drago boric

srijeda, 31.10.2007.

Gojko Beric-DOGADJANJE NARODA I POSLJEDNJI DANI

Uzrujan,cak gnjevan zbog najnovijih poteza visokog predstavnika,koji je odlucio da inace dobro placene drzavne ministre i parlamentarce natjera da redovno dolaze na posao i rade,Milorad Dodik je najavio ostru mobilizaciju Srba u Republici Srpskoj.Ne radi se,srecom,o oruzanom otporu"diktaturi medjunarodne zajednice",jer nas Mile ne bi"ni pracku uzeo u ruke",vec o pozivu na masovne ulicne proteste.Zeljeznicari su krenuli prvi,ne pitajuci za red mitingaske voznje,pa su petominutnom obustavom saobracaja i zvukom sirena izrazili podrsku premijeru.
Masinovodje su zaprijetile potpunom obustavom zeljeznickog saobracaja ukoliko se"nastavi teror visokog predstavnika i medjunarodne zajednice nad srpskim narodom".Pa neka kosta koliko kosta,neka pati i trpi stete ne samo Bosna,vec i cijeli region.Za razliku od njih,Lajcaku je"stala pamet"kad je cuo da su,zbog njegove odluke korisne za cijelu zemlju,stali vozovi i oglasile se sirene.
Pomalja li se to nova"antibirokratska revolucija"koja je,za razliku od one Miloseviceve-kojom je srusio legitimna politicka rukovodstva u Vojvodini,Crnoj Gori i na Kosovu-usmjerena protiv"birokratije"olicene u OHR-u i medjunarodnim faktorima za provedbu Dejtonskog sporazuma?Njeni aktivisti vec zvone na uzbunu,objavljujuci da Srbima neko ponovo radi o glavi.Nevladine organizacije,razna udruzenja gradjana,ostaci nekadasnje radnicke klase,ratni veterani,studenti i penzioneri-spremni su da sutra,u ponedjeljak,izadju na ulice u gradovima sirom Republike Srpske.Postari ne stizu da uruce sve telegrame podrske koji stizu Vladi i premijeru.Scenaristi ovog bunila najavljuju gradjansku neposlusnost u drugom cinu drame,a referendum o otcjepljenju u trecem.Jedne od uloga u toj tragikomicnoj predstavi prihvatio se i Branko Todorovic,predsjednik tamosnjeg Helsinskog odbora za ljudska prava,koji se zalaze za momentalno ukidanje OHR-a,tvrdeci da ce zbog Lajcakove sujete ponovo prokljucati ekstremizam i sovinizam.
Sve to moze da lici na zvonjavu prazne konzerve vezane nervoznom macku za rep.Ali,ne treba se zavaravati:
Dodik moze da napravi velike,mozda cak i nepopravljive stete.U ovom trenutku podrzavaju ga gotovo svi Srbi u Republici Srpskoj.Vox populi je na njegovoj strani,koliko god to bilo porazavajuce i po taj narod i po drzavu u kojoj zivi.Uz Dodika su sve politicke partije koje cine srpski nacionalisticki blok,a Veliki brat s druge strane Drine,
premijer Vojislav Kostunica,poslao mu je nalog da cuva Republiku Srpsku,koju Lajcak,je li,hoce da otme Srbima,
kao sto Ahtisari hoce da im otme Kosovo.Dodik,Ivanic i Bosic dogovorili su se u emisiji entitetske televizije da idu do kraja,sve dok konopac na cijem su drugom kraju Lajcak i medjunarodna zajednica-ne pukne.Bila je to jasna poruka Srbima u stilu"A sada svi na zadatak!"
A KAD SE SRBI DIZU,POPOVI SU ODMAH DO BARJAKTARA.VLADIKA GRIGORIJE,MEDIJSKI MOZDA NAJZIVOPISNIJI LIK U SRPSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI,POP I BIZNISMEN SA STOLOVANJEM U TREBINJU,
NIJE ZELIO DA GA DRUGI PRETEKNU,PA JE PRESAVIO PAPIR I SROCIO POSLANICU VISOKOM PREDSTAVNIKU.VLADIKA DOBRO ZNA STA PRIJA UHU NJEGOVOG PRIJATELJA DODIKA,KOJI GA JE PRAKTICNO PROMOVISAO U SVOG VAZALA U ISTOCNOJ HERCEGOVINI-JER SE PITA ZA SVE,BAS KAO STO SE NEKADA PITAO VLADO SEGRT-PA PISE LAJCAKU DA TAJ SLOVAK RUSI NE SAMO PRAVA SRPSKIH GRADJANA U OBA ENTITETA,NEGO"DOVODI U PITANJE I POSTOJANJE RS U SKORIJOJ BUDUCNOSTI".
PREKO TE TUZBALICE JOS BI SE NEKAKO I MOGLO PRECI,JER ONA JE VEC ISTROSENA OD PREVELIKE UPOTREBE,DA VLADIKA GRIGORIJE U SVOJOJ EPISTOLI NE NAVODI JEDNU KRAJNJE PROBLEMATICNU TVRDNJU U SLAVU SRPSKOG NARODA:"SRPSKI NAROD JE ODGOVORAN NAROD,PRED BOGOM I PRED LJUDIMA,I ZA SEBE I ZA ONE KOJI SU U NJEGOVOM OKRUZENJU."BILA BI TO PRIVLACNA SLIKA-DA NIJE IZMISLJENA.JER,KAO STO JE POZNATO,U RATOVIMA KOJE JE VODIO REZIM SLOBODANA MILOSEVICA,UZ MASOVNU PODRSKU NACIFIKOVANIH SRBA,INTELEKTUALNE ELITE I TE ISTE CRKVE,NA VIDJELO JE IZASLO SVE STO JE SUPROTNO VRIJEDNOSTIMA KOJE VLADIKA GRIGORIJE PRIPISUJE VLASTITOM NARODU.UPRAVO JE NEODGOVORNOST I PRED BOGOM I PRED LJUDIMA NAJBLAZI IZRAZ ZA ONO STO SU SRBI,I PREMA SEBI I-JOS VISE-PREMA NARODIMA U SVOM OKRUZENJU,ISPOLJILI DEVEDESETIH GODINA PROSLOG VIJEKA.
A SVE JE,DA PODSJETIM,POCELO PUCISTICKIM POHODIMA MILOSEVICEVIH SLJEDBENIKA,POZNATIM KAO"MITINZI ISTINE"ILITI"DOGADJANJE NARODA".AUTOR OVE SINTAGME JE KNJIZEVNIK MILOVAN VITEZOVIC,OSREDNJI PISAC,KOJI CE OSTATI UPAMCEN VISE PO OVOJ ZLOSLUTNOJ KOVANICI,NEGO PO ONOME STO JE NAPISAO.PRIJE DVADESETAK GODINA,NA TADA NAJMASOVNIJEM"MITINGU ISTINE",
ODRZANOM NA BEOGRADSKOM USCU,VITEZOVIC JE PRED OKUPLJENO MASOM REKAO:"POSTOVANI NARODE!NASA ISTORIJA CE OVU GODINU ZAPAMTITI KAO GODINU U KOJOJ NAM SE DOGODIO NAROD!"
NAKON NJEGA,ZA GOVORNICOM SE,POPUT BOZANSTVA KOJE JE SIMBOLIZIRALO MASOVNU HISTERIJU,
POJAVIO SLOBODAN MILOSEVIC.VODJA JE U MEDJUVREMENU UMRO U HAGU,A PJESNIK JE ZIV.DANAS SE POJAVLJUJE U NOVINAMA I NA TELEVIZIJI,PRAVECI SE DA SA TRAGEDIJOM KOJU JE IZAZVALO
"DOGADJANJE NARODA"NEMA AMA BAS NIKAKVE VEZE.
Kad je o istoriji rijec,balkanski narodi vaze za ponavljacke narode,jer njene lekcije nikada ne uspiju savladati do kraja.Sa Srbima je tu slucaj najkomplikovaniji.Umisljeni ponos je ono sto vodi u katastrofu i njih i one koji zive s njima ili pored njih."Srbija se nece saginjati",govorio je Milosevic.Dodik sada govori nesto slicno."Republika Srpska nece trpjeti ponizenja."To nije manir razboritih politicara,koji se do kraja posvecuju opstem interesu.Umjesto da slijedi racionalne ciljeve,Dodik podstice ionako tvrdokornu plebejsku svijest,koja je jedan od uzroka mnogih zala na ovim prostorima.U bajci koja se sada siri tom nakaznom dejtonskom tvorevinom,Miroslav Lajcak je Vuk,a Srbi i Republika Srpska-Crvenkapica."U septembru sam bio neprijatelj Bosnjaka,a u oktobru sam neprijatelj Srba",
primjecuje ironicno slovacki diplomata.
Bahat i sujetan preko svake mjere,Dodik je doveo Republiku Srpsku u frontalni sukob s medjunarodnom zajednicom.On se drzi lujevskog gesla:Republika Srpska,to sam ja!Njegove sanse u tom sukobu su gotovo nikakve,pa bi mu bilo pametnije da iz Vrbasa zahvati vode i ohladi svoju usijanu glavu.Lajcak mu je stavio do znanja da mu vise nece dozvoliti da"jede vrijeme"i da ce svoju odluku ozakoniti istog dana kad je to predvidio.
Suocen sa neodgovornoscu i nesposobnoscu domacih politicara,nije imao drugog izbora.Lajcak je,naravno,
svjestan da mu Dodik moze stvoriti velike probleme,ali je valjda pripremio rjesenje i za tu varijantu.
Ali sta god da se desi,ukljucujuci i najavljeno"dogadjanje naroda",slijede posljednji dani Dodikove politicke opstrukcije.
("Oslobodjenje")

- 18:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Miroslav Lazanski-STA GENERALI NISU URADILI(Veljko Kadijevic,17 godina posle)-1

"I,sta je rekao savezni?",onako usput upitao me je komandant Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdusne odbrane Jugoslavije general-pukovnik Antun Tus kisnog popodneva krajem novembra 1990.Bili smo u vojnom avionu
"falkon"na letu iz Batajnice za zagrebacki aerodrom Pleso.Ostali putnici bili su admiral Bozidar Grubisic i pukovnik Blagoje Grahovac.To"savezni"odnosilo se na saveznog sekretara za narodnu odbranu,generala armije Veljka Kadijevica.Tako su ga,naime,iz postovanja,zvali ostali generali.
"Pa,generale,kupicete sledeceg ponedeljka novi`Danas`i sve cete moci da procitate!"
Znao sam da sledecig jutra general Tus i pukovnik Grahovac nastavljaju let JAT-om za Njujork radi uzvratne posete komandantu Americkog ratnog vazduhoplovstva.Znao sam i da Pentagonu nose poruku da ce JNA izvrsiti vojni puc i pohapsiti"sve sto treba"da bi se sprecio krvavi raspad Jugoslavije.Ali,znao sam i da je general Tus,kao clan kolegija saveznog sekretara za narodnu odbranu,bio upoznat sa detaljima intervjua koji je meni dao general Kadijevic.Naime,formula je bila da se intervju daje meni,a ne listu"Danas".A kome cu ga ja dati,to je,kao,bila moja stvar.Naravno,dao sam ga listu"Danas",i na molbu generala Vuka Obradovica,tadasnjeg sefa kabineta generala Kadijevica,dao sam taj intervju i Tanjugu.
Medijski,to je bila"bomba"kako u Jugoslaviji,tako i u inostranstvu.Sve jugoslovenske novine imale su taj intervju na naslovnoj strani,sve vesti elektronskih medija zapocinjale su tim intervjuom.Neki su politicari u SFRJ odmah podrzali stavove generala Kadijevica,neki oponirali.Predsednik Hrvatske Franjo Tudjman istog je dana na konferenciji za novinare mahao listom"Danas",kao"eto,JNA preti Hrvatskoj".List"Narodna armija"zapoceo je objavljivanje delimicnih sadrzaja na stotine,mozda i hiljade pisama i telegrama podrske koji su generalu Kadijevicu i vrhu JNA stizali tada sa prostora cele SFRJ,od Triglava do Vardara.Sve su poruke bile u smislu velikih ocekivanja da JNA ucini nesto da ne dodje do krvavog raspada jugoslovenske politicke krize.Gledajuci po tadasnjim republikama,Srbija je,naravno,odmah podrzala stavove generala Kadijevica,Crna Gora i BiH takodje,u Makedoniji je bilo i podrske i osporavanja,dok su Slovenija i Hrvatska bile protiv.Ali su svi doslovno preneli njegove reci.
Uzmem ponekad taj intervju iz 1990.i citam.Cak i posle toliko godina,tesko bi se mogla uputiti neka ozbiljnija zamerka generalu Kadijevicu da nije na vreme procenio razvoj situacije i buduce dogadjaje na prostoru SFRJ,
naravno,osim njegovih politickih stavova oko uloge"SK-Pokreta za Jugoslaviju".Nazalost,sve sto je tada rekao i najavio,ostvarilo se.Brutalno,u krvi i razaranju.No,nije se ostvarilo ono sto je general najavljivao da ce JNA uciniti i spreciti.A to je,po generalovim recima,bila"libanizacija Jugoslavije".Jer,naslov intervjua u listu"Danas"bio je"JNA nece dozvoliti libanizaciju Jugoslavije".A Liban nam se,ipak,dogodio.
Proslo je 17 godina i opet intervju generala Kadijevica.Ovog puta za NIN.Kao da general voli nedeljnike i jesen za davanje intervjua.Jer,vojnici obozavaju jesen,to je nekada bilo vreme velikih vezbi i manevara.Bilo nekada u SFRJ...
Kadijevic u svecanoj plavoj uniformi na promociji svoje knjige"Kontraudar"usred Moskve.Pored njega marsal Sovjetskog Saveza i nekadasnji ministar odbrane SSSR-a Dmitrij Jazov u civilnom odelu,iako marsali u SSSR-u i u Rusiji do kraja zivota ne idu u penziju i mogu svakodnevno da nose uniformu.Kao da je Jazov u civilnom odelu bolje shvatio neke promene u svetu od Kadijevica.
U onom sto je objavljeno u NIN-u,izgleda da general Kadijevic jos i danas misli da su svi drugi krivi za raspad
SFRJ,a samo vojni vrh JNA nije.Vojni vrh je slusao Presednistvo SFRJ, taj isti vrh JNA imao precizne podatke"da od osam clanova Predsednistva SFRJ,trojica su direktno radila u sluzbi neprijatelja".Odnosno,za strane obavestajne sluzbe.I nikom nista,to se znaci znalo,ali je vojni vrh i dalje slusao ono kako odluce ili ne odluce ti strani spijuni.Pa,ko je tu bio lud?
Da su strani spijuni i tada bili posebno zasticeni gradjani,uverio me je tih dana u prolece 1991.i tadasnji glavni urednik"Politike"Aleksandar Prlja.U svojoj kancelariji,u svecanoj tisini,iz kase je izvadio neke dokumente o tome ko sve i za koju stranu sluzbu radi u tadasnjem Predsednistvu SFRJ.
"Sjajno,imamo ekskluzivan materijal za prvu stranu",bio sam zadivljen.
"Jesi li lud,nije to za objavljivanje",skoro da se naljutio Prlja.I vratio dokumente u kasu kao da su dragulji.Dakle,nije bilo za novine,ni za Tuzilastvo.Verovatno samo za interno medjurepublicko razracunavanje na najvisem nivou.
Kljucna tvrdnja generala Kadijevica u intervjuu NIN-u jeste"da su gazde trazile krvavi razlaz u Jugoslaviji".Te gazde su,po Kadijevicu,Zapad plus Vatikan.
General Kadijevic je imao dobar kontakt sa Pentagonom.Uostalom,dve godine uoci krvavog razlaza u Jugoslaviji,
americki sekretar za nacionalnu odbranu bio je Kadijevicev gost u Dubrovniku.General Tus i pukovnik Grahovac dobro su izvrsili svoju misiju u SAD krajem 1990.godine i preneli su Pentagonu namere JNA oko sprecavanja raspada Jugoslavije.Upravo ono sto je Kadijevic i trazio da se poruci Amerikancima.U Pentagonu je tada Tusu odgovoreno"da je poruka shvacena i primljena k znanju".
Ako je vrh JNA znao,a znao je,da Hrvatska jos od septembra 1990.iz Madjarske ilegalno uvozi"kalasnjikove",zasto to nije spreceno,a ne da tadasnji sef vojne obavestajne sluzbe JNA general Vuleta Vuletic mora da putuje u Budimpestu i moli Madjare da ne prodaju"kalasnjikove"Zagrebu.Vrh JNA je o uvozu"kalasnjikova"iz Madjarske u Hrvatsku jos u oktobru 1990.obavestio clanove Predsednistva SFRJ iz Srbije i Crne Gore.Ostali clanovi Predsednistva SFRJ nisu obavesteni.
Ako je vrh JNA,kako kaze Kadijevic,predlagao Sloveniji da na miran nacin izadje iz Jugoslavije,cemu uopste pokret jedinica JNA ka granicama Austrije,Madjarske i Italije posle proglasenja nezavisnosti?JNA je mogla da ostane u kasarnama i da mirno napusti Sloveniju kao sto je to i kasnije uradjeno.Istina,naredjenje da JNA izadje iz kasarni i"opet uspostavi naruseni rezim na granicama SFRJ u Sloveniji",izdao je Ante Markovic,ali je velika greska procena
vrha JNA da je dovoljna demonstrativna setnja nekoliko tenkovskih kolona JNA po modelu"Kosovo 1981."pa da se rezim na granicama vrati u predjasnje stanje.Jer,pucnjava u Sloveniji pocela je tek kada su jedinice JNA krenule na granice.
Kritikovao sam tada,1991.godine,vrh JNA za ono sto cine i ono sto ne cine.Jednog avgustovskog dana 1991.
general Kadijevic me je pozvao u vilu u Ulici Andre Nikolica"da mi objasni stvari".Nekoliko puta je gadno opsovao Antu Markovica,kao"kurvinog sina",pozalio mi se kako ga je Slobodan Milosevic izigrao,jer nije dao srpske rezerviste da spasavaju vojnike JNA u blokiranim i opkoljenim kasarnama u Hrvatskoj,a eto,"on je sa JNA pomogao
Milosevicu 9.marta na ulicama Beograda".
ZAPITAO SAM TADA KADIJEVICA ZASTO NIJE ISAO NA VARIJANTU MEKOG VOJNOG PUCA DA SE IZBEGNE RAT,DA SE KUPI VREME ZA MIRAN RAZLAZ.JER,U TO VREME U HRVATSKOJ SE VEC PUCALO.
"KAKO,PA TADA BIH MORAO DA UHAPSIM I MILOSEVICA?"
"PA DA,U CEMU JE PROBLEM?IMATE JOS UVEK JUGOSLOVENSKI ORIJENTISANU ARMIJU!"
"PROBLEM JE U TOME STO BI U SLUCAJU DA ARMIJA UHAPSI MILOSEVICA,U BEOGRAD ONDA DOSLO NAJMANJE STO HILJADA LUDIH SRBA SA KOSOVA ISPRED ZGRADE GENERALSTABA I SSNO-a DA PODRZE MILOSEVICA!"...
("NIN")

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

The Good,The Bad&The Queen-THE NORTHERN WHALE

ANOTHER WAVE CRASH OVER YOU
IT PUT YOU IN A SPELL
ON A COLD PLACE YOU KNOW WELL

IT PULL YOU FURTHER OUT TO SEA
UNDER THE LIGHTS AT TILBURY
LIE STILL LOVE
YOUR MELODY

IN A TIDE END TOWN
EVERYONE HALLUCINATING ON YOU
BUT A NORTHERN WHALE
WOULDN`T LEAVE UNTIL ALL ENGLANDS TEARS ARE DONE

THEY ONLY SEE YOU IN A DREAM
LYING BY A DARK MASHINE
SING ON LOVE
YOUR MELODY
("The Good,The Bad&The Queen"-"THE GOOD,THE BAD&THE QUEEN",2007.)

- 15:44 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Borisav Jovic,Slobina"sobarica"-KAKO JE JNA ODUSTALA OD PUCA-1

Povodom intervjua Veljka Kadijevica(Gazde su trazile krvavi razlaz,NIN,br.2963)koji je izazvao veliku paznju javnosti.


Kadijevic govori o predlozima koje je davala JNA za resavanje jugoslovenske krize,pored ostaloga kako je predlagala miran razlaz na osnovu referenduma naroda,ali da to,navodno,nisu prihvatale neke republike,jer im to gazde sa Zapada nisu dozvoljavale."Imajte na umu da se ne radi o gresci Zapada u dobroj nameri,vec o namerno izabranom putu da se Jugoslavija razbije na sto je moguce krvaviji nacin,kao bi to posluzilo i njima da lakse vladaju ovim prostorom i tim divljacima koji se medjusobno kolju",kaze Kadijevic u svom intervjuu.
Postojali su predlozi da se jugoslevenska kriza resi na osnovu volje naroda izrazene na referendumu.Oni su bili i zvanicno i javno uobliceni i raspravljani,i na sednicama Predsednistva SFRJ i na sednicama Savezne skupstine,ali su se takvom politickom prilazu resenja suprotstavljale upravo republike koje su tezile otcepljenju,Slovenija i Hrvatska.Inicijator takvih predloga bila je Srbija,jer je to bilo u najboljem interesu srpskog naroda,kome je pretilo rasparcavanje nacionalnog bica u vise delova,sa svim lako sagledivim negativnim posledicama.Koliko ja znam,JNA
i njeni rukovodioci nikada nisu bili inicijatori nijedne takve odluke,mada nisu ni bili protiv nje.Kod njih je u dugom periodu bila dominantna misao da Jugoslaviju treba sacuvati,a svaki predlog o nekom,makar i mirnom razlazu,u prvo vreme im je bio odbojan,pa i ovaj,mada su se vremenom mirili sa cinjenicom da je Jugoslaviju nemoguce sacuvati.
Ne znam zasto sada Kadijevic inzistira na autorstvu takvih predloga.Vojska ih jeste podrzavala kad nije bio drugog izlaza,ali oni nisu dolazili do njih.To se lako moze proveriti iz moje knjige"Poslednji dani SFRJ"u kojoj je belezeno sve sto se desavalo i sta je ko predlagao.
Moram da napomenem da je Kadijevic voleo da daje predloge politicke prirode i da na njima inzistira kao spasonosnim,ali je bezao"kao djavo od krsta"da objasni vojne propuste,njih je bilo bezbroj i da za njih preuzima odgovornost.Nije zato cudo sto u ovom slucaju zeli sebi da pripise ideju o politickom resenju krize izjasnjavanjem naroda.
Osvrnucu se na drugi deo Kadijeviceve tvrdnje da je Zapadu krvavi raspad Jugoslavije bio potreban da bi lakse vladao ovim prostorom.To bi moglo biti relativno tacno,ako se razume kao najsigurniji metod da ostvare svoje interese na ovim prostorima.Ne treba gubiti iz vida cinjenicu da je Zapad inzistirao na potpunom rasturanju Jugoslavije,priznavanjem republickih granica i ne priznajuci pravo naroda na samoopredeljenje.To su i sproveli u delo,a znali su da to vodi u krvave sukobe.
Sukobi u Hrvatskoj bili su jedini nacin da se ostvari otcepljenje Hrvatske u celini,uz anuliranje prava srpskog naroda na samoopredeljenje.Uz pomoc rata oni su svoj cilj ostvarili.Bez rata,to ne bi bilo moguce.Srbi iz Hrvatske se sa tim ne bi slozili.
Sukobi u Bosni i Hercegovini su im bili potrebni da bi nasli opravdanje za zaposedanje tog prostora vojnim snagama NATO-a.Kad su priznali unitarnu BiH i referendum muslimanske vecine o otcepljenju,rat je buknuo.Nijedan predlog mirovnog sporazuma,pod uticajem velikih sila,nisu hteli da prihvate,sve do Dejtonskog,zato sto NATO jos nije bio spreman da dodje u Bosnu.Ocigledno da je primarni cilj bio razmestanje NATO snaga na ovim prostorima a sporazum o miru samo sredstvo da se to ostvari bez rata,sve bi to bilo nemoguce.
U vezi s tim,u sedistu NATO-a 20.oktobra 1991.godine je zakljuceno(vidite"Poslednje dane SFRJ",str.398)sledece:
"U dogledno vreme,za tri do cetiri godine,NATO snage ce biti koriscene za lokalne sukobe,kakvom tretiraju sadasnju jugoslovensku krizu.Takve snage su vec sada spremne i vojnicki bi ih bilo moguce veoma brzo angazovati.
Medjutim,zbog slozenog i komplikovanog procesa politickog usaglasavanja,nova uloga atlantske alijanse ce potrajati vise godina.Zbog takvog procesa se i sprecava odlucnije angazovanje NATO-a."
Kad je taj proces zavrsen,SAD su istupile sa Dejtonskim sporazumom koji su morali svi da prihvate,a u cijoj je osnovi da NATO garantuje njegovo sprovodjenje uz zaposedanje teritorije.
Poznato je da je sporazum u Rambujeu o Kosovu i Metohiji kasnije propao zbog vojnog aneksa,koji je predvidjao slicne odredbe i da je epilog bombardovanja Srbije vojno zaposedanje teritorije,sto se predvidja i tzv.Ahtisarijevim
planom kao trajno resenje.
Nije,dakle,Kadijevic daleko od istine.Mogla je Evropa da nametne postupak za miran razlaz,da joj je interes bio samo razlaz.Nametnut je krvavi razlaz,zato sto joj je to bio interes,odnosno zato sto je na taj nacin mogla da nametne ishod koji joj odgovara...
("NIN")

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Muamer Zukorlic,glavni muftija Islamske zajednice u Srbiji

Muamer Zukorlic je rodjen 15.februara 1970.godine u mjestu Orlje,dvadesetak kilometara od Novog Pazara prema Tutinu.Srednju skolu zavrsio je u Sarajevu,filozofiju serijatskog prava u Alziru,postdiplomske studije u Libanonu.
Ozenjen je i ima petero djece.Kaze da ga treba gledati kroz ono sto je uradio.Univerzitet,Fakultet za islamske studije,Mesihat,sve to sto nije postojalo 1993.kada je postao muftija."Tada je Islamska zajednica bila sinonim za pogrebno drustvo,hatme i jasini,neka sitna profiterstva izmedju imama i borba za opstanak i truhla ceramida na zgradama.Kada sam postao muftija prije 14 godina bila su samo cetiri teologa u citavom Sandzaku.A danas imamo najbolje popunjenu i vjeronauku,i vjerske objekte".Na Univerzitetu postoji 28 smjerova,za filologiju sa njemackim,
engleskim,arapskim,turskim jezikom,pedagogiju,psihologiju,diplomatiju,
zurnalistiku,glumu,dizajn,ekonomiju sasvojim smjerovima,pravo sa krminalistikom...


