Midhat Ajanovic-Ajan-ODBRANA GRADA-SAMI PROTIV SVIH-1
Nema nikakve sumnje da je Alija Izetbegovic,legitimni predsjednik Bosne i Hercegovine i neupitni lider Bosanskih Muslimana,pokazao politicku nezrelost u barem dva pitanja.Vjerovao je da je moguce postici nekakav kompromisni dogovor sa Jugoslavenskom narodnim armijom i bio ubijedjen da zapadni svijet,na celu sa Sjedinjenim Drzavama,nece dopustiti genocid usred Evrope,na kraju dvadesetog stoljeca.Jugoslavenska je armija,medjutim,vec odavno bila zadojena cetnickom ideologijom i stavljena u sluzbu stavaranja Velike Srbije,a Zapad je jos jednom potvrdio da ne drzi mnogo do nacela koja je sam proklamovao.
No,veliko je pitanje sta je Izetbegovic mogao uciniti sve da se u ove dvije stvari drugacije politicki odredio.Na drzanje Zapada ionako nije mogao utjecati,a na druge svjetske faktore,poput islamskih zemalja,na primjer,nije se mogao osloniti izmedju ostalog sto one nemaju takav globalni znacaj koji bi mogao osigurati pomoc Bosni i Hercegovini.S druge strane,sve da je uloga JNA pravilno procijenjena nije bilo mogucnosti,ni teoretskih,da se organizira sila kadra da se suprotstavi toj mocnoj masineriji koja je prakticki okupirala Bosnu i Hercegovinu mnogo prije pocetka rata.U Bosnu i Hercegovinu,u kojoj je i inace bila najveca koncentracija jedinica i naoruzanja jugoslavenske vojske,dovodjene su sve jedinice koje su napustale Sloveniju,Hrvatsku i Makedoniju.Cijela Bosna i Hercegovina bila je pretvorena u veliki vojni objekt sa kasarnom u prakticki svakom selu.
Armija je kontrolirala sve vaznije komunikacije cime je onemogucavala dotok oruzja za branioce i istodobno naoruzavala bosanske Srbe.
Prvi sukobi u Bosni i Hercegovini poceli su jos 1991.kada su pojedine jedinice JNA pravile,pod firmom"redovnih vjezbi",velike pokrete s namjerom da zauzmu strateski vazne polozaje i kojom su prilikom nailazili na otpore,
osobito Hrvata i Zapadnoj Hercegovini.Prvu oruzanu akciju JNA je izvela u hrvatskom selu Ravno u Istocnoj Hercegovini kada je masakrirano civilno stanovnistvo.Krajem 1991.pocinju oruzani sukobi u Bosanskom Brodu i drugim mjestima u Bosanskoj Posavini koja je bila pretezno naseljena Hrvatima,ali su cetnici te teritorije morali zauzeti kako bi osigurali strateski vazan koridor koji povezuje Beograd sa okupiranim dijelovima Hrvatske.
Zbog tog koridora stradali su brojni Muslimani u Bijeljini,mjestu na bosanskom sjeveroistoku,gdje je pod komandom teroriste i ratnog zlocinca Zeljka Raznatovica Arkana izvrsen masakr nad civilima pocetkom 1992.
godine.Nakon visednevnih sukoba Srbi su okupirali i Kupres koji je imao mijesanu srpsko-hrvatsku nacionalnu strukturu,a potom su se redali napadi na gradove i masakri nad civilima.
U mjestima gdje su Srbi bili vecina,pomocu policijske represije,logora,mucenja i silovanja,protjerani su svi ili vecina Nesrba.Uz stravicna razaranja i masovne likvidacije stanovnistva,zauzeti su gradovi sa muslimanskom vecinom u istocnoj Bosni:Foca,Vlasenica,Bratunac,Rogatica,Visegrad i Zvornik.Po istom principu,prvo razaranje grada,a zatim teror nad stanovnistvom,s ciljem njegovog etnickog ciscenja,u srpske ruke pali su i gradovi sa hrvatskom vecinom:Derventa,Bosanski Brod,Odzak,Bosanski Samac i gradovi sa mijesanom nacionalnom strukturom Modrica,Kljuc,Doboj,te Jajce u kojem gotovo da nije bilo Srba.
Prakticki bez otpora pala su bosanskokrajiska mjesta sa izrazitom muslimanskom vecinom:Prijedor,Sanski Most i Bosanska Krupa.Tamo gdje cetnici nisu uspjeli vojnicki slomiti odbranu gradova pribjegnuto je njihovom totalnom unistavanju pri cemu se koriste dalekometna artiljerija,rakete zemlja-zemlja i borbena avijacija.Takav je slucaj sa Gorazdem,Srebrenicom i Zepom u Istocnoj Bosni,Mostarom i Stocem u Hercegovini,te u Brckom,Orasju i Gradaccu u Bosanskoj Posavini i Bihacu u Krajini.Vecina tih mjesta je totalno unistena,bez struje i vode,a u mnogim od njih se odavno pocelo umirati od gladi.
Najkrupniji zalogaj svog pohoda,okupaciju Sarajeva,cetnici su zapoceli petog aprila.Sa vojnickog stanovista Sarajevo je moralo pasti.Grad je imao utvrdjenu cetnicku artiljeriju na svim okolnim kotama,unutar grada bio je sedam jakih kasarni JNA,a u stanovima je bilo rasporedjeno mnogo snajperista i uz to svo srpsko stanovnistvo grada lojalno Srpskoj demokratskoj stranci bilo je naoruzano.Cetnici su imali i svoje ljude rasporedjene u policiji,
drzavnim organima,televiziji i stampi,te je izgledalo da je pitanje dana kada ce Sarajevo moci da se preimenuje u"Principovo".
Nakon prvih granatiranja,izvrsen je atak na policijske stanice u kojima su prethodno zavrbovani policajci srpske nacionalnosti.Tako su okupirane prigradske sarajevske opstine sa muslimanskom vecinom Ilidza i Vogosca.Sa druge dvije opstine,koje se nalaze u okolini Sarajeva,Ilijasem i Palama,koje su politicki i vojni centar agresije zbog cinjenice da su bile vecinski srpske,islo je mnogo lakse.Sva srpska sela i naselja oko Sarajeva i na njegovim prilazima naoruzana su artiljerijom kojom se djelovalo po gradu.Takav je slucaj sa Borijama,Hresom,Mrkovicima,
Poljinama,Nahorevom,Kromoljem i drugim,dok su muslimanska sela brutalno ociscena,uz pokolje i silovanja,te progonstva stanovnistva.
Jedan od najvecih zlocina desio se kada su cetnici na autobus pun izbjeglica iz muslimanskog sela Ahatovici ispalili protivoklopnu raketu.Tom je prilikom razneseno na desetine civila...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"SMRT U SARAJEVU")
|
