Zukva”? Je li to postmoderna obnova renesansne poetike meditacije u prirodi. Ili nešto sasvim drugo?


Imam nekih načelnih, neobjašnjivih problema s terminom “postmoderno”, što ide sve do iritacije, ali čini mi se kako se sve rjeđe poseže za njim, što je dobro, jer je ipak riječ o nečemu što je, nažalost, funkcioniralo kao i riječi u slengu – pokrivalo je sve i svašta i nerijetko služilo kao sigurni označitelj pripadnosti vremenu. U odnosu na postmoderno meni je moderno i njegova neodrediva protežnost još enigma i trebalo bi uložiti popriličan trud da se prvo definira što je zapravo moderno, a tek onda ulaziti u druge rasprave. Bruno Latour duhovito kaže kako «modernost ima isto toliko značenja koliko ima mislilaca ili novinara». Doista! Priroda je kulturalna činjenica kao i bilo što drugo, a u svom je slučaju mogu tumačiti čak i autopolemički – u odnosu na svoje masmedijskim govorom preozvučeno pjesništvo prve knjige i onakvo pisanje koje joj je prethodilo a koje je u dobroj mjeri problematiziralo poetiku subjekta i re/de/konstrukciju identiteta. Za mene je, dakle, priroda još moderna, u onom smislu kako ju je definirao slikar, video-umjetnik i filmski redatelj Derek Jarman u svojim dnevnicima u kojima opisuje stvaranje vlastitog vrta u sjeni atomske centrale. To je danas palimpsestni postupak – prvo se odere koža zemlje kako bi se mogla uzgojiti žuđena, ljudskom oku prilagođena varijanta prirode. Jarman je svoj vrt izgradio na pažljivo očišćenoj šljunčari – što podsjeća na pomno grabljane budističke vrtove - u mjestu Dungeness tako što je izmislio vlastitu logiku i estetiku vrta uz pomoć naplavnog drvlja, otpada što ga je izbacilo more i, dakako, biljaka. Na taj način civilizacijske krhotine i biljke ravnopravno sudjeluju u osobnom imaginariju vrta koji ujedno svjedoči o svojevrsnom opiranju današnjoj default kulturi lijepoga, genetski modificiranoga i unificiranoga. Priroda je za mene i ono što nazivamo urbanim pejzažom, jednako kao i priroda tobože netaknuta. Ali ništa više nije netaknuto ni uzvišeno, sve je usisala simbolička umjetnička praksa, a priroda, kada bi i postojala, postojala bi sama po sebi, bez značenja što joj pridajemo. O prirodi koja ne zna da je priroda pisala je W. Szymborska u svojoj možda i ponajboljoj pjesmi Vidik sa zrnom pijeska: «Zovemo ga zrnom pijeska./ A ono sebe ni zrnom, ni pijeskom./ prolazi bez naziva/ općeg, posebnog,/ usputnog, trajnog,/ krivog ili pravog.» (preveo Zdravko Malić) Međutim, ta pripisana značenja postoje, njih se ne može zaobići i govoriti o nekoj čistoj prirodi. Još je jedno pitanje je li tekstualni boravak u prirodi izbivanje iz društva, izopćavanje iz njega kako bi se u prividno čistom prostoru pozabavilo sobom? Često mi se čini kako se u bitnome nismo pomaknuli od poetika klasičnih kineskih pjesnika, recimo Du Fua iz dinastije Tang, neke poetike očevidnosti ili fenomenologije sitnog i efemernog. Do kojih dubina dospijeva poezija urbanog i stvarnosnog? Kakva je to urbana poezija, urbana proza? Ako se bavim prirodom, je li onda riječ o ruralnoj poetici? To kažem zato što se pojam «urbano» često uzima kao samodostatna pozitivna vrijednosna oznaka. Međutim, još ne znam što taj pojam pokriva, a znam da otkriva tek svoju pregolemu širinu.


6. U “Mahabharati” postoji ulomak koji govori o Kali Yuga razdoblju u kojem dolazi do poremećaja vrijednosnih sistema: “I Šudre će tumačiti svete tekstove, a Brahmani će im služiti i slušati ih, misleći da je njihova dužnost prihvaćati takve interpretacije i slijediti njihove naputke.” Bojim se da upravo živimo u Kali Yuga razdoblju: Barahmani duha peru zahode u doslovnom i prenesenom smislu, i što je najgore, povjerovali su da medijski glasne Šudre imaju pravo. Koji su tvoji mehanizmi preživljavanja u razdoblju strahovlade mediokriteta?


Strahovlada mediokriteta? Malčice prejako rečeno, nije li? Govorimo li o političkom u kulturno-medijskom prostoru? o prevlasti jedne od ideologija? Ne bi se usudio ići tako daleko i sve to proglasiti demokraturom, neologizmom kojim se poslužio i Z. Mrkonjić u tekstu napisanom za Poeziju, mada nisam daleko od toga da se s njim složim. Opčinjenost površnim, događajima kratka vijeka, životima drugih vješto je smaknula naše mišljenje i rasteretila nas obveze. Gotovo da možemo uskliknuti kako smo napokon ostvarili svoju slobodu, kako ne moramo živjeti svoje mišljenje jer je ono negdje drugdje. Još nam je poradi toga i ugodno, stidljivo bismo htjeli priznati. Mislim da samo pisanje nema ništa s tom mediokratskom proizvodnjom dnevnih vrijednosti. Hoće li se moje pisanje išta promijeniti zato što novine praktički više ne donose, za razliku od značajnih svjetskih novina, prikaze pjesničkih knjiga? Neće, dakako, jedino će osjećaj gorčine bojiti svako čitanje medijskog prostora i prelijevati se nekamo drugdje. Možda je i dobro biti izvan medija, nedirnut njihovom pozlatom. Možda kadšto radije kuham, ili se sa svojom ženom vozim biciklom, slušam Pärta ili Willa Oldhama. Uvijek se pronađe odvod iz mjestâ gdje se proizvodi nezadovoljstvo. Poezija samo posreduje, ono neiskazivo pokušava dovesti do ruba kazivoga, dati mu privid glasa. Sa svojim pisanjem preživljavam negdje na rubovima osvajanja takvog glasa. I dobro mi je.

objavljeno u Poeziji, 2007.

- 08:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 15.12.2007.

Charles Shaar Murray,americki kriticar o pjesmi"Whola Lotta Love"Led Zeppelina

...ONA PREDSTAVLJA NAJJACU ARTILJERIJSKU KANONADU KOJU JE IKADA ISPALIO TESKI,METALNI
ROCK,U RATU ZA SVOJU AFIRMACIJU...

- 13:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Radmila Lazic,najveca ziva srpska pesnikinja

Povodom resenja o dodeli posebnih priznanja umetnicima za vrhunski doprinos kulturi Vlade Republike Srbije(tzv."nacionalne penzije")gde je-ZAOBIDJENA!?Ah,ti"carobni"kriterijumi...

...Ne moze niko danas reci da je jedini zenski doprinos srpskoj poeziji doprinos Mire Aleckovic,koja je dobila ovo priznanje.Ovo,inace,ja ne smatram nikakvim priznanjem,vec socijalnom pomoci umetnicima od drzave koja nikada nije imala pravu strategiju kulture.Moze se uociti i da Komisija nije imala nikakve jasne kriterijume i da je cesto prilikom odlucivanja imala u vidu duzinu trajanja u jednoj oblasti a ne konkretan doprinos nacionalnoj kulturi.MOJA POEZIJA,INACE,ZNATNO JE VISE CENJENA U SVETU NEGO KOD NAS,A MENI LICNO MNOGO JE VAZNIJE MISLJENJE JEDNOG CARLSA SIMICA NEGO MIHAJLA PANTICA,PREDSEDNIKA KOMISIJE...

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neil Young-GLAZBENIK KOJI VOLI VLAKOVE

Nakon cetiri desetljeca zavidne glazbene karijere i 62 godine zivota,cini se da slavan glazbenik Neil Young prozivljava novu mladost.Kanadski je glazbenik potkraj listopada objavio novi album"Chrome Dreams II"s pjesmama koje nisu uvrstene na album"Chrome Dreams"potkraj sedamdesetih."Nakon sto sam materijal tog albuma odsvirao pred aranzerkom Carole King rekla mi je da to nikako ne mogu objaviti.`To je hrpa tvojih demo-pjesama`rekla mi je King tom prigodom",prisjetio se tri desetljeca poslije Neil Young i dodao da je mnogo toga ostavio nedovrseno,jer mu je lakse bilo"iznova napisati pjesmu nego ih prepravljati".
ODBIJA INTERVJUE
Desetljecima poslije,i sa 40-tak studijskih albuma iza sebe,Young se ipak vratio tom materijalu,te njime inspiriran odlucio snimiti nastavak albuma,ali je na njega ukljucio niz svojih pjesama iz razlicitih faza."`Chrome Dreams II`je album kakve obozavam raditi,jer je na njemu stilski dosta raznolika glazba izvucena iz proslosti",otkriva Young o albumu na koji je,uz stare neobjavljene skladbe,uvrstio i nekoliko novih.
Danas,kada je dio njegovih kolega vec preminuo(Jerry Garcia ili Johnny Cash),Young uziva u radu,te i dalje odbija vecinu zahtjeva za intervjue bas kao i tijekom karijere.Poput Boba Dylana,radije trosi energiju na zivu svirku na turnejama i snimanje novog materijala.Neil Percival Young rodjen je 12.studenog 1945.godine u Torontu,a osim glazbom bavio se i filmom,te je kao redatelj potpisao nekoliko projekata pod pseudonimom Bernard Shakey za vlastitu producentsku kucu Shakey Pictures.
Medjutim,njegova vrijednost i mjesto u povijesti glazbe,uz niz sjanih skladbi i albuma,lezi u tome da je radom poprilicno utjecao na suvremenu glazbenu scenu.Politicko-socijalnim angaziranim skladbama utjecao je na neke nezaobilazne glazbenike kao sto su Pearl Jam ili Nirvana,a nerijetko ga se u medijima apostrofira kao"kuma grungea",zbog utjecaja na Curta Cobaina i Eddiea Veddera,te opcenito cjelokupan grunge pokret.
ODMAH IZA DYLANA
Uostalom,Cobain je u svojoj oprostajnoj poruci iskoristio Youngov tekst iz pjesme"Hey Hey,My My"napisavsi"It`s
better to burn out,than to fade away".Kada je 1995.godine Young dobio svoje mjesto u Rock and Roll Hall of Fame uveo ga je upravo Eddie Wedder i priznao pred svima da je upravo Young najvise utjecao na njega.A rijec je o glazbeniku koji je u Rock and Roll Hall of Fame uveden dva puta:prvi put 1995.za solo rad,a 1997.kao clan Buffalo Springfielda.Danas Young zivi na rancu Slomljena strijela i bavi se i humanitarnim radom poput organiziranja Farm Aida ili pak Bridge School koncerta na kojim nastupaju najveca svjetska glazbena imena.Manje je poznato da je velik zaljubljenik u vlakove.Naime,Young je od 1995.suvlasnik kompanije Lionel LLC koja se bavi proizvodnjom maketa vlakova i pruga,a kao izumitelj ima registrirano sedam tipova u americkom zavodu za zastitu patenata.
Magazin"Mojo"ga je smjestio na deveto mjesto od stotinu najboljih gitarista svih vremena,a na listi najvecih zivucih tekstopisaca"Paste Magazinea"Young se nasao na drugom mjestu,odmah iza Boba Dylana.
("Vjesnik")

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Neil Young-DIRTY OLD MAN

I`M A DIRTY OLD MAN
I DO WHAT I CAN
TRYIN` TO MAKE A LIVIN`
I`M A DIRTY OLD MAN

I LIKE TO GET HAMMERED
ON FRIDAY NIGHT
SOMETIMES I CAN`T WAIT
SO MONDAY`S ALRIGHT

IT`S A BATTLE WITH THE BOTTLE
I`LL WIN IT ALRIGHT
BUT I LOST ANOTHER ROUND
IN THE BAR LAST NIGHT

I`M A DIRTY OLD MAN
I DO WHAT I CAN
TRYIN`TO MAKE A LIVIN`
I`M A DIRTY OLD MAN

YEAH,I`M GONNA GET FIRED
FOR DRINKIN` ON THE JOB
GOT CAUGHT WITH THE BOSS`S WIFE
IN THE PARKING LOT

I`M GONNA GET KILLED
FOR DOIN` THIS AGAIN
BUT I JUST CAN`T HELP IT
IT`S UNDER MY SKIN

I`M A DIRTY OLD MAN
I DO WHAT I CAN
I`M GONA GET HAMMERED
AND DO IT AGAIN

I`M A DIRTY OLD MAN
I DO WHAT I CAN
TRYIN` TO MAKE A LIVIN`
I`M A DIRTY OLD MAN

GOT A BAG OF FROZEN PEAS
I USE ON MY KNEES
I INJURED FROM BEGGIN`
AND TRYIN` TO PLEASE

IF YOU BELIEVE THAT
I`M LOSING MY FAT
GOT A WORKOUT PROGRAM
AND A NEW RUBBER MAT

I`M A DIRTY OLD MAN
I DO WHAT I CAN
TRYIN` TO MAKE A LIVIN`
I`M A DIRTY OLD MAN

I`M A DIRTY OLD MAN

IT`S A BATTLE WITH THE BOTTLE
I`LL WIN IT ALRIGHT
BUT I LOST ANOTHER ROUND
IN THE BAR LAST NIGHT

I`M A DIRTY OLD MAN
(Neil Young-"CHROME DRAEMS II",2007.)

- 10:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 12.12.2007.

LOGORASI TRAZE KAZNJAVANJE ZLOCINACA(Obiljezena 15.godisnjica zatvaranja logora Manjaca)

Prezivjeli logorasi i na 15.godisnjicu zatvaranja logora Manjaca kod Banja Luke ponovno su zatrazili kaznjavanje zlocinaca i upozorili nadlezne vlasti da nemaju nikakav status te da ni danas nisu obesteceni.
Okupljanjem na Manjaci logorasi su se jos jednom prisjetili stravicnih dana,torture i neljudskih uvjeta i ponasanja onih koji su ih zatvarali i mucili samo zato sto nisu Srbi.
Bivsi logoras Muharem Murselovic,koji je na Manjacu prebacen iz logora Omarska,proveo je tu vise od stotinu dana.O uvjetima koji su bili u logoru Manjaca dovoljno govori cinjenica da su bili smjesteni u desetak objekata-stala i jos nekoliko zgrada.Nakon dolaska Medjunarodnog crvenog kriza,bila im je podijeljena po zatoceniku deka,a bio je zimski period...i lako je zbog svega dolazila bolest.
PO 700 ZATOCENIKA
Murselovic napominje i jos jedan"detalj":u jednom objektu bilo je smjesteno i do 700 zatocenika zajedno,na malom
prostoru.Sretna cinjenica,kako kaze,je to sto su po njegovom prebacivanju na Manjacu dosli predstavnici Medjunarodnog crvenog kriza,tako da je i to utjecalo da se uvjeti boravka malo poboljsaju,ali logorasima naruku nisu isle ni vremenske prilike,jer su usli u hladan i snjezan period.
"Situacija na Manjaci je bila grozna,ali smo mi tu dosli iz jednog malo veceg pakla,a to je Omarska,pa nam se cinilo da je ovdje neki bolji smjestaj i govorili smo`ovo je hotel,samo da nas ne tuku`",prisjeca se Murselovic,
napominjuci da je danas tesko govoriti o tom vremenu.
Logorasi su prije 15 godina deportovani u Karlovac,odakle su se"rasuli"u preko sto zemalja,ne znajuci ni zasto moraju ici,ali neki iz Manjace nisu otisli.
Murselovic je kazao i da su vlasti Republike Srpske na testu kako bi se vidjelo da li ce ispostovati najave da ce bivsi logorasi biti obesteceni,ali i istice da je,ipak,prvi put Vlada ucinila jedan korak da prihvati posljedice onoga sto se desilo tokom rata i uvrstila Bosnjake i Hrvate u zakon koji tretira civilne zrtve rata.
"Ne znamo kako ce sve jos funkcionirati u praksi,jos uvijek su ostavljeni rokovi da se zahtjevi podnesu do 31.
decembra kako bi usli u spiskove onih koji bi dobili obestecenje kroz invalidnine i drugo",kaze Murselovic
navodeci da samo u Prijedoru ima na hiljade onih koji bi trebalo da budu obesteceni.
Prema nekim podacima,oko 5000 logorasa iz opcina Bosanske krajine,ali i sire,Glamoca i Doboja(Grapske),
proslo je kroz logor,neki su iz njega otisli u trece zemlje,neki u druge logore,a neki iz Manjace nikada nisu izasli,
kao sto su ubijeni Omer Filipovic i Esad Bender.
PREINACENE KAZNE
Kada je u pitanju procesuiranje odgovornih za Manjacu,podsjecamo da je Vrhovni sud RS-a smanjio,odnosno preinacio kazne trojici optuzenih za krivicno djelo ratnog zlocina protiv civilnog stanovnistva pocinjenog juna 1992.godine u tom logoru.To se desilo nakon sto je 30.juna 2006.godine Sudsko vijece banjaluckog Okruznog suda proglasilo krivim Zeljka Bulatovica,Sinisu Teodorovica i Zoran Gajica,optuzene za ratni zlocin protiv civila u logoru Manjaca kod Banja Luke 1992.godine,te ih osudilo na ukupno 36 godina zatvora.Preinacenom presudom Vrhovnog suda RS-a od 7.novembra prosle godine Bulatovic je dobio 11 godina zatvora,Teodorovic osam i Gajic sest godina.
Dragan Barjaktarevic,Radenko Vucenovic i Miodrag Topic,koji su optuzeni za isto kazneno djelo,oslobodjeni su zbog nedostatka dokaza.


MANJACA
Logor Manjaca otvoren je 12.septembra 1991.godine,a iako se ukupan broj zatocenika ne moze precizirati,
sigurno je kako je u ljeto 1992.godine bilo zatoceno oko 3700 osoba,sto je potvrdio Medjunarodni crveni kriz.Ovaj bivsi vojni poligon,koji je bio pod ingerencijom nekadasnje Vojske RS-a,bio je opasan bodljikavom zicom,sa strazarima,a svakodnevno su zatoceni Bosnjaci i Hrvati bili podvrgavani ispitivanjima uz samare,batinjanje i mucenje.Neki su sa tih"razgovora"bili donoseni jer nisu mogli hodati.Neke su odvodili u samice na"posebne tretmane"...


PUCANO NA AUTOMOBIL MURATA TAHIROVICA
Na vozilo predsjednika Saveza logorasa BiH Murata Tahirovica,koji se vracao sa skupa na Manjaci gdje je obiljezeno 15.godina zatvaranja ovog logora,pucano je u subotu u poslijepodnevnim satima.Tahirovic je u kratkoj izjavi,datoj u 16.50 sati,kazao da niko nije povrijedjen,samo je uslijed pucnjave razbijena zadnja sajba vozila.
("Oslobodjenje")

- 17:06 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ivan Colovic,antropolog

...Tamo gdje je kultura medij nacionalnog identiteta,stvaraju se uvjeti za njezin teror.U takvim drustvima kultura nije cin spoznaje,nego ritualnog prihvacanja.Kulturni djelatnici postaju svecenici nacionalne kulture,kultura postaje nacionalna crkva.U Srbiji se cak uvrijezilo neke pjesnike nazivati svecenicima jezika,a jezik je proglasen nacionalnom crkvom.Tu se stvaraju uvjeti za nasilje i teror koji se stvaraju u svakoj crkvi.Kada politicar u Srbiji veli da"svaki pripadnik naseg naroda zna sto nam znaci Kosovo",politicar zapravo prijeti...
(Pula 2007.)