Ne mogu da prihvatim da je Srbija dobila reisa.Reis se tako ne dobija,REIS NIJE KOLAC KOJI SE PRAVI U RESTORANU I SUTRADAN SE SERVIRA PREKO RUKE HAMDIJE JUSUFSPAHICA.Meni je zao sto sam u prilici da pojasnjavam fenomene za koje nikad nisam vjerovao da se mogu desiti od ljudi koji nose ahmedije na glavama.
Ali,koliko god to bilo gorko i cemerno,to pokazuje kroz sta je sve Islamska zajednica prosla u proteklom stoljecu i sto su sve naslage i posljedice teskih nedemokratskih vremena u kojima je Islamska zajednica bila zrtva.
Nas put i autonomnost,poslije cetrnaest plodnih godina,ulazi u jednu dramaticnu fazu iz prostog razloga sto postoje faktori-bezbjedonosni i politicki-koji Islamskoj zajednici ne dozvoljavaju da uspjesno okonca svoju borbu za autonomnost.Desilo se svojevrsno pravno nasilje,svojevrsna hajducija,neuspjeli puc grupe ljudi koja je pokusala da ono sto godinama nije polazilo za rukom PORODICI JUSUFSPAHIC,ZBOG NJIHOVE DEMASKIRANOSTI PRED NARODOM,sada upakuju u izvjesnog Adema Zulkica,kroz formulu navodnog vjecitog pocasnog reisa,STO NE POSTOJI U TRADICIJI ISLAMA NA BILO KOM PROSTORU U SVIJETU,i sada iz epruvete tek izaslog gospodina Zilkica,koji me neodoljivo podsjeca na jedan knjiski lik iz crnogorske historije.


NA FOTOGRAFIJI KOJA JE OVJEKOVJECILA TRENUTAK KADA SE NA GRADSKOM TRGU POJAVLJUJE ADEM ZILKIC"PRI POKUSAJU PROMOCIJE"OKO NJEGA SU,U PRECNIKU OD DVA METRA,CETIRI NAJOZLOGLASENIJA KRIMINALCA U NOVOM PAZARU.CETIRI OKORJELA KRIMINALCA,OD KOJIH SU DVOJICA PRIVREMENO PUSTENA IZ ZATVORA,JEDAN KOJI JE LEZAO 20 GODINA U ZATVORU,A JEDAN KOJI JE,
IZMEDJU OSTALOG,SILOVAO DIJETE.
("Oslobodjenje")

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC-PROTIVUDAR

...Iz prethodnog izlaganja videli smo kako je Jugoslavija na medjunarodnoj sceni ostala izolovana.Snage u svetu koje su i u tim vremenima simpatisale Jugoslaviju bile su nemocne da bilo sta prakticno i konkretno urade.
Poslednju nadu ugasio je Gorbacov posredno i neposredno.Posredno time sto je u to vreme vec daleko odmakao u rasturanju sopstvene drzave a neposredno kada se i javno stavio u prve redove razbijaca Jugoslavije,predlazuci prve sankcije Ujedinjenih nacija uvedene protiv Jugoslavije.
Snage unutar Jugoslavije koje su izrazavale spremnost za odbranu njene celovitosti imale su dve karakteristike:
stvarale su psihozu"vojnog puca"ocekujuci od njega spas za Jugoslaviju.
Isticane su parole da"zmiju treba tuci u glavu",sto je prakticno znacilo da,pored hapsenja vodja separatistickih naroda,treba i fizicki razoriti Zagreb i Ljubljanu,ne uvidjajuci,pri tom,da bi fizicko razaranje glavnih gradova Hrvatske i Slovenije,delovalo u svakom pogledu kontraproduktivno na uspeh"vojnog puca"kako kod njihovih naroda,tako i na medjunarodnom planu.Dosta se,takodje,spekulisalo sa imenima vodja koje bi trebalo hapsiti.
Znalo se naime,da uvek kada je Stab Vrhovne komande procenjivao mogucnost izvodjenja"vojnog puca",ta procena ukljucivala bi i sve bitne segmente plana njegove realizacije,a,izvesno je da je"hapsenje vodja"uvek prvi i neizbezni segment toga plana.
Posle mog odlaska sa duznosti saveznog sekretara za narodnu odbranu pojavili su se neki delovi plana iz te oblasti i u stampi,nazalost,od ljudi koji"po zakletvi"ta znanja su morali poneti u grob,a ne prodavati za novac ili neke druge usluge i nagrade.Ja hocu da podvucem ono sto svako zna,da se realno planira hapsenje samo onih ljudi,stvarnih,a ne umisljenih vodja,koji bi predstavljali opasnost za uspeh operacije puca.To su one snage koje su na recima bile,cak bi se moglo reci vrlo glasne,da se i upotrebom sile brani celovitost Jugoslavije,ali da tu bitku bije neko drugi,ne i oni licno...

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Borisav Jovic-Slobina"sobarica"

13. mart 1991.
Veljko mi je sinoc,posle sednice Predsednistva,zatrazio saglasnost da preko noci ide u Moskvu na konsultacije s Jazovim.Zeli da pita da li ce nas SSSR zastititi od eventualne intervencije Zapada,ako idemo na upotrebu vojske za sprovodjenje naredbi Predsednistva.Slozio sam se.Isao je i vratio se iste noci.Rusi su rekli da nema varijante u kojoj Zapad racuna s njihovom vojnom intervencijom.O sovjetskoj pomoci su izbegli da govore.
Danas me pozvao Veljko Kadijevic,zajedno sa Slobodanom Milosevicem,na konsultaciju-sta da se radi ako Vrhovna komanda opet na sutrasnjoj sednici odbije predlog odluke..
Nije bilo nikakve konsultacije.Veljko nam je doslovno rekao u prisustvu generala Adzica:"IDEMO NA VOJNI UDAR.
NEZAVISNO OD TOGA DA LI CE ILI NECE USVOJITI PREDLOZENU ODLUKU.AKO JE USVOJE,ONA CE NAM SAMO U PRVIH 48 SATI BITI POKRICE ZA MOBILIZACIJU,A AKO ODBIJU,MOBILIZACIJU CEMO IZVRSITI SAMI.
MEDJUTIM,TADA POSTOJI OPASNOST DA SE PREDSEDNISTVO SASTANE I SMENI VOJNI VRH.ZATO NAM JE ODLUIKA POTREBNA."
PITAO SAM STA SE PODRAZUMEVA POD VOJNIM UDAROM.
ODGOVORIO JE:SMENJIVANJE VLADE I PREDSEDNISTVA.SKUPSTINU NECE DIRATI,ALI NECE NI DOZVOLITI SAZIVANJE.REPUBLICKE VLASTI I SVE OSTALE NECE DIRATI UKOLIKO PODRZAVAJU UDAR.U PROTIVNOM,SKIDACE I NJIH.CILJ JE:ODREDITI ROK OD 6 MESECI(ILI KRACE)ZA SPORAZUM O BUDUCNOSTI ZEMLJE,A DOTLE PREKINUTI HAOTICNI RASPAD DRZAVE.
SLOBODAN NISTA NIJE NI PITAO NI KOMENTARISAO...
(Borisav Jovic-"POSLEDNJI DANI SFRJ")

- 12:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Azem Vllasi

...I Sarajevo i Mostar jos uvijek izgledaju oskrnavljeni i u ratnim ranama.Narocito Mostar.A prema nama ljudi,
Bosanci,uglavnom su isti kao sto su bili,uprkos tragediji koja ih je zadesila.I to bez obzira na etnicku pripadnost.
To je ono sto ce ovim gradovima jednoga dana povratiti stari duh.Nadira i ja vec imamo ustaljenu marsrutu kada krenemo na put u pravcu Bosne:iz Pristine idemo u Sarajevo,tu se malo zadrzimo,sretnemo prijatelje,prosetamo Bascarsijom!Dan-dva!A onda krenemo prema moru,obavezno kroz Mostar.U Mostaru zastanemo,odsjedimo u nekom od restorancica blizu novog-Starog mosta,rucamo,nagledamo ga se i nastavimo put.Eto,taj mostarski most nam je toliko vazan!Nekako nam ulijeva optimizam da ce Mostar biti ono sto je bio!Ne znamo kada i kako,ali mora biti.Iz Pristine smo ZAPUCALI na svecanost otvaranja obnovljenog Starog.Tek sam tamo shvatio da je trebalo najaviti se nekom protokolu,da bi dobili propusnicu.Nadira je otisla u press-centar i za sebe sredila.Medjutim,i meni su bez propusnice nasli dobro mjesto policajci iz nasih vremena,jer je na svakom kontrolnom punktu,a bilo ih je pet do loze,bio po neko od tih,prepoznavali su me i pustali...

- 12:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 30.10.2007.

CZD-MR.PRESIDENT

We wish you a long life
in Prison
Mr.President

- 16:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vesna Biga-AUTOBUSNI LJUDI(Pogovor)-1

Dnevnik sam pocela pisati pocetkom rata.Nastao je vise iz zelje da se sredi kaos u kojem sam se zatekla,nego iz potrebe da se svjedoci,prenese neka poruka drugima.Datumi,kojima se oznacava kretanje naseg zivota kroz vrijeme,dotada su,cini mi se,pocivali tiho i pomirljivo,premda ponekad pritajeno,negdje pored subjektivnih odsjecaka vremena.Iz navike,odgoja,izvjesne discipline,postovala sam okvir Dana,kao i kutiju s pregradama sati u koju se slazu,rub na rub,manje ili vise uglacani fragmenti zbivanja.Onda je poceo rat.Suocenje s razbijenim okvirom dana,rasutom matricom sati,opiljcima razmrvljenih,nametnutih zbivanja,zahtijevalo je od mene neki sasvim drugi pristup,jedan izvanjski,"cvrsci"kalup koji ce uhvatiti u zamku i omedjiti zaborav.
Osim prijetecih informacija koje su sve intenzivnije nagovijestavale buduci uzas(a koje sam i nehotice pamtila,
upijajuci njihovu jalovost poput automata koji vidi,cuje,ne zaboravlja,nalik kutiji u koju je zatvorena tjeskoba),nije bilo nikakvog sjecanja koje bi dosegnulo Ono sto sam bila JA za to vrijeme,ono sto se MENI dogodilo."Sjecanje na sebe samu"kao da se bilo povuklo,nestalo pod tezinom sveopce prijetnje,vanjskih zbivanja,koja su nezasitno pocela zauzimati citav unutarnji prostor,izbacujuci bezobzirno i posljednje ostatke Jastva.Upravo strah pred otkricem te praznine i zaborava na ono sto sam mislila da Jesam,ili sam bila donedavno,naveo me je na to da pocnem zapisivati.
Kao i mnogi na ovim prostorima,postala sam rob TV-vijesti,novina,kojekakvih bombasticnih informacija koje su iz sata u sat pristizale."Demokratske"promjene koje su se pocele dogadjati u Jugoslaviji,polako su me uvlacile u sve pomnije pracenje sitnih nasilja,koja bi cas ovdje,cas ondje zatinjala,polako se pretvarajuci u sve krupnija krvoprolica.Jezik medija ubrzano se mijenjao,poprimajuci sve zlocudnija oblicja i bolesno grozdeci sve veci broj poklonika mrznje.Blokovi oboljelog jezika,citavi ulomci autistickih fraza punih prijetnji i vlastitog prava,uz negiranje svakog prava onom Drugom,udarali su o moj zapanjeni mozak pun nevjerice da je to sto se dogadja moguce,jos jednom moguce.Na trenutke cinilo mi se isuvise ocitim da je zapravo rijec o obicnom plagijatu nekih dogadjaja koji su se vec davno odigrali na ovim prostorima i koji ce kao takvi svakog trenutka biti raskrinkani,zaustavljeni u svom tupom ponavljanju vec vidjenog.(Danas je to samo uspomena na vlastitu neprilagodjenost,koja uostalom jos uvijek traje.)Ponekad bih,narocito u pocetku,zazalila,samodopadno,sto se citava moja energija trosi na sve to, a onda sam,polako,kako je rat odmicao,sve vise prestajala cijeniti svoju"energiju"i svoje"mirnodopske"aktivnosti,u kontekstu onog sto je nekada predstavljalo zivotne vrijednosti,a sada se,pred nasrtajima rata,sasvim povuklo.
Zivot je postajao nevjerojatno jeftin,zlocini nekaznjivi.Odatle sam,iz te sveopce jeftinoce,iz koje nisam mogla izuzimati ni sebe,donekle crpla snagu i za svoja neprestana putovanja,koja su neki oko mene smatrali rizicnim.
Rat je,izmedju ostalog,gazio i osjecaj ljudske neponovljivosti,pokazujuci nam da je zivot mnogih ljudi u rukama slucaja.Oni za koje sam bila emocionalno vezana nasli su se odjednom prostorno razdvojeni,tako reci na dva uzarena,neprijateljska pola ovog rata i moje kretanje izmedju ta dva pola postalo je neizbjezno.Moj je muz,godinu dana pred rat,dobio posao profesora na beogradskom Filozofskom fakultetu.Odlucili smo bili da i dalje zivimo u Zagrebu,a da on u Beograd putuje povremeno-drzati predavanja i ispite.No,kako se rat zahuktavao,pokazalo se da od te odluke nema nista,granice su postajale sve"tvrdje",zivot unutar njih sve rizicniji,tako da smo se na koncu nasli u dvije drzave,on u Jugoslaviji,ja u Hrvatskoj.Jedina mogucnost odrzavanja koliko toliko zajednickog zivota bila su moja putovanja.Tako sam se,svojim izborom,i sama donekle nasla u sveopcem bubnju balkanske lutrije rata,putujuci,doduse,njegovim rubovima,ali iza kojih se jasno ocrtavala pomama bojista.Rat se vodio u Hrvatskoj,
zahuktavao se u Bosni,koja je,poput bolesno otecenog trbuha,svojim teskim disanjem neprestano pritiskala noci autobusnih ljudi...

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ivan Sarcevic-KOLEKTIVNA KRIVNJA

Jedan od najvecih filozofa XX stoljeca Karl Jaspers,kroz dvanaest godina Hitlerova nacionalsocijalizma najvise je proveo u kuci.Kako je nacisticka tamnica sve vise bila smanjivana i sve blize porazu,u njezinim se koncetracijskim logorima nalazilo uz nenijemce i sve vise Nijemaca,protivnika rezima.Jaspers,i sam osudjen na logor,samo se cudom spasio,zajedno sa svojom zenom Zidovkom.U pismu 1946.pisao je u Ameriku svojoj studentici,filozofkinji,
Zidovki Hanni Arendt,da je suprugu cesto smirivao rijecima:"...Ja sam Njemacka!"Jaspers je bio druga Njemacka.
U akademskoj godini 1945/46.studentima je drzao predavanja(kasnije stavljena u knjigu)o krivnji,o nuznosti priznanja njemacke krivnje za Drugi svjetski rat,o tome kako je Njemacka bila drzava tamnica i diktatura rezima protiv covjeka kao covjeka.
Pise i o Nirnberskom sudu o kojem ce kasnije zakljuciti da je ipak previse bio politicki sud.Pise i o tome kako su nacisticki rezim duze vrremena podrzavale i velike sile-Engleska,Amerika i Francuska,pobjednici iz Prvog svjetskog rata,te kako je Mussolini cak 1934.proglasio mobilizaciju protiv Hitlera da bi mu kasnije letio u zagljaj;
kako je i Vatikan sklopio konkordat(1935),a Staljin pakt s Hitlerom(1939).God.1936.svi su trcali na olimpijadu u Berlin,na smotru povampirenoga mocnika.A 1938,pise Jaspers,cak je i veliki Churchill poslao pismo Hitleru u kojem je stajalo i ovo:"Ako bi Englesku snasla nacionalna nesreca usporediva s nacionalnom nesrecom Njemacke iz 1918,molio bih Boga da nam posalje covjeka sa snagom Vase volje i duha."
Sve u svemu,povijest se ponavlja.I kod nas u BiH dvanaest godina iza rata fascinacija zlom,zlocincima i terorom ne jenjava.Jos gore,Hitlerova Njemacka je kao uzrocnik rata bila porazena a njezini glavni akteri osudjeni,dok kod nas Miloseviceva Srbija nije.Kod nas se nastoji da se krivnja raspodijeli svima,bez vremenskih odnosa i da se od svih ucini sutljive ljude o proslosti.Oni najkrivlji,osobito njihove politicke i religiozne vodje,ili se iscudjavaju ili rat podvode pod nuznost pa i od Boga zeljeni put da se unisti zlo(drugoga).I dalje jedni agresivnom sutnjom jos vise obescascuju zrtve,a drugi(kolektivno)okrivljavanje koriste kao politicki malj za probitak.
Jaspers je posve jasno klasificirao krivnju.Zlocinacka je ona koja nosi teret materijalno potcinjenoga zlocina.
Politicka se odnosi na pripadnike nekoj drzavi,narodu,stranci ili instituciji"cijoj smo sili podredjeni i ciji poredak omogucuje moj opstanak",i za cije djelovanje svatko snosi psljedice i zato je i odgovoran.Moralna krivnja je odgovornost pojedinca za osobna djela pred vlastitom savjescu,ako je nije usutkao,i u komunikaciji s prijateljima ako su otvoreni istini.Metafizicka krivnja,kojoj je instancija samo Bog,odnosi se u najsirem smislu na odgovornost za zlocine prema covjeku kao covjeku,za zlocine koji se gdje god i od koga god bili pocinjeni moraju bezuvjetno sprijeciti i osuditi.Ta sjajna Jaspersova knjizica koja bi uz Havelove govore trebala postati udzbenik svima koji se bave casnim poslom politike,govori i o onome sto toliko odbijamo:o kolektivnoj krivnji.Trebao bi svaki covjek ove zemlje kazati:Ja sam Bosna i Hercegovina,i ja sam odgovoran,ponajvise politicki,jer:"Svaki covjek odgovoran je za nacin na koji se njime vlada."
Cak i distanciranje od politike,zaklanjanje iza navodne apoliticnosti,ne uklanja politicku odgovornost.Zlocinacka drzava,stranka,pojedini zlocini padaju na teret naroda ili kolektiva,ali svatko pojedinacno ima razlicitu krivnju i odgovornost.Kolektivna krivnja,jasno obrazlaze Jaspers,postoji-ne kao kriminalna,ni moralna,ni metafizicka,nego politicka.
Politicka odgovornost pociva u gradjanskom principu izbora,glasovanja.Zato najvecu politicku odgovornost i krivnju imaju oni koji su bezuvjetno glasovali za kriminalne vodje i diktatore,jer su primitivnim sljedbenistvom pogazili i moralnu odgovornost-glas svoje savjesti,i metafizicku odgovornost-Bozji zahtjev da se ne mrzi i ne unistava drugoga.Tako je"atmosfera podvrgavanja ujedno kolektivna krivnja",te je krajnje problematicno pozivanje na volju(nevinog)naroda.I oni koji bjeze od svakog kolektiva,prave slicnu pogresku,jer kolektiv(narod)nije sadrzaj,vec zadaca,kazao bi Jaspers.
Na koncu,politicke odgovornosti i krivnje nisu nikako liseni ni medjunarodni faktori,jer"nekoristenje moci politicka je krivnja onoga tko je posjeduje".A oni tu moc posjeduju.Buduci da se krivnja samo svodi na krivicna(kriminalna)djela,sve je drugo prepusteno politikantstvu,pod krinkom realne politike.A realna politika je najgora,jer joj nedostaje moralna i metafizicka odgovornost,savjest ili neki Bog koji ce druge i razlicite ako ne vise,ali barem jednako voljeti kao mene i moje.Politicki su odgovorniji oni sto su politicki mocniji.A suznje u tamnici od diktature njihovih vodja oslobadja se izvana.
("Oslobodjenje")

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

CZD-ROCKING OF THOUGHTS

naked goddesses
naked sisters
naked pictures
naked tubes
rushing waves
which wash ashore
clothes and genitals
rocking of thoughts

- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-OGLED O BEZBRIZNOSTI(Mira Markovic,NOC I DAN,dnevnik,BMG,Beograd 1994.)-2

...Mira Markovic nije morala da bas nista promeni od svojih ranijih stavova i ucenja:"Citavo vreme sam sumnjala da se jedan deo politicke aktivnosti u ovoj zemlji finansira van zemlje.I naravno pitala se-zasto se ne identifikuju ti finansijeri i njihovi sticenici.Ne zbog finansijera,vec zbog sticenika".(str.51).Isti stav je autorka imala i sedamdesetih,i osamdesetih godina,pa joj se ne moze zameriti nedoslednost.U situaciji,medjutim,kada je glavna aktivnost drzavnog aparata kojim rukovodi njen muz iznosenje,a ne unosenje novca u drzavu,ovo je malo suvise.
Ocito svesna toga,ona naglo pocinje jadikovku o siromasnim gradjanima,a zavrsava zapis ovim neverovatnim izlivom:"Sto se mene tice ja ne bih mogla da ne radim,da se posvetim`politici`,cak i kad bih htela(a ne bih htela).
Ne samo iz razloga akademske prirode,iako su za mene primarni,vec iz sasvim pragmaticnih.Moja porodica ne moze da zivi od jedne plate.Nije mogla ranije,ne moze ni sada".U samo 55 reci,Mira Markovic je uspela da ugura pet presnih lazi,dva licemerna stava od kojih jedan blizak lazi,jedan nonsens,tri samohvalisanja i nemerljivu kolicinu neukusa.
Ne treba ipak,u potpunom zaprepascenju pred tim sta Mira Markovic sebi dopusta,propustiti prave poruke ove knjige.Primera radi,u opsirnom zapisu od 6.februara(str.26-28),ona predstavlja svoju viziju akademskog zivota i angazmana,potpomognutu jednom fotografijom.Na fotografiji je grupna pijanka UK Beograda u prolece 1988:flase,
svecnjaci,cvece,ostaci hrane,zajapurena i iscerena lica,pijano grljenje,znamenite licnosti kao Petar Skundric,
Zoran Todorovic,i,dakako,sama Mira Markovic.Govoreci o ulozi akademskog sveta,autorka govori o POLITICKOM AKTIVU,o tome da ne treba raspravljati o politici na ulici i tramvajskoj stanici,vec na sednici koju sazove rektor,da diskusija treba da bude nadstranacka,i za sve to vreme vas sa slike gledaju ona mala povlascena i ovlascena cudovista.I jos,odmah u nastavku,Milan Panic biva optuzen da govori recnikom"kojim se uvodi diktatura",zato sto o svojim planovima i namerama govori u prvom licu,a ne iz dostojanstva jednog politickog aktiva,koji,u masti Mire Markovic,zaseda u svecanoj sali Beogradskog univerziteta.Sa sve flasama,svecama,cvecem,i pijanim drugarskim
grljenjem.Jer,ona ipak govori iz"akademskog sveta"koji je verovao u ovakve podatke:
"Na temu prepreka neposrednom odlucivanju u nekadasnjoj SFRJ napisan je veci broj studija nego o Francuskoj revoluciji ili propasti Rimskog carstva".(str.22).Tracak nade za Miru Markovic:postoji mogucnost da je ponesto napisala i iz cistog neznanja.U tome slucaju,moze joj se samo preporuciti da u eventualnim usamljenim godinama koje dolaze,pocne da iscitava ono malo sto je napisano o Francuskoj revoluciji i propasti Rimskog carstva;sa najboljim namerama preporucujem Tacita i Svetonija.
Nista slicno ne moze se pronaci,a u korist Mire Markovic,kada dodje do njene neunistive samosvesti pripadnika vladajuceg sloja:"Ali se zato cudim zasto drustvo ne raspolaze mehanizmima da se zastiti od onih dezinformacija koje se ticu zloupotrebe zvanicnih licnosti od kojih i zajednica,a ne samo te licnosti,imaju stetu."(str.109).Zakon o zastiti imena i dela?"Necu da kazem da ne branim ovu Vladu.Branim je.Ne samo ovu,svaku bih branila."(str.99).A uz to,ide i ovakva rafinirana introspekcija:"Pomenula sam je jer mi se pripisuje sujeta,koje sam,medjutim,lisena i na koju kod drugih ljudi gledam sa odbojnoscu.Nisam sujetna.Ja samo drzim do sebe.Kao sto drzim,isto tako,i do drugih ljudi.To nisu inkompatibilna svojstva.Kod ljudi koji drze podjednako do sebe i do drugih,vrlo su kompatibilna."
(str.39).
Nikako ne bih zelela da ovu knjigu jeftino sahranim citirajuci tesko podnosljive trivijalnosti,pseudolirske izlive na nivou srednjoskolskog rada,fotografije decice i prijatelja i ostali uzas:sve to je zamislivo za vecinu,i mogucno za one ustrajne koji procitaju celu knjigu.Drugo se ne moze ocekivati od zene koja nije dobro obrazovana,koja nema nikakav naucni ugled,koja ne zna da pise u tolikoj meri da se izgubi u svakoj komplikovanijoj recenici,te zato upotrebljava mucan sinkopirani stil.U normalnoj politickoj situaciji,ova bi knjiga bila skandal,mozda bi i srusila vlast,
a svakako bi posluzila za urnebesno zavitlavanje.Ova knjiga je,medjutim,projekt vlasti,i to jedan od onih koji mogu imati dalekosezne posledice.Na najnizem nivou,da se proveri pokornost prirucnih kadrova,i da se izdiferenciraju neprijatelji,na visem,da se izvan zemlje poturi slika o"levoj"dvorskoj opoziciji i"pravoj"mirovnoj opciji,na najvisem,
koji nazalost ne mogu da procitam,da se pripremi jos jedan radikalni zaokret u bilo kojem pravcu,a u korist porodice koja ne moze ziveti od jedne,predsednicke plate.U svakome slucaju,neka se tresu oni koji su sada u velikoj milosti.Svi ostali se ionako tresu od dolazece zime i gladi.
Tako,nazalost,ne mogu nista da kazem ni u prilog"feminizmu"Mire Markovic,koja o polovima razmislja na nivou hormona.Ni u odbranu njenih licnih uspomena,jer manipulise svojim precima iz Prvog svetskog rata,zaturajuci rodjake iz Drugog pod tepih.Ni o osnovnoj uljudnosti,jer kroz celu knjigu provlaci svoj rasizam:stalno se pojavljuju neki fantomski,siromasni,"primitivni"drugi,bilo da su Turci,Rumuni,Afrikanci,Amerikanci i sl.,a"grcko-tursko-arapska"muzika vrsi"nerazumno nasilje"nad srpskim narodom.Kada bi imala pojma o balkanskoj,pa i srpskoj narodnoj muzici,znala bi sta je na tome prostoru znacilo mesanje:ali ovo neznanje ona deli sa mnogima.Njeno cutanje o Kosovu samo za sebe govori dovoljno recito.
Sta raditi sa knjigom Mire Markovic?Sazaljenje je isto toliko neodgovorno koliko i hvaljenje lirskih pasaza.NOC I DAN bi onu jos mislecu srpsku kulturu trebalo da ostavi u istom zamrznutom zaprepascenju u kakvom se nasla srpska mirovna populacija kada je gora strana para iznenada postao andjeo mira.Ukoliko izostane jasan odgovor,
ne samo pojedinaca nego i institucija necega sto se nekad zvalo DRUGA SRBIJA,ostaje jos samo lek koji preporucuje Mira Markovic:"...a zute cesljeve izbegavam da stavim u kosu,jer kada sam ih jednom imala,moja cerka Marija nije polozila ispit iz geografije".(str.19).
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC-PROTIVUDAR

...Vrhovna komanda je radila po vojnim planovima,a to,izmedju ostalog,znaci da Stab predlaze,a komandant odlucuje.Nema,dakle,glasanja komande kao celine.Glasanje je bilo samo zato sto je Predsednistvo kolektivni vrhovni komandant,od osam clanova.To je,takodje,jedna od dobro smisljenih podvala,koja je kao i za celu drzavu imala za krajnji cilj da u kljucnim momentima paralise i vojsku.Zamisao cele te razbijacke koncepcije u ovom kljucnom momentu za zemlju pokazala se vrlo efikasnom.Mozda,bas ovom prilikom,vise nego bilo kada pre,pa i posle,jasno sam video pravi razlog zasto su onako energicno odbijeni predlozi Saveznog sekretarijata za Narodnu odbranu 1988.godine kada su vrsene ustavne reforme,da se izvrse temeljite izmene u funkcionisanju Predsednistva SFRJ.
Odmah posle zavrsetka sednice Vrhovne komande,ja sam odrzao sastanak sa Stabom Vrhovne komande u punom formacijskom sastavu i dao zadatak da Stab pod rukovodstvom nacelnika Generalstaba,generala Adzica temeljito i svestrano proceni situaciju,da pri tome,pored onih elemenata situacije na osnovu kojih smo uradili nas predlog Predsednistvu,sada dodatno uzmu u obzir jos:
1.cinjenicu da nas predlog nije prihvacen,2.da je Predsednistvo podeljeno na 4:4 i da ce ta podela biti i dalje takva,
3.da definitivno sada znamo da nas Sovjetski Savez,a pre svega Gorbacov,ne samo sto nece podrzati,vec obratno,da ce stati u prve redove onih medjunarodnih snaga koje su protiv nas(to se brzo i pokazalo tacnim,
prilikom uvodjenja prvih sankcija UN prema Jugoslaviji),da izradi predloge za dve varijante dalje upotrebe JNA i to:
1)Preuzimanje vlasti u zemlji,i to ne samo prvi korak,vec ceo proces i borbu do konacnog ostvarenja cilja da se SFRJ sacuva kao jedinstvena federalna drzava;
2)Da JNA,zadrzavajuci status u okviru postojecih ustavnih okvira,maksimalno pokusa da realizuje sve ono iz naseg neprihvacenog predloga sto je u novim uslovima realno ostvarljivo;
3)Da napravi temeljito i svestrano uporedjenje te dve varijante i da predlozi koju varijantu usvojiti;
4)Vreme referisanja meni kroz dva dana...
...POSLE TOGA,SMATRAO SAM DA BI PRE POCETKA REALIZACIJE DONETE ODLUKE BILO ISPRAVNO OBAVESTITI BORISAVA JOVICA KAO PREDSEDNIKA PREDSEDNISTVA I SLOBODANA MILOSEVICA,KOJI JE PRE NEKOLIKO DANA DOSAO SA ZAHTEVOM DA JNA PREUZME VLAST U ZEMLJI...