- 16:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-ODBRANA GRADA-SAMI PROTIV SVIH-2

...Srpska demokratska stranka uspjela je zavrbovati vecinu Srba pripadnika specijalne jedinice policije Bosne i Hercegovine,realno najjacu oruzanu formaciju na koju su legalne vlasti mogle racunati.Oni su zauzeli policijsku skolu na Vracama,strateskoj tacci s koje su mogli okupirati Grbavicu,jedino gradsko naselje koje je pod kontrolom cetnika i s kojeg je iseljeno svo nesrpsko stanovnistvo.
Sarajevo je bio i grad koji su mnogi izdali.I to ponajprije njegovi stanovnici koji su u njemu uzivali najvece privilegije.Brojni politicari koji su,prije rata,zastupali Bosnu i Hercegovinu jednostavno su spakirali kofere i pobjegli.
Veliki je broj i novinara koji su pisali petokolonaske clanke i pravili televizijske reportaze prozete defetizmom i apologijom Jugoslavenskoj armiji.JEDAN JE FILMSKI REZISER,MUSLIMAN,DO DANASNJEG DANA AKTIVAN NA JAVNOM PRAVDANJU SRPSKIH ZLOCINA.POZNATI GLUMAC,TAKODJE MUSLIMAN,PRIMIO JE NAGRADU U SRBIJI ZA VRIJEME NAJZESCEG GRANATIRANJA NJEGOVA RODNOG GRADA.JEDAN JE HUMORISTA I ZABAVLJAC IZ SARAJEVA,INACE SRBIN,POBJEGAO U BEOGRAD TVRDECI DA GA SE TAJ RAT NE TICE.POZNATI ROK MUZICAR,HRVAT,NAPUSTIO JE SARAJEVO ODRICUCI SE JAVNO TOG GRADA.
Medjutim,Sarajevo nisu izdale Sarajlije.
Dragan Vikic,komandant Specijalne jedinice policije Bosne i Hercegovine,koji je zajedno sa svojim zamjenikom Kemalom Ademovicem,centralna figura odbrane grada,uspio je sacuvati dio svog ljudstva i tehnike.Nakon sto je propao pokusaj da se pod firmom"svenarodnog parlamenta"mirovne demonstracije iskoriste za drzavni udar,
srpski snajperisti locirani u hotelu"Holidej In"poceli su pucati u okupljenu goloruku masu.Od teroristickih hitaca poginula je Suada Dilberovic,studentica iz Dubrovnika,prva zrtva agresije na Sarajevo.
U silovitoj akciji,direktno prenosenoj posredstvom televizije,Dragan Vikic je sa svojim specijalcima upao u hotel i razoruzao i onesposobio teroriste.
Bio je to pocetak odbrane grada.
Pored Vikiceve specijalne jedinice,koja je ubrzo popunjena vrhunskim sportistima i drugim dobrovoljcima,grad su branili i drugi pripadnici policije koji su ostali lojalni legitimnim vlastima.Njima su se prikljucili i sarajevski"tvrdi momci"poput Juke Prazine,Sakiba Puske,Cace,Dina Magode,Sulje Zolje ili Ramiza Delalica koji su u svojim naseljima organizirali odbranu.
No,jezgra odbrane grada i Republike zaceta je u ilegali kroz"Patriotsku ligu gradjana Bosne i Hercegovine",
organizaciju na cijem su celu stajali bivsi oficiri Jugoslavenske vojske,uglavnom Muslimani i Hrvati,koji su,uvidjevsi
kojim putem krece JNA,napustili njene redove.Oni su u tajnosti spremali odbranu,naoruzavali patriotski opredijeljene mladice i bavili se propagandnom aktivnoscu usmjerenom na pripremu odbrane Republike.Njihova djelatnost bila je razgranata u mnogim mjestima sirom Republike i u pojedinim gradovima,poput Tuzle ili Gorazda,
pokazala se izrazito efikasnom.
Ubrzo nakon pocetnih problema oko uvezivanja pojedinih jedinica nastalih u zasebnim gradskim cetvrtima,u Sarajevu je pocela da se formira Armija BiH.Do naoruzanja se dolazilo i jos uvijek dolazi tako sto se ono otima od neprijatelja uz tanusnu zalihu onoga cime su raspolagali policija ili gradjani.Popuna se vrsi i malom zanatskom proizvodnjom.
Uprkos tome sto je naoruzana samo lakim naoruzanjem,a protiv sebe ima strahovitu silu koja drzi strateske kote oko grada,Armija BiH je uspjela sacuvati grad od okupacije.Cak je i oslobodila neke znacajne polozaje koje su drzali cetnici.
Posebna vrijednost u toj vojsci je sto njene redove popunjavaju pripadnici svih nacija i religija koje su prisutne u Sarajevu.
Vecina vojnika Armije BiH su takozvani obicni momci koji su do jucer imali svoje male i velike zivote i svoje profesije.Ni jednom od njih nije palo na um da se dohvate oruzja i svaki bi se,kada bi bio uspostavljen zadovoljavajuci mir u gradu i Republici,vratio svom poslu i svojim porodicama,djevojkama,kaficima i sportskim klubovima.Armija BiH je vjerovatno vojska sa najvisom obrazovnom strukturom u svijetu.Njene redove popunjavaju magistri,doktori,inzinjeri,knjizevnici,vjerski velikodostojnici...
Momci koji na kapama nose oznake bosanske drzave su,u gradu u kojem nema mjesecima vode i struje,uvijek cistih uniformi i uredno izbrijani.Mnogima od njih su stradali rodjaci,silovane djevojke i sestre.Pa,ipak,ni jednom od njih,ni u primisli,se nije desilo da ubije nevinog Srbina ili da siluje srpsku djevojcicu.Vecina tih momaka ne bori
se ni za kakvu ideologiju.Jedino sto zele je da vide svoj grad slobodan,takav cije ce ulice ispuniti setaci koji se nece bojati snajpera,grad u kojem ce roditelji slobodno dopustiti djeci da se igraju,bez opasnosti da ih raznese granata.Grad u koji ce se vratiti mir i ljubav.
Uz anticko herojstvo s kojim izlaze pred cetnicke topove i tenkove ti momci brane grad Sarajevo.
Takva vojska proglasena je"jednom od zaracenih strana",iako brani samo svoj grad i dom.Takvoj je vojsci onemoguceno da se naoruza,cak i da nabavi uniforme i da se pristojno prehrani.To su,dakle,oruzane formacije koje su proglasene opasnim"fundamentalistima i dzihad-ratnicima"koji zele stvoriti islamsku drzavu u srcu Evrope.
O takvoj se Armiji govori kao o"muslimanskim snagama"koje su stavljene u istu ravan sa do zuba naoruzanim djecoubicama.
Historija covjecanstva koja se,uglavnom,zasniva na zlocinima i nepravdama prema miroljubivim narodima i ljudima dobila je jos jednu okrutnu stranicu...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

- 16:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 11.12.2007.

Ales Steger,slovenski pisac

...Svako stvarno putovanje dovodi u stanje destabilizacije,kada stvari,rituali i vlastiti jezik nisu vise tako samorazumljivi kao sto su u svojoj sredini.Slicno je i s pisanjem;destabiliziraju se rijeci,njihova znacenja i u prvi plan dolazi energija izmedju rijeci koje su skrivene u svakodnevnom govoru...

- 12:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Enver Kazaz-GRAMZIVOST

Bosanskohercegovacko tranzicijsko,nacionalsocijalistickom ideologijom razoreno i podijeljeno drustvo,obiljezeno je nemogucnoscu da izadje iz ratom proizvedenih kolektivnih i individualnih trauma.Raspirivanje tih trauma omogucuje stalni opstanak na vlasti totalitarnim nacionalistima,a ovdasnja glasacka tijela ne glasaju da bi dobila politiku kao tvorbu opsteg dobra i politicare koji rade za takav cilj.Njihovi glasovi nisu racionalan izbor,vec iracionalna,na strahu od drugih etnija utemeljena,kolektivna histerija.Snaga te histerije omogucuije etnokratijama i partijskim mocnicima postratno sveoposte harcenje drzave i pljackasko bogacenje bezocnih vlastodrzaca.
Ali,dok ispisujem ove recenice,opominje me saznanje o njihovoj uzaludnosti.Jer,o stravicnim razmjerama pljacke drzavne imovine glasacka tijela sve znaju.Mediji su puni takvih vijesti,a svaki ili gotovo svaki gradjanin moze nabrojati
pljackase na vlasti.Pa,ipak,na izborima,i tu nema mjesta ni za kakvu iluziju,opet ce izabrati svoje ljubljene,svoje dicne etnokrate,koji su,ustvari,njegovi robovlasnici.Bas zato na ideoloskom horizontu tranzicijske BiH temeljna ideologija nije samo rigidni etnonacionalizam,tj.mrznja prema drugima proizvedena djelovanjem vladajucih nacionalista,nije ni religizirana politika i politizirana religija.Temeljna ideologija tranzicijske BiH je GRAMZIVOST,krajnje bezocna,
robovlasnicka GRAMZIVOST etnickih politickih elita,koje su za pripadnike svojih etnija postale vampiri,prezedne krvopije,sto u skupocjenim odijelima na vjerskim svecanostima navlace maske vjernika i licemjerno klece pred Bogom,svjesne da su postale krvozednim etnickim bozanstvima na zemlji.Na krvavoj zemlji.U nesretnim ovdasnjim gradovima okruzeni grobljima boraca besmisleno izginulih u ratu,bosnjacki,srpski i hrvatski vampiri na vlasti ne rade nista drugo do piju krv djeci tih istih boraca,kunuci se u ideolosko programiranu svetost sehidske ili boracke krvi proljevene na frontu,da brani toboze ugrozene nacionalne interese.Te krvopije,ta bezocna vampirska kamarila(cast rijetkim,prerijetkim izuzecima)ne pije krv svojih podanika samo danas,nego i za citavu beznadeznu,strahom ispunjenu buducnost,u kojoj nacionalna roblja nece umirati od metka ili granate,nego od gladi pored kontejnera za smece,dok ce djeca i unuci vampira na vlasti braniti svoju imovinu na poznatom principu-cilj opravdava sredstvo.Sto znaci,hladnim i vatrenim oruzjem,bojnim otrovima ili nekim drugim sredstvima za masovno ubijanje,jer ce gladni morati zatraziti svoje pravo da im se vrati ono sto su vampiri krvozedno zgrabili.A da bi osigurali svoj vampirizam kao model zivota,ovdasnji su vlastodrsci zakonsku proceduru postavili tako da se legalizira GRAMZIVOST i vampirska praksa vlasti.Gotovo sve sudske institucije postale su servisima njihove pljacke,a dezorjentirani sindikati nemaju mogucnost ni da se izbore za efikasan zakon o zastiti na radu,a kamo li da svoje clanstvo pokrenu u masovnu akciju,kako se to cini npr.danas u Francuskoj ili nekoj drugoj zemlji tzv.visoke demokratije.
Kada se analizira spisak novoformirane superbogate ovdasnje elite,ocigledno je da je ona proizasla iz partija na vlasti i da se u pravilu radi o ljudima prosjecnih i ispodprosjecnih strucnih sposobnosti.GRAMZIVOST srzno zivi od ideologije prosjecnosti,od inflacije obrazovanja,od klerikalizacije masa,od ponistavanja svakog oblika standardizacije drustva,od korupcije i nepotizma,od klanovskog udruzivanja vampira,od netransparentnog rada drzavnih institucija,od logike krize i urusavanja drzave da bi je kupila za jeftine novce.GRAMZIVOST potice narcisoidnu bahatost politickih elita,njihov prostakluk,prezir prema siromasnima,ismijava postenje,ne vjeruje u licni napor i rad,potice povrsnost i ideologiju zabave,kic proglasava za umjetnost,od losih pisaca pravi nacionalne bardove,vjerski cin davanja sadake proglasava za socijalnu pravdu,mrzi nauku i naucni rad i stoga forsira i finansira mitomane i paraznanstvenike,iz akademskih elita regrutuje podobne,kulturni identitet vraca u 19.stoljece,moral izjednacava sa krajnje konzervativnom ideologijom,mrzi slobodu individue a zaklinje se u etnicka prava,ateiste proglasava sehidima,pred komunistickim spomenicima i kosturnicama uci Fatihu,drzi misu ili pjeva posmrtno opijelo,zlocince naziva herojima,tudjoj djeci prodaje opijum mrznje a svoju skoluje u inostranstvu,otvara fakultete po raznim ovdasnjim vukojebinama,vozi se u skupocjenim automobilima,pravi zgrade vlade ljepse od State Departmenta i okuplja se u superluksuznim vilama u naseljima za elitu.Propagiraju je nesposobni premijeri vlada,a GRAMZIVOST je majka tranzicijske BiH.Iz njene utrobe radja se nakaza i proglasava za nacionalnu svetinju da bi nas sve sto lakse progutala.
("Oslobodjenje")

- 12:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA

-Bolje biti u milosti picke nego u milosti Bozijoj.
Tako je pocelo.Uzeli smo liniju prije dva dana.Cetnici su nas drobili granatama.Nismo pustali.Stali su tek prije nekoliko sati.Valjda su rucali.
-Bolje biti u milosti picke nego u milosti Bozijoj.
Zadnjih mjeseci s nama je bila grupa mudzahedina.Domacih i uvoznih.Uvozni su vodili kolo.A sve ih je vodio Sejh.
Slusali smo puno o njemu.
-Iz Irana je...
-Rodjeni Egipcanin...
-Dosao je iz Jemena.
-Afganistanac.Borio se deset godina protiv Rusa.
-On je Alzirac odrastao u Francuskoj.
-Govori pet jezika.
-Niko ne zna nista o njemu osim da ima zena kol`ko hoces i djece svud`po svijetu.
-On je na Allahovu putu.Dzihad mu je sudbina.
Sejh je bio covjek koji je sve znao.Govorio je rijecima svete knjige.Lijecio je molitvom.Znao sudbinu.Vasu.Znao je i svoju.Recena mu od Boga.Sejh je bio covjek kojega se sejtan plasio.On je znao kako da ga otjera.Pomagao je ljudima u nasoj jedinici da ga se rijese.Sejtana.Sad su bili slobodni.Sejh ih je drzao slobodne.Ja i Adnan smo posljednji saznali da je sejtan i u nama.Od Sejha naravno.Dok su cetnici rucali.
-Braco,vi ste najbolji ratnici s kojima sam se borio.Cast mi je biti s vama.Tako su se borili Muslimani koji su oslobodili Meku.Bez rijeci.Bez osvrtanja.
Tada smo se poceli osvrtati.
-Moja je cast braco,moja je zelja,moja je duznost vratiti vas milosti Bozijoj.
-Bolje biti u milosti picke nego u milosti Bozijoj.
Adnan je imao svoju teoriju.Mudzahedini su dosli s konvojima iz Hrvatske.S gudrom i unproforom.Dusa raspjevana stihovima Kur`ana ne putuje s djubretom.A u Bosnu je sve doslo s djubretom.Trebalo je zatrpat.Avlije s ruzama su mirisale daleko.Mirisom su sirile pjesmu Kur`ana.A Sejh nije imao sluha.I nikada nije pricao o ruzama.I govorio je bosanski dobro kao i mi.I nije licio na Arapa.Licio je na Serpika.A Serpiko nije Musliman.I ta prica o zenama.Mudzahedini su je cesto ponavljali...
-Ima zena kol`ko hoces...
-Svuda po svijetu...
-Sjede pokrivene i cekaju ga...
Picka.I samo picka.Imati je.Vladati njom.Nauciti je da sluzi.Da ceka.Spremna.Da.Nije bilo sumnje.Sejh je bio sejtan.
-Bogohulis brate.
-Nisam ti brat.
Svi su se odmakli od nas.Poslije Adnanove prve recenice.Bili smo nas dva nasuprot Sejha i mudzahedina.
Domacih i uvoznih.Uvoznih je bilo manje.Oni su bili zaduzeni za proizvodnju domacih.I proizvodnja je rasla po obroncima planincuge na kojoj smo uzeli liniju.Linija je kostala.I jos ce da kosta.Placala se u ratama.
Jedino sto me u tom trenutku brinulo bio je cetnicki rucak.Bili smo van rovova.Mnogi su bili van rovova.Ali njih nije brinuo rucak bradonja.Njih je zanimalo sta ce uciniti ove bradonje.Ali ja sam znao,ako cetnici iznenada prekinu rucak ovo bi mogla biti posljednja rata.
-Zasto vas dvojica odbijate pruzenu ruku?
-Ne svidja nam se kako je pruzas.
-Kako je pruzam?
-Na silu.
-Zar je selam sila?
-Jeste,kad ga ti kazes.
-A kako ga ja to kazem?
-Kao da se mora.
-Musliman bi morao.
-Ako mora onda nije Musliman.
-Selam je nas pozdrav.Zasto se stidis?
-Cega?
-Sebe Muslimana.
-Stide se ti koji su s tobom.I oni koji su te pustili ovamo.Stide se oni koji selame glasno da ih svi cuju.Stide se oni koji su ti dali kcerke i sestre.I stidice se sve ove picke sto nisu stali s nama dvojicom.
-Sanjao sam danasnji dan.U krvi je zavrsio.
-Ko si ti,Serpiko?
Prve moje rijeci.Tako jasne.Tako jednostavne.Tako nerazumljive za Sejha.
-Odakle si?
Jos prostije.Jos teze za odgovoriti.
-Sta je to sto nam zelis reci?
Sejh nije rekao nista.Adnan je odgovorio za njega.
-Zeli ti reci da su ti cetnici sestru silovali zato jer je bila losa Muslimanka.I da su je rasporili zato jer je grijesila.Puno covjek grijesi sa dvanaest godina.
Boljelo je.Ali bilo je lijepo znati da boli.I da su tu.Sjecanja.Netaknuta.
-Kaze ti da su ti i majku danima drzali u kasarni zato sto je bila losa Muslimanka.I da je Drina odnijela preklanu
zato jer Drina odnosi samo lose Muslimane.
Cuo sam je kako tece boje koja je lijepa samo na ruzama.
-I zeli ti reci da su ti oca zapalili zato jer je bio los Musliman.
Tisina.
-Zeli ti treci kako nisi drag Allahu jer se pozdravljas na svom jeziku.Zeli ti reci da tvoje molitve nisu vrijedne jer se dova i molitva kod Allaha prima samo na arapskom.Zeli ti reci da Allah voli samo probrane.One koji silom selame.
Priucene sluge sile i utoke.Mraka i bezdana.One koji Kur`anom vatre prizivaju.Koji lazu.Kradu.Pa abdest uzimaju.
Tisina.
-Zeli te nauciti da mrzis Allaha onako kako ga oni mrze.A najbolje se Allah mrzi kad mrzis onoga koji nije kao ti.Jer Allah je u svakome koji nije kao ti.Ceka da vidi koliko ljubavi za drugacijeg imas.Jer to je najvise sto ces i njemu dati.Da.Allah ceka tvoju ljubav.A Sejh ti kaze da mu vatru das.Allahu.
Prst mi je bio na obaracu.Cijev kalasnjikova je gledala u zemlju.Ja sam gledao u Serpika.Adnan je opet progovorio.
-I zeli ti reci da je placenik koji je dosao da ti razrovi zemlju kako vise nikad ne bi rodila lose Muslimane.Tvoju sestru.Tvoju majku.Tvoga oca.On je donio svoje sjeme.To su ovi rundavi iza njega.I zeli tebe kraj sebe da pucas na mene.I mene iza tebe da ti pucam u ledja.Da pocupam ruze...
Vidio sam kasu krvi.Vidio sam sebe kako letim.I Adnana pokraj mene.I osjetio kad sam pao.I Adnan pokraj mene.I
tek sam tada cuo eksploziju.I znao sam da su cetnici zavrsili s ruckom.I branili smo liniju.Ja i Adnan.I desetak onih u koje se vratio sejtan.I ostali smo tu jos dva dana.Adnan u milosti picke.Ja u milosti Drine.Zeljela me samo za sebe.Drina je bila moja picka.

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gari Kasparov,jedan od celnika ruske opozicije

REZIM ULAZI U VRLO POGUBNU FAZU KOJA SE PRETVARA U DIKTATURU.

- 09:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zoran Andjelkovic-Baki,funkcioner Socijalisticke partije Srbije

Mi,dok smo bili vlast,nismo imali problem s kvorumom.Ja sedam dana pre zasedanja pozovem Seselja,odvedem ga na sampitu i lepo se dogovorimo za sta ce oni da glasaju.

- 09:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jovica Acin-RASNI EFEKT

Efekt RAZLICITOG budi medju ljudima raznovrsne afekte.Kad se razlika ne trpi,pocesto se vidi tamo gde je nema.U istoriji su,medjutim,najnesmireniji,najrusilackiji afekti izazvani razlikom koja nas uznemirava svojom moci da uzivanje potrazi u polaganju prava na nas identitet.U pitanju DRUGOG,mi cemo jos nekako,izgovarajuci sa cudjenjem da uopste nesto tako razlicito moze postojati,podneti drugog coveka,crnca ili Indijanca,ako smo belci,
Jevrejina ili Slovena,ako smo arijevci...Bas zanimljivo,kazemo,kako su se samo takvi mogli roditi!Ako smo dobrodusni,drugome oprastamo njegovu razlicitost,gotovo ga zaleci sto i on nije kao mi.Spremni smo i na samilost prema njegovoj nesreci da je razlicit od nas.Teorije skromno isticu,ponekad je srdacno prerusavajuci,
nadmoc jednih nad drugima.Njihovi zagovornici pokazuju izuzetno strpljenje dok drugima,i medju sobom,
objasnjavaju svoju nadmoc,svoju suverenost koje su neki,eto,sticajem prirode ili bozje odluke,liseni i tako prinudjeni da nam budu podredjeni,da zaostaju za nama.Ponekad se dogodi da nadmocna rasa izgubi strpljenje.
Ipak,proganjanje tada nije poprimalo nepovratne oblike s nepopravljivim posledicama.
Pravi rasni efekt nastupa kada bi drugi da se smesti na teritoriji naseg identiteta i uziva u njegovim povlasticama,
kad nase stvari razume kao i mi,pa i bolje od nas,kada bi crnac da se ozeni vasom sestrom ili cerkom,a Jevrejin da moze sve sto i vi...Cini vam se da ste pokradeni u svojoj sustini.To se ne podnosi,to se vec teze prasta.Ako se niste uzasavali razlike,uzasavate se kada razlicito pocinje da lici na vas,da nestaje u vama,svodeci se na isto sto ste i vi.Tacnije:vi kao posednik istog postajete drugi.Vase ISTO biva RAZLICITO.
Nagon smrti,koji jamci identitet,artikulise istost,odjednom se pokrece:smrviti,usmrtiti razlicito koje bi da razvlasti smrt.Razvlastiti smrt?S nagonom se ne izlazi na kraj bas tako lako.Logori smrti su njen arsenal.Rasni efekt razjaruje mrznju,zaraznu,psihoticnu.Nagon smrti odredjuje da razlicito ne sme vise postojati,jer je dirnulo u mracni,nedokucivi temelj nagona.Za nagon smrti sve mora doci na isto,sve zavrsiti u smrti.
Uzivanje Istog je unistavanje Drugog.
To uzivanje je ukleto,i moze izabirati najoprecnije puteve,od bezumlja do razuma,da bi bilo ispunjeno,
umnozavajuci boravista zla.Kadro je posluziti se svim i svacim,i prikriti granicu koja ga deli od zivotnog bezmerja uzivanja u razlicitom.(Pisuci,morao bih da oklevam nad pisanjem,koje moze biti opasna umetnost i,podjednako,
umetnost u opasnosti,jer se i sam,u zanosu ili zbog ideje,mogu naci na granici,nepostojanoj,varljivoj,ali sta bi onda bilo s pisanjem,s njegovom sustom slobodom od igre do evociranja nesaopstivog,probojem granica,bez neophodnog rizika?)Postojanje ne ide bez uzivanja.No,Drugo ce nas mozda jos stici pridobiti da nametanje zla Istog nije neizbezno da bismo osetili da postojimo.Ne dok rasni efekt ne izostane u nasim zanosima i idejama.Ne dok smo u logorskom svetu,bilo da nas raspamecuje ili opamecuje,bilo da smo gospodari ili zrtve u njemu...Ko mu vidi kraj?Njegov je efekt da se,tamo iscezavajuci,uvek negde javlja oko nas,u nama.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.12.2007.

Nekoliko riječi

IZLAZ

Pada kišobran mladića ispred mene, ali on se ne sagiba kako bi ga podigao. Dok razmišljam da li da ja to učinim (možda nije ni zamijetio?), on se zatrese i počne gubiti ravnotežu, noge mu klecaju, bježe u jednu stranu, kao slabašne, sa sluzi prekrivene noge tek rođenog teleta. Čvrsto ga hvatam ispod ruke. Da nešto nije u redu zamijetila je i djevojka iza mene koja mu odmah savjetuje da duboko diše. Na sljedećoj tramvajskoj stanici odbija moju ponudu da ga izvedem na svježi zrak. Međutim, čim se vrata zatvore on ponovno postaje ono sluzavo, krhko tele i, da ga nisam čvršće prihvatio, skljokao bi se. Sad svi oko njega shvaćaju kako mu je doista slabo, zove ga i njegov prijatelj - stajao je malo podalje, kao da se zbog neobjašnjivog stida udaljio od svog bolesnog prijatelja - jedna žena nudi bombone s okusom metvice, treba mu šećer, možda je dijabetičar, objašnjava. I u svom tom metežu tiskanja i dovikivanja oko njega, nešto snažno zavonja. Nahrupilo je iz njegova tijela koje se još klatarilo na tramvajskim vratima odbijajući da prizna vlastiti poraz. Tek sam ga tad bolje pogledao: smrtno blijed, žućkasto-pepeljaste boje kože, prorijeđene kose, viši i znatno teži od mene, bio je neizmjerno slab i izgubljen. Na sljedećoj smo ga stanici ipak, i bez njegova pristanka, izveli van gdje se odmah stropoštao na pločnik, oko njega su se sjatile tri-četiri žene i njegov postiđeni prijatelj. Vratio sam se u tramvaj i kroz staklo zamućeno od isparavanja tijela prislonjenih uz prozore promatrao njegovo sklupčalo tijelo koje se gotovo i nije trzalo. Poslije me je slični vonj pratio tokom cijeloga dana: uvukao bi se kroz prozor, prokuljao iz nekih otvora, strujao cijelom površinom zraka – dan kišovit i pomalo sparan, s težinom koja se opire vlastitom nestajanju.

POGREŠKA

Ubrzo me zapahne zadah, gust, težak, i pomalo slatkast, onaj trulih zuba. Supruga mi očima dade do znanja da je i ona osjetila isto. Kada su zapusi učestali, počeo sam se meškoljiti, naginjati se naprijed, osvrtati se, pogledavati lijevo-desno. Bio sam uvjeren kako je riječ o muškarcu iza mene te kako se upravo on nagnuo prema meni i, ponesen radnjom filma, puhao mi u vrat. Bio sam mu spreman reći nešto za što nisam imao odvažnosti, no ta je odvažnost ionako graničila s bezobraznošću pa sam na koncu odustao. Da stvar bude gora, osumnjičeni mi je muškarac bio poznat iz viđenja. Kad je film završio i dok smo se kretali prema izlazu iz kina, iz pristojne sam ga udaljenosti strijeljao pogledom razmišljajući o svemu što mu neću reći. Iz kasnijeg sam razgovora sa suprugom doznao da sam ipak bio u zabludi: zadah nije dopirao od njega, muškarca kojeg sam ja okrivio – riječ je bila o muškarcu, decentno odjevenom, koji je sjedio s njezine desne strane, a zadah je, ponesen svojeglavim zračnim strukama klima-uređaja kružio okolo, glavinjao u zraku da bi se spustio meni za vrat lukavo me obmanuvši i u meni probudivši osjećaj odvratnosti i gnjeva prema sasvim pogrešnom čovjeku. No što bi bilo da nije bila riječ o «pogrešnom čovjeku»?

BROD

Na brod luđaka nije teško nabasati, ali puno teže ga je izbjeći jer čim ga prepoznaš već si unutra - izvana ga se zapravo i ne može prepoznati. Taj susret oči nekako najlakše podnesu – izvijanje, uvrtanje tijela, grčenje, kreveljenje, mahnito kimanje glavom, cerekanje, zamršeni ples – sve to još ima neke veze s fikcijom, izmaštanim bićima, stvorenjima koja su ipak na nekoj distanci. Međutim, tad dopre neugodan vonj, zapravo smrad čija bolna crta ide do zapuštenih tijela tih raspojasanih bića, rasplesalih nesretnika. Pred smradom se ne mogu zatvoriti kao što se pred neugodnim prizorom mogu zatvoriti oči, on i dalje prodire, zalediš disanje, obustaviš protok vanjskog svijeta u sebe, nozdrve se ne miču, dlačice u njima ne podrhtavaju, ni smrad više ne dolazi, no onda nakon nekog vremena ipak moraš popustiti, jer moraš disati, i ono što si na trenutak možda i bio zaboravio vraća se i udara još snažnije. Ubrzo nakon smrada, a zapravo i prije nego što je išta vidljivo, stiže glas, to jest glasovi. I kada kažem glas mislim na nešto lijepo i artikulirano, gotovo pijevno, nešto umno i zato me zabrine nesposobnost da imenujem raznolika dahtanja, tuljenja, skvičanja, režanja, nebrojena ponavljanja relativno smislenih skupina riječi koja se natječu s naletima smrada i prizorima mahnitanja ili nelagodne ukočenosti. Mladić s brčićima, vunene kape nabijene gotovo do očiju, u zimskoj jakni od perja maslinaste boje, u prugastim uskim hlačama i zguljenim tenisicama neprestano objašnjava kako se Vukovarskom avenijom može do Münchena, kako je on s nekim društvom tako otputovao München. Sluša ga dječak s velikim slušalicama obješenim oko vrata – nisam baš uvjeren da su zajedno, vjerojatno nasmiješena dječaka zadržava pripovjedačeva ludost variranja jednakog sadržaja – putovanja u München – ni o čemu drugom on ne priča već desetak minuta, još otkako sam ušao u tramvaj na Branimircu. Ispred pripovjedača tankih brčića sjedi muškarac koji je svoje izduženo lice zakopao u šake naslonjene na naslon sjedala pa mu se samo razabire srednje duga, slamnata kosa otežalih vlasi. On ništa ne govori, čini se da putuje sam, da mu pripovjedač nije društvo, samo preko njega besramno odašilje valove smrada svog zapuštenog tijela kamufliranog odjećom prividno sportskom i čistom. Onda se muškarac slamnate kose trzne, šake mu počnu podrhtavati, sve čvršće i čvršće stezati naslon ispred sebe, to uskoro poprati jednoličnim ljuljanjem cijelog tijela sastavljenim od niza malih drhtaja, potresa: kao da plače, ali taj je njegov plač, zapravo nečujno ridanje, toliko usitnjen da ga se jedva dade razabrati. Žena koja sjedi ispred njega ne haje za njegovu moguću tragediju i uzrok razmrvljena ridanja: ona ukočeno sjedi i u rukama prebire krunicu. Skladno odjevena žena posjeduje takav izraz lica da bi je netko mogao optužiti da je izvor patnje muškarca slamnate kose. Blijedo i mršavo lice ugaslih očiju - dugo nisam mogao zamisliti što to znači – ugasle oči – a onda sam to na ovoj ženi prepoznao. Kaput s ljubičastom maramom. I kraj njezinih čizama dvije nabrekle vrećice pune plastičnih boca. Pedeset lipa za jednu bocu. Ona crta smrada što kreće od mladića s brčićima ide i preko nje, reže je posred mozga i potom napušta, nju već napuštenu. Unutar tih petnaestak minuta vožnje to se čudnovato društvance dvaput premještalo, kako su putnici izlazili iz tramvaja i pojavljivala se nova mjesta, i sve sam više bio uvjeren kako su njih troje zajedno, možda ne od početka vožnje, ali svakako do njezina konca.

MOTKA I.

Dugom drvenom motkom starac mlati po krošnji jabuke u parku između dviju zgrada. Iznenađuje nemilosrdnost očitovanja njegove, moglo bi se reći, nezasitne pohlepe, pohlepe koja postupno izmiče nadzoru. Običnu želju za jabukama zaboravio je negdje u djetinjstvu i sad ju uzalud pokušava dozvati. Zamišljam njegove oči koje puni čas krošnja s jabukama čas praznina vedrog neba.

MOTKA II.

Ispred zgrade prene me nešto poput lepeta golubova. Pogledah uvis i na samo vrhu zgrade, na četvrtom katu, opazih kako se njiše plastična boca na konopcu privezanom za dugu motku. Izviruje iz otvorenog prozora i pomiče se kretnjom barjaka kojim zamahuje, recimo to tako, ruski vojnik pošto je upravo oslobodio Berlin, što je poznata fotografija Jevgenija Haldeja s konca Drugog svjetskog rata. Ali nema barjaka, ni svečanosti, pao je mrak, a na kraju motke je konopac s kojega visi plastična boca, vjerojatno puna vode. Nakon svakog jačeg zamaha boca ulijeće u prostor susjedne lođe i potom se vraća svom skrivenom zamahivaču. Riječ je o veoma bizarnom zalijevanju cvijeća, pomislih, ili se jedan susjed osvećuje drugom zbog nekog nerazriješenog spora? Motka zamahuje i boca još jednom kreće prema susjednoj lođi. Ruke se ne vide, kao da je motka samostalno biće, i ta ga darovana samostalnost gurka izvan granica njezina područja. Nakon nekoliko zamaha motka se uvuče u sobu, a na prozoru se ukaže jedna sijeda glava - sijeda glava Stanka Lasića, ista onakva kakva se smiješila sa stranica jučerašnjih novina. Kad moj Stanko Lasić opazi da ga gledam, nestane u dubini sobe, povuče se u društvo svoje motke i prazne plastične boce.

m.kirin

- 00:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 09.12.2007.

Mirko Ilic,graficki dizajner i ilustrator

...Muzicki,mladi u to vrijeme su funkcionirali puno bolje nego mladi u sadasnje vrijeme.U to vrijeme"Pankrti"ili Dzoni Stulic su bili nesto novo i uzbudljivo.Medjutim,primijetio sam da mladi,danasnji mladi,opet slusaju Dzonija Stulica i"Pankrte".Oni nisu proizveli svog Dzonija Stulica,ili svoje"Pankrte"ili ne znam,svoje"Bijelo Dugme".Sto je doista tuzno.UNATOC TOME VISEPARTIJSKOM SISTEMU,MISLIM DA VAM JE MUZIKA DANAS JEDNOPARTIJSKA.
IDENTICNO JE ZA UMJETNOST I DIZAJN.UMJETNOST I DIZAJN SU U TOM PERIODU BILI REVOLT,BUNT,A DANAS SU ADVERTAJZING...
("B92")

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vlado Gotovac

...USUTKAJTE PJESNIKA/I BIT CE MANJE RIJECI MEDJU NAMA/MANJE SUNCEVOG SJAJA/MANJE TAJANSTVENOG LETA...

- 13:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gojko Beric,novinarska institucija-SPAVAJ MIRNO,ABIDE

Iako mu je blizu osamdeset godina,Abid svakog jutra dolazi iz svog sarajevskog sela na sarajevske Markale da proda nesto zeleni i nekoliko boca kozijeg mlijeka,koje i ja od njega kupujem.Tako sam ga i upoznao.Uvijek porazgovaramo,
jer Abid misli da novinari znaju sve i o svemu.Neki dan mi je savjetovao da kupim brasna i ulja koliko mogu.On je to vec ucinio,a kupice jos.A zasto,Abide?"Pa,vidis da toga nestaje.Ljudi se boje da bi opet moglo biti rata.Dok su u Bosni bili Amerikanci,mogli smo mirno spavati.Ali oni su otisli,a od ove evropske vojske nema nista.Ljudi u mom selu govore da ce opet biti belaja.I televizija govori o ratu",objasnjava mi Abid.
Mirno ti spavaj,Abide,rata nece biti,rekao sam mu polazeci."Neka,neka.Kupi ti brasna",uzvratio je.
Ne mogu zamjeriti Abidu sto je pod stare dane podlegao sumornim predvidjanjima,jer su to prije njega ucinili mnogi od kojih se to ne bi ocekivalo.Ne zna se odakle je dosao bauk novog rata.Da li je glas ulice dospio u medije ili je iz redakcija stigao na ulicu?Strasti su se uzburkale prvih dana novembra,kada je premijer Nikola Spiric,covjek iz samog vrha Dodikovog stranackog klana,podnio ostavku,sto je prakticno znacilo objavu rata visokom predstavniku Miroslavu Lajcaku.Ni dvije sedmice kasnije ne nazire se ishod ovog sudara srpskog vojnika Dodika i prvog vojnika medjunarodne zajednice Lajcaka.On je prihvatio bacenu rukavicu,a ovdasnju javnost je pokusao umiriti izjavom da ima scenarij za svaku od situacija koje bi mogle nastati.Niko ne ocekuje da Lajcak kapitulira,jer bi to bio kraj autoriteta medjunarodne zajednice,ali niko ne vidi ni izlaz iz mocvare.
Pesimizam je uvecalo i trodnevno zasjedanje Parlamentarne skupstine BiH,odrzano 13.,14. i 15. novembra.
Najavljeno kao izraz volje domacih politicara da se stvari rijese u najvisem organu vlasti,zasjedanje se pretvorilo u politicko,pravno i moralisticko svastarenje.Poslanici su pokupili dnevnice i otisli kuci,a svoj prljavi ves ostavili u skupstinskoj dvorani.Maske su skinute i ukazala se slika zemlje u dubokoj politickoj krizi,stvorenoj na etnickim i entitetskim sukobljenostima oko ustavnog ustrojstva drzave,kao i zbog drugih nerijesenih pitanja.
I tako,nakon dvanaest godina kilavog mira,rat je ponovo postao jedna od glavnih tema u sarajevskim medijima.
Stampa,radio i televizija bombarduju javnost intervjuima i raznim anketama na temu"hoce li biti rata?"
Krv su namirisali i neki evropski i americki listovi,koji svojim katastroficnim predvidjanjima nadolazecih dogadjaja na Balkanu dolijevaju ulje na vatru.Zbunjuje i ponasanje nekih od najvise rangiranih licnosti iz medjunarodne zajednice,
poput komandanta EUFOR-a,njemackog kontraadmirala Hansa Jochena Witthauera,koji situaciju ocjenjuje ovako:"U Bosni i Hercegovini i cijelom podrucju zapadnog Balkana vidljiva je nestabilnost i snazne etnicke napetosti.Mirovne snage su spremne intervenisati u slucaju izbijanja rata."Na prvi pogled,ova izjava djeluje umirujuce,ali ona je isto
toliko uznemirujuca.Kakav rat?Kome to treba?Ni rane proteklog krvavog sukoba nisu zalijecene,niti je pravda stigla hiljade ratnih zlocinaca,ukljucujuci Radovana Karadzica i Ratka Mladica.Na kraju krajeva,sta to gospodin
kontraadmiral moze uciniti s kontingentom od svega 2500 svojih vojnika?Gradjani su,naravno,uplaseni,pa makar ih sutra branio i sam NATO.
Podgrijavanje ove zloslutne atmosfere opozicija pripisuje vladajucoj koaliciji nacionalnih stranaka,koja nije u stanju da rijesi politicke i ekonomske probleme zemlje.Ali sta god da je u pitanju,grudva snijega se zakotrljala niz planinu.U centar paznje dospio je ugledni intelektualac Zdravko Grebo.On je,gostujuci u programu sarajevske televizije Hayat,
izjavio:"Bosna i Hercegovina broji svoje posljednje dane."Ova izjava je odjeknula i medju neprijateljima Bosne,
izazvavsi mnogobrojne reakcije,pa je Grebo nekoliko dana kasnije,u intervjuu magazinu DANI,morao da se"vadi".
Pojasnio je da je Bosna i Hercegovina"kao drzava broji svoje posljednje dane,jer je na udaru i iznutra i spolja".
Grebo,ipak,zakljucuje:"Ja mislim da se Bosna i Hercegovina ne moze raspasti bez rata,a rata nece biti.Nema kapaciteta za rat."
Ivan Sijakovic,sociolog iz Banja Luke,drzi kako smo proteklih nekoliko godina bili u teskoj zabludi da se otklonjene sve prijetnje za ratni sukob.Ako bi medjunarodna zajednica napustila BiH,izbio bi rat za nekoliko mjeseci.Za razliku od njega,general Sefer Halilovic iskljucuje bilo kakvu ratnu opciju.Mozda je najtacnija dijagnoza Nerzuka Curka,
docenta na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu:"Rata nece biti zato sto je on vec tu.Naime,u dvanaest postdejtonskih godina Bosnom i Hercegovinom ne prostire se mir,vec je rat prisutan kroz svoje odsustvo."Curak je ironuican prema"impozantnim snagama EUFOR-a",i kaze:"Pa to nije nikakva prijeteca vojna sila,vec svojevrsno vojno izaslanstvo Evropske unije."
Strahuje se da bi Bosna i Hercegovina mogla biti zrtva eventualnih masovnih nemira i nasilja na Kosovu,do kojih bi moglo doci u slucaju proglasenja njihove nezavisnosti.Ako na Kosovu izbiju sukobi ozbiljnih razmjera,oni bi se mogli preliti u Makedoniju i Srbiju,kao i u dijelove Bosne.To bi onda bio poraz Amerike,jer je sudbina Kosova u njenim rukama.Sve u svemu,ko god govori da kosovsko pitanje nema ama bas nikakve veze sa Bosnom i Hercegovinom,
govori to iz odredjenih razloga.Ili naprosto prica gluposti.Takva veza je iskljucena samo u slucaju da se sa Kosova ne zacuju ratne trube i da promocija nove balkanske drzave protekne uz case sampanjca,a ne potoke krvi.
Bilo kako bilo,bauk rata siri se Bosnom.Zasao je i na pijace,u mesnice i prodavnice prehrambenih proizvoda,cije se police ubrzano prazne.Val poskupljenja snazno je pogodio ionako bijedan standard vecine gradjana.Tako su,recimo,
ulje i maslac dva puta skuplji nego u zemljama Evropske unije.Sto se mene tice,nisam poslusao mog poznanika Abida i nista nisam kupio.A vjerujem da ga nisam ni obmanuo kad sam mu rekao:Spavaj ti mirno,Abide!