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Azem Vllasi

...Nakon zatvora,lijek mi je bila Bosna,gdje su obicni ljudi,kao i moji Albanci,bili solidarni sa mnom i podrzavali me kada mi je bilo najteze.Kada sam izasao iz mitrovackog zatvora,zvanog"Tocak",aprila`90.Kosovo je stenjalo pod cizmom rezima koji me je u tu tamnicu strpao,jer sam se suprotstavio rusenju ustavnog polozaja Kosova.Iz zatvorske celije izasao sam u drugi,veliki kolektivni zatvor zvani Kosovo.Isao sam te `90.i tokom `91.cesto u Sarajevo.Sretao sam stare prijatelje koji su sa mnom dijelili radost sto sam izasao kao pobjednik u sukobu sa ludacima koji su vec potpalili ratne baklje i zatrubili u ratne trube.Ali,i tamo se osjecao dah nadolazeceg zla.Stalno sam se sa zebnjom pitao:hoce li Bosna odoljeti zlu,hoce li izdrzati?Htio sam da vjerujem kako hoce poznavajuci dobrotu i plemenitost njenih ljudi.I harmonicne odnose u kojima su zivjeli,mjesane brakove,toleranciju.
Nazalost,nada jer svakim danom bila sve manja.Bio sam u Sarajevu posljednji put pred rat,krajem marta
`92.godine.I danas me moj politicki sapatnik i prijatelj,koji je takodje bio uhapsen od Miloseviceva rezima,Ekrem Arifi cesto podsjeti i prica drugima kako sam mu tada rekao:"Pogledaj fasade ovih zgrada i sarajevske ulice,jer mozda ih vise nikada ovakve neces vidjeti."Iz Sarajeva smo nasu djecu,Adema i Selmu,vec dovoljno zastrasenu od kosovskog DOGADJANJA NARODA,povika na mitinzima"Ubicemo Vllasija",pa mog zatvora i sudjenja,poslali u Ameriku kroz razmjenu studenata.Otisli su da poslije toga,citavo desetljece,ne vide ni Bosnu ni Kosovo.Cijelo vrijeme rata u Bosni s Nadirom sam bio na Kosovu.Pratili smo sta se dogadja,rekli nesto kad se moglo,patili.
Cesto sam isao u Ljubljanu i tamo u Bosanskoj ambasadi i redakciji"Oslobodjenja" sretao prijatelje i iz prve ruke dobijao informacije o drami nase Bosne.Nadirin otac,koji je poginuo u Njemackoj kao diplomata kada je imala pet godina,bio je rodjeni Sarajlija.Sahranjen je na Kosevskom groblju.Nadira u Sarajevu ima dosta familije i sa majcine i sa oceve strane.I to je razlog da volim Sarajevo i tamo mi je bas kao u Pristini.
A onda,da bi se bar malo oduzili sto nismo mogli dolaziti kada je Sarajlijama bilo najteze,renovirali smo mali stan, a na balkonu ostavili probusena armirana stakla od namjerno ciljanih metaka i gelera.Tako nam izgleda kao da smo i mi sada dio onoga sto je Sarajevo proslo.Oboje vjerujemo da se tamo moze zivjeti,te da Sarajevo,kao i cijela Bosna,ima buducnost.Kaze se da jedan grad ne cine njegove gradjevine,nego ljudi.Imamo mnogo prijatelja
i lijepo nam je u Sarajevu.Pored Muhameda i Adila Kulenovica sretnem jos puno starih prijatelja:Bogica Bogicevica,
Nijaza Skenderagica,Ibrahima Spahica...Tu je i Nadirina familija.Nazalost,broj nas VETERANA se smanjuje.Fali nam Pimpek,Mirza Delibasic,preselio nas rodjak Faruk Seleskovic s kojim smo se mislili jos dugo druziti.Mnogi poput tebe otisli u daleki svijet...

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zulmir Becirevic-KAZE SE DA VRIJEME LIJECI SVE RANE

Sjecam se mog prvog koraka u novoj zemlji
u jednom sasvim drugom svijetu
Bilo je mracno,i hladno,i tesko
i miris nicega sirio se odatle
Pitao sam mamu sta se desilo,sta radimo ovdje
Odgovorila je"suti,sine,
dosli smo ovdje u jedan bolji svijet
Ovdje ces zivjeti,ovdje ces umrijeti
Kod nase kuce nije ostalo nista za boriti se"
Ne htjedoh prihvatiti hladne cinjenice dok ih
ne dodje jos vise
sta je,dovraga,sa mnom,trebao sam radostan biti
dok neki kao ja osjecase se opusteno ja bijah
pokopan

Kaze se da vrijeme lijeci sve rane
Ja osjecam samo kao da vrijeme ide
Kaze se da vrijeme lijeci sve rane.

- 12:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 29.10.2007.

Manu Chao-RAININ IN PARADIZE

IN ZAIRE
WAS NO GOOD PLACE TO BE
THIS WORLD GO CRAZY
ITS AN ATROCITY
IN CONGO
STILL NO GOOD PLACE TO BE
THEM KILL MY BUDDY
ITS A CALAMITY

GO MASAI GO MASAI BE MELLOW
GO MASAI GO MASAI BE SHARP

IN MONROVIA
THIS NO GOOD PLACE TO BE
WEAPON GO CRAZY
ITS AN ATROCITY
INN PALESTINA
TOO MUCH HYPOCRISY
THIS WORLD GO CRAZY
ITS NO FATALITY

IN BAGDAD
ITS NO DEMOCRACY
THAT`JUST BECAUSE
ITS A US COUNTRY!
UN FALLOUJA
TOO MUCH CALAMITY
THIS WORLD GO CRAZY
ITS NO FATALITY...
(Manu Chao-"LA RADIOLINA",2007.)

- 16:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-OGLED O BEZBRIZNOSTI(Mira Markovic,NOC I DAN,dnevnik,BMG,Beograd 1994.)-1

Veoma je tesko i zamisliti lazljiviju i amoralniju knjigu:supruga vlastodrsca objasnjava kako u drzavi postoji opozicija,i kako je to ona,a ne nekakvi bednici u Skupstini i izvan nje;kako je levica ono sto zastupa vladajuca partija,a jos vise ono sto zastupa ona sa svojom partijom;kako joj je uzasno zao drzave koja je propala,najvise zaslugom njenog muza;kako je za mir,premda ne daje podrsku nijednoj srpskoj mirovnoj inicijativi;kako se sazaljeva nad izbeglicama,premda nije poznat nijedan njen humanitarni cin ili prilog,kako je osvescena zena,
premda sa zenskim pokretima nece nista da ima...i tako dalje,ovaj uzor nekomunikativnosti i zatvorenosti prica o bilo cemu,jer mu se moze.Potez je onoliko drzak koliko je drska i srpska politika:posto gospodja piskara,njen je zadatak,uz podrsku koju pisanju moze da pruzi samo totalitarna vlast,da konacno zbuni one vec zamorene posmatrace spolja koji ocekuju bilo koji znak poboljsanja i promene.Niko iznutra ne moze da kupi pisanje Mire Markovic,cak ni ako se ogranici na pticice i cvece.Ali spolja,mozda:jer vlast je za internu upotrebu izgradila,uz male teskoce,mit o demonskom spoljnom svetu,dok u svome,pravom svetu,vrlo dobro zna da ce svaki iznenadni preokret biti prihvacen,i da zapravo,uz minimalne ustupke,svet postuje realno najopasniju silu na Balkanu.Koja,uz to,nema nafte.Tako ce se uloziti sve da ova knjiga bude prevedena tamo gde moze,i da neko krene da je cita sa naivnim uverenjem da je zato pisana.
U projektu Mire Markovic nema dakle nicega spontanog,iskrenog,a pogotovo ne naivnog,i svako razumevanje za dusevno stanje autorke je suvisno.U izvesnom smislu,citanje te knjige je suvisan posao,narocito posle promocija i nagrada koje je vec dobila.Pa ipak,vredi ukazati na one tacke gde projekt probija tanko verbalno tkanje i gde se pisanje Mire Markovic pretvara u ideolosku grotesku.Rec je,naime,o prostim kriterijumima sta je red i gde su granice ukusa.Te granice se,koliko god trivijalne,moraju ponavljati,jer je znacenje toliko ispraznjeno da omogucava pojavu ove bezbrizne i bezobrazne knjige.
Mira Markovic govori o ratu kao uzasu,i izvan konteksta njene knjige,svako kome je stalo do mira morao bi prihvatiti mnoge njene stavove.Nazalost,i pored stalnog optuzivanja nekih srpskih ekstremista,autorka nikad i nijednom recju ne pominje mogucnost da je za rat odgovorna vladajuca partija,da je najveca razaranja izvela JNA/VJ,i da jugoslovenska vlast mozda ipak ima i nesto vecu ulogu u Bosni od slanja humanitarne pomoci braci Srbima.Citalac,ako se u njemu uspe indukovati planirano slepilo,moze samo da se zadivi pred drzavom koja svim sredstvima propagira mir i pomaze svoj najbrojniji narod spolja,nesebicno i pod udarima nepravedne svetske javnosti,dok sumnjiva sacica ekstremista spolja i iznutra vodi rat u Hrvatskoj,gradjanski rat u Bosni,sravnjuje Vukovar i Focu(pardon,Srbinje),Zepu,Gorazde,Sarajevo,Mostar i stosta drugo(a istovremeno).I nigde ni reci o tome da se razgone Hrvati i Muslimani u Srbiji i da se Kosovo drzi pod policijskom okupacijom.I pri tome,autorka jos sebi dozvoljava ostru kritiku izbeglica iz Bosne koji po Beogradu,o uzasa,prodaju srpske pakete pomoci,a neki se,u ovome drustvu pravde i pozrtvovnosti,bave cak i svercom.
No autorka ima i manje naivne izlive.Jadikujuci nad sudbinom dvoje ljubavnika ubijenih na mostu u Sarajevu,uz krajne neukusno objavljivanje njihove slike(jesu li joj mozda roditelji poslali,ili se za nabavljanje pobrinula nadlezna drzavna informativna agencija?),Mira Markovic odvaljuje bez srama i zadrske:"Admiru i Boska,mladu Muslimanku
i mladog Srbina,koje su 18.maja ubili muslimanski snajperisti,a 28.maja sahranili srpski borci,njihovi drugovi."
(str.71).Ne samo sto Mira Markovic,za razliku od celog Sarajeva,zna ko ih je ubio("muslimanski snajperisti"),nego i zna da su srpski borci"njihovi drugovi".Oni,valjda,sto su kao i ostale dve strane primili od mladog para novac da ih puste,a zatim kukavicki pustili njihova tela da trunu deset dana,oni isti koji su valjda poprilicnu sumu novca koju je par nosio da bi preziveo,predali njihovim roditeljima?No,zadatak drugarice Mire je upravo taj da zbuni i zavede potpuno neobavestenog citaoca:to je i jedini razlog da se njena knjiga procita i prikaze:U istome dnevnickom zapisu,2.juna,str.70,drugarica Mira ovako opisuje nemire prethodne noci:"Svaki veliki grad ima`vojsku`koja
se u jednoj noci moze mobilisati na motivima mrznje,destrukcije i histerije...A jutro koje je svanulo,donelo je jednog mrtvog policajca,nekoliko tesko ranjenih njegovih drugova,mnogo povredjenih gradjana..."Srecom,i ovoga puta su snage mrznje i destrukcije porazene,a snage mira i tolerancije ostale na vlasti...
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC-PROTIVUDAR

...NA JEDNOM OD SASTANAKA IZMEDJU SLOBODANA MILOSEVICA I BORISAVA JOVICA SA MNOM I GENERALOM ADZICEM ONI SU TRAZILI CVRST I PRECIZAN ODGOVOR NA PITANJE DA LI JE JNA SPREMNA DA OSIGURA GRANICE BUDUCE SRPSKE DRZAVE,KOJA JE,PO KARTI KOJU SU NAM IZNELI,OBUHVATALA SVE JUGOSLOVENSKE TERITORIJE SA VECINSKIM SRPSKIM STANOVNISTVOM.
Za vreme rata u Hrvatskoj,zbog nepostojanja normalne federalne drzave,JNA je imala ogromnih teskoca-od politicke,informativne i propagandne podrske,pa do mobilizacije-srpsko rukovodstvo je stalno ponavljalo kako"Srbija nije u ratu".ZA KOGA JE ONDA RATOVALA JNA?Takav stav srpskog rukovodstva vise je onemogucavao JNA,osobito u mobilizaciji,nego celokupna delovanja spoljnih i unutrasnjih neprijatelja.
Druga fundamentalna razlika je u odnosu prema celini srpskog nacionalnog korpusa.Ja sam uvek smatrao da se jednako moraju tretirati i braniti interesi celine srpskog naroda,kako Srba u Srbiji,tako isto i Srba u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj.Osim toga,smatrao sam da kada vec fakticki vise nema Jugoslavije kao celine,da ce se srpski narod uspesnije suprotstaviti i odbraniti svoj nacionalni interes,ako se odmah brani ujedinjeno.To je,valjda,i vojnickom laiku jasno.Nazalost,dogodilo se obratno,tucen je i definitivno dotucen upravo deo po deo-prvo Srbi u Hrvatskoj,potom Srbi u Bosni i Hercegovini,i konacno Srbi u Srbiji.
Vrlo su karakteristicne izjave Borisava Jovica,na primer,kako"SRBI U SRBIJI NEMAJU NISTA ZAJEDNICKO SA SRBIMA PREKO DRINE I UNE,OSIM IMENA."Bilo je i nekoliko drugih znacajnih razlika generalne prirode,pre svega,izmedju Milosevica i mene,a koje su uticale na razlicita gledanja,i,naravno,prakticna delovanja.Ja sam se uvek zalagao za timski rad,a on je solirao.
Ja sam se maksimalno zalagao da moj stab radi dobro i identifikovao se sa njim,bilo da su u pitanju uspesi ili neuspesi.On je,nasuprot,prema svojoj ekipi uvek imao distancu,pa ako uspe,tu je da taj uspeh koristi,a ako ne uspe,zrtvuje ekipu i ljude.Naravno,da je to davalo negativne rezultate.
Ja sam se uvek zalagao za temeljite strateske procene izvedene od pocetka do kraja svake operacije manje ili vece,po celoj dubini zbivanja,uvek trazeci odgovor za krajnji rezultat.
Takvoj strategiji morao je biti podredjen i svaki konkretni takticki potez.Takav moj prilaz u zajednickim poslovima koje smo imali,Milosevic je nazivao"filozofijom",koncentrisuci se uglavnom na neposredne tekuce probleme,a odgovor na strateska pitanja je glasio"JA SAM SRECKO SRECKOVIC"...

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Borisav Jovic,Slobina"sobarica"

,,,Sloba je dao dve ideje:prvo,da se"odsecanje"Hrvatske izvrsi tako sto ce licko-banijske i kordunaske opstine,koje su stvorile zajednicu,ostati sa nase strane,s tim da se tu kasnije narod referendumom izjasni da li hoce da ostane ili izadje.I,drugo,da se clanovi Predsednistva SFRJ iz Slovenije i Hrvatske iskljuce iz glasanja o odluci,jer oni ne predstavljaju onaj deo Jugoslavije koji tu odluku donosi.Ako Bosanac bude za,onda imamo dvotrecinsku vecinu...Bez Slovenije i Hrvatske Jugoslavija ce imati oko 17 miliona stanovnika,a to je za evropske prilike dovoljno...

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr Jovan Raskovic-JOVA LECNIK

...Moja stranka i ja licno smo zapalili fitilj srpstva ne samo u Hrvatskoj.Mi smo palili fitilje i po BiH i ne bi se mogao zamisliti SDS BiH,pa ni gospodin Karadzic,da nije bilo naseg utjecaja...
("YUTEL",1992.)

- 13:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manu Chao-POLITIK KILLS

Politik needs
VOTES
politik needs
your mind
politik needs
human beings
politik needs
LIES

Politik use
drugs
politik use
bombs
politik need
torpedoes
politik needs
blood

Thats why
my friend
its an evidence...
politik is violence

Thats why my friend
its an evidence...
politik is violence

Politik needs force
politik needs cries...
politik needs ignorance
politik needs lies
POLITIK KILLS
POLITIK KILLS
(Manu Chao-"LA RADIOLINA",2007.)

- 13:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 27.10.2007.

DJ Krmak-KAD U BOSNU KOMM ZURICK

Ja pred tobom nemam tajne
ICH BIN EINE DJ SCHWEINE
da zaradim grdne pare
ICH ARBEITE 20 JAHRE

Sa svabama vodim rat
GROSSE WIEN IST MEINE STADT
ponosim se kao prase
MEINE PLATZ IST IN VIERTENSTRASSE

Tschuldigung und dankeschön
bitte Auf Wiedersehen
najbolji cu biti lik
kad u Bosnu,kad u Bosnu
kad u Bosnu komm zurick

Prvo Arbeit Baustelle
POSLIJE ARBEIT IN TANKSTELLE
sad ne spadam ja u strance
IN DISKOTEKEN PUSTAM TANZEN

Da me vidi meine Mutter
ICH ARBEITE MIT COMPUTER
da me vidi stara mater
DA SPACIRAM IM PRATER

Ovdje stadoh na lud kamen
KINDERN FRAUEN,SCHWEIN ZUSAMMEN
pa se cuje sehr gut svirka
IZ ZJELOGA MOG BICIRKA

Ja sam bolji od Rammstein
ICH BIN EINE DJ SCHWEINE
I nesteraj nummer 1
MEINE NAME DJ SCHWEINE



Nekoliko udarnih komentara odusevljenog gradjanstva za racun ovog UMETNIKA sa brojnih Internet foruma:

...KRMCINO,OVO JE VRHUNAC...
...MEGARETARDACIJA...
...NIJE ON LUD,NIPOSTO,ON JE SAMO DJ KRMAK!...

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Matija Beckovic,guslar-slobista&akademik SANU;SUVERENI KANDIDAT ZA NEKAKAV KNJIZEVNI HAAG-KAD BUDEM MLADJI

Kad budem mladji
Imacu fond za prezentaciju
svoje licnosti
A budzet podesiti tako
Da cu do smrti moci da se
depiliram
Svaka dlacica je stidna
I gonicu je zesce nego mitesere
Cemu runjav zivot
I kakav je njegov smisao
Bez vrelog i hladnog voska

Kad budem mladji
Moja krv dobijace
Samo cveklu i sargarepu
Jescu pametno
Iskljucivo sirovo
Najcesce bez icega
A samo ponekad preliveno
Hladnim cedjenim uljem
Ali pocesto i pomalo
Da se metabolizam nikada ne
uspori
Ehinaceu cu prizvati
Da brine o mom imunitetu
Homeopatiju cu zaduziti
Za moje zdravlje
Koje moze dovesti u pitanje
Samo tudja greska
Ljudski faktor
I nas poslovicni javasluk
I neznanje

Kad budem mladji
Ovo ce biti moj Ocenas
Moje vjeruju
Moj Credo
Manira
Main stream
Magna carta
My look
Weltanschaung
Testament
Duhovno pravilo
Samo tako
Moje Nacertanije
I jedini program
U koji iskreno verujem
I niko nece moci da me gusi
Da nemam ideala
Koncept zivota
Ili sta god
Kunem se u sve najsvetije
Nema zrtve koju necu podneti
Za ostvarenje ovog planiranog
projekta
Ma sta to znacilo
A kad je rec o opstim prilikama
Kakve ja veze imam s tim
Necu dozvoliti da me iko presira
Nemam stomak za to
A sto se naseg drustvenog sistema
tice
Any way
Na njega mi se
najiskrenije bljuje
I nikad ga necu
dovoljno izbljuzgati
A kad je rec o narodu i
naciji
Polozaju
nase zemlje
I slicnim
forama
Ma...mislim...nemam
pojma...bas me briga
Nisam u tom fazonu
Majke mi
Nikad nisam bio deo toga
To nije moja solja caja
Niti ce biti
Kad budem mladji
By the way Kosovo
Moze da ode
Moze da ostane
Meni je svejedno
Nemam fiks na to
Mozda je to povrsno
Ali mene i za to povrsno
Zabole pajser
(Fucking zemlja
U kojoj je povrsnost mana)
O cemu mi pricamo
Neka ga uzmu
I to mi je super
Who cares
See you later aligatore
Oki doki
Bozuri Patrijarsija
Ma,keve ti
Niko ne zna sta je to
To ne postoji
Kako je doslo dotle
Da se o tome uopste misli
I primi na ideju
Da je nesto nase
Kojih crnih nas
I koje crno nase
Alo bre
Sta je ovo
I ta loznjava na Ruse
Ko je ovde lud
Freak brother
Nemoj da pricas
NATO
Nego sta
Nehigijena zivljenja
Dovela je dotle
Da se palimo i na tu Nedodjiju
Ne znam gde je Costa Coffee
Kamoli Kosovo
Nemam ni najblizu predstavu o
tome
To ne pije vodu
Ne rimuje se
Ne fituje s mojom filozofijom
Ocigledno imamo neki drugi
problem
Debelo smo zamenili teze
Nema nam spasa
Dok se lozimo na slavski kolac
Nebesko carstvo
(Sic)
Ep&gusle
(Sic Sic)
I slican bljak i bull shit
Tzv.Sveti Sava
Nemoj molim te
Jos i to
Necu da budem u tako losem
tripu
Njegos Obilic
Princip i vec kako se zovu
Svi ti kileri
Ubice
Nacosi i varvari
Ma daj
Fuckin
Zlo mi je od toga
To nije moj biznis
Srbadijo sisi
Zglavni ga
Get a job
(Nije John slucajno Walker)
Cirilica
Mars bre
Vozdra
Matica Srpska
Nikad cuo
Ne otkidam na fus
Tres/suftu
Suferice/slemove
Mitove/legende
Jeftine floskule
I sav taj edz i retro
Deep shit
Etc etc etc
Jee
Kakve budale
To me izritmi
To je pitanje hemije
Simulakrum
Past tense
Otkud znam
Ne bih bas da nabadam
Sta bi bilo kad bi bilo
I penusam o tom
Nemam taj trip
Nebo zna
(Kako ja to volim da kazem)
Samo se nadam
Last but not least
Da ce me Svemoguci zamilovati
Da na vreme predosetim kraj
Should I stay or should I go
Bar koji cas ranije
Pre nego sto otegnem papke
Kako bih otisao na onaj svet
Depiliran i ispraznjenih creva
Da mi se u mrtvacnici dive
I zapamte po crevima
Najzdravijeg medju pokojnicima
I prvi stignem na Nebo
Uspravan i klistiran
A ovde da ostavim izlucevine
Sav znoj i smrad
Kako bih bio siguran
Da je nesto ostalo iza mene
I da nisam ziveo uzalud
(Matija Beckovic-"KAD BUDEM MLADJI",Matica Srpska 2007.)