- 13:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tomislav"Toma Grobar"Nikolic,zamenik predsednika Srpske radikalne stranke("mali od kuzine"Voje Vojvode)

TO STO RADI RONALDINJO,TO JE NEPONOVLJIVO.KAO DA GLEDAM SEBE KAD SAM SE KAO DECAK IGRAO NA LIVADI.

- 12:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prof.Dr.Vojislav"KO CE NA MENE!?"Seselj,Seki The Legend-NIKO KAO JA!

...Ta ideologija podrazumeva jedinstvo svih Srba u Srbiji,BiH,Makedoniji,Slavoniji,Baranji,zapadnom Sremu,Dalmaciji,
Dubrovniku,Kordunu,Lici,Baniji...Ona predvidja bratsku slogu i jedinstvo Srba-pravoslavaca,Srba-katolika,Srba-muslimana,Srba-protestanata i Srba-ateista...Velika Srbija je nas dugorocni cilj,ali nikada nasa namera nije bila da proteramo milion-dva ljudi,vec da ih nacionalno osvestimo i ubedimo da su Srbi...
(Haag 2007.)

- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dusko Kondor

Porodica brutalno ubijenog bijeljinskog profesora Duska Kondora(60),supruga Vedrana(52),kcerke Nina(21)i Doris(16)dobile su azil u Svicarskoj i otputovale su u tu zemlju.Porodica se odlucila na taj potez jer se u Bijeljini ne osjecaju sigurnim i stalno se nalaze pod razlicitim psiholoskim pritiscima.Profesor Kondor ubijen je 22.februara u stanu pred cijelom porodicom,nakon sto je ubica Jasmin Barakovic(25)ispalio rafal iz automata u vrata njihovog stana.

- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ejub Pasalic-PROGNANIK

U dusi i srcu
nesnosna bol
sto ubija zelju
za neko Postojanje
za neko Dokazivanje
da sam bio zivo Bice
da sam bio Covjek
Svi putevi traganja
vode u Beznadje
Napustenost i Osamu

U dusi srcu
Pustos...

Gasi se svaka zelja
za neko Postojanje
za neko Dokazivanje
da sam bio zivo Bice
da sam bio Covjek.

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.12.2007.

JASENOVAC I GRADISKA STARA

MARKO PERKOVIC-THOMPSON-PROTIV MENE SE UDRUZILI CETNICI I ZIDOVI!

Ustasa s mikrofonom i pjesmom na usnama je,eto,bas ljut!Prijeti tuzbama!Prijeti timom advokata koji ce ga uzeti u zastitu!I nabraja sve one koji ga,eto,"optuzuju,ne daju mu mira"i zbog kojih je,kao,"imao problema za nedavne koncertne mini-turneje po Americi."Uz Srbe i Zidove(ocekivano),obrusio se i na mnoge Hrvate,cak ni predsjednik Stjepan Mesic nije ostao neokrznut!Evo"kojecega"iz najnovijeg LAJANJA NIZ PRUGU ZNAMENITOG
CRNOKOSULJASA:

...Na prvome je mjestu cetnicki pokret"Ravna Gora",oni su se oglasili prvi,a slijedi ih zidovski Centar"Simon Wiesenthal"koji od toga radi biznis jer ne postoje nacisti i fasisti,a oni moraju nekoga optuziti da bi opravdali 60 milijuna dolara koje svake godine dobiju za svoj rad.Nikad nisam sanjao da ce se cetnici udruziti sa Zidovima.Treca strana su nasi bijednici iz Hrvatske,koji su shvatili da se izdaja Hrvata moze dobro honorirati,a tu se ubraja i nasa diplomacija.Strasno su me razocarali nasi konzuli u Vancouveru,Torontu i New Yorku,kojima sam se obratio za zastitu,a oni su se oglusili na moje pozive,te su cak svima koji rade u konzulatima zabranili odlazak na koncerte.Oni su,zajedno s Uredom predsjednika koji ih postavlja za konzule,dopustili tamosnji medijski linc na mene i to me vrijedja kao gradjanina ove drzave,branitelja i covjeka...

- 11:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Branimir Glavas,"slavonski Napoleon"-VLADIMIR SEKS JE BIO BOG I BATINA U RATNOM OSIJEKU!

Branimir Glavas,iznoseci svoju obranu na sudjenju za ratni zlocin u slucajevima"Garaza"i"Selotejp"na Zupanijskom sudu u Zagrebu:

...INTERESANTNO JE DA POLICIJA NIJE PRIVELA PREDSJEDNIKA KRIZNOG STOZERA KOJI JE DOBRO ZNAO SVE STO SE DOGADJA...

...NISTA SE NIJE MOGLO DOGODITI BEZ ZNANJA,SUGLASNOSTI I ODOBRENJA CELNOG COVJEKA REGIONALNOG KRIZNOG STOZERA...

- 11:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Josip Vricko-MANDATAR IZ SUBARE

Glavna vijest iz poslijeizborne Hrvatske zapravo bi imala biti prijetnja glasaca HDZ-a da ce izaci na ulice ukoliko Stjepan Mesic zurno ne povjeri mandat za formiranje nove vlade aktualnom premijeru Ivi Sanaderu.Cak i ukoliko je to samo dio politicke igre relativnih izbornih pobjednika.A ako vec nije zanimljiva i znakovita navodna mogucnost da se hrvatska demokracija zakotrlja ulicama,onda bi,makar,vecu pozornost morala zasluziti situacija u kojoj predsjednik Ustavnog suda nagovara predsjednika drzave da se ne drzi ustavne odredbe kao pijan plota,vec da slijedi (bolje)
europske obicaje.
Ali,ne!Poslovicno i gotovo kronicno opusteni Mesic,hrvatsku je aktualnu poslijeizbornu pricu usporedio sa Srbijom,na sto se,zna se,ini Hrvat odmah hvata za samokres,i s Austrijom,nad cime se malo tko u lijepoj nasoj skandalizirao.
Predsjednikovo podsjecanje kako su Seseljevi radikali pobijedili s one strane Dunava,pa,ipak,vlada demokratski(?)tandem Tadic-Kostunica,neprimjerena je ne samo jer je Sanadera stavio u istu recenicu s ratnim zlocincem i haskim cirkusantom nego i zato sto je neizravno u pricu upleo i vojvodinog prijatelja Voju Kalasnjikova.Hrvatsko je inzistiranje,sto opravdano-sto neopravdano,na razlikama s nekadasnjom bracom-stoljetno.A kada je rijec o odnosu prema Srbima,dvije su izjave ostale narocito upamcene.Prvu potpisuje seljacki vodja Stjepan Radic,koji je upozoravao kako u Beograd,dakle u Jugoslaviju,ne treba srljati kao guske u maglu,a drugu upravo Mesic,koji je ranih devedesetih Marticevim desperadosima i separatistima porucio da u majcicu Srbiju mogu ponijeti samo onu zemlju sto su je u Hrvatsku donijeli na opancima.Sto mu tamo daleko nikad nije oprosteno.Unatoc cak i cinjenici da je potrcao,prije nego sto je isprika dosla iz rodnog grada ex-jugoslavenskih zlocina,usred Beograda ispricati se za sve lose sto su Hrvati ucinili Srbima u posljednjem ratu.
Uvodjenje cetnickog vojvode i njegove sljedbe u i tako vrlo kompliciranu hrvatsku postizbornu pricu vrlo je neproduktivno za sefa drzave,koji bi,slijedom ustavnih ovlastenja,u trenutacnoj situaciji doista morao biti neutralan.
Mesicu,medjutim,to sve teze polazi za rukom,jos od izborne noci kada,nakon sto je postalo jasno koga su Hrvati izabrali,nije mogao skriti svoj ocaj.
Njegova prekodunavska paralela sada dodatno raskrinkava na cijoj je predsjednik,zapravo,strani.Naime,usred predizborne kampanje mladjahni je lider hrvatskih socijaldemokrata Zoran Milanovic usporedio izravnog izbornog takmaca Ivu Sanadera sa Slobodanom Milosevicem.Povod da posegne za mrtvim srbijanskim vozdom Racanov je nasljednik nasao u HDZ-ovu izbornom sloganu IDEMO DALJE.No,izvorno je to bila krilatica Tonyja Blaira i to je,nedvojbeno,Milanovic znao.Ali,poredjenje s dalekim Britancima nema tu snagu.Nema snagu uvrede,kao ono s mrtvim ili makar zatvorenim Srbima.A Milanovicu je bilo stalo upravo da uvrijedi Sanadera.
No,sad je to manje bitno.Sad je vazno koga (ne)ce uvrijediti Mesic,zapravo-da li ce predsjednik izgurati svoju zamisao da (ne)povjeravanjem premijerskog mandata relativne izborne pobjednike naknadno pretvori u apsolutne gubitnike.
U svakom slucaju,vec otvaranjem mogucnosti da to uistinu uradi,postizborne dane u Hrvatskoj Mesic je ucinio zanimljivijim i od samih izbora.
("Oslobodjenje")

- 11:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-PEPENLJUGA

28.IV 1997.
Uciteljica Smilja je rekla da na satu hrvackog proucavacemo bajke.Onda je rekla da najpoznatija suvremena hrvacka bajka zove se Pepenljuga.Onda je rekla da najbolje cemo proucavat bajku kroz igru i razonodu.Onda je pitala da ko se od muskica u razredu javlja da zaglumi princa.Naravski da se odma javio onaj blesanjikus Kane Steta.Onda je uca Smilja izvela Kanu iz razreda da nesto mu objasni u pravilima.Onda se uca opet vratila u razred.Onda se javila za pitanje ona pederica Sandra sta je zacopana u Kanu Stetu.Sandra je pitala:"A uciteljice,a ako je Kane princ,jesam mu ja onda Pepenljuga?"Uca je promrsila:"Nisi!"Sandra je rekla:"Asti mande,a sta sam mu ja onda?"Uca je podviknila:"Ti si mu kretenusa!"Pederica Sandra se samo zacrvendacila i sjela je u klupu.Onda je mala Teica pitala:"A uciteljice,a ko ce onda bit Pepenljuga?"Uca se nakeserila:"He-he,to cemo tek vidit!"Onda je Kane Steta ugibao nazad u razred.On je u ruki nosijo ogromnu cizmetinu.Onda je Kane rekao:"Ajmo nek se javi picnija iz razreda cija je ovo cizma,da ne isprobavamo sad kod svake posebno!"Mi ekipa smo rikavela od smijade koliki je Kane glupson.Uca je njemu rekla:"Nemos tako,Kane,nego moras isprobavat kao u bajki!"Kane je rekao:"Pa
smrde im noge,covice,nije to lako ni princu izdrzat!"Onda je Dino Kani dobacijo:"Pa pogledaj kolika ti je ta cizmetina,tupamarosu,mogu ti sve picnije zajedno stat u nju!"Samo uca je onda Kani rekla da vise se sa nama ne preserava nego da mrs ide isprobavat.Prvo je Kane isprobao cizmaka na onoj tuljanici Niveski.Onda je viknijo:"Evo ga,taman joj je!"Niveska je rekla:"Kurac mi je taman!Imam barmko cetri prsta lufta!"Uca se nakeserila:"He-he,nije ti to Pepenljuga,ne-ne..."Onda je Kane isprobao cizmaka na onoj balibanici Lidiji.Onda je viknijo:"Evo ga,taman joj je!"Lidija je rekla:"Kurac mi je taman!Vis da mi noga plese valcer i lambadu u cizmaku!"Uca se opet nakeserila:
"He-he,nije ni to Pepenljuga,ne-ne..."Onda je Kane isprobavao cizmaka drugim mulicama u razredu.Samo svima je cizmak bijo ekstra lardj i tu mac big.Onda je Kane rekao:"E,jebiga,ne valja ni jednoj!Sori,uciteljice,ali nemamo Pepenljugu!"Uca Smilja je pitala:"A jesi sigurno isprobao cizmaka svim picnijama u razredu?"Kane je rekao:
"Jesam!"Onda je uca dignila bosu nogu na stol i rekla je:"He-he,jesi bas sto posto siguran?"Kani je uletijo zivi uzas u glavusu.Nama ekipi je isto uletila turbo koma i gnjus.Uca je samo lupkala sa nogom po stolu i keserila se.Onda je Kane Steta dogibao do nje i navukao joj cizmak na nogusu.To je bilo kao saliveno.Uca je skocila i zadrecala je:"Jupiii!Pobjeda!Jjesss!Pepenljuga sam!Pepenljuga sam,Pepenljuga sam!"Mi smo vikali iz klupa:
"Uaaaa,namjestalo...buuuu,teska kradja...uaaaaa..."Kane je usutijo se u totalnom soku i izneredu.Uca je samo skakucala od srece i pljeskala je sa rukicama.Onda je ona Kani rekla:"Sad sam ja Pepenljuga,a ti si princ!"Kane je promumljao:"E,i?"Uca je rekla:"I sad se naguzi za poljubac!"Kane je rekao:"Molim?"Uca je podviknila:"Sta molis,
naguzi se za poljubac!"Kane je okrenijo se u zbunjitisu na kvadrat.Onda je uciteljica Smilja njega zdimila tuta forca sa cizmakom u gujcu.Kane je odskocijo i copijo se za gujcu.Onda je arlauknijo na ucu:"A sta to radis,pizdaliti materina srbocetnicka!Tuces malu djecu,kravetino jedna degenska!"U razredu je uletijo totalni sokomicin i tupaja.
Uca je viknila:"To Kane,aj jos malo bestimaj!Aj jos malo..."Kane je urliknijo:"Jebi mater,kravo,glupaco,djikaco i
majmunice!"Uca je stiskala sake i govorila je:"Bravo Kane,totalno si limberalan!Limberalan si u pene bonacica!"
Kane je vikao:"Nista sam ja limberalan koliko si ti krvolocna,debilko jedna popisana!"Onda je uca dignila prst i rekla je:
"E,tu smo dosli do pouke bajke!"Tu je u razredu uletila tisincuga od nekuzenja.Onda je ona Nela svinjogojstvo pitala:"Ne beremo boze tebe!Kakva je pouka?"Uca je rekla:"Pouka je da svasta se moze desit limberalu kad ide trazit koalicijskog partnera koji nosi cizme!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 10:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dzejna Hasanbegovic-USPJESAN LOVAC NA ZLOCINCE(Ko je nasljednik Carle del Ponte)

Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Ban Ki Moon imenovao je Sergea Brammertza za novog glavnog tuzioca Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju(ICTY), a njegovu odluku jednoglasno je potvrdilo 15-clano Vijece sigurnosti.Tako ce ovaj 45-godisnji belgijski sudija preuzeti duznost od Carle del Ponte,koja ce,pak,svoju karijeru nastaviti ako ambasadorka Svicarske u Argentini.
IZGUBLJEN PROSTOR
No,prije nego sto ode iz Haga,Carla del Ponte je najavila da ce 13.decembra odrzati oprostajnu konferenciju za stampu u sjedistu ICTY-a,na kojoj ce govoriti o godinama koje je provela za kormilom Haskog tuzilastva,a koje od 1.januara prepusta Brammertzu.Sigurno je da ce se tom prilikom prisjetiti zadovoljstva zbog hapsenja bivseg srbijanskog predsjednika Slobodana Milosevica i ostalih,ali i razocaranosti zbog neuspjeha u hvatanju najtrazenijih haskih bjegunaca Karadzica i Mladica.
Dovesti ih u Hag svakako ce pokusati i Brammertz,cije je imenovanje na mjesto glavnog tuzioca Haskog tribunala uslijedilo uprkos protestima 18 tuzilaca i ostalih pravnika tog suda,koji su jos u maju od Ban Ki Moona zatrazili da na mjesto Carle del Ponte postavi njenog zamjenika Amerikanca Davida Tolberta.Podrsku za to pruzilo je i 12 organizacija za zastitu ljudskih prava sa podrucja bivse Jugoslavije,a i sama Carla del Ponte se zalagala za Tolberta,smatrajuci da bi on bio najpogodniji izbor za novog glavnog tuzioca.
Medjutim,generalni sekretar UN-a ipak se odlucio za Begijanca,s obzirom na odlican posao koji je obavio tokom istrage serije politickih ubistava u Libanu,ali i cinjenice da bi Amerikanac tesko"prosao glasanje"u Vijecu sigurnosti.Naime,americka podrska nezavisnosti Kosova stvorila je zategnutost u odnosima izmedju SAD-a i Srbije,zbog cega je postojala zabrinutost da bi postavljanjem Amerikanca na celo Haskog tribunala Vasington izgubio prostor za daljnje pritiske na Beograd da uhapsi i izruci nekadasnjeg vojnog komandanta bosanskih Srba,generala Ratka Mladica.Tako je umjesto Tolberta,koji je proveo devet godina radeci kao zamjenik glavnog tuzioca Tribunala,na mjesto Carle del Ponte izabran Brammertz.
COVJEK OD ZADATKA
Rodjen u Epenu,u blizini belgijske granice sa Njemackom,Brammertza neki opisuju kao covjeka koji voli promjene,
zbog brojnih funkcija na kojima je bio u toku svoje dosadasnje karijere.On ce u Hag doci nakon obavljanja teske i komplikovane istrage serije ubistava politickih aktivista u Libanu.No,Brammertz nije pridoslica u Hagu.Do januara 2006.godine,kada je angazovan kao komesar Medjunarodne nezavisne istrazne komisije(IIIC)zaduzene za istragu ubistva bivseg libanskog premijera Rafica Haririja 2005,te drugih ubistava u toj zemlji,Brammertz je bio zamjenik tuzioca Medjunarodnog krivicnog suda(ICC),koji je u Hagu otvoren 2002.kako bi sudio u slucajevima najtezih krsenja ljudskih prava.Na ovoj poziciji Brammertz je istrazivao krsenja ljudskih prava u Kongu,Ugandi i Darfuru.
Prije dolaska u ICC,Brammertz se nalazio na duznosti saveznog tuzioca u Belgiji.Takodjer je pomagao Vijecu Evrope kao strucnjak s mandatom da"uspostavi mehanizam za ocjenu medjunarodnih aktivnosti u vezi s borbom protiv organizovanog kriminala i njihovu primjenu u pojedinim drzavama".Radio je i u Odboru za pravosudje i unutrasnje poslove Evropske komisije,a bio je angazovan i kao savjetnik Medjunarodne organizacije za migraciju,
vodeci istrage i predmete u slucajevima korupcije i trgovine ljudima u centralnoj Evropi i na Balkanu.
Od 1996.do 1997.nalazio se na mjestu zamjenika tuzioca na prvostepenom sudu u Epenu,prije nego sto je postao zamjenik glavnog tuzioca na Zalbenom sudu u Lijezu.Dok je bio drzavni tuzilac Kraljevine Belgije od 1997.do 2002.godine,Brammertz je,takodjer,radio kao asistent,a zatim profesor prava na Univerzitetu u Lijezu.Autor
je brojnih radova o globalnom terorizmu,organizovanom kriminalu i korupciji,koji su objavljeni u evropskim i medjunarodnim akademskim casopisima.
CETVRTI TUZILAC
Serge Brammertz ce nakon Carle del Ponte,Louis Arbour iz Kanade i Richarda Goldstonea iz Juzne Afrike biti
cetvrti tuzilac Haskog tribunala od njegovog osnivanja 1993.godine.On bi novu duznost trebao obavljati cetiri godine.No,s cim ce se suociti kao glavni tuzilac za zlocine pocinjene u ratovima tokom devedesetih na prostoru bivse Jugoslavije i koliko ce se zadrzati na ovoj funkciji zavisit ce od toga da li ce najozloglasenije licnosti iz rata uskoro biti uhapsene.Odnosno,da li ce mu poci za rukom ono sto njegovoj prethodnici u toku njena dva cetverogodisnja mandata nije,a to je da pred lice pravde izvede dvojicu nekadasnjih lidera bosanskih Srba generala Ratka Mladica i Radovana Karadzica,ili makar jednog od njih.
Tako bi Tribunal,koji bi vrata trebao zatvoriti 2010.godine,mogao nastaviti s radom i poslije tog roka,ukoliko se jedan ili obojica pomenutih do tada pojave u njegovim sudnicama.
("Oslobodjenje")

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 05.12.2007.

Carla del Ponte

...Saradnja sa Sarajevom nikada nije bila problematicna,prica sa Zagrebom i Beogradom je drugacija.I jedni i drugi su bili prilicno nepoduzetni kad smo trazili"njihove"ljude,posebno one na visokim polozajima.Cak i kad se radilo o zlocinima koji su pocinjeni protiv Srba,beogradske vlasti su smetale istraziteljima,nisu im dopustale pristup svjedocima ili su radile antikampanju,pa su i svjedoci,do kojih smo mogli doci,odbili saradjivati.I nakon pada Milosevica nije bilo bitno drukcije.Vlast nam je slala posiljke na kojima je pisao"dokazi za upotrebu na Sudu",a pokazalo se da su bili vecinom neupotrebljivi.U tim posiljkama su bili neprovjereni medijski prilozi,izjave svjedoka koje nije bilo moguce provjeriti i slicno...
("Delo")

- 16:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Adam LeBor,novinar Timesa i Independenta

...U SVOM ODBIJANJU DA RAZLIKUJE AGRESORA I ZRTVU,ODNOSECI SE PREMA OBJEMA STRANAMA KAO DA SU JEDNAKI PARTNERI,JASUSHI AKASHI I SVJETSKA ORGANIZACIJA POSTALI SU DE FACTO SAVEZNICI ONIH KOJI SU ODGOVORNI ZA ZLOCINE...

- 16:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nagorka Idrizovic-TUZBA OD MILIJARDU EURA(Ujedinjene nacije na optuzenickoj klupi)

Iznenadjenje je stiglo iz Haga:tamosnji Okruzni sud je odbacio i okarakterisao kao neutemeljeno pozivanje UN-a na imunitet u tuzbi kojom stanovnici nekadasnje"zasticene zone"terete tu organizaciju za nesprecavanje genocida i smrt vise od osam hiljada Bosnjaka.
Zahvaljujuci ovome sudskom presedanu,Ujedinjeni narodi ce se po prvi puta u svojoj istoriji naci na optuzenickoj klupi,i to u procesu koje je pokrenulo 6000 prezivjelih Srebrenicana zato sto nisu poduzeli sve mjere kako bi zaustavili izvrsenje genocida,najstrasnijeg zlocina koji poznaje medjunarodno pravo.
Odluka predstavlja iznenadjenje i moze znaciti prekretnicu u definisanju odgovornosti UN.Naime,odlucujuci o oduzimanju imuniteta UN-u,haski Okruzni sud je pokazao koliko je dugorocno vazna presuda Medjunarodnog suda pravde kojom je konstatovano da je u Srebrenici pocinjen genocid.Sada je jasno da se u ulozi tuzenog u sudnici u Holandiji mora pojaviti UN pa je i time Sud potvrdio da Konvencija o sprecavanju genocida ima jacu snagu od Konvencije o imunitetu.
Odmah nakon podizanja tuzbe,glasnogovornica glavnog tajnika UN-a Ban Ki Moona gospodja Marie Okabe je izjavila"da svi optuzeni za`orkestriranje i izvrsenje napada`moraju biti izvedeni pred sud",konstatujuci po ko zna koji put da"tu misli na Ratka Mladica i Radovana Karadzica koji su i dalje na slobodi".
ANAN O SREBRENICI
Ipak,Okabe je na neki nacin priznala da se ni UN nemaju pravo izvuci,ali pri tome svakako nije imala u vidu nikakvo sudsko procesuiranje.Ona je podsjetila kako je bivsi generalni tajnik Kofi Anan u izvjestaju o Srebrenici otvoreno iznio
propuste zemalja clanica Savjeta bezbjednosti,centrale UN-a u New Yorku te vojnog i civilnog sektora na terenu pod plavom zastavom UN-a u noci pada Srebrenice 1995.godine.
U posebnom izvjestaju Anan je tada naveo sta je sve trebalo,a nije se ucinilo da se zlocin sprijeci.Ipak,Okabe je u vise navrata nakon podizanja optuznice rekla da UN uzivaju imunitet protiv ovakvih tuzbi sto,naravno,ne umanjuje moralnu i politicku odgovornost.Pri tome je Okabe imala u vidu Konvenciju o imunitetu,dok je Sud potvrdio opsteprihvaceno medjunarodno pravno misljenje i dao prednost Konvenciji o sprecavanju genocida.Rezultat toga je fakat da organizacija UN-a mora na optuzenicku klupu.
Medjutim,mozda do toga ipak ne dodje.Naime,postoji mogucnost izvansudske nagodbe i sa UN-om i sa Holandijom.
Odstetni zahtjev iznosi milijardu eura i tu za UN nastaju poteskoce jer ova organizacija nema konkretni fond za isplatu odstetnih zahtjeva pa je veoma upitno iz kojih bi sredstava odsteta bila isplacena.
DOKAZI IZ ARHIVA
Ukoliko ipak dodje do sudjenja,prvo pitanje koje se namece jeste da li ce dokumenti Haskog tribunala biti dostupni u tuzbi Srebrenicana protiv UN-a,s obzirom na to da je Tribunal organ UN-a.Predstavnik Haskog tribunala Refik Hodzic smatra da je o tome rano govoriti,jer nikakav zahtjev takve vrste nije stigao u Tribunal.Ipak,ovo je vrijeme kada se odlucuje i o sudbini arhiva Tribunala i,s obzirom na dokumente koji tamo postoje,mnogo je onih koji se interesuju za sudbinu ovog veoma vaznog segmenta Tribunala.
Haski tribunal je formirao radnu skupinu nezavisnih strucnjaka,koji ce u svom izvjestaju ponuditi rjesenje.Ali,o pitanju arhiva Tribunala odlucivati ce Savjet bezbjednosti UN-a.Bez obzira kakvo ce konacno rjesenje biti,stav je Haskog tribunala da arhiv i gradja kojom raspolaze moraju biti dostupni,kako domacem pravosudju,tako i siroj javnosti.
Arhiv je sigurno temelj i omogucava na osnovu silnih pohranjenih dokumenata suocavanje s prosloscu i utvrdjivanje istine.Da li ce Srebrenicani doci do dokumenata Haskog tribunala i da li ce morati cekati konacno rjesenje,to za arhiv nije bitno.Bitno je da je sest hiljada zivih odlucilo da se bori i trazi pravdu za osam hiljada mrtvih i da je u tome uspjesno preslo prvu stepenicu,iako to niko nije ocekivao.Jer,kada su Srebrenicani krenuli u pravnu bitku protiv UN-a,
izgledalo je to kao borba Davida i Golijata.Sada je Golijat pokleknuo.
("Oslobodjenje")

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Damir Avdic-Graha

...Prica frajer o Kubi i kaze;kad dodju Amerikanci na Kubu vratit ce se javne kuce?!Koji idiot.Svo vrijeme su tamo javne kuce za partijske funkcionare,cvjetale su u doba bratstva sa SSSR-om.Izabrani uvijek guze dzaba.Pisam ja i Chea i revoluciju,i pun mi je kurac licemjerja i debila koji masu tom zastavom.Dok nam nije dosao Zapad svi su sanjali Zapad,danas su antiglobalisti u markiranoj odjeci.O tome pjeva moj"Fidel"...
("Feral Tribune")

- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA

-Napusticu te kao sto krv napusta ranu.
Rat je stao.Onako.Bez veze.
-I ostacu ti u sjecanju kao konac u oziljku.
Bila je tuzna.Bila je zaljubljena.
-Shvatices.
Nije shvatala.Plakala je.
-Ne mozes me isplakati.
Plakala je.
-Moras otici.Kao sto prijatelj odlazi,drugu,na ispracaj.
Nije odlazila.
-Potomstvo?Nemoj tako sreco.Nismo cuke.
Ne znam koga je vise boljelo.Adnana ili nju.
-Svijet propada zbog potomstva.Proizvode se kao konzerve.A zaboravljaju otisnuti rok trajanja na poklopcu.Kad pozele da se otvore jedna drugoj,zaudaraju.
Ocekivala je pomoc od mene.
-Potomstvo.Do toga je dug put,ljubavi.A ja sam umoran.
Znao sam samo utokom pomoci.Zato joj nisam mogao pomoci.
-Potomstvo lici na stvoritelje.Zato svijet propada.Stoji u mjestu.Stoji.Ide.Ka.Smrti.
A htio sam joj pomoci.
-Moras otici.I ostaviti malo bola.Da ne izdas patetiku.
I Adnanu.
-A ja?Ja cu biti svoj potomak.I bice me svuda.
I Adnanu.
-Bicu i u cvijetu koji ce ti za dvadeset godina propalog braka i razocarenja u potomstvo pokloniti nenadani ljubavnik.Namirisaces svoje suze.I plakaces opet.Bices sretna.
Htio sam otici.Ostao sam zbog nje.Ocekivala je pomoc od mene.
-Rodicu se opet u suzama tvojim.Bicu tvoj potomak.
Htio sam otici.Ostao sam zbog Adnana.Ocekivao je pomoc od mene.
-I voli ga.Tog sa cvijetom.Voli ga zbog cvijeta.Sve drugo je kita.
Boljelo je.Vidio sam sjecanja na ove dane.
-Nista nece ostati.Osim boljece.
Pricao je.Vidio je sjecanja na ove dane.
-Boljece.Kasnije,vise.
Boljelo je i sada.
-Ne boli kad izgubis.Boli kad prebolis.
Ne preboljeva se dok boli.A boljece dugo.
-Idi.
I Adnana i nju.
-Idi po cvijet.Idi kroz vatru.
I mene
-Idi po oziljak.Uberi krastu.
Sto nisam znao pomoci.
-Moras otici.
A cekali su da pomognem.
-Moras me proci.
Ali kako sam ja mogao pomoci?
-Moras otici.
Ja sam svoje oziljke pobrao.
-Moram te proci.
Svo moje cvijece su pocupali.
-Idi.
Moje rane nece procvati.
-Idi sama.
Moju avliju nema ko uskopati.
-Ostavi me otjeranog.
Srce mi je bolno k`o utoka bez metaka.
-Idi zaljubljena.
Kako ja mogu pomoci?
-Ostavi me samoga.
Srcem ne znam pucati.
-Idi.
Mrtvi mi zabranili.
-Idi.Voljeces.
Srcem znam cuvati.
-Sjecaj me se kao nekog.U prolazu.
Srcem znam plakati.
-Od knjige do knjige.
Suze sakriti.
-Sjecaj me se kao duha koji te posjecuje.I boji dugu za tebe.
I ne mogu ga dati.
-Idi.
Samo jos srcem znam boljeti.
-Kao strah koji suknjom pokrivas.
A moje je boljeti kao vase voljeti.
-Idi.
Kao vase zeljeti.
-Kao drhtaj dok isminkavas.
Moje je boljeti kao vase zivjeti.
-Kao more koje probadas kada rukom zahvatas.
I vise
-Kao snovi koje kajanjem sapires.
I jace.
-Idi.
I teze.
-Samo idi.
I tamnije.
-Ne daj da me molis.
Moje je boljeti za bol bolnije.
-Ostavi mi bol.
Moje je boljeti moje sve.
-Ostani.
Kako ja mogu pomoci?
-I tako ces nestati.
Nemam kome ni cvijece ubrati.
-Moras otici.
Nemam mezara na koji ga mogu staviti.
-Prije toga me poljubiti.
Mogu ga samo u Drinu bacati.
-Po obrazu pomilovati.
Al`ne zelim vise nikada vidjeti Drinu kako nosi.
-Osmijehom ispratiti.
I ne zelim nikada nauciti srcem pucati.
-I nikada se ne okrenuti.
I nije se okrenula.Gledali smo je kako izmedju koraka place.Sve dok nije zamakla.I tada smo gledali.To za cim je zamakla.
-Jesam li bio grub?
-Jesam li ja bio grub?
-Zasto bi ti bio grub?
-Nisam vam pokusao pomoci.
-Nisi nam mogao pomoci.
-Mogao sam reci bilo sta.
-Bilo sta je najgrublje za reci.

- 14:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-ODBRANA GRADA-SAMI PROTIV SVIH-1

Nema nikakve sumnje da je Alija Izetbegovic,legitimni predsjednik Bosne i Hercegovine i neupitni lider Bosanskih Muslimana,pokazao politicku nezrelost u barem dva pitanja.Vjerovao je da je moguce postici nekakav kompromisni dogovor sa Jugoslavenskom narodnim armijom i bio ubijedjen da zapadni svijet,na celu sa Sjedinjenim Drzavama,nece dopustiti genocid usred Evrope,na kraju dvadesetog stoljeca.Jugoslavenska je armija,medjutim,vec odavno bila zadojena cetnickom ideologijom i stavljena u sluzbu stavaranja Velike Srbije,a Zapad je jos jednom potvrdio da ne drzi mnogo do nacela koja je sam proklamovao.
No,veliko je pitanje sta je Izetbegovic mogao uciniti sve da se u ove dvije stvari drugacije politicki odredio.Na drzanje Zapada ionako nije mogao utjecati,a na druge svjetske faktore,poput islamskih zemalja,na primjer,nije se mogao osloniti izmedju ostalog sto one nemaju takav globalni znacaj koji bi mogao osigurati pomoc Bosni i Hercegovini.S druge strane,sve da je uloga JNA pravilno procijenjena nije bilo mogucnosti,ni teoretskih,da se organizira sila kadra da se suprotstavi toj mocnoj masineriji koja je prakticki okupirala Bosnu i Hercegovinu mnogo prije pocetka rata.U Bosnu i Hercegovinu,u kojoj je i inace bila najveca koncentracija jedinica i naoruzanja jugoslavenske vojske,dovodjene su sve jedinice koje su napustale Sloveniju,Hrvatsku i Makedoniju.Cijela Bosna i Hercegovina bila je pretvorena u veliki vojni objekt sa kasarnom u prakticki svakom selu.
Armija je kontrolirala sve vaznije komunikacije cime je onemogucavala dotok oruzja za branioce i istodobno naoruzavala bosanske Srbe.
Prvi sukobi u Bosni i Hercegovini poceli su jos 1991.kada su pojedine jedinice JNA pravile,pod firmom"redovnih vjezbi",velike pokrete s namjerom da zauzmu strateski vazne polozaje i kojom su prilikom nailazili na otpore,
osobito Hrvata i Zapadnoj Hercegovini.Prvu oruzanu akciju JNA je izvela u hrvatskom selu Ravno u Istocnoj Hercegovini kada je masakrirano civilno stanovnistvo.Krajem 1991.pocinju oruzani sukobi u Bosanskom Brodu i drugim mjestima u Bosanskoj Posavini koja je bila pretezno naseljena Hrvatima,ali su cetnici te teritorije morali zauzeti kako bi osigurali strateski vazan koridor koji povezuje Beograd sa okupiranim dijelovima Hrvatske.
Zbog tog koridora stradali su brojni Muslimani u Bijeljini,mjestu na bosanskom sjeveroistoku,gdje je pod komandom teroriste i ratnog zlocinca Zeljka Raznatovica Arkana izvrsen masakr nad civilima pocetkom 1992.
godine.Nakon visednevnih sukoba Srbi su okupirali i Kupres koji je imao mijesanu srpsko-hrvatsku nacionalnu strukturu,a potom su se redali napadi na gradove i masakri nad civilima.
U mjestima gdje su Srbi bili vecina,pomocu policijske represije,logora,mucenja i silovanja,protjerani su svi ili vecina Nesrba.Uz stravicna razaranja i masovne likvidacije stanovnistva,zauzeti su gradovi sa muslimanskom vecinom u istocnoj Bosni:Foca,Vlasenica,Bratunac,Rogatica,Visegrad i Zvornik.Po istom principu,prvo razaranje grada,a zatim teror nad stanovnistvom,s ciljem njegovog etnickog ciscenja,u srpske ruke pali su i gradovi sa hrvatskom vecinom:Derventa,Bosanski Brod,Odzak,Bosanski Samac i gradovi sa mijesanom nacionalnom strukturom Modrica,Kljuc,Doboj,te Jajce u kojem gotovo da nije bilo Srba.
Prakticki bez otpora pala su bosanskokrajiska mjesta sa izrazitom muslimanskom vecinom:Prijedor,Sanski Most i Bosanska Krupa.Tamo gdje cetnici nisu uspjeli vojnicki slomiti odbranu gradova pribjegnuto je njihovom totalnom unistavanju pri cemu se koriste dalekometna artiljerija,rakete zemlja-zemlja i borbena avijacija.Takav je slucaj sa Gorazdem,Srebrenicom i Zepom u Istocnoj Bosni,Mostarom i Stocem u Hercegovini,te u Brckom,Orasju i Gradaccu u Bosanskoj Posavini i Bihacu u Krajini.Vecina tih mjesta je totalno unistena,bez struje i vode,a u mnogim od njih se odavno pocelo umirati od gladi.
Najkrupniji zalogaj svog pohoda,okupaciju Sarajeva,cetnici su zapoceli petog aprila.Sa vojnickog stanovista Sarajevo je moralo pasti.Grad je imao utvrdjenu cetnicku artiljeriju na svim okolnim kotama,unutar grada bio je sedam jakih kasarni JNA,a u stanovima je bilo rasporedjeno mnogo snajperista i uz to svo srpsko stanovnistvo grada lojalno Srpskoj demokratskoj stranci bilo je naoruzano.Cetnici su imali i svoje ljude rasporedjene u policiji,
drzavnim organima,televiziji i stampi,te je izgledalo da je pitanje dana kada ce Sarajevo moci da se preimenuje u"Principovo".
Nakon prvih granatiranja,izvrsen je atak na policijske stanice u kojima su prethodno zavrbovani policajci srpske nacionalnosti.Tako su okupirane prigradske sarajevske opstine sa muslimanskom vecinom Ilidza i Vogosca.Sa druge dvije opstine,koje se nalaze u okolini Sarajeva,Ilijasem i Palama,koje su politicki i vojni centar agresije zbog cinjenice da su bile vecinski srpske,islo je mnogo lakse.Sva srpska sela i naselja oko Sarajeva i na njegovim prilazima naoruzana su artiljerijom kojom se djelovalo po gradu.Takav je slucaj sa Borijama,Hresom,Mrkovicima,
Poljinama,Nahorevom,Kromoljem i drugim,dok su muslimanska sela brutalno ociscena,uz pokolje i silovanja,te progonstva stanovnistva.
Jedan od najvecih zlocina desio se kada su cetnici na autobus pun izbjeglica iz muslimanskog sela Ahatovici ispalili protivoklopnu raketu.Tom je prilikom razneseno na desetine civila...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 04.12.2007.