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC-PROTIVUDAR

...U oruzanim sukobima u Sloveniji,JNA je za dva dana izvrsila postavljeni zadatak vezan za povratak kontrole drzavne granice,a nije prihvatila nametnuti rat sa Slovenijom,vec se po odluci Predsednistva SFRJ povukla.
Politika je ocenila da se JNA u Sloveniji nije imala za sta boriti,za razliku od Hrvatske i Bosne i Hercegovine,gde se borila za svoj integritet koji je bio bezocno napadnut,kao i za pravo srpskog naroda da sam odlucuje o svojoj buducnosti,dakle,za isto ono pravo koje su imali i svi narodi Jugoslavije.
U Hrvatskoj sabotaza mobilizacije i organizovana dezerterstva zahtevali su modifikaciju radikalnog plana operacije.
Ipak,glavni zadaci modifikovanog plana operacije su izvrseni,i to:
-Svi srpski krajevi u Hrvatskoj osim jednog dela u Zapadnoj Slavoniji su oslobodjeni.To je cinilo jednu trecinu teritorije Republike Hrvatske;
-Kroz borbu je izgradjena buduca vojska Srpske Krajine koju je JNA opremila naoruzanjem i ratnom opremom;
-JNA je povukla sve svoje borbene efektive iz Hrvatske i tako ih dislocirala da odgovaraju buducim zadacima.
Najveci broj garnizona u Hrvatskoj je borbom deblokiran.Samo je manji broj garnizona i skladista zauzeo neprijatelj.
Najveci,zapravo,i jedini garnizoni kopnene vojske koji su pali u ruke neprijatelju,jesu garnizoni Varazdinskog korpusa,koji je general Trifunovic predao ustasama bez borbe i protiv izricitih naredjenja pretpostavljenih komandi da se uporno brani i realno odbrani,kao sto su se odbranili i drugi garnizoni od kojih su neki bili u znatno nepovoljnijoj borbenoj situaciji.Najveci deo izgubljene ratne tehnike prethodno je onesposobljen ili naknadno unisten dejstvom avijacije i na druge nacine.

Naneti su veliki gubici hrvatskoj vojsci,tako da vise nije bila sposobna za bilo kakva ozbiljna dejstva.Uostalom,to je i bio jedini razlog zbog cega je Hrvatska prihvatila Vensov plan.Rezultatima rata u Hrvatskoj JNA je u celini,pod uslovima nezabelezenim u istoriji,izvrsila prvi deo svoje novoutvrdjene zadace da vojnicki odbrani pravo srpskog i crnogorskog naroda na zajednicku drzavu.Drugi deo zadace-da obezbedi miran razlaz sa ostalim narodima koji nisu zeleli da ostanu u Jugoslaviji-nije mogla izvrsiti zato sto nije zavisilo od nje.Kao sto se zna,rat su nametnuli najpre Slovenci,potom Hrvati i muslimani po diktatu Nemacke i uz maksimalnu podrsku Amerike i Vatikana,pa je mir ili rat zavisio od njih.
-VOJNO RUKOVODSTVO JNA OBEZBEDILO JE 90 ODSTO BORBENIH EFEKTIVA JNA IZ KOJIH SU POTOM FORMIRANE TRI VOJSKE-VOJSKA SRJ,VOJSKA REPUBLIKE SRPSKE I VOJSKA REPUBLIKE SRPSKE KRAJINE.VENSOVIM PLANOM OBEZBEDJEN JE MEDJUNARODNI STATUS SRPSKE KRAJINE DO KONACNOG POLITICKOG RESENJA;
-DISLOKACIJOM SVOJIH SNAGA POVUCENIH IZ SLOVENIJE I HRVATSKE U BOSNU I HERCEGOVINU,JNA JE OBEZBEDILA BRZO FORMIRANJE VOJSKE REPUBLIKE SRPSKE I BILA SPREMNA ZA BRZU INTERVENCIJU SA SVOJIM JAKIM SNAGAMA KA SRPSKOJ KRAJINI AKO BI HRVATI POKUSALI VOJNICKI DA IZIGRAJU VENSOV PLAN;
-Rezultatima borbe u Sloveniji i Hrvatskoj,iako vodjene pod izuzetno nepovoljnim unutrasnjim i osobito medjunarodnim okolnostima,JNA je demonstrirala spremnost i sposobnost da se i vojnicki,ako zatreba,odbrani pravo srpskog i crnogorskog naroda da nastave zajednicki zivot u novoj drzavi...

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 26.10.2007.

KAKO JE ANTO DJAPIC"UKRAO"STRANKU DOBROSLAVU PARAGI ILI JOS BOLJE:DA LI JE"POLITICAR DJAPIC"PROIZVOD TUDJMANOVIH TAJNIH SLUZBI?!

Dobroslav Paraga kao svjedok na sudjenju optuzenima za zlocin u Cerni o Djapicevom"ratnom angazmanu":

...DJAPIC SE VISE BAVIO OBILASKOM ZAGREBACKIH RESTORANA,PRIMJERICE"DRAGECA",NEGO VOJNIM PITANJIMA...
("Vecernji list")

- 14:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Miroslav Ciro Blazevic,Firerov(Tudjmanov)"mali za drustvene igre"&HDZ Puppet on a string

...Znaci li to da ne bi bilo ni Vaseg najveceg uspjeha u profesionalnoj karijeri,a to je osvajanje treceg mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj 1998.godine,bez politicke potpore predsjednika Tudjmana?
-ODGOVORNO TVRDIM,S OBZIROM DA SAM SVE TO ISKUSIO NA SVOJIM LEDJIMA,DA NIKAD NE BISMO OSVOJILI TRECE MJESTO NA SVIJETU DA NIJE BILO FRANJE TUDJMANA.KOLIKO GOD BILO OVO NEUKUSNO KAZATI,A TO SU POTVRDILI I SAMI AKTERI TOG POVIJESNOG DOGADJAJA,SVJETSKU BRONCU NE BISMO OSVOJILI BEZ TUDJMANOVE POTPORE.JER DA NIJE BILO TUDJMANA NE BI BILO NI MENE,
ISTJERALI BI ME KAO STO SU TO UCINILI I ONI DRUGI KAD SU 2000.DOSLI NA VLAST.TUDJMAN JE ZNAO PROCIJENITI DA SAM BIO U PRAVU I ONDA KAD SU SKORO SVI BILI PROTIV MENE...

...Kako ste se osjecali na nedavnom mini saboru HDZ-a odrzanom u Zagrebu kada je na spomen Vaseg imena
cijela dvorana ustala na noge i spontano zapljeskala?
-Meni su odmah od srece zasuzile oci,jer nije bilo onog uobicajenog"Ciro,pederu!"PORED MENE JE SJEDIO,PO MENI,NAJVECI REZISER SVIJETA TONCI VRDOLJAK I KAZAO MI:"STO PLACES,TO JE NORMALNO DA SE TEBI OVAKO PLJESCE!"...

...Kako u tom kontekstu tumacite Milanoviceve prijetnje da ce oporezivati Sanaderovu pokretnu i nepokretnu imovinu,svaki sat,svaku etazu,kao i sve bogate ljude u Hrvatskoj,medju koje,nesumnjivo,spadate i Vi?
-AKO CEMO DOCI NA TAJ NIVO DIKTATURE PROLETERIJATA KOJI ZAGOVARA MILANOVIC,UPOZORIO BIH MLADE GLASACE,JER MI STARI ZNAMO STO JE TO:NEMOJTE,DA VAM JADNA MAJKA NIJE,UPASTI U TU ZAMKU,PREKLINJE VAS VAS CIRO!...
("Vjesnik")

- 14:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-GEOGRAFSKA OBNOVA

13.XII 1999.
Onda je ona uciteljica Smilja mene izvela na ispitivalo iz poznavanja prirode i drustva.Ja sam izgibao ispred karte i piljio sam u plafonjeru.Uca Smilja je pitala:"Robi,koji je glavni grad Hrvacke?"Ja sam rekao."Ha,Zagreb,nista lakse!"
Uca je rekla:"Aj pokazi ga na karti!"Ja sam rekao:"Na karti?"Uca je rekla:"E,na karti,sta se cudis?"Onda sam se ja okrenijo prema karti i namrstijo sam ombrve od razmisljala.Meni je sve na karti bilo turbo neskuzljivo.Onda sam ja malo rukom mudlao po ljevoj strani i govorijo sam:"Evo otprilike,evo otprilike..."Uca je rekla:"Ha,malo si se zajeba!To saras oko Njemacke i Austrije!"Ja sam rekao:"Pa prvo pokazivam dijasporu..."Uca je zakolutacila ocima i fljasnila se po celu.Onda sam ja rekao:"Pa znatel vi koliki je Zagreb,jebate?Ova karta je govno da bi Zagreb u nju stao!"Uca je promrsila:"Aha,jako duhovito,evo raspascu se od smijade...Znas li ti uopce di je Hrvacka na toj karti,
a?"Ja sam rekao:"Hrvacka?Pa tu je negdi,sigurno..."Uca je rekla:"Aj pokazi je!"Ja sam se okrenijo prema karti i namrstijo sam ombrve od razmisaljala.Jos sam isto i namjestao prst na sljepocnicu i piljio u plafonjeru.Uca Smilja je podviknila:"Ajde vise,znas ili ne znas?!"Onda sam ja rekao:"Slusajte,moj tata je rekao da mi se zalazemo za Drugu Hrvacku!Nje nema na ovoj karti!"Uca je razrogacila oci i viknila je:"Daj,covice,sta se proseravas!Hrvacka je geografska cinjenica!Jedna i jedina!"Ja sam rekao:"Ha-ha,to su vase hadezeovske brumade!Kad dodje Druga Hrvacka icete u komtejner skupa sa svojim kartama!"Uca je zaskarpunila se u facu i rekla je:"Slusaj,krelac,nemoj mi tu drzat mitinge,znas!Samo sam te pitala da mi na karti pokazes Zagreb,a ti nemas blage veze!Jel ti mozda Zagreb isto u toj Drugoj Hrvackoj,a?"Ja sam rekao:"Naravski da je!Samo toga nema na ovoj karti!Tu se sve mjenja,draga gospodjo!Tu ce doc do takvih promjena da cete se onesvjestit!"Onda je uca Smilja rekla:"Okej,mos ic na mjesto da se ne onesvjestim!"Meni je uletijo laksi zbunjitis.Ja sam promumljao:"Na misto?"Uca je rekla:"E,na misto,sta se cudis?"Ja sam jos od nekuzenja stajao ispred karte.Onda sam ja podviknijo:"I sacu ja zbog politickih uvjerenja popit asa,a ?"Uca se nakeserila:"A ko je rekao das popit asa?"Ja sam pitao:"Nego sta cu popit,jebate?"
Uca je rekla:"Prvu izbornu jedinicu!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Tomic-STOJIN NA KANTUNU GLAVA U RACUNU

Na vrhu Pazara svakoga jutra iznova jedan me svercer deviza podmuklih okica zatekne,jos mamurna od sna,
upravo filozofskim pitanjem:TRIBA LI STA MINJAT?I svakog jutra iznova ja se pozelim zaustaviti i skresati mu u lice:"Triba li sta minjat?!Pa kad vec pitas,prika,tribalo bi.Puno toga.Drzavu,recimo,ili makar porezni sustav,nasu politiku u Bosni,svjecice na autu,kaput,frizuru mozda,klimu,ovu bi divlju klimu svakako trebalo promijeniti,i plombu na sestici gore desno,i one ruzne svijetloplave plocice u kupaonici,i one blesave urednike Dnevnika,i neljubazne sluzbenice u bankama,i svjecice u autu...Jesam li to vec rekao?...Ma znas sta,prika moj,mozda bi bilo najbolje da ja promijenim put kojim idem na posao,pa da te moje oci nikad vise ne vide,majmune jedan neodgojeni!"
Uistinu,sa svercerima se eventualno mozete cjenkati,no ne pokusavajte se s njima prepirati o uzasima svakodnevice.Praktican kakav jest,svercer se ne predaje tjeskobi zbog visokih poreza-on ih jednostavno ne placa.
U njegovu lopovskom umu ne postoji dvojba koliko je bilo mudro osnivanje Herceg-Bosne,sve dok je tamo dostupan jeftin MARLBORO.Sverceri su krasna ilustracija Darwinove teorije o selekciji vrsta,oni su od onih organizama koji ce,uspjesno se prilagodjavajuci novim uvjetima,prezivjeti sve promjene.I kada bi nas nekakva dusmanska zemlja-a takvih je,sudeci po napisima u nasim novinama,sve vise-jednoga dana zasula nuklearnim projektilima,budite sigurni da bi oni od kojih danas kupujete triestine i espadrile vec imali pune garaze plinskih maski korejske proizvodnje.Maske bi,naravno,bile s greskom.
Divni su ti sverceri.Ako nisu iskemijali invalidsku mirovinu,mnogi od njih negdje nesto posve zakonito rade,negdje u nekakvu skladistu,u skoli,tvornici,posti ili nekakvome slicnom mjestu,gdje su na zlu glasu zbog svoje lijenosti,
kasnjenja ili potkradanja poslodavaca.Reklo bi se,nista od njih.No,cim se uhvate svoje crne rabote,paraziti
"udruzenoga rada",pretvaraju se u manijakalne radoholicare koji spavaju samo u autobusima do Trsta ili Istambula.
U zemlji u kojoj se nekada glasovite trgovacke kuce guse u dugovima,otpustaju ljude ili ih jednostavno ne placaju,
sverceri u neljudskim uvjetima,bez socijalnog,mirovinskog,sindikata,toplog obroka i naknade za prijevoz,pokazuju zacudnu zilavost i istancani osjecaj za potrebe trzista.
Njihova je poduzetnost upravo nevjerojatna:nanjusit ce jeftine majice na drugome kraju planeta,proputovati kao Aleksandar Makedonski za nekoliko kutija petardi,glumiti maloumnost pred carinicima,znojiti se i puhati vise tisuca kilometara ispod sesnaest dzempera,nakiceni zlatom kao ciganski kraljevi kroz suze ce se kleti da im je sve to njihova baka,Bog joj dusi dao,ostavila.
Spominjem Rome,oni su bogovi sverca.Sto sve oni ne prodaju:stolnjake,krevetninu,trenirke,navlake za auto,
vjetrovke,lonce,bizuteriju,alat,rucnike,djecu!Da,djecu.Ja sam isto mislio kako je ta prica napuhana,a onda mi je jedan u ciganskome naselju pokraj Djurdjevca ispricao kako je prodao cak dvoje svojih potomaka:jedno u Italiju,
jedno u Francusku."Neka deca uce jezike",kazao mi je mangupski se smjeskajuci.Ne znam je li me zezao,meni se cini da nije.
No,ako i jest,njegovo"neka deca uce jezike"posluzit ce kao krasno objasnjenje zasto su Romi tako uspjesni sverceri:oni su kozmopoliti,a sverc je jedna duboko kozmopolitska djelatnost.Podjite,uostalom,u Bosnu,na trznice pokraj Stoca ili Tuzle da to vidite,kako sverceri medjusobno zaracenih naroda jedni drugima uvaljuju stoku,
automobile,alkohol i bijelu tehniku.Mnogi su od njih neprekinuto trgovali i za najzescega rata.I premda je cijelo to klanje njima savrseno odgovaralo,u cijelom tom uzasu moglo se fantasticno zaraditi na sleperima piva i cigareta,
oni sami nisu ubijali,sto se toga tice,potpuno su bezgresni.
Ipak,mozda bi ih bilo pomalo preuzetno uzeti kao model po kojemu bi se mogla provesti"obnova povjerenja".Oni,
naime,jedni drugima ni prije rata nisu vjerovali.Njihovi su osmijesi lazni kao i tajlandski LEVI`S sto ga prodaju.Mjera srdacnosti brizljivo je odredjena mjerom njihove prakticnosti.A ako treba,i samu ideologiju ce iskoristiti za zastitu svojega posla.Jedan od sovickih svercera tako mi se jednom prigodom zalio da sto mi Hrvati grintamo kako oni zaradjuju,pa zar nismo svi mi,bez obzira na granicu,jedan narod.Onda sam ga ja upozorio da ako smo jedan narod,onda neka vrijede i jednaka pravila za sve,a ne da su njegova CEDEVITA i RONHILL umalo pa pola
jeftiniji nego deset kilometara dalje,u Imotskome.Frajer se gotovo naljutio na mene,jer kako to ja mogu usporedjivati njih i nas,kada je njihova-pazi sad!-bosanska industrija potpuno opustosena u ratu.U jednoj jedinoj minuti covjek je istodobno bio veliki Hrvat i bosanski patriot!Vjerujem da je isto tako,u jednako malo vremena,
mogao biti i fanaticni zagovornik AFRICKOG NACIONALNOG KONGRESA i navuci kukuljicu KU KLUX KLANA.
Samo da njegov posao ne pati.
Ipak,mnogo sam toga spreman oprostiti svercerima.Jednom sam vidio kako je neugodan njihov posao.Kupio sam traperice na Peristilu.Bila je to prava mora.Dodjem ja,dakle,na Peristil,obratim se jednome nosatom sto je na zidicu poslagao traperice,ovaj rasiri jedan model preda mnom,ja ga opipam,zbilja,dobre hlace,volio bih ih oprobati.
"Nema problem",kaze tip pa me vodi u Nepotovu.Meni nista nije jasno.Dosli mi tamo,u jedan portun,a tip meni:
"Skidaj se!""Molim?","Bogati",kaze svercer,"skini se da provas gace!""Ovdje?""E!"I sada se ja skidam,umirem od straha da netko ne bane.S muskarcem,u mracnoj vezi,samo u mudantama,vec zamisljam kako me ARENI prokazuju kao manijaka.
Srecom,nitko nije naisao.Ali kada sam odjenuo rebatinke sto sam ih naumio kupiti,vidio sam da su mi tijesne.Vidio je to i svercer:"Jesu li ti dobre?"kaze on."Super su!"kazem ja."Jesi li siguran?"rece tip sumnjicavo."Ma,rebe su prva liga,covice!"kazem ja veselo,sve pazeci da plitko disem da mi botun ne bi otpao.Toliko sam,naime,bio uzasnut mogucnoscu da bih se jos jednom morao svlaciti tu u tom portunu,da sam kupio hlace koje mi uopce nisu odgovarale i posao kuci sve poskakujuci sitnim koracima kao gejsa.Traperice su svejedno pukle po savu,kuci sam stigao drzeci,onako bezbrizno,ruke na straznjici.A kada me je jedan upitao gdje je neka ulica,gradio sam se gluhonijemim.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hrvat&sovinizam

Pitanje na zagrebackoj ulici:
"Sta je sovinizam?"
Odgovor:
"Kad Srbina mrzis vise nego sto je normalno."

- 12:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hrvat&Zlatna ribica

Lovio Hrvat ribe i ulovio zlatnu ribicu.A ona,kao i sve zlatne ribice,veli:
"Ispunit cu ti tri zelje,ako me pustis."
Dogovore se i pita ona za prvu zelju.
"Paaa,moja prva zelja je da svi Arapi dodju k nama."
"O.K.,moze",veli zlatna ribica."Druga?"
"Paaa,da svi Arapi dodju k nama".
Ribici bilo cudno,ali veli:"O.K.,moze.Treca?"
"Paaa,da svi Arapi dodju k nama u Hrvatsku."
"Cekaj,pa to nisu tri zelje.Sta ti trazis u stvari?",upita na kraju ribica.
"Kako nisu tri zelje?!",odbrusi Hrvat."Ako svi Arapi dodju do nas tri puta,onda ce sest puta preci preko Srbije!"

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

èetvrtak, 25.10.2007.

Marko Vesovic-KAZE REBEKA VEST

Nakon balkanskog rata,Turci su naglo otisli.
A mrznja ostala.Sad se prolama u Bosni.
Mrznja traje,mada je njen predmet ispario.
Ljudska dusa je vazda kasnila za svijetom.
Dusa je vir gdje zimi ogledaju se zdrali
ujesen k jugu odletjeli.

Pet vijekova Turci bili im u gostima.
A prekonoc otisli.I da se mrznja utulila
kakvo bi zjalo u dusi bivsega kmeta zinulo?
Sto bi je grijalo?I za kojom bi bakljom
kroz tmusu glavnjala?Pet stoljeca si od mrznje
zivio.Nosio je i nosila te.I nakon stotinu devedeset
i jednu hiljadu sest stotina dvadeset i pet dana
ropstva nepravednoga i nicim zasluzenog
odjednom:krivac ispario!A ti pod praznim nebom
ostajes praznih saka.U cemu da se oglednes?
Sta da ti pod krila puse?Oko ceg da se okupis?
Koliko li ce vode niz Drinu proteci prije
nego Turcin iz duse iseli?Jer sve dok
mrznja traje,nijesi slama bez stozine.
Imas i cim i na cem zidati.
Znas ko si.I odakle i kamo.I kako ti je ime.

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

BRACA-2

...U ljeto 1942.godine,neki daljnji rodjak po Mehu dosao u ono sirotiste kraj Doboja.Neko ga je poslao da dijete iz doma izvede i on ga pravo u partizane odveo.Isto vece sirotiste bombardovano,mnogo djece u njemu izginulo.
Meho partizane i onog rodjaka vidio kao bozje poslanje.Sa petnaest godina pomagao mitraljescu da municiju i mitraljez nosi,a kad je mina onog usmrtila,njemu mitraljez cijeli ostao.Iz bitke u bitku nosio ga miris baruta,snaga oruzja i osjecaj da ima cim krvopije i palikuce tjerati.Prvo ga falili,onda poceli po njemu odlikovanja kititi.Medalja za hrabrost,orden zasluga za...onda dobio i cinove,osjetio vlast.
-Da li bi ti pri vojsci ostao?-pitali ga poslije rata.
-Ja imam ove cizme,opanke sto su mi na nogama bili kad sam iz Hajljovina pobjegao,davno sam zaturio-bio mu odgovor pripremljen,iskren.
Dobio vod,trebalo da ih uci vojnim vjestinama sto je u ratu naucio ali nepismenost mu bila gora od rata.
-Ko ne zna pisati?-pitao vojnike.Onda one nepismene ubjedjivao da je nepismenost kao klasni neprijatelj,sto radnicku klasu drzi u mraku i sluzbi burzoaziji.
-A ko zna pisati?-pitao ponovo.Onog jednog izdvojio,kao da ga provjeri.
-Kako se pise slovo"A"?-pitao ga.Onaj pisao.
-Vrlo dobro-pohvalio ga.
-Sluzim narodu druze vodnice!-odgovorio onaj vojnicki.Meho kasnije zatvoren u svojoj sobi satima ono slovo"A"
vjezbao dok ga nije naucio,a onda i svih 30.Tako i on pobijedio mrak klasnih neprijatelja.U Hajljovine se nije vracao,
ostao uz cizme,drzao se grada.Po brdima hodao ganjajuci bandu,kad opasno nije bilo i Halima u Hajljovini poceo obilaziti.
-Fala Allahu dragome da se i ti sjeti da u Hajljovine i bratu navratis-rekao mu Halim kad se na pragu pomolio.
-Religija je opijum za narod i preda mnom Boga nemoj vise spominjati!-rekao on ozbiljan da ozbiljniji ne moze biti.
-Gluho bilo-prosaptao Halim radujuci se bratovoj posjeti.
Halim i Hasima jos osmoro svoje djece izrodili,Meho petoro.Mehi nudili da u skolu ide,on odbio.
-Kako da sjedim u djackoj klupi i da svi vide koliko ne znam?Eno vam onoga sto je popu Djurisicu zastavu nosio pa njega u skole tjerajte,meni je lakse bandu po sumama ganjati nego slova po knjigama-salio se ali i ponudu za skolu odbio saljuci u nju onog sto je cetnicima zastavu nosao dok su mozda bas njegovo selo palili,a seljane
ubijali.Onaj Djurisicev zastavonosa nije bio za goniti svoje po sumama,po kazni ga u skolu poslali,Meho opet nije bio za skolu,kao iskusnog ratnika,i partiji odanog,po zadatku i nagradi slali ga u sumu.
Kad su sume ociscene od odmetnika,koji se vec nisu uspjeli negdje skloniti,onu jedinicu kojom je Meho komandovao rasformirali a njega dodijelili odjelu unutrasnje bezbjednosti.Sef odjela mu postao onaj Djurisicev sto ga je on u skolu,umjesto sebe,poslao.
-On je za svoje odgovarao,a skola je skola-rekli mu kad se poceo buniti,potvrdjujuci naredbu o prekomandi.To tako kratko trajalo,Meho kovao plan kako da se onoga rijesi.A ono,onaj se njega rijesio.Sa sebi slicnim,optuzio ga za preveliku ljubav prema Staljinu.Jedno jutro dosli oni iz UDB-e,vezali Mehu i odveli ga u Centralni zatvor u Sarajevu.Malo iza toga sproveli ga do Golog Otoka.Tamo ostao pune dvije godine.O djeci se Halim brinuo dovlaceci im ono sto je u Hajljovinama mogao sam podgojiti i iz oranice izvaditi.Humicka djeca rasla i kuce izvana zapisavala.Pred posljednji rat petoro ih najvise skole pozavrsavalo.Hume se zivotu radovale,ono sto je do njih bilo,
o smrti razmisljale nisu.Ona dosla kao i svaki put prije toga,nezvana.Jedno od Mehine djece bio i On,bosanski
ratnik,dusom bogumil.

-Amidza Halim je,uz majku,bio taj drugi dio nase duse.Oca je rat ogrubio,zatvor porazio.Partija i ideja komunizma su mu bili otac i majka a onda ga oni bez grijeha poslali na vreli kamen,slano i duboko more,zicu i mitraljeze dojucerasnjih saboraca okrenutih prema njemu."Mi nismo oni.Oni ne mogu biti nasi ucitelji",odjekivale su mu usima Titove poruke,poruke njegovog Vrhovnog komandanta kako da se prema neprijateljima i protivnicima ponasaju dok je on partizan i vojnik bio.Ali na Golom Otoku nije bilo ni cetnika ni ustasa,ni Nijemaca ni Italijana,bili samo oni.Oni koji su"za"i oni koji su"protiv".A to"za"citao kako je ko htio,a na Goli Otok slao jaci,lukaviji,prepredeniji.
"Ako su krivi,sudi po zakonima za ljude.Ako nisu krivi pusti,ne trazi neprijatelje tamo gdje ih nema",Mehi zvonile u usima Titove poruke ali nije znao po kom zakonu i zasto njega tuze.Na kraju da bi fizicki opstao,morao je sam sebi grijeh da pronadje.Oni mu nudili nekoliko vrsta grijeha,njemu ostajalo da sam izabere svoj i onda da ga okajava,dugo,bespostedno unistavajuci i najmanji osjecaj samopostovanja.A cim covjek nema postovanje prema
sebi,ne smije imati postovanje ni prema onima u istim zatvorenickim odorama na pruge.Oni,u jos uvijek vojnickim odorama i sa oruzjem u rukama,progoneci zatvorenike radili to sa smrtnim strahom i uz prijetnju da je i njihova rezervna uniforma ona na pruge.
-U ambijantu prica o Hajljovinama i pokolju 1942,o bitkama oko Staljingrada i po Bosni,ganjanju bandi i velikoj prevari Golog Otoka,ali i grijehu nicim dokazanu,mi iz nove generacije Huma smo rasli i borili se za bolje sutra.I kad smo mislili da je stiglo,a ono ponovo zasvirale trube popa Djurisica i njegovih zastavonosa uz udaranje bubnjeva golootockih zatvorskih cuvara-govorio je bosanski ratnik uvodeci me u pricu o onom sto nas je spojilo krajem 1992.u flotili"Europa"u Kopenhagenu.