BORIS"KO JEBE BULDOZER"BELE

...Mozda smo tada mlade bendove malo ohrabrili,jer su na nasem primjeru vidjeli da se moze djelovati i izvan estrade ili kliseizirana rock`n`rolla...

...Potrebno je imati malo hrabrosti i talenta,te mnogo entuzijazma i predanosti,te,dakako,dodati dvije zlicice Vegete.O posljedicama naseg rada tada zbilja nismo razmisljali...

...Cenzura se bavila nasim prvim plocama,ali kad smo 1979.na filmskom festivalu u Puli dobili visoku kulturnu nagradu Zlatnu arenu za glazbu,digli su ruke od nas.U partiji nikad nismo ni bili tako da za nas nije vazila stroga partijska stega,a nismo ni osjecali potrebu da im se dodvoravamo i odlazimo u radne brigade,komponiramo revolucionarne pjesme ili sviramo na njihovim proslavama...

...Svaki je bend pa tako i nas,skupina razlicitih ljudi koji imaju razlicite ukuse pa tako i slusaju razlicitu glazbu.Ne bih nabrajao sto sve nisu pojedini clanovi slusali,jer bi se mogli naljutiti...

...Ne smatram da sam popljuvao Johnnyja,niti sam imao tu namjeru.U jednom trenutku dosao mi je tako,na volej,nogometnim zargonom receno.Tu vrstu humora smo u Buldozeru pazljivo gajili i pogotovu medju sobom se nismo stedjeli.Privatno inace gajim izvjesne simpatije prema Stulicu i njegovu opsirnu opusu...

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Europe-ALWAYS THE PRETENDERS

MAYBE WE FORCED THE DEAL DELIVERED SOME KIND OF BLOW
MAYBE WE BROKE THE SEAL CRACKS BEGAN TO SHOW
MAYBE WE CROSSED THE LINE GOT EVERYTHING OFF THE GROUND
MAYBE WE LIT THE FUSE A HABIT HARD TO LOSE

ALL I CAN REMEMBER ALL I CAN RECALL IS YOU
TELLING ME THERE`S BEEN AN ACCIDENT
ALWAYS THE PRETENDERS ALWAYS THOUGHT THAT LOVE WOULD DO
EVERYDAY I MISS YOUR INNOCENCE

MAYBE WE RAN THE LIGHTS SOMEHOW CAUSED THE SCENE
MAYBE WE LEARN TO FIGHT AS A PART OF A ROUTINE
MAYBE WE JUMPED THE WALL SUDDENLY TIPPED THE SCALE
MAYBE WE TRIED TO HARD SO AFRAID TO FAIL

ALL I CAN REMEMBER ALL I CAN RECALL IS YOU
TELLING ME THERE`S BEEN AN ACCIDENT
ALWAYS THE PRETENDERS ALWAYS THOUGHT THAT LOVE WOULD DO
EVERYDAY I MISS YOUR INNOCENCE

SOMETHINGS LOST FOR WHAT IT`S WORTH
YOU AND ME THIS IS OUR CHURCH
THERE IS STILL SOME LOVE ROUND HERE
(Europe-"SECRET SOCIETY",2006.)

- 15:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Damir Avdic-Graha

...I ta prica o Fidelovoj Kubi je jos jedan od stereotipa.Ispada da je tamo dobro.Naravno da je dobro kad odes s parama i fotoaparatom pa se tamo zajebavas dok te Che gleda sa svih strana,super je.Ti si turist,a oni su suvenir.
Mozes kupiti majicu,mozes kupit klinku,zavisi od budzeta kojim raspolazes.I sta je najljepse na slikama sa Kube?Starine iz Batistinog vremena.Stari americki fordovi,svi odlijepe kad ih vide.Vidio sam par monografija sa Kube,osim Che Guevare nema skoro niceg iz postrevolucionarnog vremena.Znas onu pricu,kad ode Fidel sve ce se sjebati,doci ce Amerikanci i sve unistiti;care,dao bi Kubanac sve tekovine revolucije za Big Mac i regular coke,druga je stvar sto ce jebat majku i Big Macu i regular coke kad ih izgustira,to je neminovan redoslijed,prvo mi daj,a onda cu te jebavat...
("Feral Tribune")

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA

-Cao picke!
Nismo se krili.Nismo nosili maske.Svi su znali ko smo.Da su nas pitali i otiske bi im ostavljali.Smrt je kraj.Konacan promasaj.Zato te zivot mora upoznati.On ce te nositi dalje.I picke koje zive.
-Cao picke!
Bez pardona.Po utoka.Kalasnjikov.Za konvoj,zemlja vazduh.Smrt je kraj.Ko je znao,pricao je.O susretu.S nama.
Ko nije?Smrt je kraj.Konacan promasaj.
-Cao picke!
Dvojica.Nas.Gomila.On.Uvijek.Kao djubre.Na gomili.Uvijek.Al`dobro je djubre.Dobra je gomila.Sto je veca lakse se razgrce.Sto je veca utroba je meksa.Amortizuje cizmu.Velkomira metak.Kao picka kurac.Jeftino.Dobro.
-Cao picke!
Oni su placali.Oni su nabavljali.Oni su dovlacili.Izmedju vreca brasna.Kikiriki putera.Konzervi bez trajanja.Konzervi vjecnog trajanja.Izmedju humanitaraca.I unproforaca.Mi nismo.Mi smo cekali.Na kraju puta.Smrt je kraj.Konacan promasaj.Njihov.Danas.Sutra mozda nas.Ali sutra je daleko.Citavu noc daleko.
-Cao picke!
Adnan je govorio jednostavno.Gramaticki ispravno.Rijeci su mu bile bogate smislom.Kao fetus spermom.Kao pjesma stihom.Bez zareza i tacke.Bez rima.Svakako bez rima.Adnan nije bio slikovnica za retardirane.Adnan je bio mistik.Lak za citati.Lak za shvatiti.Obavijen velom tajne.Uz molitvu popusiti.
-Cao picke!
Jedan pao.I ostao.Dva puzala.Sve sto nije,trcalo je.
-Cao picke!
Imali smo paketice.Kao nekad.Kao djeca.Sestra,Arif i ja.U krilu djeda mraza.I majka,sretna.Na slici.Iza.Dodiruje jelku.Kao dijete.A jelka zna.Rasla gdje i Drina.I opet ce.I bice slika sretnih.Lijepih.Za izgorit.
-Cao picke!
Cekale su njih.Dosli smo mi.Bili smo bolji.Bili smo jaci.Iza nas su ostali furaci.Pusaci.Motali smo dzoje za smiraj duse.Iz paketica linije.K`o pjesacki prelazi.Njih je deset.Nas smo dva.Gomila je dobra.Utroba meka.Lijepo se ljuljati na njoj.Znoj je gola.U ruci utoka.Meso je lijepo.Meso na meso.Dinstano vlagom.Na potoku njenom.Prepone moje.
Sapirem polako.U ruci utoka.Ne bojim se mraka.Ali ne znam sta je iznad potoka.A potoka je deset.Nas smo dva.
Sapirem polako.A znoj se okapava.I potok se muti.I idem u drugi.Pa opet u drugi.I u onaj u kojem je Adnan bio.
Jedan drugome crtamo krug.Jedan drugoga vadimo iz vira.A virova je deset.Vristeci se pjene.Nedaju vani.
Potapaju skroz.Disem pod vodom.Slinim uz hrid.Kad krenem rukom prema njoj hrid se lomi,vuce me na dno.A iz mene kapa.Iz mene kipti.Urlam u viru.Vristeci pjenim.Meso na meso.Zubima se kopca.Nije krv kad se zabode.
Krcv je samo kad odvode.
-Cao picke!
Divljali smo.Citavu noc dugacko.Njih je deset.Nas smo dva.Tijela su nam tetovirale ocnjacima.Njih deset.Po rez noktima.Za svaku liniju iz paketica.A paketica more.Pjeni se bijelo.Do samoga dna.A na dnu pijesak.Pijesak u prahu.Prasina luda.A ludilo bijelo.Uvijek tijesno.Kosuljica uska.Kopcana pozadi.Trazi da je zderes.Al`savovi jaki.Krvlju izvezeni.A krv gladna.Isjece mi vene.Krvarim u mesu.Krvarim na meso.Krvarim od mesa.
-Cao picke!
Po grijeh,po grijeh.Idi po grijeh.Sapuce bijelo.Sapucem bijelom.Linije bez metka.Padaju redom.Linije bez borbe.
Klanjaju se meni.Uzimam redom.Uzimam ih milom.Sila se boji stati ispred mene.Sila se boji.Zna me kao dijete.A dijete pamti.Gdje je sila bila.Kad je Drina tekla.Pastrmke i krv.
-Cao picke!
Glavom tamo gdje sam iskopao.Jezikom.Razmazujem.Grafite po mesu.Zidovi meki.Kapaju bojom.Uvijek sam jezikom crtao dobro.Slova lijepa.Slova duboka.Al`zidovi meki kapaju bojom.Moram preponama opet u potok.Ronim duboko.Kamenjem orem.Dno.
-Cao picke!
Prepona nije utoka.A puca.Meso rikosetom odzavnja.Sve mi u prepone vraca.One bi da bjeze.Al`linija ne da.
Bijelim zove.Raciju salje.Da pohvata sve sto rikosetom bjeze.I odmah nazad.Na liniju tvrdu.Nikada tvrdju tukao nisam.
-Cao picke!
Nista nece ostati.Osim.Boljece.Znao sam.Znali smo.Adnan i ja.Ali ne uzeti.Boljece vise.I mesom na meso.Krvari opet.I vatrom na meso.Trazi opet.I bijelim na meso.Podize opet.I opet na liniju.Opet u potok.Duboko.Duboko.
Kamenom u meso.A zidovi meki.Kapaju stijenom.A stijena bijela.Stoji visoko.
-Cao picke!
I padam.I dizem se.Popeti se mora.Na liniju bijelu.Stijenom visokom.Nas smo dva.Stotinu je strana.Na stijeni jednoj.A iza stijene stijena ceka.Za rikoset svaki po jedna.
-Cao picke!
Iz potoka.Rukama.Po stijeni vidim.Vir me vuce.Stijena po rukama bode.Vristim.U napad.Adnan.Meni.Ehom.
Odgovara.I glavom u stijenu.Glavom u hrid.Jezikom.Krv.U grafite bojim.A hrid mi na jeziku grafitima vraca.Ocima ka vrhu.Srce ih prati.I ruke bi gore.Al`prepone duboko u potoku vriste.I nazad do njih.Mesom ih dojim.Da meso opet u meso ubode.
-Cao picke!
Meso boli.Crveno place.Ono bi palo.Bijelo mu ne da.Kamenje tuca.Suzama mrvi.Meso bi dole.Kamen mu ne da.
Zeli se mrvit.U pijesak pretvorit.Ribice male na sebi gnijezdit.Jatom se podic.Virove ronit.Prahu se vratit.Bijelim obojit.Nikada vise kamenom ne bit.
-Cao picke!
Idi po bol.Idi kroz meso.Uberi vrelo.Uberi za Bambi.Poderi za Bambi.Krv za Bambi.Krv po Bambi.Polozi Bambi.
Rasjeci Bambi.Mesom u Bambi.Ocnjak u Bambi.Kapaj u Bambi.Milost za Bambi.Nedaj za Bambi.Milost za Bambi.
Krv je za Bambi.Da porodis Bambi.
-Cao picke!
I stijena je mirno kraj linije legla.Vir joj sklupcan kraj nogu cuci.Bijelo je ribicama naikrilo hrid.Meso se mesu usnama dalo.
-Cao picke!
Potok mi prepone jezikom pere.Meso mu moje desni golica.Po krajnicima.Srecom povraca.Ustima potok u usta vraca.Da i meso okusi srecu sto povraca.Meso je mesu najbolji drug.Meso je mesu jedina sreca.
-Cao picke!
Nisu picke.Tako su ih zvali oni sto smo ih puzati naucili.Tako su ih zvali.Oni sto su nam paketice izrucili.
-Cao picke!
Nisu picke.Lezale su mirno znojem zasuskane.Hridima.Meko.Meso nam krile.I lezali smo.Ocrtani bijelim.Sanjali nismo.Mislili nismo.Nismo.Na sutra.Sutra je daleko.Citavu noc daleko.
-Cao picke!
A picke su prave.Picke sto trce.Puzati uce.Picke su prave.Srecom nas doje.Sankice voze.Cestama jure.Paketice nose.Djecu vesele.A djeteta dva.Adnan i ja.
-Cao picke!

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zeljko Komsic,predsjedavajuci Predsjednistva Republike Bosne i Hercegovine

...KOSTUNICI BI BILO BOLJE DA SE BAVI PITANJIMA KOJA SU MU POSAO,ODNOSNO BUDUCNOSCU SRBIJE I NJENIH GRADJANA,ODNOSNO SVOJOM ZEMLJOM,A DA PRSTE DRZI DALJE OD BiH,JER BI MOGAO DOBITI I PO PRSTIMA I PO NOSU I ZATO NEKA NE ZABORAVI KAKO JE ZAVRSIO NJEGOV PRETHODNIK MILOSEVIC...

- 13:54 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-SJECANJE NA SARAJEVO-SLIKE UZASA-2

...A cinjenice izgledaju ovako.Pune dvije godine Jugoslavenska armija je ukopavala artiljeriju oko Sarajeva.
Pripremajuci blokadu grada narucena je studija od saradnika Ekonomskog instituta"Grad pod opsadom"u kojoj su elaborirane sve predradnje potrebne da se jedan veliki grad slomi i pokori.Zahvaljujuci novinarima i urednicima,
privrzenim velikosrpskoj ideji,prosirena je,u avgustu 1991.godine,dezinformacija da Slovenija u Sarajevu deponira nuklearni otpad iz atomske centrale u Krskom.U znak tobosnjeg protesta aktivisti Srpske demokratske stranke su blokirali sve prilaze gradu cine je izvrsena generalna proba kasnijeg oruzanog opkoljavanja Sarajeva.
Pocetkom marta usred grada naoruzani teroristi,financirani od strane te politicke organizacije,su postavili barikade kojim su grad presjekli na pola.Desilo se to na dan objavljivanja referenduma o drzavnom statusu Bosne i Hercegovine na kojem su se dvije trecine gradjana opredijelili za njenu suverenost.Nakon niza ustupaka sto ih je Izetbegovic morao dati liderima Srba barikade su dignute.
Petnaestak dana nakon toga,uz pomoc"Jutela",projugoslavenskog,unitaristickog televizijskog programa sa redakcijom u Sarajevu,rasirena je psihoza pocetka rata.Cilj je bio da se u igru ukljuci Jugoslavenska armija koja je predstavljena kao cuvar mira u gradu.Armiji je tada dopusteno da sa svojim tenkovima izadje na ulice,jer je sklopljen dogovor da njeni i pripadnici bosanske policije zajednicki patroliraju i odrzavaju red i mir.Nakon sto je postignut glavni cilj,legaliziranje uloge JNA kao arbitra,stanje se nakon dvadesetak dana smirilo.
Formalni pocetak rata u Sarajevu zbio se 4.aprila.Datum je namjerno izabran jer je tog dana Bajram,najveci muslimanski vjerski praznik.Taktika je bila da se granatiranjem naselja s najvecom koncentracijom muslimanskog stanovnistva,lakom artiljerijom,posije strah i panika.U isto vrijeme,pred zgradom parlamenta odrzavan je masovni antiratni miting u koji su se ubrzo infiltrirali spijuni armijske tajne sluzbe s ciljem da pomocu,tom prilikom formiranog,"svenarodnog parlamenta"stvore marionetsku civilnu vladu koja bi smijenila legalno rukovodstvo nakon sto JNA,pod opravdanjem da zeli smiriti sukobe,izvrsi drzavni udar.Predvidjeno je hapsenje Izetbegovica i drugih bosanskih politicara.Nakon toga bi"vlada"izabrana na"svenarodnom parlamentu"proglasila prikljucenje Bosne i Hercegovine Milosevicevoj Jugoslaviji.
Medjutim,nista od toga nije ispalo onako kako su cetnici ocekivali.Niti su granate izazvale paniku medju Sarajlijama,niti su se gradjani pred Skupstinom dali prevariti.
Stoga su velikosrbi presli na drugu fazu plana ukljucivanjem snajperista.Rijec je o placenim ubojicama,
profesionalcima,oficirama bivse JNA ili sarajevskim Srbima,zadojenim velikosrpskom ideologijom,koji su sa prozora svojih stanova sijali smrt po sarajevskim ulicama.Armija je u stanove svih aktivista SDS-a ili postavila svoje snajperiste ili predala naoruzanje vlasnicima.Racuna se da je u Sarajevu tokom aprila djelovalo oko sest stotina snajperista ciji je zadatak bio da pucaju i ubijaju sve sto se krece,ljude,zene,starce,bebe u kolijevci,pse,
macke...Mnogi od njih su uhvaceni pa su pred televizijskim kamerama priznali da su bili placeni"po glavi".Na zalost,vecina ovih zlotvora nalazi se i danas na slobodi,jer su velikosrbi pustanje zena i djece sa okupiranih sarajevskih predgradja uvjetovali oslobadjanjem snajperista.
Kada ni serije zlocina snajperista,pracene periodicnim granatiranjem,nisu slomile otpor gradjana Sarajeva,
velikosrbi su se odlucili za krajnje rjesenje.Zauzimanje grada uz upotrebu tenkova,bornih kola i teske artiljerije.Od trinaest sati prvog maja,pa do sest sati drugog maja nije prestajalo bombardovanje grada u kojem su izgorjeli neki vazni gradski objekti kao sto je austrougarsko zdanje poste.Tenkovi su izasli na ulice,a strateski vazne objekte trebali su da zauzmu komandosi JNA,obucavani u Nisu,poznati kao"Niski specijalci".U tim borbama,
vodjenim bukvalno na svim sarajevskim ulicama,cetnici su dozivjeli tezak poraz.Snage branilaca su im unistile veliki broj oklopnih vozila,likvidirali brojne teroriste,a zarobljen je i general Milutin Kukanjac,komandant teroristicke JNA.Spasio se na nacin nevidjen u historiji ratovanja,tako sto je njegova vojska zarobila na aerodromu legalnog
predsjednika Bosne i Hercegovine,Aliju Izetbegovica,koji je tu sletio u avionu Evropske zajednice,vracajuci
se sa pregovora pod patronatom te organizacije.
Naravno,kao i u mnogo slicnih slucajeva,kada je Bosna u pitanju,medjunarodna zajednica je hladno presla preko cinjenice da je legitimni sef jedne evropske drzave uhapsen u sred njenog glavnog grada.Razmjena Izetbegovica i Kukanjca izvrsena je pod patronatom UNPROFOR-a.
Ubrzo nakon toga uslijedile su velike borbe u gradu nakon kojih su daleko slabije naoruzani branioci uspjeli da oslobode gotovo kompletnu urbanu jezgru grada.Jedino sto nisu mogli probiti jesu betonski rovovi koje je strucno,mnogo ranije,postavila JNA.A za to,do danas,nisu imali naoruzanja u vidu protivoklopnog oruzja i artiljerije.
Suoceni sa nepokolebljivom voljom gradjana Sarajeva da brane svoj grad,sa njihovom odlucnoscu i hrabroscu,
cetnici pocinju unistavati grad neprekidnim bombardovanjem iz svih vrsta naoruzanja.Gadjajuci civilne objekte,
stambene zgrade,porodilista,bolnice,pekare,stanice hitne pomoci,spomenike kulture,vjerske objekte i tvornice,
cetnici su od Sarajeva napravili zgariste.Vec sedamnaestog maja,u noci,cijelo je Sarajevo gorjelo kada je cetnicki komandant Ratko Mladic naredio da se grad bombarduje visecjevnim bacacima raketa.
Cjelokupan snimak njegovog glasa dok izdaje naredjenja da se Sarajevo razori uhvatili su specijalisti bosanske policije i taj snimak postoji kao krunski dokaz o nezapamcenom zlocinu ovog zlikovca.
U Sarajevu vise ni jedan dan nije prosao bez mrtvih i ranjenih.Najmanje petnaestak mrtvih uz dva puta toliko ranjenih dnevno.Ta se brojka,medjutim,ponekad penje i na pet stotina,kao u novembru kada je plotunima iz osamnaest tenkova sravnjeno sa zemljom prigradsko naselje Otes.Procjene su da je samo na Otesu tog dana stradalo cetiri stotine i pedeset ljudi,zena i djece u svojim stanovima.
Uprkos ogromnoj koliccini granata ispaljenih na grad(u Sarajevu se smatra"relativno mirnim danom"kada na njegovu jezgru padne pedesetak projektila)i neprekidnom djelovanju snajperista iz dalekometnih pusaka i protivavionskih mitraljeza,cetnici nikako ne uspijevaju da ovladaju Sarajevom,pa cak ni da ga presijeku napola.Nije im pomoglo ni to sto su presijekli sve dotoke tekuce vode u grad,razorili elektroenergetski sistem i prekinuli telefonske veze.
Grad se svakim danom sve vise privikava na ratnu situaciju i sve zesce se brani sa ono malo oruzja sto ima.Pri tome u tom i takvom gradu uspijeva da funkcionira bosanska drzava,clanica Ujedinjenih naroda.
Grad,nevino osudjen na smrt,tvrdoglavo opstaje...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Faruk Boric-POSLIJE BITKE