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mile Stojic-ODRICANJE I OPSTAJANJE-2

...Kao sudionik i svjedok ovih apokalipticnih dogadjanja,Ivan Lovrenovic je uoci i tijekom rata neprestano ukazivao na tragicnu kratkovidnost i lakomislenost takve hrvatske politike u Bosni i prema Bosni,upozoravajuci na njene po narod katastrofalne racune,koji su vec poceli pristizati.U prakticnom smislu,on se angazirao i kao jedan od utemeljitelja Hrvatskog nacionalnog vijeca,koje je predlozilo projekt bosnjacko-hrvatske federacije,podrzan od Sjedinjenih Drzava,
koji je zaustavio hrvatsko-bosnjacki rat.Kao kakav suvremeni Ivan Frano Jukic,Lovrenovic je udarao na sva vrata od Pariza do Washingtona i od Berlina do Sarajeva,izlazuci se ponekad i smrtnoj opasnosti,a vrlo cesto kritici Tudjmanovih dvorskih pisara,sve sa zeljom da se promijeni tragicni tok dogadjanja,da se zaustavi apsurd.Ova knjiga zbirka je,dakle,takvih njegovih istupa,intervjua,clanaka,elaboracija.
U najtezim danima muslimansko-hrvatskog krvavog rata,kad postrojbe HVO-a ruse Stari most u Mostaru,javlja se u rubrici TRIBINA zagrebackog Vjesnika tekstom SVIJET BEZ MOSTA,za koji Alan Finkielkraut(i ne samo on)drzi da spada u jedan od najznacajnijih tekstova novije hrvatske knjizevnosti.U tom tekstu,napisanom u sveopcoj pomrcini,on kaze da su hercegovacki vandali,od vodstvom Mate Bobana i uz podrsku oficijelnog Zagreba nepopravljivo osramotili ime bosanskih Hrvata i taj drevni bosanski narod gurnuli u uzasan pokolj s Muslimanima,
subastinicima zajednicke zemlje,i porucuje:"Ako hrvatsko ime jos ista znaci,ako hrvatski ponos doista ima svoju duhovnu i povijesnu supstancu,onda se pred ljudima i pred Bogom moze spasiti samo decidiranim i djelotvornim odricanjem od ovih barbara,ciji su postupci utoliko gori,ukoliko se cine u ime hrvatstva i tzv.nacionalnog interesa."To znaci,ako se zelimo vratiti nasem krscanskom,nasem evropskom iskonu,moramo proci mucni put samoispitivanja i katarze.Mozda jedino tako mozemo ostati u Kraljevoj Sutjesci,u Sarajevu,u Travniku,mozemo se vratiti u Bugojno,
u Vares.Samo,i Muslimani bi morali proci svoju katarzu,ali neka se oni time pozabave.
Ali sta cemo,ocevi naroda i danas misle i odlucuju za nase dobro i u nase ime.Mi za to vrijeme naseljavamo tudjinu.
(U isto vrijeme kad sam dobio ovu Lovrenovicevu knjigu cuo sam da se moj dragi prijatelj,sarajevski filozof i leksikograf,autor rjecnika njemackog jezika,Mario Vukic,u svojoj sezdesetoj godini sa suprugom iselio na Novi Zeland.Kao rodjeni Jajcanin cijeli zivot je skupljao gradju za povijest Hrvatiniceva grada,ne znam je li je zavrsio.
Zavrsit ce je,vjerojatno,u zemlji kengura.Bosanski pisci,u jednu rijec,dijele sudbinu svoga naroda).
Ali,pored svega,Lovrenovic ne prihvaca kraj bosanskih stoljeca,jos manje lazne lamente.Jedan takav,objavljen pod naslovom:"STO JE NAMA KRALJEVA SUTJESKA,KAD NAS TAMO VISE NEMA?"on naziva najstrasnijom hrvatskom recenicom koja je ikad napisana i dodaje:"Rijec je o tomu da je Kraljeva Sutjeska,da su sve hrvatskobosanske KRALJEVE SUTJESKE upravo TAKO i ZATO opstale u cijeloj novijoj polmilenijskoj povijesti,bivajuci istovremeno ona samozatajna vitalna osnova i energija cjelokupne povijesti hrvatskog naroda".Nakon definitivnoga sloma politike
HDZ-a u Bosni,Lovrenovic smatra da bi nas mogla spasiti politicka formula slicna onoj koju je demonstrirao fra Andjelko Zvizdovic u 15.stoljecu.
Ta formula mogla bi se izraziti sintagmom ODRICANJE I OPSTAJANJE.Ako smo zaslugom"vlastite"politike u Bosni izgubili domovinu,mozemo li barem snagom naseg odricanja,sacuvati preostale domove.Lovrenovic ne nudi ni vjeru,ni nadu,on se oslanja na stoljetnu zilavost minorita,znajuci da je kroz nju hrvatsko bice ukorijenjeno duboko u tlo bosanske zemlje.I ovu snagu opstanka mogu shvatiti samo oni koji Bosnu poznaju,samo oni koji je vole.
Dragi moj Ivane Lovrenovicu!Ja vise ni u sto nisam siguran,jer vec godinama zivimo u svijetu ciste ne-stvarnosti,ja samo osjecam jednostavnu ljudsku potrebu da Vam se zahvalim sto ste kroz Vase tekstove i knjige napisane tijekom ovog rata(LIBER MEMORABILIUM,EX TENERBIS,DIE WELT OHNE BRUCKE)svojim sjajnim talentom nastojali spasiti cast i sacuvati svijetao obraz naroda kojem pripadamo Vi i ja,i koji prozivljava kalvariju vjerojatno najvecu u svojoj cjelokupnoj historiji.Kao naturalizirani Bosanac zahvalan sam vam jer ste mi pokazali tajne kljuceve Bosne,
unutrasnje zemlje,zlatne riznice Jajca,knjiznice Fojnice,monstrance i kaleze,mudre listine nasih djedova,tu sopovsku otmjenost siromastva,ali isto tako ukazali ste mi i na put Baseskije,put sevdalinke i Hagade,svijet odricanja i opstajanja,jedan potpuni svijet;kao rodjeni Hercegovac.Vas sam duznik,jer ste moga oca i cijelo moje pleme uvijek znali razlikovati od necasnih ljudi koji ga zastupaju i tako kaljaju nase nijemo ime.U mojoj napustenoj sarajevskoj biblioteci,U ZEMLJI SVOJOJ-NA BASTINI TUZDI,ima jedna pjesma koju bih Vam u znak zahvalnosti za Vase sjajne knjige sad tako rado darovao,ali pamcenje postaje sve nepouzdanije,no Vi cete se sigurno sjetiti.Rijec je o pjesmi Konstantina Kavafija iz zbirke koja se zove GRAD,zavrsava,mislim,ovako:Nikad ne reci zbogom Aleksandriji za kojom se posljednji put osvrces/Aleksandriji koju gubis...
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mevlida Karadza-ZIVOTINJE

Moji uporni odlasci na fizioterapiju nisu dali gotovo nikakva rezultata.Vucem se svako jutro,osim subote i nedjelje,
poznatom stazom do bolnice Kosevo.Ranije me na tom putu pratila gomila najraznovrsnijih vrsta pasa.Sada ih je gotovo nestalo.Prije,kao na kakvoj izlozbi,motali su mi se oko nogu psi raznih rasa,ali su preovladavali"avlijaneri",
sitni i krupni,svi napusteni i svi u potrazi za hranom.Pazeni i mazeni godinama po dvoristima i toplim stanovima,
izvodjeni u setnje,kontrolisani kod veterinara,sada su se odjednom nasli na ulici,nemocniji od ljudi,bez instikata i navika na prezivljavanje.Njihovi vlasnici su,ili napustili grad,ili umrli ili nemaju vise hrane ni za sebe pa su svoje dojucerasnje ljubimce prepustili njima samima.
Nekad se tako zalijepi za mene neka od tih ljupkih zivotinja,prati me u stopu do ulaza u bolnicu i kao da me pita:Gdje su ljudi,kud je nestala njihova paznja i dobrota?Kako su me mogli ostaviti na studeni,bez hrane?Ni sama ne znam sta bih im mogla reci.
Primjecujem takodjer da nema vise ni macaka,golubova.Nocu se cuju strasni i kao vuciji urlici.Pogotovo za vikenda,kada sam sama u ostacima moga stana.Vele da su to obracuni gladnih pasa.Mozda jedu najslabije medju njima.Kruze price da i ljudi jedu zivotinjsko meso,psece,macije,love golubove.U meni se trosi sazaljenje.Sve ga je manje i za ljude,a kamoli za zivotinje.
Srela sam nekadasnju ucenicu koja radi kao psihijatar u centru grada.Pobjegla je sa Grbavice.Smjestila se kod sestre i njene porodice u Skerlicevoj ulici.Kao dijete izgubila je nogu u eksploziji bombe sto je zaostala iz proslog rata.Nosi protezu i skoro se ne primjecuje da nema noge.Pozvala me je kod sebe na kafu.Sva je porodica na okupu.Pocastise me svjeze ispecenim hljebom i namazom koji je spravljen po ratnom receptu.Trebalo bi da imitira kajmak.Nalazim da je sasvim dobar.U porodici se svi necim bave,odlaze na posao,djeca u improvizovane ucionice.Kao da kod vas nema rata,pitam ih.U horu odgovaraju da ne dozvoljavaju da rat poremeti njihov ustaljeni zivot da se svi drze na okupu i da je u tom tajna njihove smirenosti.Ali,ne moze svako iza sebe imati porodicu i u njoj naci oslonac i snagu.Prepisala mi je lijekove koji,kako je obzirno objasnila,nisu za dusevno poremecene nego samo treba da poguraju prirodne odbrambene snage organizma,da doprinesu boljem raspolozenju.Lijekove sam pronasla u apoteci Vrazove ambulante i usput snimila kardiogram,lakse i brze,i uz vecu paznju nego sto jer to bilo moguce prije rata.
(Mevlida Karadza-"PREZIVJETI U SARAJEVU(Moja mala crvena teka)")

- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 24.10.2007.

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske

...NE SMATRAM NI JEDAN OD TIH DVAJU ENTITETA DRZAVOM,JEDINA JE DRZAVA BOSNA I HERCEGOVINA...

- 17:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Latinka Perovic

...I NADALJE CE BITI ONIH KOJI CE PREPRODAVATI NARODU JURIS U NEBO I OSLANJATI SE NA ZAOSTALOST DA BI SE ODRZALI NA VLASTI.ALI,JA MISLIM DA JE NEZAUSTAVLJIV JEDAN DRUGI PROCES,DA DOLAZE NOVE GENERACIJE OBRAZOVANIH LJUDI,KOJI CE FORMIRATI DRUSTVO NA SASVIM DRUGOJ OSNOVI...
("Vijesti")

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mevlida Karadza-VODONOSE

Krecem se u krugu svakodnevnih obaveza,koje su postale navika.Medju njima je i odlazak po vodu.Na dva kaisa nanizem po dva kanistera od pet litara i tako objesene o dva ramena lakse nosim.Rijetko idem sama.Sa mnom najcesce ide Fahro,sa ruksakom prepunim kanistera i kolicima.Imamo dvije mogucnosti-ili da idemo na Skenderiju ili kod Pivare.On me uvijek vodi kod Pivare jer misli da je tako sigurnije.Pronalazi najkrace puteve.Prvi put kad sam ugledala nepregledne redove ispred cijevi duzine oko deset metara na kojoj se u razmaku od po metar nalaze cesme,mislila sam da je nemoguce izdrzati to cekanje na ledu i hladnoci.Uz to se u guzvi,dok se ulijeva voda,ne moze izbjeci da se potpuno ne skvasi.Dragi,dobri Fahro,pokusava da me zastiti,da moj teret doda svome.Uzalud ga uvjeravam da mogu nositi svoje kanistere i da se,toboze,nisam umorila.I tako svaki put.
Nervoza raste oko svake potrosene kapljice vode koju nisu pustili vec mjesec dana.U redu za vodu se svak ponasa na svoj nacin,u skladu sa svojom prirodom.
Jednog mirnog,a ledenog dana,odmah po dolasku iz Instituta,zaputila sam se na vodu,na Skenderiju.Tu se osjecam sigurnije nego kod Pivare,gdje je neki dan granata usmrtila i ranila vise vodonosa medju kojima su bile tri kceri i unuka nekog imama.Sam im je proucio posmrtnu dovu i ispratio ih u mezare.
Na Skenderiji,debeli betonski zid pruza zastitu.Samo je teren na kome se ceka raskvasen i zaledjen,a posljednji metri ispred cijevi za vodu su osobito teski.Treba skakati sa kamena na kamen ili zagaziti u vodu.Sa mojom ranjenom nogom redovno se sva skvasim.A i put do vode je opasan.Narocito preko mosta na Skenderiji,kuda se mora preci.Otvoren je na sve strane.Sve zavisi od dobre volje onih koji salju granate i od snajperista.Varljivu zastitu pruza izgorjeli tramvaj koji se u svojoj posljednjoj voznji zaustavio kod mosta.Kad polazim na vodu obicno donosim odluku da necu ici na Skenderiju,nego na mnogo dalje mjesto,kod Pivare.Tada preovladavaju razlozi sigurnosti.Ali,dok se spustim niz Veliki park kad treba da donesem definitivnu odluku o tome na koju cu stranu,vec mi otezaju prazni kanisteri za vodu,bol u ranjenoj nozi postane gotovo neizdrziva pa mi se ucini da je bolje pretrcati preko mosta i ici na Skenderiju.U to se umijesa i mala,gotovo nevjerovatna mogucnost da cu usput sresti i cisternu i natociti vodu i tako izbjeci,i dalek put i opasnost.Medjutim,to se desilo samo dva puta u mojoj karijeri vodonose.
Tog dana sam se,dakle,odlucila za Skenderiju.Rijetko se ko usudi da predje most.Nastojim da ga predjem sto brze mogu.Izgovaram sve molitve kojih se mogu sjetiti.Mislim na djecu,jer bih htjela da mi oni budu zadnja misao.
Odmah iza mosta blizu je red u kojem,prema mojoj procjeni vec ima dvjestotinjak osoba.Sporo se primicemo cijevi.Hladnoca je polarna.Spominju -20 stepeni.Srecom,imam dobar vuneni kaput,cizme postavljene krznom i uz to sam umotana vunenom maramom.Pored reda,uz opste negodovanje prosao je mladic sa kanisterom,upadljivo vukuci nogu.Tvrdi da je ranjenik sa prve borbene linije.Ubrzo se vratio sa punim kanisterom i bas kad je prolazio pored mene,okliznuo se i pao.Nasla sam se i ja na tlu,s malim prstom potpuno odvojenim od sake.Shvatih da je iscasen pa ga drugom rukom vratih u normalan polozaj.Zaprepastena,i ja i ostali gledali smo toboznjeg ranjenika kako brzim koracima odmice noseci dragocjeni kanister pun vode.
Komentari su razliciti.Uglavnom predlazu da idem odmah do prve ambulante,ili u bolnicu.Prst je poceo da plavi i otice.Kolebam se,da li prvo da natocim vodu a onda,shvatam da je,svakako,ne mogu nositi.
U prvoj ambulanti je istaknuta obavijest da radi samo do dvanaest sati.Nekako sam se doteturala do Vojne bolnice,sve noseci prazne kanistere na ramenu.Jedva pronadjoh ulaz u Bolnicu.U hodniku u koji sam nasumce usla mrkli je mrak.Pipam i trazim kakva vrata,nekoga koga cu pitati gdje mi mogu pruziti pomoc.Obilazeci sa raznih strana,nekad besprijekorno uredjenu bolnicu,udarajuci na nepoznate,poluurusene hodnike naidjoh na nekog covjeka,bolje reci nazreh ga u mraku i on me povede u prostoriju gdje se uz svjetlost svijece naziru likovi u bijelom.Kao u kakvom podzemnom svetilistu obavljaju ovdje ljekari,bolnicko osoblje svoj krvavi posao.Skoro sam se zastidjela sto za takvu sitnicu trazim intervenciju.U mirno vrijeme bi me poslali na slikanje prsta,stavili gips,a sada,ljubazno,ali usput,jedan mladic mi obicnim flomasterom fiksira mali prst uz prstenjak i sve cvrsto obmotova zavojem.To treba nositi tri sedmice.Pitam,hoce li mi poslije toga prst biti kao prije,a on se sali i kaze:
"Hoce,gospodjo,ako odete na more."To iz nase perspektive izgleda kao da mi je rekao da ce sve biti u redu ako odem na Mjesec.
Kod kuce me Struja i Adlija docekuju sa zaljanjem,predbacujuci sebi sto oni ne mogu ici po vodu nego ja,kao najmladja u kuci,to radim za sve troje.Jedva sam ih umirila uvjeravajuci ih da me nista ne boli i da ce ubrzo sve biti u redu.Stisnula sam zube i stalnom bolu na nozi dodala jos jedan.
(Mevlida Karadza-"PREZIVJETI U SARAJEVU(Moja mala crvena teka)")

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mile Stojic-ODRICANJE I OPSTAJANJE-1

Citajuci hrvatsku i bosnjacku knjizevnost napisanu ovih ratnih godina u Sarajevu i o Sarajevu,Branimir Donat nedavno je napisao:"U usporedbi onoga sto je o ratu napisano u Zagrebu i onoga sto nam je stiglo i jos stize iz Sarajeva,duboko sam uvjeren da je najbolje ne prihvacati se jalova posla usporedjivanja,vec posramljeno sutjeti."Slijed tragicnih dogadjanja tako je fokusirao jedan bitni segment hrvatske knjizevnosti,do sada uporno marginaliziran,zanemarivan,a,kako istice Donat,u pojedinim segmentima toliko estetski ostvaren da se ne moze komparirati ni sa cim napisanim u Hrvatskoj.Iduci tragom ovog meritornog suda,mogli bismo,takodjer gorko(takodjer posramljeno)zakljuciti:sjaj bosanskog segmenta hrvatske kulture dopire do nas u trenucima njenog definitivnog zalaska.
Tako smo,eto,dosli do same biti nove Lovrenoviceve knjige.Propast Bosne i s njom"orijentalnog hrvatstva",kao integralnog dijela hrvatskog"kulturnog kruga",dogadja se tako u tisini,u onoj sopovskoj nijemoj spiritualnosti ili u znaku Andriceva jezgrovitog upozorenja:SA SVAKOM STAROM BOSANSKOM ZENOM UMRE JEDNA PRICA,A SA SVAKIM FRATROM JEDNA HISTORIJA.Sto moze,dakle,jedan hrvatski pisac u trenutku unistenja jednog segmenta njegova duhovnog i kulturnog bica?Estetska igra biva stavljena"na stranu",a preuzima se mucna duznost svjedocenja.
Lovrenoviceva POLITICKA KNJIZEVNOST zasniva se na biljezenju cinjenica(Bosna gori-gledamo i pamtimo,glasi jedna njegova izjava dok je jos bio u opsjednutom Sarajevu),ali i promisljanju tih cinjenica u kontekstu jedne opskurne politike srpskog velikodrzavlja koja za posljedicu ima prije svega nesumjerljivu ljudsku tragediju.Kao vrstan prozaik i nedostizan znalac u pitanjima historije i kunsthistorije Bosne,autor odgovara i na dnevne izazove,osvrce se najcesce na one mracne posljedice srpskog nacizma,koji su od Bosne i Hercegovine htjeli stvoriti veliku Srbiju,a napravili su samo jednu krvaviju,na cijem mjestu zadugo nece moci biti ljudska bica,ali i one glasove"razboritosti i mudrosti"s nase,s hrvatske strane,koji destrukciju Bosne tumace kao stvar u prilog pobjede"opcehrvatskog nacionalnog interesa".Dominantnu hrvatsku politicku"zna se"misao i praksu on podvrgava razornoj analizi,denuncirajuci je pogotovu kad je ona,ta politika,na tragu velikosrpskog velikodrzavlja,
kojemu je bosanska drzavnost bila glavna prepreka vec sto pedeset godina.Tu politiku,u jednom pasusu,
Lovrenovic definira na sljedeci nacin:"Politika o kojoj govorim naprosto ne zna operirati s kakvocama,
pred njima je ona potpuno zbunjena i frustrirana,njezino polje su procenti,prostori,teritoriji,tek iz te zalosne perspektive moguce je razumjeti onu,izgleda,endemicno hrvatsku pojavu:nepoznavanje svojega,nemarenje za svoje,slast u gubljenju svojega i u odricanju od svojega."
Risuci kulturnopovijesni krajolik te,unutrasnje zemlje(TERRA INTERIORIS),posebice one sredisnje Bosne,ciji su stoljetni bastinici Hrvati i Bosnjaci,autor je vec desetljecima ispisivao pasuse poput ovoga:"I takva povijest naseg zivljenja u ovoj zemlji,pa i nacin na koji se taj narod uzdigao i oporavio,stalno upucuje da se tu moze ljudski zivjeti samo u nekom drugom odnosu drustvene i kulturne SIMBIOZE,i da taj model ni malo ne ugrozava posebni kulturni i narodni identitet,a da ljudima pruza nenadoknadive mogucnosti duhovnih iskustava i izazova u susretanju s drukcijima od sebe.(...)Pogotovu to vrijedi za srednju Bosnu,i pogotovu bi to imalo vrijediti za Hrvate i Muslimane,
kao sto je stoljecima vrijedilo."(str.77)Ovakvo misljenje dijelila je vecina hrvatskih intelektualaca u Bosni i Hercegovini,o cemu je nekolicina i informirala hrvatskog predsjednika u jednom otvorenom pismu(pismo potpisali Ivan Lovrenovic,dr.Ivo Komsic,Ivan Kordic,Miljenko Jergovic,te autor ovog osvrta)u sijecnju 1992.godine.
Medjutim,hrvatska se aktualna politika prema Bosni ponasala upravo onako kako je Lovrenovic naveo u prethodnoj definiciji.Za mladje citatelje ukratko cemo rekapitulirati sadrzaj i sudbinu tog pisma.
S pocetkom rata u Bosni,u proljece 1992.godine,bilo je,naime,zorno da je hrvatski predsjednik Tudjman racunao s podjelom Bosne.On tu svoju namjeru nije ni krio:jos prije no sto je Vukovar nestao pod gusjenicama okupatorskih tenkova,sastajao se sa srpskim predsjednikom Milosevicem,a u izjavama listu Times i agenciji Associated Press pocetkom sijecnja 1992.razmetao se idejom podjele Bosne kao nekim svojim"otkricem"i"pronalaskom".(Zanimljivo je uzgred napomenuti da Slobodan Milosevic,koji je poveo onaj stravicni rat i koji je Bosnu DE FACTO podijelio ognjem i macem,uzduz i poprijeko,nikad nije rekao niti rijeci o njenoj podjeli).Autori toga pisma Tudjmana su uljudno upozorili da je dijeljenje Bosne"neodgovorno spram stvarnih interesa hrvatskog i svih drugih naroda u Bosni i Hercegovini,te jednako tako i spram stvarnih interesa Republike Hrvatske,te da taj cin samo predstavlja hvatanje za rep Miloseviceve politike prema Bosni."Pismo je bilo otvoreno jer je bilo upuceno hrvatskoj javnosti,a potpisnici su naivno ocekivali da ce ih hrvatski predsjednik,kao ljude poznate u intelektualnim krugovima Sarajeva i Zagreba(ta objavili su toliko knjiga!),pozvati na razgovor da iznesu svoja misljenja o hrvatskom problemu u Bosni.Umjesto toga,zagrebacki profesor,tadasnji predsjednicki savjetnik Zvonimir Lerotic na potpisnike je sasuo Zeusov gnjev,nazvavsi ih neznalicama i losim rodoljubima,a rezimski Vjesnik orkestrirano je,u rubrici Pisma citatelja,dakle VOX POPULI,protv njih danima vodio kampanju objavljujuci kako su oni samo"muslimanski i srpski zetovi",te da su"hrvatski jad i bijeda"i slicne rasisticke besmislice.(Tadasnji urednik Hido Biscevic branio je svoga sefa od nasrtaja"Alijinih Hrvata"!)
Umjesto da je razmotrio ove rijeci i slicna razmisljanja zatocnika hrvatske duhovnosti Bosne,bosanskih franjevaca,
Tudjman je,kao sto je poznato,poslusao savjete Bobana,Sagolja i inih komunistickih pripuza,koji su bez ikakve potrebe i stvarnog razoga hrvatski narod uveli u rat s Muslimanima,narodom koji se u to vrijeme,kao i nas hrvatski narod(a cesto i u nasim postrojbama),gotovo goloruk krvavo borio protiv srpske okupatorske soldateske.Rat s Muslimanima Hrvati su izgubili(interesantno je da se nitko dosad nije sjetio da napravi vojnu analizu,recimo,samo bitke za Mostar gdje su hrvatska vojska i HVO ratovali s neusporedivo slabije naoruzanim Muslimanima,da bi ishod rata bio takav da su Muslimani sacuvali najvitalnije dijelove grada).Zahvaljujuci ovakvoj"politici"
preko noci smo izgubili sve,a nismo dobili nista:od zrtve smo postali agresor,upisali smo se u rusitelje mostova,
utemeljitelje koncentracijskih logora,djelitelje gradova.Vojskovodje Praljak i Boban pobjegli su u Zagreb,
gdje su za izgubljenu bitku dobili ordenje i direktorska mjesta,a hercegovacka sirotinja,kao i nebrojeno puta dosad,
ponovno se zavila u crno,ovaj put s dvije nove mrznje:mrznjom prema"balijama"od kojih je hametice izginula i prezirom brace iz Hrvatske,zbog te i takve politike koju su kreirali Tudjmanovi"vitezovi".Strukturalna posljedica rata s Bosnjacima je promjena njegova karaktera(klasicna agresija postala je rat"tri zaracene strane",gradjanski rat),i u tom smislu promjena odnosa medjunarodne zajednice prema njemu,potom seoba naseg naroda iz gotovo svih dijelova Bosne(racuna se da se dosad iselilo 300 000 Hrvata,najvise u evropske i prekooceanske zemlje,
vjerojatno zauvijek).I ovo malo sto jos nije iselilo pakira kofere,jer ne moze zivjeti okruzen neprijateljima.Od dojucerasnjih prirodnih saveznika u Muslimanima smo dobili neprijatelje,optuzeni smo pred Medjunarodnim tribunalom za ratne zlocine,a zbog"dosljednosti"u odrzanju paradrzavne tvorevine"Herceg-Bosne"(sve sto je ta "drzava"obranila,Srbi su nam nudili bez rata,a Muslimani za to nikad nisu bili ni zainteresirani!)i"hrvatskog stolnog grada"Mostara,potrosili smo naklonost svih evropskih prijatelja i stojimo sami i neshvaceni(skupa s Milosevicem,o kakva li cinizma!)pred cekaonicama evropskih integracija...
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

BRACA-1

...Sunce je svom vrelinom przilo hajljovsku visoravan,prvi put tako jako tog proljeca 1942.godine.Braca Humo su,bas kao sto im je i caca radio,krcili Godijevo brdo od kukrike,prosirivali oranicu gdje ce koje zrno kukuruza ili jecma utisnuti pa onda cekati da do pogace ili pure pristigne.Trebalo je punu kucu celjadi nahraniti.Halim,Nasko i Abid se vec bili ozenili,Meho tek zenidbi pristizao.Humovcad vec odavno pocela kucu izvana zapisavati.
Halim bio glava porodice,kad su cacu im Serifa poslije onog rata komite ubile,on ostao najstarija muska glava medju Humima.Oko podne na onu krcevinu snaha Hasima donijela rucak,tepsiju krompiruse i serpu mlacenice.
-Bismilla-hirrah-manirrahim-prosaptao Halim zabadajuci prvi kasiku u tepsiju sa pitom,izgovarajuci glasno samo prve glasove slave Bogu.I ostali su ucinili isto i prionuli na onu vrucu krompirusu i tek izmetenu mlacenicu.
U isto vrijeme na puskomet od njih pred sabornom crkvom na Metaljci pop Pavle Djurisic,cetnicki komandant,
zavrsavao je svoj vatreni govor raspojasanoj cetnickoj bratiji:
-Ko ne vjeruje u svetu i nevidljivu Trojicu-budi proklet.
-Kolji!-u horu zaurla masa bradatih,sa crnim subarama i kraljevskim kokardama na njima.
-Ko ne misli da je sveto pricesce-sveto tijelo i krv Kristova,budi proklet.
-Kolji!-zaorilo se uz viku i semluk cetnicki.
-Ko ne ljubi sa strahom i ljubavlju ikone Gospoda,Bogorodice i svih svetaca...
-Kolji!-zaurlali su cetnici prije popa pozurujuci ga da ih klanju vodi.
-Ko ne misli da su crkveni cinovi ustanovljeni od Gospoda i njegovih apostola,budi proklet-izgovorio je pop Djurisic uzjahujuci bijelog konja,a onda pucajuci iz pistolja dok se isprepadana zivotinja ispod njega u krug vrtila.
-Kooljiiiii!-mijesalo se uz pucnjavu i vrisku cetnika ali i njisku u galop natjeranih konja.

-Halime,Halime,iz Krzave se crni dim dize,cuje se vika i pucnjava-govorila je zadihana i isprepadana Hasima trceci u susret braci Huma u Godijevu brdu.Oni su vec bili u Krzavu zagledani,bijeli dim se poput pecurki visoko u nebo dizao a njih strah za ono brdo prikovalo,kramp,sjekira i dvije lopate im sve od oruzja bilo.
-Mi cemo u sumi i ostati a vi cekajte,nece valjda zene i djecu,nedo Bog-rekao Halim dok mu je pred oci dosla slika cace Serifa i komita kako ga na pragu kuce ubijaju.To vece cetnici na Hajljovine nisu udarili,dosli su sutra dan
odmah po svitanju.Dim se brzo iznad sela zabijelio.Braca gledala kako im kuca gori,kako cetnici na konjima seljane i njihove ukucane razgone,pucaju,ubijaju.Oni kao okamenjeni samo glavu okretali.Halim potrcao prema selu,braca ga oborila i dugo na zemlji pritisnuta drzala.
-Ne pomaze Halime,samo jos jedna krv vise-govorili,plakali,kose cupali,nadali se da je neko ipak uspio prezivjeti.
Hasima i jedno od Abidove djece prezivjeli,sve ostalo pobijeno,poklano i spaljeno,u jednu krv i pepeo pretvoreno.
Hajljovine ostale pusta goretina.

Braca zajedno prema Sarajevu bjezala,sve dotle se uspjela skupa drzati.U Sarajevu Nijemci prvo Halima u policiju priveli,obukli ga u njemacku uniformu i poslali na Ruski front.Luburiceva ustaska milicija Naska i Abida pohapsila te i njih,jednog u domobransku,drugog u ustasku uniformu obukli.Meho nekim cudom dospio do doma ratne sirocadi kod Doboja.Od tada proslo pet punih godina kad je Meho cuo da mu je Halim ziv,cuo i poceo da se plasi da naglas kaze da mu je brat.Za Naska i Abida nikad vise i nista culi nisu.Pretpostavljaju da su poginuli na Zidanom Mostu kad se Paveliceva vojska povlacila prema Austriji.
Halim pred Staljingradom dva puta jedini u SS jedinici prezivio.Drugi put i njega geler pogodio ali kroz vojnicki opasac,pod kozom mu samo modrica ostala.
-Allahova volja bila da prezivim,da bi me i dalje mogao kusati-govorio prisjecajuci se Staljingrada.Po povlacenju
Nijemaca sa Ruskog fronta prikljucio se Titovim partizanima.Minobacacem gadjao kolonu Pavelicevih vojnika u povlacenju prema Austriji,ni slutio nije da je u njoj bas on i Naska i Abida ubio.Kasnije u jedinici trazili da govori gdje je ostalo vrijeme rata proveo.On sve rekao.
-Bog mi je svjedok da sam tudjom voljom samo vojnik bio-govorio je i uvjeravao one sto su ga slusali i Onog za kog je bio uvjeren da ga cuje.
Poslije istraznog zatvora ga pustili.On na ulici bio sam bez igdje ikoga,bez igdje icega,sa vjerom u Onoga sto sve vidi i sve zna i nikoga samog ne ostavlja.U Sarajevu nasao Hasimu i ono Abidovo siroce.
-Sta ti mislis?-pitao je skupljajuci u jednu misao sve o Hajljovinama,braci,pokolju,bratovu sirocetu,bratovoj udovici.
-Meni je u onom plamenu u Hajljovinama misao ostala.Sad hodam sto hodati moram-rekla je gledajuci negdje preko njega,mozda bas u pravcu Hajljovina.
-Ako ja krenem u Hajljovine da ponovo vatru na onom ognjistu upalim,hoces li i ti sa mnom?-pitao je vidjevsi pred ocima Godijevo brdo i krcevinu davno zapocetu.
Iste godine upalili novu vatru na starom ognjistu u Hajljovinama,ozidali zidove i na njih rogove za kucu podigli.Ono Abidovo siroce i oca i majku ponovo dobilo a oni djecu svoju,od srca svojih otkinutu...



Opisujuci divljanja cetnickih hordi tih godina u ovom kraju Titov general Kosta Nadj ce kasnije svjedociti:"Ne sjecam se da sam ikada u zivotu vidio nesto jezovitije od onog sto sam zatekao u ovom gradu.Razularena cetnicka rulja plivala je u ljudskoj krvi.Most na Drini je pruzao stravicnu sliku.Na njemu nije bilo ni jednog pedlja koji nije bio preliven krvlju poklanih.To je bilo stratiste nevinog muslimanskog naroda,prava klanica...Zivotinjsko divljanje gore od krvolocnih zvijeri.Zene i djevojke su silovane prije klanja na ocigled roditelja,muzeva i brace."(Objavljeno u
"Vjesniku",od 25.maja 1952.godine)

- 14:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 23.10.2007.

DJ Krmak-CIJELO SELO SMRCE BIJELO

Ljudi moji,istina je ziva
sto poludi selo,to je droga kriva
pusila se trava,na redu je koka
u mom selu,brale,sve se zivo roka

Cijelo selo smrce bijelo,joj
cijelo selo smrce bijelo,joj
prodaj stoku da kupimo koku
aj do moga,unisti nas droga,joj

Navuk`o se cale,to je,braco,strasno
konzumira bijelo kao da je brasno
ujaci i ujne,stricevi i strine
niko nece,ljudi,s koke da se skine

Cijelo selo smrce bijelo,joj
cijelo selo smrce bijelo,joj
prodaj stoku da kupimo koku
aj do moga,unisti nas droga,joj

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kanye West

...Da je Biblija pisana u danasnje vrijeme,ja bih sigurno bio unutra...
("Playboy")

- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nikola Suica-LICNE BIBLIOTEKE

Prostori licnih zbirki knjiga za mnoge od nas jesu spasonosna mesta,odmorista i svojevrsni rajski izvori.Zamislivsi
sliku raja kao ogromnu biblioteku,Gaston Baslar je i njegovog stanovnika opisao kao osobu sa svakodnevnim apetitom za citanje.Prve licne biblioteke,bez sumnje zbirke pergamenata i papirusa,imali su Euripid i Aristotel.
Sakupljanje knjiga kroz istoriju skoro se uvek vezivalo i i za vladarske moci.U Istocnom rimskom carstvu,u prvim danima Vizantije u IV veku,car Konstantin je stvarao svoju,po izvorima,veliku biblioteku.Ona je bila obrazovana kao svojevrstan odjek nestalog helenistickog cuda sveta-izgorele aleksandrijske biblioteke.Konstantinova zbirka posedovala je sva podrucja znanja njegovog vremena,kroz spise iz politike,medicine,filozofije,religije,knjizevnosti,
fizike i astrologije.Suvereni i pretendenti danasnjih novih Vizantija ili suoslenjeni na ekonomske racunice sa losih kompjuterskih programa,ili su licne bibiloteke sveli na sebi svojstvene i dokucive razmestaje.Pre dvadesetak godina,pojedini slikari hiperrealisti nestvarnom su izvodjackom tehnikom,u klasicnom postupku na platnu,ostvarili privid culu vida.Medju njihovim temama nasle su se i police krcate raznovrsnim knjigama koje ne mozemo doseci.
Mnoge bibiloteke istaknutih ljudi,prizori prestiza i ambicija,lice na takve hiperrealisticke slike.Mesto unutrasnjeg zivota,uspomena i sklonosti,biblioteka se prostire o ogledalskom odrazu dosadasnje civilizacije,objedinjujuci ili razdvajajuci knjige na mnogim jezicima i sa mnogim slikama,pruzajuci beskraj iznenadjenja i iskustava.
Pridev"zapusten"obelezava veliki broj licnih biblioteka koje su tvorci bez plana i ideja uspeli da sakupe.Takvo stasalo vlasnistvo obavezno je posuto prasinom,pociva na dotrajalim policima ili stanuje"ugurano u raspoloziva mesta".U drugoj varijanti zapustenosti,primerci se cesto nalaze i na podu,u kartonskim kutijama ili pod krevetom,
stvarajuci utisak o vlasniku kao licu primarnom na dugotrajna privremena resenja.
U resoru vece zapustene biblioteke podrazumeva se da ima kabastih,izguzvanih i zauvek zaboravljenih knjiga.
Drugu krajnost olicuju uredne biblioteke,cesto postavljene u vitrinama na metodican nacin,gde se iza stakla u pravilnim kompletima dodiruju ruski klasici,recnici ili tomovi enciklopedija.U poslednjim decenijama,na srpskohrvatskom jeziku stvorene su ljupke enciklopedijske celine u kojima usvojena pravila zapadnjacke konciznosti cine da pred citaocima biografije stvaralaca ideja,sprava,knjiga i slika civilizacije izgube na znacaju pred dostignucima lokalnih oslobodilaca ili policajaca.Netaknute knjige zive podjednako u urednim kao i u zapustenim bibliotekama,potkrepljujuci tvrdnju Renea Aloa o stalnom postojanju deset hiljada knjiga koje,izuzev pisca i lektora,niko ne cita.
Do nasih dana,uredne biblioteke stekle su i znacenje neceg drugog.Da li je biblioteka i dotrajala metafora za skrivanje?
U filmovima,napetost narasta kada police biblioteke postaju tajni prolaz,a u stvarnosti kada se iza vidljivih primeraka pronadju knjige nepristojne literature,tajna dokumenta,cesto flase ili neka jaca sredstva za lagodnu izomenu svesti.
Postoje biblioteke koje su u stalnoj tami,pa se zeljena knjiga moze raspoznati dodirom,na slican nacin na koji se dodirom mnoge knjige mogu i citati.Najpoznatiji pisac-bibliotekar Borhes,ostavio je u svojoj poeziji i prozi zanosne meditacije o znanjima rasutim ili zauvek nestalim u zaboravljenim,cesto licnim bibliotekama.Junak Sekspirove
"Bure"izgnani milanski vojvoda Prospero tvrdio je da nekoliko tomova iz svoje biblioteke ceni vise od vojvodstva.
Slivene u nasim knjigama,ili u jednoj jedinoj knjizi,cesto pozivaju,kako kaze Baslar,"zaspale sile ustajalog sveta".
Opsta slika ovdasnjih licnih biblioteka?Pocetkom sedamdesetih,u vremenu oslobadjanja od anarholiberalizma medju Juznim Slovenima,u reklamama u casopisima ili na televiziji stvorene su idealne slike dnevnih soba sa mrkim regalima koje je trebalo prodati.U regal-garniturama,pored kristalnih servisa i ukrasnih gondola,na policama su se nasli i uniformni kompleti knjiga.Sabrana Tolstojeva ili Andriceva dela bile su slepljene suplje kartonske makete.
Vidjene u salonima namestaja,podsecale su na kulise fasada podignutih u pustinji za narodni docek politickog mocnika.
U vladavinama ovdasnjih ucenih ljudi,danas se moze priznati:mnoge njihove licne biblioteke sadrze samo kartonske makete.

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-PISCI I DIJALOG

Kako pise BORBA od 23.aprila(1992),postoji neka inicijativa,i to sa hrvatske strane,da se nadju srpski i hrvatski intelektualci,u Kninu,da bi poceli razgovore.Ideja zvuci veoma dobro,ali uz ovu vest idu i izjave koje su BORBINI novinari dobili od tri ugledna srpska pisca i jednog hrvatskog naucnika.Kako srpski velikani misli docekuju ovu ruku pomirenja,i to sa strane koja svu svoju energiju nalazi na polozaju zrtve?Dobrica Cosic"u nacelu prihvata,mada uslovljava zahtevom sa kim bi razgovarao i o cemu.""U principu sam za razgovor",kaze Cosic,"samo je pitanje kompozicije,da taj razgovor ima neki smisao,da ima prakticni rezultat,da ipak ima jednu konvergenciju medju stranama,da to ne bude jedna svadja,jedna apsolutna razlika.Razume se da bih u toj stvari ucestvovao ako se pripremi da to bude dogovor ljudi koji mogu naci zajednicke interese.Ali to sve zavisi od ucesnika i preciziranja teme."
Na prvi pogled,ovi zahtevi zvuce razumno-kada bismo bili deset godina mladji i u odgovarajucoj epohi,i kada bi vladao jezik sporazumevanja koji Cosic jedino razume-razgovor komunistickih upravljaca.U tome jeziku,i toj pameti,sve sto je rekao savrseno"pasuje":i to da vec u drugom pasusu"razgovor"bude zamenjen"dogovorom"-kakav razgovor,mi na vlasti se medjusobno dogovaramo o direktivama!Krasna mala komitetska sednica sa ruckom posle napornog dogovaranja zna-se-koga,zna-se-gde i,naravno,zna-se-zasto i o cemu.Kao da nije bilo Dubrovnika i Vukovara,srpskih i hrvatskih izbeglica,Iloka i Banije,kao da pruga izmedju Zagreba i Beograda nije dignuta u vazduh!Na rusevinama jednog sveta koji vise nikad nece biti isti,zahvaljujuci pre svega tvorcima propagande koja je pretvarala reci u krv,Dobrica Cosic,koji u stvaranju srpske propagande nije nimalo nevin,jer i kad je cutao,stvari su se radile u njegovo ime i pod njegovim protektoratom,govori sa neke druge planete;najgore je sto bi sasvim sigurno sa druge strane mogao naci isto tako samouverene predstavnike odumiruce vrste,samo navijene na drugu pesmu.
Autor junskog intervjua u Politici,koji stalno objasnjava zasto cuti,ima jos nekoliko"cvetica":biti u principu za razgovor,znaci prosto ne biti za konkretan razgovor."Pitanje kompozicije"je nespretna konstrukcija,u kojoj mozemo traziti odjeke muzike(po kojoj se igra)ili vozne kompozicije,sa reminescencijom na vagone u kojima se potpisuju velike pobede odnosno porazi.Koji bi prakticni rezultat mogao imati neki razgovor intelektualaca,sem ako intelektualci sebe ne vide kao izvrsnu vlast?Kojim je to intelektualcima potrebna"konvergencija"da bi razgovarali,i koje znacenje moze imati ta rec sem"zajednickog usmeravanja",i eventualno,metaforicki,jednoumlja?"Preciziranje teme",posle svega sto se desilo,zvuci jednostavno uvredljivo.No ton izjave je ipak najvazniji:srpski pisac sastanak ljudi koji pisu vidi kao vrhunsku diplomatsku konferenciju mocnika.Mozemo zamisliti taj dogadjaj,kako ga on vidi,u Zenevi,u sedistu UN ili mozda ipak u Versaju,gde bi se velikani najbolje osecali.Sa poredjenjem koje se namece,mora se reci da diplomate koje sa mnogo gresaka i neuspeha pokusavaju da spasu bar zivote gradjana one bivse zemlje,nisu toliko naduti.
Matija Beckovic,inace predsednik Udruzenja knjizevnika Srbije,"jos uvek ne zna mnogo o toj inicijativi".Fenomen je poznat:Matija Beckovic isto tako"nije bio upoznat"sa tim da francuski pisac Bernar Anri Levi usred Beograda,ali ne i na Oktobarskim susretima prosle godine,trazi da srpski pisci na svome skupu kazu bar jednu rec zaljenja za ono sto se tada dogadjalo,i da zahtevaju mir.Ponositi Beckovic je ovaj glas u pustinji smatrao vrhunski uvredljivim,uz to sto o njemu nije dovoljno obavesten,i negde novembra je sebi dozvolio da na beogradskom radiju izjavi kako se Bernar Anri Levi"opoganio Srbima na kvaku",sto je po sebi divljenja dostojna akrobacija,a sa druge strane potvrdjuje poslovicnu mastovitost Beckovica kada treba naci poslovice za instantnu upotrebu.Mali detalj,koji tom prilikom sam Beckovic nije istakao,jeste i to da je prethodne godine,isto o Oktobarskim susretima,isti,isto tako"neupoznat"sa prisustvom svedskog predsednika udruzenja knjizevnika na skupu,izbegao da coveka vidi,jer je ovaj imao nekoliko neprijatnih pitanja o tome jesu li protesti njegovog drustva u vezi sa gradjanskim pravima Albanaca u Srbiji stigli do clanstva srpskog udruzenja.U Svedskoj,naime,postoji obicaj da predsednici raznih udruzenja obavestavaju clanove o inicijativama(ili primedbama)koje dolaze spolja,od slicnih drustava.Ovaj egzoticni obicaj dalekog severnog naroda svakako je bio povod nesporazumu.Stoga,kada Beckovic kaze da bi bio za razgovor"ukoliko bi ga iko pozvao i ovlastio",to zvuci kao jeftin trik,jer clanstvo ionako ne obavastava.Poziv je samo jos jedna prilika da duhoviti Matija napravi dosetku sebi u korist(ko ce njega,takvog Srbina,uopste pozvati,kad bi mogao svojim aforizmima da ih rasturi),i kakav bi dobar vic bio kada bi,slucajno,morao da od svoje Uprave trazi ovlascenje:skoro je sigurno da bi neki od clanova Uprave koji su zadremali stvar shvatio ozbiljno,pa bi se jos i uplasio za Matijinu bezbednost.
Ukratko,kada predsednik bude upoznat,bice i zabave,jer sta bi drugo mogao znaciti razgovor izmedju srpskih i hrvatskih intelektualaca.
Treci istaknuti srpski pisac,Radomir Smiljanic,kaze:"Ne bih zeleo da to bude bilo ciji propagandni trik,jer mi je dosta trikova hrvatske desnice.Ukoliko bi to sve bilo u redu,ucestvovao bih u takvom razgovoru sa najvecim zadovoljstvom i velikom nadom."Ovaj strasni novolevicar medju piscima,bar sudeci po njegovim sopstvenim recima,uzasava se od hrvatske desnicarske propagande i njenih trikova.One koji su slabije secaju,podseticu da je Smiljanic,i pored svoje skromnosti,jedan od najvecih pregalaca u domenu propagande:on je kao izdavac,priredjivac,autor predgovora i obimnih komentara izdao,u vise luksuznih tomova,klasicno delo desne propagande,Hitlerov MAJN KAMPF,i to onda kad nam je najvise bio potreban,1989-90.Smiljaniceve invektive,kao i pedagoski znacaj ovog izdavackog poduhvata,bili su usmereni na pokazivanje opasnosti od slovenackog fasizma,koji nam je docnije u ratu naneo najvise zla.Ovakvo briljantno predvidjanje i odsustvo svakog interesa u propagandi posebno kvalifikuju Smiljanica za razgovor.
Dalibor Brozovic,jedini intervjuisan sa hrvatske strane,koji doduse nije pisac vec naucnik,izrazava rezerve,ali bar i neku brigu za srpske ucesnike razgovora.Nije li,sa ovim bednim iskustvom,mozda bolje prosto ostaviti hrvatskim i srpskim intelektualcima da se srecu kako sami hoce,i ne prepustati ih raljama njihovih eminentnih predstavnika?Zar se ne bojimo da bi posle razgovora,naljuceni,mogli izazvati jos koji rat?Za svo ovo vreme,zive i rade neki hrvatski i srpski intelektualci kojima nije padalo na pamet da prekidaju prijateljstvo i"odnose"cak ni za ljubav gore anketiranih predstavnika.Sve sto traze,jeste da ih predstavnici nacionalne pameti puste na miru.To nije dobar stav.Naprotiv,treba jasno i glasno reci ovim nacionalnim predstavnicima da u nacionalnoj kulturi predstavljaju glupost,nepismenost,
neplodnost i mrtvilo,da u politici snose deo odgovornosti za mrtve i razaranje,i da ih je,ukratko,bilo sasvim i svuda dovoljno.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mihajlo Mihajlov-PITANJA I ODGOVORI

Kad god sam u prilici da govorim o jugoslovenskoj krizi,bilo javno,ili privatno,Amerikanci-kao sto se zna ljudi pragmaticnog i prakticnog duha-obavezno postavljaju dva pitanja.Jedno je:ko je najzad glavni krivac za ono sto je danas zadesilo Jugoslaviju;i drugo:koju konkretno politicku silu treba podrzati da bi se sprecila eskalacija nasilja i bezumlja gradjanskog rata.I mada ne mogu izbeci da i po stoti put dajem odgovore na ta pitanja,posteno govoreci,
duboko sumnjam da je u nekoliko recenica ili minuta moguce dati iscrpan odgovor.
Na pitanje-ko je kriv,obicno odgovaram da su desetljeca diktature Saveza komunista stvorila uslove za procvat nacionalizma,koji,narocito u balkanskim uslovima,neizbezno vode u medjuetnicke ratove i pokolje.Dodajem i to da Sjedinjene Drzave u izvesnom smislu takodje snose deo krivice,uzevsi u obzir skoro bezrezervnu podrsku koju su od pocetka pedesetih godina pruzali jugoslovenskom diktatoru iz cisto pragmaticnih politickih razloga.Na drugo pitanje takodje odgovaram ne bas konkretno:treba podrzati demokratske procese,slobodu stampe i razdrzavljenje ekonomike u svim republikama.
Pragmaticni Amerikanci tada nastavljaju da pitaju:a ko je konkretno odgovoran za bujanje nacionalizma,i koja drustvena snaga ili pokret vodi borbu za demokratiju?Je li najodgovorniji Slobodan Milosevic?Treba li i dalje podrzavati Antu Markovica?
I ja tada odgovaram:da,koliko to mogu da sudim s ove strane okeana,iz"preka",prvi je bio Milosevic koji je zapoceo novu eru nacional-komunisticke diktature u Jugoslaviji,koji je svoju vlast gradio na raspirivanju nacionalne mrznje pomocu manipulisane stampe i kultivisanja paranoicnih mitova o ugrozenosti srpske nacije od strane ne samo drugih naroda Jugoslavije,vec i od strane maltene pola sveta.Da,odgovaram,on je zapoceo taj proces,ali drugi,u drugim republikama radosno su ga prihvatili i podrzali.Da,Milosevic je prvi poceo radikalno razbijati Jugoslaviju,ali njegovi nazovi protivnici,lideri nacionalistickih pokreta drugih naroda Jugoslavije i u tome su ga zdusno podrzali.
Da,on je bio prvi,ali zar je zaista i glavni krivac?
I tada se obicno setim titovskog doba i jednog malog detalja iz svog licnog iskustva.U prolece 1967.godine meni je sudjeno u beogradskom Okruznom sudu zbog dela"neprijateljske propagande" i jedna od cetiri tacaka optuznice teretila me je za"rasturanje ustaske stampe".Sud je usvojio,a Vrhovni sud Srbije potvrdio,da sam kriv i za tu tacku optuznice,te sam bio osudjen na cetiri i po godine strogog zatvora.Ostali delovi optuznice su mi inkriminisali neke clanke stampane na Zapadu.O cemu se radilo?
Godinu dana ranije,u avgustu 1966.na moju inicijativu grupa Beogradjana,Zagrepcana i Zadrana pokusala je da iskoristi talas kritike i cistke u sluzbi drzavne bezbednosti nakom Brionskog plenuma i da osnuje nezavisni socijalisticki drustveno-politicki casopis.Kako sam ja u to vreme bio poznat zapadnoj javnosti po progonu i sudjenju zbog knjige"Lerto moskovsko"bio sam u mogucnosti da osnivanju casopisa dam publicitet svojim clancima i intervjuima.Medjutim,uprkos velikom interesovanju medjunarodne stampe i velikoj zelji vlasti da demonstrira liberalizam nakon pada Rankovica,legalno osnivanje nezavisnog glasila usred Jugoslavije u ta daleka vremena je bilo nezamislivo i neizvodljivo.Razume se,vecina aktivnih ucesnika poduhvata je uhapsena,izbacena sa posla,zestoko napadnuta u stampi.
Uzgred receno,tada,1966.nalog za moje hapsenje je potpisao Josip Manolic,iz danasnjeg hrvatskog vrhovnistva,
na sto je nedavno podsetio Ivan Zvonimir Cicak u"Slobodnoj Dalmaciji".
Kako je medju osnivacima nesudjenog casopisa bilo dosta poznatih ljudi u zemlji(slikara,arhitekata,filozofa,
istoricara,advokata i slicno),i kako je bilo nemoguce u svetlu velikog intreresovanja javnosti suditi na osnovu fiktivnih krivica,a niko od uhapsenih nije nicim narusio zakon,vlast je odlucila da sudi samo meni.
Osnova za sudjenje su bila moja tri clanka,ali ocito,po misljenju ovlastenih,ti clanci nisu bili dovoljno ubedljivi da nasa javnost shati kakav sam ja opasan neprijatelj.Tako se pojavila optuzba o rasturanju ustaske stampe.Naime,u toku priprema za izdavanje prvog broja casopisa,na moju adresu iz inostranstva neko je poslao uvodnik odstampan u jednom emigrantskom listu u Argentini pod naslovom"Slucaj profesora Mihajlova ne tice se hrvatskog naroda".U tom uvodniku se dokazivalo,o mom misljenju savrseno ispravno,da demokratizacija moze samo ucvrstiti Jugoslaviju;dok je pravi interes hrvatskog naroda,navodno,u tome da se odvoji od Jugoslavije.Ja sam,razume se,taj uvodnik pokazao clanovima redakcije nesudjenog casopisa,te se cak neko primio da napise za prvi broj clanak u kome bi se polemisalo sa idejom da demokratizacija za koju smo se zalagali ne donosi nista hrvatskom narodu.I mada ja nisam Hrvat,i mada su osnivaci casopisa kojima sam pokazao emigrantski clanak bili pripadnici skoro svih jugoslovenskih naroda,mene je beogradski sud osudio i za krivicno delo"rasturanja ustaske stampe".
Eto,te epizode se setim uvek kada sam u situaciji da odgovaram na pitanje o tome-ko je glavni krivac za danasnje stanje.Nije Miloseviceva stampa prva pocela da naziva ustasama svakog svog oponenta.Milosevic je samo produzio ici utabanim Titovim putem,izmenivsi samo osnovne slogane.U izmenjenim uslovima naravno,uostalom,
kao i vecina drugih republickih lidera.
Sto se pak tice odgovora na pitanje-koga konkretno podrzavati u Jugoslaviji,kao sto rekoh,do nedavna sam govorio o potrebi podrske demokratskim procesima.I tek sada,kada se poceo radjati svejugoslovenski pokret za mir,tek sada cu moci davati konkretan odgovor:podrzite svom snagom taj pokret.On predstavlja jedinu alternativu gradjanskom ratu.Ako se taj pokret prosiri,ako se uspe organizovati i sinhrono delovati-on moze realno ugroziti vlast republickih nacionalistickih lidera,a samim tim i otkloniti opasnost od gradjanskog rata.
Krajem proslog veka ruski filozof Vladimir Solovjev je pisao da onaj ko zeli da pobedi laz komunizma,mora priznati njegovu istinu.A ta istina je-ne samo zahtev za socijalnu pravdu,vec i internacionalizam,kod marksista,istina,
osnovan na"klasnim",sto znaci sekundarnim elementima.Mirovni pokret je internacionalan par excelance.Ne moze se jedan nacionalizam pobijati drugim nacionalizmom.Oni samo jacaju jedan drugog.
Vasington,8.VIII 1991.
(Mihajlo Mihajlov-"DOMOVINA JE SLOBODA")