Uoci prvih poslijeratnih izbora,ljeta gospodnjeg 1996,uz sarajevske ulice bili su,izmedju ostalih,polijepljeni i posteri Sefera Halilovica koji je,u skladu sa politickim stavom da izborima ne treba davati legitimitet dejtonskoj podjeli drzave,porucivao gradjanima:Bojkotujmo izbore!
Preko jednog od tih postera,neko nemastovit je Seferu otpisao:Bojkotuj u Sandzaku,potpuno pogresno aludirajuci da Halilovicev rodni kraj ima veze s politickim programom jednog od najpoznatijih disidenata politike Alije Izetbegovica,u cemu je konkurencija zaista bila zivopisna:Adil Zulfikarpasic,Muhamed Filipovic,Fikret Abdic,pa formalno i Haris Silajdzic...
Dakako,Halilovic uistinu nikad nije bio clan Stranke demokratske akcije,ali je zato optuzen za mnogo ozbiljniju izdaju od puke stranacke:prvi nacelnik generalstaba Armije Republike BiH optuzen je za drzavnu izdaju,i to u jeku rata!Jos tokom jedne od sjednica ratnog Predsjednistva volsebno je rehabilitovan,jer se ispostavilo da se istraga protiv Halilovica zasniva na fabrikatima obavjestajne kuhinje ratnog Sarajeva.Zatim je tiho penzionisan,a pomenute `96.Halilovic je bio tek marginalizirani disident koji se,zbog vlastitih nezasitnih ambicija,sukobio sa mudrim sefom drzave.Tako su Seferovi protivnici javno govorili,dok bi u kuloarima opetovano siktali:Izdajnik!
Tako je i haska optuznica protiv Halilovica(tada federalnog ministra u vladi Alijanse za promjene)za zlocine u Grabovici pocinjene tokom akcije Neretva `93,sizofreno docekana u vaskolikoj bosansko-bosnjackoj javnosti.S jedne strane,sudilo se celniku Armije RBiH,koja je prve godine rata bila cista,iznikla kao prirodni refleks
prezivljavanja jedne drzave i barem jednog naroda u njoj,nastala kao civilizacijski cin odgovora na nacionalsovinisticki program SANU-ovske kuhinje.
S druge strane,oni koji su pretendirali da posjeduju monopol na patriotizam,i pritom partnerima smatrali Momcila Krajisnika i Matu Bobana,halalili su Halilovica kao nezgodnog svjedoka jednog vremena u kojem se pristalo na podjelu drzave,islamizaciju armije i paralelne stranacko-privatne vojne i civilne sisteme rukovodjenja drzavom,sto je Halilovica,izmedju ostalog,i oslobodilo krivice za masakr u Grabovici.
Oslobadjajucoj presudi nacelnika Generalstaba ARBiH radovali su se i oni koji Sefera Halilovica i danas smatraju-otpadnikom.O zaprepastenosti konacnom oslobadjajucom presudom"drugih strana u sukobu",odnosno njihovih politickih nasljednika,bespredmetno je trositi rijeci,ali nije zgoreg reci jos koju o nama.
Jer prica o Seferu Halilovicu dio je epopeje o dobijenim bitkama(referendum)i izgubljenim ratovima(Zeneva,Dejton),
o pocinjenim zlocinima(Grabovica,Vozuca...),o poslijeratnom beznadju u kojem se otvaraju oci i pred otrijeznjene i razocarane na vidjelo izlazi necist koja je casnu odbranu drzave pretvorila u sverceraj,trgovinu teritorijem,privatne klanovske borbe,borbu za islamsku drzavu,odnosno rat protiv(islamskog)terorizma...
Danas,tek 12 godina od zavrsetka rata,dok zapadni svijet panicno strepi on bombaskih napada Bin Ladenovih fanaticnih sljedbenika,a ideolozi zla Milorad Ekmecic i Dobrica Cosic obilazeci osvojene teritorije ponovo prosipaju otrov fasizma,dovedeni smo u situaciju da se pravdamo,peremo i skidamo ljagu nametnute krivice zbog losih odluka nasih lidera,pa se mnogi prokleto pitaju jesu li,boreci se za drzavu,bili na pravoj strani.
Naravno,s razlogom stoji i ona misao da je najlakse biti general poslije bitke.Ali,to je nama nasa borba dala.
("Oslobodjenje")

- 12:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.12.2007.

Status Quo-ALRIGHT

Can`t believe that I`m standing here alone
How you used me like a stepping stone
I`m getting used to not having you around
Leraning to fly now,I`m gaining ground

No way you can bring me down
I`m heading for the good times

Alright,I`ll be alright
I`m moving on,no more hate,no more lies
OK,I`ll be OK
I`m moving on,I`ll live to fight another day
No more,cos now I`ve got my dreams in sight
No more,from now I`m gonna be alright

It`s been a while now,life is such a breeze
You brought me down,brought me to my knees
I was blindfolded,being led astray
I couldn`t see,couldn`t find my way

No way you can bring me down
I`m heading for the good times

Alright,I`ll be alright
I`m moving on,no more hate,no more lies
OK,I`ll be OK
I`m moving on,I`ll live to fight another day
No more,cos now I`ve got my dreams in sight
No more,from now I`m gonna be alright

No more,cos now I`m gonna be
No more,cos now I`m gonna be
No more,from now I`m gonna be alright

Alright,alright
OK,OK...Alright
(Status Quo-"IN SEARCH OF THE FOURTH CHORD",2007.)

- 11:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Damir Avdic-Graha-NA KRVI CUPRIJA

-Sta je bilo?
-Gotovo.
-Nisam cuo pucanj.
-Nisam pucao.
Adnana sam upoznao u vojsci.Dovela ga racija.Godinu dana poslije mene.Samo ja sam bio dobrovoljac.Nisam imao kud.Od svih ljudi na liniji prisao je meni.Rekao je...
-Sta ima prijatelju...
Bio je deset godna stariji od mene.Pisao je knjige.Nijednu nije objavio.Nesto zbog rata.A nesto sto ga je bolio kurac.Mislio sam da u raciji zavrse samo picke.A onda su doveli njega.I tako sam nasao prijatelja.Iz grada.
-Grad.Pisaj ga.Tu ti je najveci okot seljakotine.Zato ruze ovdje imas samo u cvjecarama.
Kad smo se vratili s linije posao je sa mnom u kolektivni smjestaj.Da upozna Arifa.Cutao je deset minuta.I otisao.
Vratio se sutradan.Rano ujutro.
-Ponesite sto je vase.
Ponijeli smo.U stan.Dvije ulice daleko od njegovog.Zivio je s roditeljima.
-Ciji je ovo stan?
-Vas.
Vise nisam pitao.Stan je bio namjesten.Dvosoban.Mislio sam da nam je nasao stan kako bi i on imao negdje boraviti,ali nije.Ni danas.U stanu je Arif.Uci.Ja i Adnan smo svuda.Naucili smo puno.Ja rano,on napisao.Da sam to procitao"prije tri hiljade godina"mislio bih da je lud.Ovako znam da nije.
-Cime si ga ubio?
-Cumurkom.
-Cumurkom?
-Velikom.
-Otkuda ti cumurka?
-Nas`o sam je u podrumu.
-A paketic?Jel`ga imao sa sobom?
Dao sam mu paketic.Koka.Ulazila je u grad s konvojima iz Hrvatske.S unproforom.S bilo kim.Bila je u fazonu.I bila je puno skuplja od trave.I bila je gudra.Prava gudra.A gudra je ilegalna.A sve sto je ilegalno ne moze imati zakonskog vlasnika.A sve sto nema zakonskog vlasnika ima se pravo uzeti.I uzimali smo.Nismo pitali.Nismo se predomisljali.Kasno su nas skontali.Mi se nismo furali.Na silu i utoku.Mi smo koristili.I silu i utoku.Furali smo furace njihovom furkom.A onda smo im jebali majke i sestre.I guzili im picke.Tada nisam mislio na ruze.Tada sam mislio na Drinu.A poslije sam mislio na Arifa.On je ucio.On nije znao.Brinuo je za brata na liniji.A brat nije bio na liniji.Brat je bio linija.A svi su htjeli kroz liniju.I brat je morao stalno popunjavati liniju.I grijehom i zlatom.Ali nikad ruzom.Ruzu je hranio curicama.S njima je docekivao policijske sate u hladnim haustorima.Dojio ih je mekom travom.Pazio da ne polete.I vracao ih kuci neuprljane.I ostavljao ruzu kod njih.Brat je znao da vani ceka Drina.Dovodi mu nove furace.Nada se da ce mu skvasiti ruzu.Ali pustinja se ne kvasi lako.Zamece stope.Guta tijela.Upija.Jebe i pozlacuje.Ne dira milost.Ne trazi milost.Nudi se sama.Pustinja zna.Samo tako izrasce hrid prije Arifa.

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-SJECANJE NA SARAJEVO-SLIKE UZASA-1

Kada covjek,nakon blizu tri stotine dana provedenih u sarajevskom paklu nastoji da racionalizira sve sto mu se u tom periodu desilo shvati svu uzaludnost takvog pokusaja.U Sarajevu je svaki dan isti.Tu su se odavno prestali odredjivati
dani u sedmici,datumi,cak i mjeseci.Jedino mjerenje vremena su jos godisnja doba.Od petog aprila 1992.godine
nije prosao niti jedan dan u kojem na grad nisu padale cetnicke granate koje su uvijek izazivale smrt,ranjavanje,
rusenje,pozare...
Kada napustite taj grad i zatvorite oci,pred vama samo promicu sliku uzasa koje je nemoguce sistematizirati,
razdvojiti na vise ili manje upecatljive.Pogotovo ih je nemoguce poredjati hronoloski.Dok su telefonske veze,prva tri mjeseca rata,jos radile,mnogi prijatelji iz razlicitih zemalja su me zvali i pitali sta se to desava u Sarajevu i sa Sarajevom.Svakom sam odgovarao isto.Molio sam da me postede opisa situacije u paklu u koji je pretvoren moj rodni grad.Ionako mi ne bi vjerovali.Kao sto i ja sam ne bih vjerovao da je sve to,bas tako moguce na bilo kom dijelu planete.Da se sve ne desava u mom gradu,u mojoj,tako reci,kuci.
A mogao sam im o svemu govoriti.O zeni,mojoj komsinici,sezdesetprvo godiste,kojoj je geler minobacacke granate prosao kroz sljepoocnicu dok je bila na kucnim vratima.O njene dvije djevojcice koje su satima nakon toga pokusavale da probude majku.O mom drugom komsiji Hamedu,vlasniku najstarijeg kamiona u gradu koji je"glumio"u mnogim filmovima.Sahranjeno mu je samo truplo,jer mu je granata raznijela glavu na molekule.O glumcu Nerminu Tulicu kome su geleri otkinuli obadvije noge do kukova.Zbilo se to na prvi rodjendan njegove kcerke.Dva mjeseca kasnije rodila mu se druga.O imamu Begove dzamije koji je u jednom djelicu sekunde izgubio zenu i tri kceri.O dvoje djece koji su poginuli jedno pored drugog.Prvoga je raznijela granata,a drugog su usmrtile kosti prvog.O covjeku koji lezi na cesti drzeci u lijevoj svoju desnu ruku koju mu je cas ranije otkinuo metak protivavionskog mitraljeza.O beskrajnoj tuzi u ocima oca koji sahranjuje svoju sedmomjesecnu bebu.O izbezumljenosti djece koja ne znaju sta je zivot izvan podruma i koja nisu saznala sta znaci zaspati u tisini.Bez granata.O strahu zivotinja koje cvile pred haustorima moleci da im neko otvori,jer instinktivno osjecaju da je unutra sigurnije.O urlicima zivotinja iz zooloskog vrta koje su umirale od gladi jer ih nije imao ko nahraniti.Ni cime...
Ili,mozda,o masovnim stradanjima.O tome kako je cetnicima najdraza meta kada se ljudi skupe u velikom broju na jednom mjestu.Kada granate precizno ispaljuju na redove za kruh,vodu,humanitarnu pomoc...Kako su im posebna poslastica granatiranje groblja u vrijeme dzenaza.Cesto se dzenaza ili sprovod jednom pretvori u posljednji ispracaj njima desetorici.
Ili,mozda,o onom sto sam licno dozivio.Kada su ljudi iz Gradske skupstine napravili izlozbu mojih karikatura u centralnoj,glavnoj ulici desetak posjetilaca je poginulo i dva puta toliko ranjeno.Granata je pala bas u vrijeme kada su napustali improviziranu galeriju,nekadasnji salon namjestaja.Bio sam u smjeni u redakciji"Oslobodjenja" kada se pod strahovitom paljbom cetnickih tenkova srusila prva od dvije poslovne zgrade te novinske kuce.Zestina urusavanja zgrade je bila takva da sam pomislio:"Zasto je ovaj grad toliko kaznjen.Pored sve sile topova,tenkova,monobacaca,
sada jos i zemljotres".Mozda o tome kao su mi cetnici,tacno na rodjendan,dvadesetog oktobra,srusili kucu...
Cak i mi koji smo imali informacije o tome da ce cetnici napasti Sarajevo i potpuno svjesno ostali u gradu,bili smo zaprepasteni surovoscu s kojom su se lesinari obrusili na grad.Svaki stanovnik Sarajeva prosao je faze od straha koji granici sa ludilom,pa do iste takve hrabrosti i na koncu do potpune ravnodusnosti prema svojoj smrti i zivotu.U Sarajevu jedna cigareta kosta vise nego ljudski zivot.Mnogi,naravno,nisu izdrzali konstantno prisustvo smrti u svojoj neposrednoj blizini,rijeke krvi koje se svakodnevno slijevaju sarajevskim ulicama.Stoga je u gradu mnogo ljudi koji su poremetili pamecu.
Da li bi slika sarajevskog kosmara bila uvjerljivija ako bi se pominjale njegove spaljene dzamije i crkve,muzeji i spomenici.Nazalost,ne postoje rijeci kojima bi se mogao opisati osjecaj Sarajlije ili covjeka koji voli Sarajevo kada vidi poruseni Vratnik ili Bistrik,sprzenu Bas carsiju,staru gradsku Vijecnicu u plamenu,olimpijsku sportsku dvoranu
"Zetra"pretvorenu u zgariste,presahle sarajevske cesme...
O Sarajevu se,medjutim,moze govoriti i na drugi nacin.Iako pod stalnom paljbom granata i izlozeni neprestanom ubitacnom djelovanju profesionalnih ubojica,snajperista,Sarajlije nisu dopustile da se u njihovom gradu ugasi zivot.
U takvoj situaciji sarajevski glumci su izveli pet pozorisnih premijera,muzicari snimili veliki broj patriotskih pjesama,
mladi filmski umjetnici su snimili dokumentarne zapise o stradanju grada i sacinili nekoliko video spotova koji ne zaostaju kvalitetom za standardima onih nastalih u najoptimalnijim uvjetima velikih svjetskih studija.Pisci su napisali,a stampari odstampali niz novih knjiga,stvorenih u ratu,od kojih su dvije antologijske:"Rjecnik bosanskog jezika"Alije Isakovica i"Ekonomski genocid nad Muslimanima"Mustafe Imamovica.Odrzano je na desetine likovnih izlozbi,a neki sarajevski umjetnici,skulptori,izumjeli su novu likovnu podvrstu:kreiranje skulptura od ostataka razbijenih stakala i fasada i minobacackih gelera.Pisci su odrzavali svoje recitale u rovovima,na prvim linijama odbrane grada.Svaki dan u Sarajevu bi izasla dva dnevna lista"Oslobodjenje"i"Vecernje novine",na najrazlicitijem papiru i formatu,te nekoliko periodicnih magazina i casopisa,od koji su neki pokrenuti tokom rata.
Redovno je emitiran radio i televizijski program.Sarajevski ljekari spadaju u red najvecih heroja i njima ce se posvecivati cjelokupna poglavlja buducih medicinskih udzbenika.U sarajevske bolnice,koje su kao i svi drugi objekti neprekidno pod paljbom,kao na tekucoj vrpci stizu teski ranjenici i bolesnici.Svakom od njih pruzena je zadovoljavajuca zdravstvena pomoc,iako u bolnicama nema dovoljno lijekova,zavoja,cak ni struje i vode,a ljekari su se,izmedju ostalih stvari,potpuno odrekli spavanja.Porodi se vrse u srednjovjekovnim uvjetima jer su barbari sa brda,jos pocetkom rata,razorili gradsko porodiliste.Uprkos tome,Sarajevo je svo vrijeme rata dobijalo nove,zdrave
stanovnike.
Iako u Sarajevu nema struje,vecina njegovih gradjana se naucila elektricarskom zanatu.Radio i televizijski program ljude prate i prikljucuju sijalice pomocu akumulatora iz automobila koji su im ionako nepotrebni.Grad mjesecima nema tekuce vode,ali se u Sarajevu odrzava licna higijena tako da nije bilo vecih epidemija.Dugi redovi pred Pivarom,koja posjeduje vlastiti izvor vode,Sarajlije sa kanistrima u ruci koji tako riskiraju da ih pogodi granata(sto se vise puta i dogodilo)svakodnevna su pojava.Nova ratna vjestina je kako od tako male kolicine vode odrzavati licnu higijenu,kuhati,oprati posudje,odjecu i ocistiti kupatilo.Stare Sarajke su postale velemajstori u spremanju raznovrsnih specijaliteta od rize i makarona,jedinih prehrambenih artikala kojih u gradu ima u dovoljnim kolicinama.Od rize se pravi i rakija,a u kafanama koje rade"iz inata"moze se jos uvijek cuti stara bosanska sevdalinka...
I to je slika Sarajeva,njegovog,cini se,neunistivog duha.
Svaka od ovih slika,uzete pojedinacno ili sve zajedno,govori o nevidjenom stradanju grada i ljudi.Ali nedovoljno.
Stoga je najbolje o Sarajevu govoriti bez emocija.Samo redjanjem golih cinjenica moguce je shvatiti razmjere tragedije tog grada...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")

- 10:04 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Ivan Sarcevic-JAVNO (NE)MISLJENJE