- 09:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vesna Biga-AUTOBUSNI LJUDI

17.VIII 1992.
...Izlazim na balkon-ulicom koraca covjek u mornarskoj majici.Uredno sam zapazila majicu,neizbjezno mi je palo na pamet-mornarska...Jedino sto se odavde ne vidi jasno da li je majica crno-bijele ili plavo-bijele boje...
Svakako,u ovom ratu ljudi vise nisu prolaznici u mornarskim majicama.Ljudi su ili Srbi,ili Hrvati,ili Muslimani.U dzepovima nose papire iz kojih se vidi,manje ili vise,"sto su"...Gledamo odavde,s balkona,ne moze se prepoznati tko je tko.Moze biti da Srbi,ovdje u Beogradu,koracaju opustenije od Hrvata ovdje,a da to i ne znaju,kao sto Hrvati opustenije od Srba u Zagrebu.Mozda je korak Muslimana ovdje pomalo paranoidan,gegaju se oprezno,lagano,s noge na nogu,pazeci gdje ce postaviti nogu kojom su iskoracili?
Koracaju ispod balkona neprepoznatljivi,a ipak,u glavama nose sasvim drukcije boje osjecaja,sasvim drukcije misli o tome tko je kriv za ovaj rat,tko je stradalnik a tko krvnik...Izvana uvijek isti,tako da ih ni u vjestini klanja,
u"radu na terenu",nije lako raspoznati,razaznati tko je tko.U toj vjestini nijedno pleme nikada nije zakazalo i sva tri plemena,i oni s krstom,i oni s krizem i oni s polumjesecom na grudima,stavljahu ponosno pred svoje bogove plodove klanja svojih.Svatko prema svojim mogucnostima i svojoj moci...Jedan prijatelj mi je pricao kako je osjetio jezu kad je njegov stric donio malo bijelo janje i,njezno ga milujuci,rekao mu,"`Oces da ti zakoljem ovo jagnjence,
a?"...Na ovim su prostorima vec desetljecima,najbolji su koljaci Evrope,nema toga sto ti nisu u stanju nozem uraditi,a ipak,odavde s balkona nisu raspoznatljivi,ni ti sto oci vade ni ti sto utrobe prosipaju..."Vrag ti je velik grad."
Pokusavam pred ogledalom utvrditi jesu li mi oci vise srpske,vise hrvatske ili vise muslimanske.Ne odaju se...Da li je gornja usna u Hrvata tanja,da li postoji filigranska ispupcenost usana u Muslimana,sklonost nagnucu donje usne,nagnucu culnosti u Srba?Ili je izrazito deblja donja usna bas kod Muslimana?...Da li su moje usi hrvatski provincijalne,a luk obrva srpski?Osmijehujem li se osmijehom Muslimanke iz Tuzle,ili Hrvatice iz Varazdina?Ili se mozda smijem novosadski siroko?...A jetko dubrovacki,milo,pak,osjecki?I veselo nislijski,raskalasno sarajevski?...
Hrvatski celav covjek koraca ispod mog prozora srpskim korakom,dok srpski upeglan penzioner,gle,kise muslimanski!...Crvenokosa,srpska kic-zenturaca,ustvari je hrvatska vjestica,a muslimanska radodajka,gumeno neraspoznatljiva,sastavljena od elasticnih,nedovrsenih,medjusobno labavo povezanih dijelova...Dok se za golubove vec ne moze reci da se na bilo koji nacin razlikuju.Golubovi su poput macaka.Mada,pokatkad,treba i hrvatsko pile zaklati,i spsku macku,i muslimanskog psa,zar ne?...Jedino na drvece i travu nekako svi zaboravljaju,
ne dosjecaju se da je i drvo zivo...Vole toplokrvno.
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

- 08:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2007.

Kent-INGENTING

I Hagnesta Hill
blinkar tv-ljusen
Jag gör vad jag kan
Drömmer mig bort
I Hagnesta Hill
bland de identiska husen
Rycker vi till
Reklamen avbryts för sport

Ingenting
Först kom ingenting
Sen kom ingenting
Sen kom ingenting
men ingenting är(ingenting,inget,inget)
Dom jävlarna tog oss
en efter en
Dom ljög och bedrog oss
med sanningen
Dom jävlarna tog min älskling där
Från krönet av kullen kan jag se
min förlorade värld

Jag ska göra nånting
Jag ska slå er med häpnad
Gå över en gräns
Jag ska bryta mig ut
Jag älskar dig så
som att vara beväpnad
Och under belägring kan jag skjuta dig ut

Ingenting
Först kom ingenting
Sen kom ingenting
Sen kom ingenting
men ingenting(ingenting,inget,inget)
Dom jävlarna tog oss
en efter en
Dom ljög och bedrog oss
med sanninigen
Dom jävlarna tog min älskling där
Från krönet av kullen kan jag se
min förlorade värld...
(Kent-"TILLBAKA TILL SAMTIDEN",2007.)

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gojko Beric-VAMPIRI NACIZMA PONOVO MARSIRAJU

Fasisti i antifasisti ponovo ratuju.Sukobili su se u Novom Sadu.Ucesnike antifasistickog mitinga gadjali su kamenicama pripadnici nacisticke organizacije"Nacionalni stroj´",ciji je vodja neki Goran Davidovic,zvani Firer.Okrsaj
u kome je ucestvovala i policija,imao je neke simbolike:tog dana je rodjen Hajnrih Himler,jedan od vodja Treceg Rajha.Uza specijalnost:okrutni sef Gestapoa i SS trupa.Prerusen,u maju 1945.bjezi ni sam ne znajuci kuda..Kad je naletio na saveznicku patrolu,zdrobio je zubima kapsulu cijankalija i srusio se mrtav.S Himlerom i drugim nacistickim glavesinama,od kojih je vecina zavrsila na vjesalima,umrla je i ideologija olicena u nacistickom holokaustu.Tako je bar izgledalo.
Ali,sta hoce vojvodjanski Firer?Za pocetak,on kani pretvoriti svoju organizaciju u politicku partiju,koja ce se"boriti protiv tiranije,titoizma,zatiranja nacionalnog osjecanja i protiv sluganstva".Na listi firerovih neprijatelja su jos Haski sud i pristalice priblizavanja Srbije Evropskoj uniji.Vodja je dakle tu,simboli su tu,teorija zavjere je tu.Ne manjka ni sumanutih parola poput one"Srbija do Tokija".Jos samo da svi Srbi krenu za tim Davidovicem ili njemu slicnim tipom.
Sve to,kao pocetak,zvuci nekako poznato.Nasilje nad svima koji drugacije misle,mrznja prema svemu nesrpskom,
premlacivanje Roma i preostalih Jevreja,mozda i neka mala Kristalna noc-sve to dodje kasnije.
U Srbiji postoji nekoliko neformalnih organizacija koje okupljaju reinkarnirane naciste.Da li je u Novom Sadu kamenovana manjinska ili vecinska Srbija?Bosna i Hercegovina je bila zrtva ove druge,vecinske,nacionalisticke i fasisticke Srbije,ciji je firer bio Slobodan Milosevic.Nema dokaza da nacionalizam u Srbiji jenjava.Istina,srpska se vojnicka truba vise ne cuje,ali su njeni prijeteci zvuci zamijenjeni sloganima patriotskog politickog bloka premijera Vojislava Kostunice,koga pomenuti Davidovic smatra sebi bliskim."Neonacizam pritiska srpsko drustvo kao vodenicni kamen",tvrdi sociolog Mirko Djordjevic,poznat po svom kritickom stavu prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Neonacisti su u Novoim Sadu gadjali kamenicama i Zarka Koraca,socijalnog psihologa i jednog od lidera Liberalno demokratske partije.Korac smatra da ce se stvari u Srbiji pogorsavati:"Nismo vidjeli sefa drzave,sefa Vlade,vladike Srpske pravoslavne crkve,ni predstavnike drugih crkava kako hodaju u toj antifasistickoj koloni.Ako toga nema,
organizacijama neonacista i kleronacista se ostavlja otvoren prostor,i bojim se da ovo nije kraj price".Iz ovog je lako zakljuciti da na Dunavskom keju,na dan Himlerovog rodjenja,nije kamenovana Srbija Vojislava Kostunice i Tomislava
Nikolica,vec Srbija Natase Kandic,Sonje Biserko,Cede Jovanovica i"Zena u crnom".
Raspad Jugoslavije je pokazao da svaki nacionalizam zavrsava u fasizmu.Srpski nacionalizam je prvi preuzeo fasisticku praksu,primjenjujuci je u svim ratovima koje je Milosevic vodio,ali nigdje u tolikoj mjeri kao u Bosni i Hercegovini.Hrvatska je svoj Domovinski rat snazila ustaskom ideologijom,kako bi mrznja prema Srbima bila sto veca,a s druge strane pravdana i racionalizirana agresijom,i pobunom domacih Srba.Po sumama i gorama odjekivale su"borbene"ustaske pjesme,bas kao i cetnicke na drugoj strani.A kad se rat zavrsio,"borbene"su se preselile u smrdljive balkanske krcme,na vasarista,stadione i podijume narodnjacke muzike.
U svim zemljama bivse Jugoslavije-negdje manje,negdje vise-nacionalisticki prezir prema komunizmu bio je u sprezi s prezirom prema partizanskom antifasizmu.Antifasisticki spomenici ruseni su kao simboli zla.Ta je strast odlikovala sve zaracene strane.Umjesto antifasistickih spomenika,ratnici su nam ostavili ispisane kukaste krstove na pocrnjelim zidovima spaljenih kuca,ucrtane mrtvacke lobanje i bezbroj sovinistickih poruka.Ali,kao da rat nije bio dovoljan da energija mrznje sagori.Ista ta znamenja i iste poruke i danas nicu po privatnim i javnim zgradama,po grobljima,na dzamijama i crkvama."Kolji balije","Gazi,gazi ustase","Ubij,ubij Srbina"-poklici su nasih mladih generacija.Lijepa buducnost!
Ako pritom postoji nekakva utjeha,onda je to cinjenica da virus neonacizma kruzi cijelom Evropom.Istina,daleko smo od pandemije,jer jos nije regrutovan dovoljan broj kliconosa.Ali,kako je krenulo,bice ih.Cete"spavaca"cekaju da budu probudjene.
Pozivajuci se na mjerodavne procjene,mediji isticu zastrasujuci podatak:broj rusilackih marseva,ulicnih provokacija,paljevina i atentata u organizaciji nacista i simpatizera drugih ekstremno desnih ideologija dostigao je nivo iz vremena minhenskih pivnica i Hitlerovog pohoda na vlast,kada Nijemci u pojavi malog kaplara nisu vidjeli nista lose.Vampiri nacizma danas ponovo marsiraju sirom Evrope,od Sibira na istoku,do Atlantika na zapadu.Ekstremno desna Nacionalna demokratska partija(NPD)postala je najpopularnija stranka u istocnonjemackoj saveznoj pokrajini Saskoj.Veliki evropski gradovi,ukljucujuci Moskvu i Berlin,sve vise lice na poligone na kojima razjarene rulje mladih ultradesnicara odmjeravaju snagu sa drzavom i njenim institucijama,izazivajuci nemire i haos na ulicama.Djeca,
unuci i rodbina zrtava fasizma prepoznaju u tome probe za neke nove"nirnberske parade".
Sociolozi i drugi strucnjaci koji se bave ovim fenomenom ukazuju na zanimljivu protivrjecnost:statisticki gledano,broj organiziranih neonacista u zemljama zapadne Evrope ne prelazi dva ili tri procenta,ali je njihov uticaj na potencijalne pristalice znatno veci.Grupe su cvrsto povezane,a njihova propagandna mreza,finansirana od bogatih desnicara,
funkcionira jako dobro.Izgleda da globalizacija naplacuje jos jedan svoj racun-ovog puta u vidu uzavrelih frustracija miliona gladnih ljudi sirom svijeta.A globalni problem,tako se bar tvrdi,zahtijeva i globalno rjesenje.
Lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Canak,organizator antifasistickog mitinga u Novom Sadu,pojednostavio je stvar:toljagama na fasiste!Ukoren je od svojih prijatelja i upozoren da je demokratija jedina prava odbrana od fasizma.Vjerovatno.Uz napomenu da je i Hitler demokratskim putem dosao na vlast!
("Oslobodjenje")

- 14:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Andrej Nikolaidis-HEROJ BEZ SVOJSTAVA(o tekstu Stanka Cerovica"Koliba u istoriji")

ZASTO JE STANKO CEROVIC RIJESIO DA,LJEPSE NO GUSLARI,
OPJEVA GAVRILA PRINCIPA

U Central cafeu,gdje je,po legendi,Muzil ispisovao Covjeka bez svojstava,razgovaramo o znamenitoj anegdoti iz vremena Njegoseva boravka u Becu.Prolazi vladika crnogorski gradom,pa sa pratnjom zastane pred katedralom Svetoga Stefana.Jedan od njegovih tjelohranitelja nemustim rijecima saopsti da ovaj grad lose utice na njega.Danas bismo rekli:cini ga depresivnim.I sam se tako osjecam,kaze vladika.Sto,onda,da se radi?Da se pojakamo,kaze neko.I vladika crnogorski i tjelohranitelj njegov stadose muku tjerati hrvuci se,dok su ih blazirana gospoda zaobilazila u sirokome luku,na placu beckome,pred katedralom koja odvec podsjeca na sveoptuzujuci pogled Boga.Prijatelj
mi docnije kaze da je sa grupom podgorickih Varvara svojevremeno bio u Becu,i imao tu privilegiju da prisustvuje trenutku kada su oni bocama spreja napali katedralu,po povrsini gotskog savrsenstva ispisali svoje grafite,a potom,dakako,bili deportovani u domovinu.
Lijepo je znati da nas covjek,onda i sada,bio vladika ili navijac,na visoku kulturu reaguje na isti nacin:nasiljem.

Tako mislim dok u beogradskom"Vremenu"citam Kolibu u istoriji,esej Stanka Cerovica.Koji je rijesio da,ljepse no guslari,opjeva Gavrila Principa.Pa je u tu svrhu ispjevao odu maloljetnom ubici.Jer,sto veli Miljkovic,isto je umirati i pevati.Po Cerovicu,Princip nije covjek koji je ubio covjeka,i jos gore:njegovu zenu,i jos gore:njegovu trudnu zenu-ne,on je pjesnik istorije:"On je u istoriji ono sto je Artur Rembo u poeziji:meteor koji se pojavio mimo poznatih zakona o kretanju nebeskih tijela."Gavrilo Princip,po Cerovicu,nije se oglusio o boziju zapovijest:"Ne ubij!To,ionako,vazi za ljude,ne za nebeska tijela.Nego je Princip poslusao instrukcije Istorije.Koja je tuberkuloznog Gavrila,veli Cerovic,"poljubila u usta".Vec tu je tesko obuzdati mucninu-jer,mozemo li i zamisliti kako Istoriji,koja se hrani ljudskom nesrecom i lesevima,smrdi iz usta?
Cerovic potom jezuitski kontemplira o tome sta je vodilo ruku maloljetnog ubice-pardon,nebeskog tijela.Il` je sudbina,il`su labudovi?"Zna se da je taj atentat pun nevjerovatnih slucajnosti...I ako je od sudbine,mnogo je."Ovo unosi sumnju:ako nije sudbina,ko je?Da nije samo dobri Gospod Bog-tako Cerovic u citavu stvar unosi ono sto je Momir Bulatovic nazivao korisnom nejasnocom.

Ali nije Principa vodila ni ruka istorije,ni ruka sudbine,ni bozija ruka.Njega je vodila Crna ruka.Vodili su ga Apis,Pasic
i Karadjordjevici.U Beogradu kao srednjoskolca regrutovali,oruzjem snabdijeli,pilulama cijanida nahranili,i u rodnu Bosnu poslali,da tamo puca na austrijskog princa.Koji je imao viziju o trojnoj monarhiji:o zemlji u kojoj bi treci entitet,onaj Juznih Slovena,umanjio ugarski uticaj.Ali sta bi,u tom slucaju,bilo sa ambicijom Karadjordjevica da oni vladaju Juznim Slovenima,ne bi li se ona izjalovila?
U Cerovicevoj verziji Princip je osvetnik potlacenih,pionir antikolonijalisticke borbe:"Indijanac,crnac,proleter,zena i dijete,rudar i logoras,tuberkulozni andjeo vodjen njeznom boginjom..."Ovo"zena"sugerise da je Princip bio cak i pionir feministicke borbe.Istorija,koja osim sto ljude ljubi u usta,ima i dugo pamcenje.Principa pamti kao srpskog i slovenskog nacionalistu.Koji je covjeka,i jos gore:njegovu zenu,i jos gore:njegovu trudnu zenu,ubio zato sto je,on i njegovi nalogodavci,Bosnu zelio u sklopu Srbije,pod krunom Karadjordjevica.Pomislih:fuckalo se,moj Cerovicu,
Gavrilu i za crnce i za Indijance;fuckalo mu se i za feminizam i za antikolonijalizam.
"Eh,kad bih ja mogao reci o bilo kom djelicu ovoga svijeta,najmanjoj mrvici realnosti,tako hrabro i tako jasno,to sto je Gavrilo Princip rekao jednim metkom o evropskoj civilizaciji",zaleleka Cerovic.Rekao je,doduse,sa dva metka.Prvim
je pogodio Sofiju-to mu dodje kao da je pred svoj savrseni govor,kojim je sve rekao o evropskoj civilizaciji-procistio grlo.A onda drugim metkom progovorio,pravo u Ferdinanda.Mijenja Cerovic sve sto je ikada rekao i napisao za samo jedan Gavrilov metak-onaj u Ferdinanda.A da li bi dao barem sve svoje fusnote za onaj koji je ubio Sofiju?

"Djecak iz kolibe je 1914.godine bio jedini covjek u Evropi,nesto mlado i cisto,sakriveno i hrabro,potpuna negacija civilizacije sto je izdala covjeka i usla s njim u rat do istrebljenja."To,rat do istrebljenja,pocelo je upravo Principovim pucnjima.Nakon sto je on,kao prvi govornik,mecima rekao sto je imao,javilo se vise diskutanata,koji su se takodje izrazavali mecima,katkada i bombama.I diskusija je trajala-ako prihvatimo stav Imanuela Volerstina da su Prvi i Drugi,zapravo jedan,jedinstveni Svjetski rat-sve do 1945.I kada su Amerikanci bacili svoje atomske bombe na Japan,i time bila izrecena i posljednja rijec,grobovi miliona ljudi rasuti su planetom kao interpunkcijski znaci covjekove posvecenosti da sve kaze mecima."Kako god se to desavalo,lijepo je",kaze Cerovic za Principa,njegov dolazak i djelo.
Princip je,kaze Cerovic,jurisao na"prijesto Zla".Na i kraj tog prijestolja,u trenutku kada je manje-vise nepismeni i u Beogradu retorici pucnjave obuceni Princip jurisnuo na njega,sjedjeli su Frojd,Muzil,Kraus,Trakl,Kokoska,
Vitgenstajn...Bio je to,tada,glavni grad svijeta.I sto je bosansko i srpsko seljace,sto je nas covjek imao da kaze pred tim vrhuncima ljudskog uma,koje je dozivljavao kao prijetnju i tlacitelja-sta osim nasilja?
Izmedju Frojda,Vitgenstajna i Muzila sa jedne,i Principa sa druge strane,Cerovic glatko bira Principa.To ga uvodi u misaonu matricu kojom,u tri skoka,stize do gusala-i gle cuda,pred kraj svog teksta Cerovic ispisuje pohvalu guslarima,"cija se tradicija,nikad neprekinuta,vuce od Homerovih vremena.Slijepci prolaze bespucima i pjevaju o tajnom izlazu iz bezizlaza".Neka hvala:hajte vi za raspjevanim slijepcima,a ja cu radije sa ovima iz prijestolja Zla.
Ne citam arapski,stoga ne citam ni novine koje stampaju islamisti.Ali siguran sam da tamo postoje tekstovi poput Cerovicevog:oni u kojima se mladici koji su zabili avion u zgradu WTC-a opisuju kao osvetnici potlacenih,nebeska tijela,oni koje je poljubila istorija,a njihovu ruku vodio Bog.Siguran sam da tamo postoje tekstovi ciji autori tvrde da su,pobivsi hiljade nevinih ljudi,samo jednim metkom,sa samo dva metka,sa samo dva aviona,oni rekli sve sto se ima reci o Zapadnoj civilizaciji.
Cerovic portret svog Principa iscrtava upravo na nacin na koji svoje heroje iscrtavaju islamisti,a o cemu sjajno pise Hans Magnus Encensberger u eseju Muskarci rata:esej o radikalnom gubitniku.Sta je radikalni gubitnik?-onaj koji cinom nasilja svoj gubitnicki zivot pretvara u nesto veliko:vece od zivota.Cerovicev Princip je prototip islamskog teroriste:on je"bolesljiv,mrsav i ispijen...Nista Gavrilo nije uradio u zivotu,cak su ga i iz gimnazije izbacili,a u vojsku ga nijesu primili".Ali..."Onda se odjednom,pred njim i samo za njega,sirom otvori kapija koja se ni za koga ne otvara".
"Najcisci oblik islamskog terora su samoubistva",pise Encensberger.Princip je pucao a potom pokusao presuditi sebi,zagrizavsi pilulu s otrovom."Trijumf islamskog teroriste je u tome sto ga niko ne moze kazniti,jer se za to pobrine sam."
Islamisti o Zapadu govore kao o velikoj Sotoni.Cerovic kaze ovako:"Jednom sa vidio evroatlantskog Kiklopa izbliza i od tada se zaklanjam iza kamenja i drveca da me ne napipa i siju mi ne zavrne kao piletu.Ima jedno oko,a dvije glave,jednim ustima krca lobanje,drugim pjeva uspavanke,a na guzicu se smije."Taj evroatlantski Kiklop dalekovido(?!)planira:"...ne voli da trava raste na mjestu zlocina..."
Ferdinandova i Sofijina djeca vijest su,moguce,doznali iz drugih izvora.Te godine oni su bili u Becu,kamo su preselili nakon sto su 1918.morali napustiti Cehoslovacku,gdje im je konfiskovana sva imovina.U Becu su bili i 1938,kada su,neposredno nakon anslusa,odvedeni u Dahau.
("Vijesti")

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

General Veljko Kadijevic,RATNI ZLOCINAC

...Gde ste ziveli posto ste napustili Beograd?
-Nakon sto sam napustio Beograd,januara 2001,neprekidno boravim u Moskvi.Rusku Federaciju sam izabrao kao mesto boravka zato sto se tu osecam bezbedno u svakom pogledu i sto u ovoj zemlji imam istinske prijatelje.O ukupnom odnosu prema meni,kako zvanicnih institucija ove zemlje,tako i njenih gradjana sa kojima se po raznim osnovama susrecem,imam samo reci pohvale i zahvalnosti.NIJE BEZ ZNACAJA I CINJENICA DA SAM OD RANE MLADOSTI ZALJUBLJENIK BOGATE RUSKE KULTURE,POSEBNO KNJIZEVNOSTI.
Kakav je vas status u Rusiji?
-Ja ,po ruskom zakonu,imam status izbeglice.To nije politicki azil.TO MOGU DA IMAJU SVI ONI KOJI NISU GRADJANI RUSIJE ALI IZ BILO KOJIH RAZLOGA SE NE OSECAJU SIGURNIM U SVOJOJ ZEMLJI.
Cime se bavite?
-KNJIGOM...

Dakle,general Kadijevic danas nema problema s Moskvom.Sve puca od prijateljstva i dragosti.No,onomad,1991.,nije bilo tako:
...Onda sam otisao u Moskvu da proverim,da pitam,da li je SSSR spreman da nam garantuje jednu stvar,samo jednu jedinu stvar-da nas NATO nece napasti dok mi resavamo svoje probleme unutar zemlje.Nazalost,te garancije nisam dobio...
("NIN")

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nick Cave-THE MERCY SEAT

...My kill-hand is called E.V.I.L
Wears a wedding band that`s G.O.O.D.
`Tis a long-suffering shackle
Collaring all that rebel blood...
(Nick Cave-"TENDER PREY",1988.)

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Safet Plakalo-SKAMENJENI SONET(Starom mostu u Mostaru)

Kada cu ponovo preci preko tebe,kamena dugo,
vrijeme je umiranja,a sudnjeg dana biti nece,
danas,ti si Sirat cuprija,moja prelijepa tugo,
iznad tebe je pakao,jer ispod tebe raj tece.

Andjeli strahuju s ribama,krila su sejtanima data,
nadlijecu te obnevidjelo,ne znaju da si duga,
ne vide u tebi valer suhoga zlata,
misle da im se kroz tebe sunce izravno ruga.