U nas se cesto i neutemeljeno poziva na javno misljenje,fragmentirano,sektorijalno,podijeljeno na bezbrojne javnosti i-konfliktno,bas kao i nase drustvo:od carsijske do medijske,od zaplotnjacke do otvorene,od individualne do kolektivisticke javnosti.
Javno misljenje u nas se najcesce svodi na dva oblika.Jedno je zakulisano,tracersko,ono koje svoju snagu crpi iz orobljavnja dostojanstva i privatnosti osobe.Drugo je tzv.volja naroda(etnicke i religijske zajednice)ili"politike stranke",sto je u konacnici plebejsko,mitolosko i ideolosko misljenje.Stovise,tu nema govora o nekom misljenju nego vise o raspolozenju-dirigiranom,grupnom ili masovnom.Odatle se ne samo pojedinci nego skupine,stranke,citavi sustavi i kolektivi ravnaju prema diktatu svoga raspolozenja a ne prema logickim,etickim ili vjerskim uvidima i nacelima.
Javnost i njezino misljenje trebali bi biti kontrola i stimulans,kako vlasti,tako i svih centara moci koji su zaduzeni za promoviranje jednakosti i slobode svih ljudi(A.Nuhanovic).Nazalost,snaga nasih javnosti ne pociva toliko na moralnosti i kompetenciji pojedinaca ni struktura koliko na njihovoj potkupljivosti i ekonomskoj moci da vladaju svim,pa i informacijskim prostorom.
Danas se uznosito govori kako je proslo vrijeme komunizma u kojem je vladala cenzura.Ipak,danasnja sloboda misljenja i rijeci je mnogo vise (auto)cenzurirana nego sto se hoce vidjeti-unutar"vlastite"javnosti,vlastitoga kolektiva, vlastitih novina(medija),vlastitih crkava i vjerskih zajednica,obrazovnih i akademskih institucija.I dok se prema sebi i svojima postavljamo s autocenzurom,s ljubavlju bez istine,dotle nema nikakve cenzure,cak ni elementarne odgovornosti za rijec u odnosu prema drugima:dopusteno je,pa i pozeljno,izmisljati neistine i mrziti ih.Laz i kritizerstvo prema drugima,a pristrana ljubav i odsutnost samokriticnosti prema sebi i svojima,matrica su stvaranja nasega javnoga (ne)misljenja.
Posebno su se na dva mamca uhvatile udice nasih aktualnih javnih diskursa,na mogucnost novoga rata i na Kosovo.U stvari,opet je dirigirano raspolozenje potisnulo stvarno misljenje.Kriza moze biti i gora,incidenata mozda i bude,ali oruzanog sukoba tesko da ce biti.To je sredstvo zastrasivanja i pristanak radikalima koji bi to i htjeli.Oni ionako lesinarski zive na konfliktima.
Sto se tice vezanja Kosova s Republikom Srpskom,ono je samo obrnuta propaganda i strategija onoga sto oko Kosova stoljecima traje.Srpska je politika,osobito desetljecima prosloga stoljeca cinila sve da Albancima oduzme autonomiju i tako je ucinila da su oni prakticno postali autonomni.Politika za autonomnu drzavu Republiku Srpsku sada to cini obratnim putem i opet svim sredstvima.I kao sto je u prosloj drzavi od ugrozenih Albanaca u dobroj mjeri proizvodila nacionaliste(separatiste)i svim drugim servirala da su opasniji cak i od prljavih kradljivaca Roma i ustasoidnih Hrvata,sada uzima ulogu zrtve i ugrozenosti,pri tome ne samo nijecuci zrtve drugih,nego proglasavajuci te zrtve krivima.
Sve u svemu,hoce se konstruirati javno misljenje(raspolozenje),od Banja Luke do Putina,da je nemoguce zivjeti zajedno,osobito ne s Bosnjacima.Tako se od zajednistva i prisilne integracije kao sredstva hegemonije na Kosovu i sire,kako je i poceo zadnji rat,doslo se do separacije i getoizacije kao mjere opstanka.Srpska politika se prometnula u svoju vlastitu negaciju.
Ako u konfliktu protivnici zadobivaju karakteristike onoga drugoga,ipak danasnjoj srpskoj oligarhiji Republika Srpska
ne moze biti kompenzacija za Kosovo,niti Srbi mogu biti Albanci.Ne samo zbog prisutnosti veceg broja nesrba u RS-u nego sto ima Srba na Kosovu,nego zbog velikog broja Srba sto zive izvan te nove"kosovske republike",dakle u Federaciji.Tako se i ovdje vidi suludost srpskog autizma.Od imperijalisticke memorandumsko-milosevicevske brige za Srbe na svakom pedlju"srpskih zemalja",doslo se do prakticne negacije Bosne i Hercegovine i kao zemlje Srba,do ponistavanja svega sto nosi pridjev bosanski.Zato za njih vise nema bosanskohercegovackih Srba.Imaju samo srpski Srbi.
Svim nasim javnostima,a politicko-nacionalna je dominantna,ostaje pitanje hoce li svoje misljenje i djelovanje nametati kroz strah novim ratom i zastrasivanjem kosovskim slucajem,dakle hoce li naturati prisilno zajednistvo s hegemonijom jednoga naroda ili geto-separaciju iskljucivosti i cenzure opet u dominaciji samo jednoga naroda.
("Oslobodjenje")

- 09:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jovica Acin-"MESO S DUSOM"

Prelaz iz paganstva u monoteizam,od mita u religiju,odigrava se prvenstveno na zrtvenoj ravni.Po Valteru Benjaminu,mitsko zrtvu iziskuje,bozansko je uzima.
Nije bilo koja zrtva temeljna za nasu kulturu.Temeljna je i predvodeca tek ona koju prinosi covek mesozder.
Mesozderska zrtva je,kako Derida dalje komentarise Benjamina,neophodan element u ustrojavanju strukture subjektivnosti kao intencionalne.Postoji i medjusobno privlacenje izmedju mesozderske zrtve i svih oblika kanibalstva(koje ne mora biti samo simbolicko),privlacenje koje,u slucaju simbolickih i jezickih poriva,sazdajuci komunikativnu zajednicu,strukturira intersubjektivnost,na primer kod ljubavi,zalosti,sisanja.Ukratko,jesti od mesa je racun i kamen temeljac subjekta.

U biblijskom tekstu,prva odluka starozavetnog Boga da prestane sa ubijanjem svega sto zivi pada,u KNJIZI POSTANJA,kada mu je Noje-u znak zahvalnosti sto je od opsteg potopa i zatiranja svih koji zemlju napunise bezakonjem spasao njega i njegove najblize-ponudio zrtve paljenice,mali holokaust od ciste stoke i ptica cistih.
Imajuci u vidu da je pravedni Noje,po Bozjem nalogu,sa sobom u smolom zatopljenom kovcegu poveo samo
po musko-zenski par ptica i stoke po raznim vrstama njihovim,to je zrtvovanje moglo znaciti jedino istrebljenje.
Holokaust,svespaljivanje:zrtvovane su odredjene vrste ptica i stoke zauvek.Godilo je to Gospodu,miris ugodni svespaljivanja.Pa ipak:nece,kaza u srcu svom,vise ubijati..Bez obzira sto bozansko obecanje nece odrzati u svim prilikama,otkrice svoje opredeljenje za zabrane.Tako su zrtvovanje i zabranjivanje simbolicki povezani istom logikom.I posto su mu ponudjene zrtve paljenice,pokazujuci na dugu u oblacima kao znak zaveta izmedju njega i zemlje,da zatiruceg potopa vise nece biti,Bog oglasava svoju prvu zabranu,prehrambenu:"Ne jedite mesa s dusom njegovom,a to mu je krv."
Iako apsolutnih nevernika gotovo da nema,spadam medju one koji zasad dovoljno ne veruju,i tako sa strepnjom
pokusavam da razumem sta bi navedena epizoda iz biblijskog teksta,koja zblizava i,u isti mah,razdvaja zrtvovanje u ognju i zabranu jedenja mesnog tela s dusom,mogla znaciti,mimo svake prevrtljivosti,pocev od iskustava logorskog sveta.Nailazao sam na mnoga kanonska i laicka tumacenja epizode,ali nijedno nije,pred mojom strepnjom,moglo izdrzati tu vrstu,otkako je logorski svet stvoren,neophodne interpretativne probe.I ja naslucujem tek neke od njenih visesmislenih elemenata.Logorska iskustva vezana za zrtvovanje i za ziva i mrtva tela postala su nesavladiva prepreka biblijskom tekstu.
Preobrazavaju se,najpre,pojmovi cistog i necistog,kakve uz izvesne protivrecnosti pretpostavlja biblijski tekst.
Menja se,potom,i njegov sredisnji pojam,pojam svetog.
Zivo i nezivo je izjednaceno.Kakva razlika tu postoji izmedju zivog tela,tela s dusom,i mrtvog tela,bez duse,
zapravo ne-tela?Sada su oba otpadak,iskljuceni s teritorije cistog.I oba su podjednako zrtvena supstanca.Ljudski les,prokletstvo Svemoguceg,nesto je prljavo,ne sme se dirati.Tek ce ga vatra ili zemlja procistiti.Tu pocinje holokaust.Les,netelo,samo je prelazna materija izmedju"mesa s dusom"i teritorije pepela,kostiju,ociscene
teritorije.Sve je to jedinstven proces tehnologizovan u istrebljivackim logorima,u ogromnom simbolickom zrtveniku.Srediste zivota postao je les;logorski svet je njegov kult,mesto obozavanja.Zrtvuje se ono sto se obozava.No,za razliku od drevnih vera,sada zrtvovanje vise nije obred zahvalnosti ili umilostivljenja,nije obred putem kojeg se cistimo,bivamo nevini.Sada,kao u slucaju Hristovog samozrtvovanja,moramo primiti greh,prihvatiti nasilje.Ne jedemo meso s dusom njegovom,vec ga,kultom lesa,najpre oslobadjamo duse.Logorski svet,
izmestajuci tradicionalni smisao zrtvovanja i prehrambenih propisa,nije ljudozderski nego-mrtvozderski.Sve zabrane su prekrsene;pa ipak,polazeci od preobrazenih pojmova,sacuvane.Biblijski tekst se ne ostvaruje,niti tumaci;on je MUTIRAN.Takav je i u njemu prisutni Bog.Nije vise prevaran niti surovo lakomislen.Sada cvrsto obecava i cvrsto ispunjava.

U logorskom svetu se bukvalno jede od ljudskog mesa,ali ponekad to i ne znamo.David Ruse iznosi kako je u tankoj logorskoj supi isplivala ljudska vilica.Utvrdjeno je da su se logorasi hranili najmanje mesec dana mesom leseva.Kuvarski kapo je prodavao meso na drugoj strani.No,ljudsko meso je,u logorskom svetu,ipak,neko meso,i Ruse je spreman da se kladi da su mnogi logorasi zazalili zbog otkrica.Mesnu corbu ionako nikada nisu dobijali,a
posto je kapo uhvacen i obesen,izgubili su i"hranjivu"strvinarsku supu.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 08:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 01.12.2007.

Bruce Springsteen,"Big Boss"-LONG WALK HOME

Last night I stood at your doorstep
Trying to figure out what went wrong
You just slipped somethin`into my palm
Then you were gone
I could smell the same
deep green of summer
Above me the same night sky was glowin`
In the distance I could see the town
where I was born

It`s gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
A long walk home

In town I passed Sal`s grocery
The barbershop on South Street
I looked into their faces
They were all rank strangers to me
The veterans`hall high up on the hill
Stood silent and alone
The diner was shuttered and boarded
With a sign that just said"gone"

It`s gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
It`s gonna be a long walk home

Here everybody has a neighbor
Everubody has a friend
Everybody has a reason to begin again

My father said"Son,we`re
lucky in this town
It`s beautiful place to be born
It just wraps its arms around you
Nobody crowds you,nobody goes it alone.
You know that flag
flying over the courthouse
Means certain things are set in stone
Who we are,what we`ll do
and what we won`t."

It`s gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
It`s gonna be a long walk home

It`s gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
Hey pretty Darling,don`t wait up for me
Gonna be a long walk home
It`s gonna be a long walk home

It`s gonna be a long walk home
(Bruce Springsteen-"MAGIC",2007.)

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Andrija Tunjic-VELIKOSRPSTVO KAO PROGRAM I BOLEST

Povijesne analize-KNJIGA"VELIKOSRPSKI NACIONALNI PROGRAMI,ISHODISTA I POSLJEDICE"

Sudjenje cetnickom vojvodi Vojislavu Seselju u Haagu za zlocine nad nesrpskim narodima u drzavama nastalim na podrucju bivse Jugoslavije jos jednom je ne samo zaprepastilo sve koji su culi njegovu tezu o jednom narodu,
srpskom,koji je medjusobno zaratio iz vjerskih pobuda,nego i potvrdilo da Seseljevo cetnistvo i velikosrpski sovinizam pocivaju na tezi"Srbi svi i svuda"Vuka Karadzica,oca srpskog jezika.Taj Seseljev stav oblikovan u izjavi iz doba rata:"Sovinisti jesmo,mrzimo Hrvate,sta je tu fasisticko?",nije samo njegov i nije od jucer.On je utkan u projekt Velike Srbije koji od njegova pocetka velikosrbi pokusavaju realizirati.Kada se javlja,u sto se pretvorila i kako se sve manifestira ideja o Velikoj Srbiji tema je knjige"Velikosrpski nacionalni programi,ishodista i posljedice"
povjesnicara Ljubomira Antica,koju su objavili nakladnici Golden marketing-Tehnicka knjiga u Zagrebu.
U toj knjizi Antic analizira velikosrpske programe,uzroke njihova nastanka i posljedice koje su ostavili ne samo na Srbima susjednim narodima nego i na srpski narod u cjelini.Razlazuci i podastiruci cinjenice-programe i njihovu primjenu-autor dokazuje da su svi velikosrpski programi zasnovani na zemljopisnom sirenju i srpskoj hegemoniji,
odnosno na tezi da svi Srbi moraju zivjeti u jednoj drzavi.Knjiga slijedi kronologiju nastanka velikosrpskih programa.
Pocinje idejom o sirenju Srbije,koju je 1783.prvi iznio Dositej Obradovic.Pripremna faza i razrada traje do 1844.i pojave"Nacertanija"Ilije Garasanina,koje je prvi velikosrpski projekt sto ce kroz povijest dozivljavati modifikacije,ali one nikad nece odustajati od realizacije Velike Srbije.
Na"Nacertanije"se nastavlja projekt"Srbi svi i svuda"Vuka Stefanovica Karadzica,a slijede programi Djordja Nikolajevica,zagrebackog lista Srbobran i clanak Nikole Stojanovica"Srbi i Hrvati"iz 1902.,zatim Memorandum Ljubomira Stojanovica i Aleksandra Belica"Savremeno srpsko nacionalno pitanje",pa program Srpskog kulturnog kluba i Srpskog glasa,Moljevicev Elaborat o homogenoj Srbiji i Elaborat Cetnicke Dinarske divizije te na kraju Memorandum SANU-a.Nijedan od tih programa ne odstupa od temelja koje je udario Garasanin ni od Karadzicevog"Srbi svi i svuda",koji je 1849.u Becu tiskan kao prvi dio knjige"Kovcezic za istoriju,jezik i obicaje Srba sva tri zakona"u kojem pise da Hrvati zive samo"na ostrvima"gdje se govori"jezikom malo drugacijim od srpskoga"."Doista Karadzic neobicno shvaca identitet:on drzi da Srbi mogu biti i oni koji se tako NE ZELE ZVATI,
koji su DRUGE VJERE kao vazne razlikovne cinjenice te oni koji jos i`mrze`Srbe",pise Antic.
Bi li velikosrpski projekt ikad zazivio da Karadziceve ideje nisu pale na plodno tlo medju obrazovanim srpstvom,a poslije jugoslavenstvom kao inacicom velikosrpstva u dvije Jugoslavije?Na to pitanje Antic odgovara:"U svakom slucaju moze se ustvrditi da je Vuk Stefanovic Karadzic rodonacelnik velikosrpske ideologije i da ce velikosrpski programi koji ce nastajati nakon`Kovcezica`kao polaziste uzimati njegove teze".A Ivo Banac zakljucuje:"Karadzic je stvorio suvremenu srpsku nacionalnu ideologiju,kojoj je cilj asimilirati veliku vecinu katolickih Hrvata i bosanskih muslimana,ciji su govori srodni stokavskim subdijalektima kojima govore".Da bi ostvarili zamisljenu Veliku Srbiju,
velikosrbi se moraju ujediniti."Najsnaznija misao ujedinjenja Srba su tri faktora:crkva,drzava i narodne pjesme i gusle",pise zagrebacki Srbobran potkraj 19.stoljeca.Okosnicu velikosrpskih programa cinili su mitomanstvo,
obogotvorenje srpstva,laz,glorifikacija srpskog junastva i oruzja,ljubav prema uniformi,a ponad svega megalomanija.Pokazujuci psihijatrijske dosege megalomanije,Antic spominje knjigu"Odlomci iz istorije Srba"
(Beograd,1872.)M.S.Milojevica u kojoj on pise gdje su sve Srbi zivjeli.Jedne su iz Kine potisnuli Kinezi i oni su se naselili u"danasnju Sibiriju"odakle"naselise zemlje oko Kaspijskog,Azovskog i Crnog mora te zemlje u Armeniji,
Rusiji i Njemackoj,a djelomicno i u Svedskoj,Belgiji i Francuskoj".Druga grana"bila je potisnuta u Malu Aziju"odakle je dosla na danasnji Balkanski poluotok iz kojeg"krenu zatim dalje u danasnju Austriju i Germaniju,gdje vec naidje na druge Srbe isto kao i na Crnom moru".Treca grana Srba"bijase potisnuta iz Indije...i podje u danasnju Afriku,
gdje zauzme nova sjedista...Jedan sasvim maleni dio ove grane Srba podjarmi i opljacka Rim pod imenom Vandala i zatim ga nestade".Ni Srpska pravoslavna crkva u tome ne zaostaje.Pravoslavni pop u Karlovcu Nikola Begovic 1877.u knjizi"Historija srpske crkve"pise:Ja sam si o tome nacistu,da su Srbi primili krscanski nauk iz usta samih apostola Andrije i Pavla".Kad se tako misli,nikog ne cudi slijedeci poetski uradak:"NEBO JE MODRE SRPSKE BOJE/NA NJEMU STOLUJE SRBIN BOG/DO NJEGA ANDJELI SRBI STOJE/I DVORE SRBINA BOGA SVOG".
Sve je to utjecalo na velikosrpski mentalitet koji svoju buducnost vidi u opreci sa suvremenim svijetom,u"uzdizanju primitivizma".Radovan Karadzic je u vrijeme rata u BiH ustvrdio:"...Mi smo vrlo cesto i gradove dozivljavali kao zatvore".U jednoj pjesmi napisao je:"SPUSTIMO SE U GRADOVE/DA BIJEMO GADOVE/VUKSANE,BLAGDANE/
LEPO TI JE IME".
Radovanovu prezimenjaku Vuku uzor je covjek"koji ima zdrav narodni razum",sto je blisko srpskom vjerovanju o barbarogeniju,pise Antic.Barbarogenij bi se ukratko mogao opisati kao VERA U DEKADENTNI KARAKTER ZAPADNE CIVILIZACIJE,na jednoj i NEISKVARENU(balkansku,slovensku tj.slavensku)PRIRODU,na drugoj strani,
misli srpski povjesnicar Predrag J.Markovic.Velikosrpskom mentalnom sklopu,na cemu osobito inzistira Antic,nije odoljela vecina Srba u Hrvatskoj i BiH niti elita srpske kulture,knjizevnici Dobrica Cosic,Matija Beckovic,Momo
Kapor,Antonije Isakovic,Dragan Komnenic,Miroslav Toholj,Rajko Petrov Nogo,slikar Milic od Macve,"vizantolozi"
Milorad Pavic i Milovan Vitezovic te mnogi drugi.
Anticeva knjiga izvrsno oslikava stanje srpskog mentaliteta"odnjegovanog"na junackoj deseterackoj pjesmi i na velikosrpstvu.Ne nudi samo odgovor na pitanje:mogu li se Srbi odreci velikosrpstva?Odreci se velikosrpstva znacilo bi odreci se velikim dijelom Vuka Stefanovica Karadzica.
("Vjesnik")

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • rokenrol

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se