Vristao bih da mi u grlu nije sami kamenolom,
skamenile se rijeci,a od njih nema mosta
da natkrili ovo svekoliko zlo nad zlom i zlom.

Zato ti poklanjam svoje lice unakazeno grcom,
poklanjam ti svoje ruke bez rijeci oprosta
za one koji cine da postanes astralnom srcom.


Sarajevo pod opsadom,maj 1992.
(Safet Plakalo-"SABRANE PJESME")

- 12:33 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Jovica Acin-UDEO U IZDAHU

U logorskom svetu u kome vlada smrt,umire se posle mucenja,po kazni:pravo na smrt je uskraceno(mada se desava da ga poneko"ukrade").Time su nagovesteni uzas i besmisao sveta u kome bismo,kako je paradoksno rekao Moris Blanso,da nema logora i zatvora tek znali da smo u logoru i zatvoru.Sta tu moze da ucini logoroloska knjizevnost?
U"Epilogu"svoje STRME PUTANJE,Jevgenija Ginzburg veli da je,ne mogavsi da napise SVU istinu,ipak pisala SAMO istinu.Da li je uopste i mogla da izmislja,imajuci u vidu da je smrt u logorskom svetu uobicajena,da je ponavljanjem postala svakodnevna pojava?Smrt kao svakodnevna pojava ne nudi nikakvu priliku za izmisljanje.Sve zamislivo se odigarava s njom.Takva smrt se,naime,ne da ispricati,ne da se prevesti u tekst fikcije.Ispripovedana smrt uvek je neobicna i samo neobicna.Smrt u logorskom svetu pripada nerecivom i,otuda,neispricivom.Svako izmisljanje,svako fikcijsko pripovedanje ne doseze,jer je vec u sebi menja,neiskazivu strahotu obicnosti smrti u njenom ponavljanju.U tom slucaju,u STRMOJ PUTANJI sve je samo istina,ili je-sustinski izneveravajuci logorsku zbilju i njenu neispricivost-sve samo laz.Ne zato sto bi laz ovde bila oprostiva,nego sto je ona postala jedino verodostojno svedocanstvo o neiskazivom,od nje nema niceg istinitijeg.Njena muka jeste muka neizrecivosti,a ta muka nema sansu ni za sta drugo osim da bude samo istina.Nema snage ni za sta drugo.
Tekst koji se dogadja u istoriji samo je dogadjanje istorije.Prica-fikcija mogucna je jedino kao nesto izuzeto iz toga dogadjanja,pri cemu se izuzimanje oneobicava.Logorski svet je bio nazvan poseban svet.On je,po tome,izuzimanje,mogli bismo reci da vec po sebi ima status price,ali price uzasne i besmislene.Mozemo je jedino evocirati.Na njenu pricu odgovarati svojom pricom o prici.U meri u kojoj se uopste o uzasnoj i besmislenoj prici moze govoriti kao istinitoj,u jednakoj meri onaj koji bi,ISKUSIVSI tu pricu,hteo da nam je docara moze govoriti samo istinito.Od tih je,koji nemaju druge,i Jevgenija
Ginzburg,i na recenom pociva prava osnova po kojoj je ona pisala SAMO istinu.Ne prica ona,vec svoju volju da iznosi SAMO istinu nudi u zamenu da sam logorski svet u toj volji progovori,da sam on prica svoju pricu,uzasnu i besmislenu.Onaj ko ju je iskusio,ne lakomi se vise da prica price.Sve su one,inace,
kao price o logorskom svetu,bez pokrica.U logorskom svetu,fantasticko je odvec stvarno da bi se ikada moglo prikazati kao naprosto fantasticko.Klonuca i jeknuca logoroloskih knjizevnih dela u tom su pogledu nepobitna.
CELA istina je,pak,nesaznatljiva.Jevgenija Ginzburg je nikada,nesumnjivo,nije ni znala.Ko je zna!?Bilo bi to pripisivanje smisla svetu u kome hara besmisao,pripisivanje smisla uzasu koji se ne moze misliti.Umetnost zrtve je da bude svedok.Umetnost je jos jedini i poslednji odgovor koji nam pitanje svedoka moze pruziti o uzasnoj i besmislenoj prici.Da,umetnost,nadomak iskona kazivanja,umetnost svedocenja koja svedoci za svedoka i njegovo iskustvo iz uzasne i besmislene price,iz posebnog sveta koji iz sebe pod svoje preuzima ceo svet.Takvu umetnost predosecam kada govorim o logoroloskom pisanju.
Kako god i koliko god bilo potkrepljeno,naknadno razumevanje je varljivo.Istoriografija ce mozda delimicno otkriti i sloziti cinjenice,dokumentovati i osmisliti dogadjanje,ali nikada nece uspeti da takne u smrtonosni dah logorske svakodnevice.Tek logorolosko pisanje donosi nesto od tog daha,zahvaljujuci tome sto pisac logoras kao da svoje pisanje uzima neposredno iz onoga sto je bio njegov udeo u logorskom dahu,iz sopstvenog hropca i grcevite,neizbrisive
uspomene na hropac logorasa.Ginzburgova je,kaze,od prvog trena svoje osamnaestogodisnje strmoglave kalvarije pocela da pamti i skuplja gradju za svoju velebnu knjigu.Sve vreme je,zapravo,pisala.Ne treba je shvatiti doslovno.Pisala je bez papira i pisaljke,ne znajuci,u bezizglednosti,da li ce ikada ono sto je pisala-i ispisati.Za razliku od opreznog pseudonimizujuceg Sinjavskog,ona odaje kako je to cinila.Umetnost pamcenja je takodje deo logoroloskog pisanja.Pisala je pomocu stihova,tudjih ili koje je sama,mrmljajuci,sastavljala,"gravirajuci"ih u svoj mozak.Oni su joj zamenjivali beleznicu;
sami,govoreni i pamceni,bili rudimentarne beleske,nosene strasnom radoznaloscu-u okruzenju koje isusuje opstanak-da razume i do kraja otkrije svet za koji dotad nije ni znala da postoji,podzemni,nepoznati svet.Bili su njeno pribeziste,i njeno uporiste u opiranju i opstanku.No,ako je takvim pisanjem,cija nam je krhkost,ali i postojanost,poznata pocev od Homera,tako reci lomila granice logorskog sveta,cinila je to ipak samo moralno,te ni njeno logorolosko delo,jednako kao i ostala,ne ukida fakticki opasnost od toga sveta smrti nad smrcu.Dok joj se opirala svojim pisanjem,ta je opasnost nesmanjeno rasla i sa svoje je strane obeskrvljivala zelju da je ispise.
Ne bi trebalo,naime,da nam padne na um kako je logorski svet mozda podsticajniji za pisanje od okoline s drukcijim uslovima.Pisanje je tu knjizevnost u jednom ekstremnom prostoru samo zato sto je na rubu sopstvenog isceznuca,svedeno na samo sebe,bez ikakvog spoljasnjeg jamstva.I upravo je stoga,u krhkosti,noseci se neprestano s porazima,neverovatno postojano i snazno.
Vrh je dosegnut samom cinjenicom da logoroloska knjizevnost uopste postoji.Da postoji,najvise je sto cini.Nije nikakva efikasna akcija.Ali,bas zahvaljujuci svojoj neefikasnosti,ona je ocrtavanje zatiranih granica koje dele zrtve i dzelate,ljudskost i neljudskost.Ona deluje jedino u stvarnosti koju sama sazdaje,u stvarnosti dramaticnoj koja je ispisana iz tragicne stvarnosti logorskog sveta.U magnovenju,knjizevna logorologija nam predocava put od jedne do druge.
Time nas ispunjava,time je ovekovecena njena uloga.Iskonskim smislom svoga pisanja,kao da samo ona zasluzuje da bude uzor u razmisljanjima o smislu i pisanju,i o vezi istine,nikad cele,i knjizevnosti,uvek i bitno fragmentovane.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 10:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

èetvrtak, 18.10.2007.

EVO LOPTE,EVO THOMPSONA!

IGRACI PITAJU GDJE JE NESTAO THOMPSON
Otprilike sedam minuta prije pocetka svakog domaceg susreta nase nogometne reprezentacije,s razglasa,kao i iz svih grla na stadionu u Maksimiru orilo se:"Lijepa li si"Marka Perkovica Thompsona.
Takav obicaj je bio sve do jucer.I s pravom su se neki od nasih reprezentativaca zapitali:"Gdje je nestao Thompson?"
-Uvijek su nam pustali Thompsonove pjesme,ONE NAS DIZU.Jedino s Izraelom nije bilo tako.Ma mozda je bolje da to ne komentiram-ustvrdio je nakon utakmice Josip Simunic.

Razlog za neemitiranje Thompsonove glazbe mozda je bio bas gostovanje Izraela.Naime,Centar"Simon Wiesenthal"protestirao je nakon koncerta Marka Perkovica Thompsona u Maksimiru.U vezi s tim bilo je mnogo price.A MI SMO OCITO VRLO SERVILNI,UVIJEK PAZIMO DA SE NEKOM NE ZAMJERIMO,VAZNIJI SU NAM DRUGI NEGO MI SAMI.Pa da se ne bi zamjerili Izraelcima,netko je"sakrio"CD s Thompsonovim skladbama...
("Vecernji list")



E,SAD,THOMPSONOVI"PECINSKI KRICI"NA GOSTOVANJU IZRAELACA-TO BI BILA ONA FATALNA KAP KOJA BI PRELILA BURAD...TA,MALO-MALO,PA SE U JERUSALEMU PALI"CRVENO DUGME PLANETA CROATIA".UZ VEC DOBRO POZNATE"BROJKE I SLOVA":"HRVATI,STO TO RADITE?!ZAR OPET USTASUJETE!?I TO NA MJESTU GDJE STE PRIJE 66 GODINA RAZDVAJALI ZIDOVE OD NEZIDOVA.DOKLE VISE!?"

- 14:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-DIRACKO MJESTO

14.IV 1997.
Sve je pocelo kad se ona tuljanica Niveska uputila na diraliste.Mi ekipa mrginjosi smo se sakrili iza trafo stanice.
Onda smo ciribimbili iza zidica kad ce Niveska naic na diracko mjesto.Kad je naisla skroz na cencu onda je Kane Steta iskocijo i gurnijo je iza trafo stanice.Onda smo mi drugi tupamarosi copili je za ruke i naslonili je na zid.
Tuljanica Niveska je samo razrogacila oci od zbunjitisa.Onda je moj drug Dino njoj viknijo."Dobrodosla na diracko mjesto broj dvajstri!"Kad je viknijo onda je Dino u roku munja Nivesku copijo za limun.Niveska je dreknila:"Uime,stato radis,majmune jedan pederski!?Sta me diras za limune?!"Samo dok je ona drecala ja sam nju u roku hitnost ustipnijo za gujice.Niveska je skriknila:"Stop!Stop!Ne diraj me,pizdaliti strinina djikanska!Uime!Biz mi od gujica!"
Onda je tu nastala drpacina prva liga.Mi mrginjosi smo tuto kompleto stipuckanili Nivesku za gujice i limune i keserili
smo se.Samo je onaj flomic Boban cuvao strazu iza zidica.Niveska je cipala nas sa sakama i arlaukala je"Ne
dirajte me!Jebavam pas sve zivo!Pusti mi limune,pederinjosu jedan!Ne dirajte me!"Onda je Kane Steta njoj viknijo:
"Stas ti nam govorit koga da diramo,covice!Pa to je osnovno demokracko pravo!"Dino je rekao:"Tako je,Kane!Najglavnija svetinja je volja diraca na dirackom mjestu!A po ustavu svako ima pravo da dira i da bude diran!"Niveska je skriknila:"Ali ja necu da me iko dira!"Ja sam rekao:"He-he,jebesga kad si nam na dirackom spisku!"Niveska je zakrestala:"A jel ti mater na tom spisku,a?!Djikane jedan,sto ne ides drpat Nelu Svinjogojstvo?!"Dino je rekao:"E,to ne moze!Mi diramo najbolje!"Onda je opet uletila revijska drpancija.Niveska je koprcmanila se i pokrivala rukama limune i gujice.Plus nas je pljucala i grebala i slala u pizdulinammaterinucetnicku.Kane Steta je rekao:"A u kua,raspolozenje dirackog tjela nam je ziva katastrofa!"Onda ga je Niveska zdimila sa nogom u jaja.Kane
je samo iskobecijo oci i strmopizdijo se na koljena.Ja sam Niveski viknijo:"N bava kua!Nemoj da ti sad zovnem cijeli diracki odbor zbog nepristojnog ponasanja na diralistu!"E ali onda je dotrcao do nas onaj flomic Boban sa straze.
Boban je uspuvao se vikao je:"A u kua,ekipa,totalni je zajeb!Prekidaj sa drpacinom,covice,zajeb je maksimalan!Sad mi je onaj Rino Sajla sve objasnio..."Ja sam njega prekinijo:"Ama sta je bilo,covice,reci vise?"Boban je rekao:"Zajeb je u pene bonacica!Danas se ide na biralista,a ne na diralista!Kuzis?Zasrali smo motku,covice,triba pustit Nivesku na miru!"Dino je razrogacijo oci:"Na biralista?N bava kua?Oala zajeba,u pene!Ajme,Niveska,skuzaj zivo!Ajme nemoj se ljutit,molin te..."Tu je uletijo neugoditis na cetvrtu.Ja sam Nivesku pomilkijo po ramenu i rekao sam:"Sori,Ninci,
totalno smo se spizdili u komcepciji!Trebalo je na biralista,he-he..."Kane Steta je promrmorijo:"Jebesga,Ninci,sori sta smo te imkomodirali...Os mozda jednu zvaku bruklimku?"Onda smo mi ekipa mrginjosi potulili glavuse i odgibali smo.E ali tuljanica Niveska je naslonila se na trafo stanicu i plakala je.Meni je tu uletijo zivi komitis od tugosti i ljucke nesrece.Onda sam ja odgibao nazad do nje i rekao sam:"Sta je,Niveska,sta sad places?"Samo Niveska se nije mogla zaustavit od plakancije.Ja sam pitao:"Sta sad places,jebaga patak,pa niko te vise ne dira?"Niveska je smrcnila i rekla je:"Kako necu plakat!Taman kad pocnem gustat,uleti mi demokracija!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Tomic-SALJIVI KUCNI VIDEO

Kupiti cipele,osisati se,odnijeti na razvijanje film iz fotoaparata ili promijeniti ulje u motoru moze se i na drugome kraju grada,no kafic,mini market,kiosk s novinama i videoteka moraju biti dovoljno blizu da ne presvlacite umrljanu majicu i stare hlace.Ove cetiri tocke cine infrastrukturu svake gradske cetvrti:uvijek je tu nekakav a)kafic u kojemu lokalna spadala vrebaju da im netko plati pelinkovac i svi su odreda potajno zaljubljeni u zgodniju od dviju prodavacica u b)mini marketu,koje u vrijeme najvece guzve uvijek citaju MILU,a MILA je samo posudjena na c)kiosku gdje radi napirlitana zenska kod koje neobicno cesto svraca jedan pozornik koji u d)videoteci uvijek uzima kung-fu filmove.Nas ovdje zanima d).
Jeste li opazili kako neki govore MOJA VIDEOTEKA?Netko vam prica nekakav film,vi ga pitate gdje ga je gledao,a on kaze:"Uzeo sam ga u svojoj videoteci."Zar to nije cudno?Ljudi obicno nemaju ni svoga zubara,a listom imaju SVOJU videoteku,toliko su postali intimni s tim mjestom u svojim vikendaskim trovanjima filmskim smecem.A tu je dosta smeca,pogotovu ako-sto uopce nije rijetkost-covjek svakoga petka poslije podne uzima po pet kaseta.Faca dodje i stipne od svega pomalo:vestern,tinejdersku komediju,akcijski triler,povijesni spektakl,ljubic,horor...Onda
ga u ponedjeljak ujutro pitate sto je gledao."Nista posebno",kaze on,zureci u vas zakrvavljenih ociju,"nekakva ljubavna prica:ona predaje psihologiju na jednom koledzu,a on je gladijator."
Zapravo je zapanjujuce kako je jedna mlada kultura,kao sto je video,postala toliko vazna u nasim zivotima.Tesko je povjerovati da je proslo samo petnaestak godina od pojave prvih videorekordera.I nije se dogodilo kao s televizijom sezdesetih da u cijeloj zupaniji ima samo jedan jedini videouredjaj pa da se ponosnom vlasniku cijela zupanija sa
stolicama pod rukama nabije u tinel i gorljivo navija za progonjenoga pravednika s ekrana,vec su u malo vremena svi bili opremljeni tom tehnickom novotarijom.Sjecate se kako je sve to pocelo,kada su u garazama i supama otvarane prve videoteke,nicale kao korov u drzavi koja je zakonskim aparatom bila potpuno nespremna na njih.
Danas,kada su se hijene iz ministarstava domislile kako uzeti glavninu zarade i u ovoj djelatnosti,imati videoteku vise nije osobito unosan posao,no onda se bogatstvo na piratskim kopijama americkih hitova moglo zaraditi gotovo preko noci.
Ispocetka,naravno,nitko nije mogao znati da ce tu biti takva ispasa.Upecali su se samo pustolovci i lijencine,oni jedinci sto su studirali ekonomiju dvanaest godina,pa onda otvorili cvjecarnicu,pa onda malo prali mrtvace,pa mastali o naftnim platformama na Sjevernom moru sve dok nisu poceli prodavati kozmetiku po poduzecima,da bi uskoro upisali trenersku skolu,zicali vizu u australskom veleposlanstvu,svercali zlato iz Turske...Takvi su jednoga dana dosli svojim ocajnim roditeljima s novom"morskom"idejom,tata je razbijao po kuci,mama se zatvorila u zahod i plakala,a rodbina je bila pomalo sucutna,a pomalo zlurado slutila novu propast.Onda je razmetni sin u samo godinu dana zaradio toliko da je mogao nabaviti takticko nuklearno oruzje.
U medjuvremenu su videoteke poceli otvarati ozbiljniji i poslovniji,vjetropiri iz pionirskih vremena sada drze butike s indijskim sarijima.Ako se nisu uhvatili uzgoja cincila.No,ja cu zauvijek zaliti za onim dobom nevinosti kada smo gledali kopijine kopije kopija,kada je slika bila zelena kao da smo televizor stavili u akvarij,ili su boje titrale kao na impresionistickim slikama,ili su se pak razlijevale kao na satelitskim snimkama oblaka na vremenskoj prognozi,
kada nismo ni znali da je Denzel Washington zapravo crnac.U to slavno doba tri covjeka bi gledala neku komediju,a dvojica slabovidnijih bi se smijala samo kada bi se smijao onaj treci.A ni taj treci nije bio bas najsigurniji da je u pravu.
Kopije su tada bile uzasne,filmovi ocajno prevedeni,titlovi puni pravopisnih i gramatickih pogresaka.Gdjekad je zabavnije od filma bilo gledati sto su sve neuki videotekari u stanju napraviti od njega.Jedan moj frend tako je gledao srpski pirat CASABLANKE i urlao od smijeha kako su napravili dorcolskog mangupa od Humphreyja Bogarta.Gotovo je pao na pod kada je Ingrid Bergman upitala za zdravlje onog glasovitog crnog pijanista iz bara,a on kazao:"Krecana,gospojice."A jedan drugi frend mi se kune da je jednom naisao na piratsku kopiju EASY RIDERA s naslovom SOFERI ZEZADZIJE!
Sada je sve to,naravno,puno uljudnije,covjek se moze nasmijati jos samo onim gospodicnama sto izdaju filmove.
Gotovo u pravilu one su potpuno nekompetentne da vam preporuce koji film uzeti i,gotovo u pravilu,one nece propustiti da to ucine:"Ovo van je jedan krasan film",govori meni svaki put iznova cura u MOJOJ videoteci,"ona njega voli,a on nju ne sljivi,pa on nju zavoli,a ona umre od leukemije,pa se onda on ubije busilicom."Tko zna,da mi nije ispricala kraj,mozda bih se i upecao.
A najludja stvar koja se meni dogodila s videom bila je u jednome autobusu.Znate vec kako danas svaki bolji autobus ima video.E,pa jednom sam putovao jednim takvim,a ekran iznad sjedala bio je ugasen.Ja pitam
konduktera da pusti da nesto gledamo,a on se nagnuo do mene pa mi povjerljivo sapnu:"Znas,nije zgodno,ima
male dice!"
Imate tri puta da pogodite kakva je to nezgodna i za djecu nepodobna kaseta cucala u njegovu playeru.Naravno-pornic!Jedna od najznacajnijih spoznaja koju nam je video podario jest ona koliko raznovrstan moze biti spolni zivot HOMO SAPIENSA.A,bogami,i sire.U otkrivanju te raznovrsnosti neki od nas nisu ni pomislili da ima i drugih kaseta osim onih pornografskih.Za dobar dio nasega svijeta video je zapravo istoznacnica za porno.
Jedan od takvih jednom je bio dosao u mene.Razgovaramo mi,a on pilji u kasete pokraj mojega videa.
"Sta ti je ono?"bubnu on znatizeljno u jednome casu pokazujuci u jednu kasetu.
"VJESTICE IZ EASTWICKA",kazem ja neduzno.
"Opa,vjestice gledamo",kaze on veselo pa mi zavjerenicki namignu."A sta ti je ono tamo?"
"MOJA AFRIKA",kazem.
"MOJA AFRIKA?!",zacudi se on.
"To ti je jedan sa zivotinjama",kazem sada ja zavjerenicki.
"Sa zivotinjama?!,zapanji se tip.
"Africkim zivotinjama",govorim ja,"lavovima,tigrovima,slonovima..."
"Slonovima!?"
"...Zirafama..."
"Muske ili zenske zirafe!?"
"Razne",rekoh ja ravnodusno.
Covjek se gotovo onesvijestio od uzbudjenja.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Edo Maajka

...Prvi zahtijev samo uputio devedesetih godina i tada su mi rekli da nisam bitan,da sam nepotreban hrvatskoj drzavi.
Tada je na vlasti bio HDZ,pa mi je jasno zasto sam odbijen.Ali mi nije jasno zasto mi danas ne daju drzavljanstvo?...
...Ali red je da mi daju drzavljanstvo.Ako sam mogao ginuti po demonstracijama u ovoj drzavi,valjda zasluzujem biti njen drzavljanin...
...Daju mi neke brojeve koje trebam zvati.A kada nazovem,tamo se nitko ne javlja,tako da mi nitko nista ne govori...

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

HERCEGOVACKE"KLETVE"

Tri najgore kletve u Hercegovaca glase:
1.Dabogda ti dijete ne vidjelo Zagreb
2.Dabogda ti mobitel imao dvojnika
3.Dabogda ti zena oprala carape sa sarenim rubljem

- 10:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SVAK`ZNA SVOJ POS`O!

Dosao Hrvat na ispovijed i kaze:
"Oce,ne mogu da spavam koliko me pece savjest."
"Reci sta te muci,sine?",upita ga fratar.
"Sve sto imam u kuci:TV,video,kompjuter...sve sam to ukrao od muslimana",priznade Hrvat.
"Sinko,Otac Jure je za elektroniku.Ja sam zaduzen samo za bijelu tehniku",odbrusi fratar.

- 10:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gojko Beric-VELEZ U DOGLODIMA

Mostarski Velez je juce igrao prvenstvenu nogometnu utakmicu u Doglodima.Protivnik mu je bio lokalni tim koji se zove SASK Napredak.Propitivao sam se kod nekolicine mojih prijatelja gdje su ti Doglodi?Pjesnik Ivan Kordic,Mostarac,rekao mi je da nikad nije cuo za to mjesto,ali da misli da bi ono moglo biti negdje u Hercegovini."Cetrdeset godina zivis u Sarajevu,a ne znas za Doglode!?",ukorio sam ga prijateljski."Ama,pusti me,ne znam gdje su Doglodi i ne znam sto ce Velez u tim Doglodima",branila se osjetljiva i drcna pjesnicka dusa.Nakon te male ankete,doznao sam da su Doglodi selo na periferiji Sarajeva u koje vecina Sarajlija nikad nije krocila.
Ali,zasto sam se ja toliko interesovao za Doglode kad vec u njima nikad nisam bio?Samo zato sto je to zapravo prica o danasnjem Mostaru,bolje reci o njegovoj civilizacijskoj propasti.Nemam nista protiv Dogloda i njihovog nogometnog kluba,ali tesko da je ijedan igrac iz predratnih generacija Veleza ikada cuo za to selo.Jos je teze pretpostaviti da je iko od njih mogao i sanjati da ce doci dan kad ce Velez tamo igrati prvenstvenu utakmicu.
Nedavno su me u Mostaru,gdje jos imam nesto rodbine i prijatelja,docekali vecernji suton,kisa i vjetar.Usao sam u prvi od tri taksija koja su stajala na standu kod Zeljeznicke stanice,u neku starudiju od automobila,i kao i obicno rekao taksisti."Vozite me do Velezovog stadiona."Taksista je imao cetrdesetak godina,bio je neobrijan i zijevao je."NIJE TO VISE VELEZOVO,TO JE SADA NJI`OVO",rekao je pogledavsi me ispitivacki.Naravno,znam da je to sada"nji`ovo",ali za mene ce to uvijek biti Velezov stadion.
Izasao sam kod njegovog sjevernog ulaza.Mracan i prazan stadion pod Bijelim brijegom stajao je kao nijemi spomenik dva potpuno razlicita vremena-jednog u kome je bio hram fudbalske religije,i drugog u kome je postao simbol vlastitog poraza i sunovrata.Igrajuci punih cetrdeset godina u elitnom nogometnom drustvu bivse Jugoslavije,Velez je omogucio svojim mnogobrojnim navijacima da gledaju najvece zvijezde tadasnje drzave,od kojih su bar desetorica bili svjetske klase.Mostarske mahale su iz generacije u generaciju radjale nezaboravne fudbalske majstore,iza kojih su u klupskim vitrinama ostala i dva osvojena Kupa marsala Tita.
Velez je sa istog stadiona ispracao tzv.veliku cetvorku-Zvezdu,Dinamo,Partizan i Hajduk-sa pet-sest golova u njihovoj mrezi.Davne 1966.godine na beogradskoj Marakani je nanio Crvenoj zvezdi jedan od najtezih poraza u njenoj istoriji pobijedivsi je sa 6:2.Kad sam mu rekao o cemu cu pisati u ovoj kolumni,dugogodisnji urednik sportske rubrike OSLOBODJENJA Tomo Pocanic dao mi je pravi dragulj.On je slijedeceg jutra na sarajevskoj zeljeznickoj stanici kupio Politiku da vidi sta najugledniji jugoslovenski list pise o tom senzacionalnom mecu.Izvjestaj sa utakmice potpisao je cuveni Ljuba
Vukadinovic,veliki zvezdas i veliki autoritet medju fudbalskim perima.Ocjenjujuci ucinak pojedinih igraca,Vukadinovic je napisao da se u Zvezdi niko nije istakao,a najbolje pojedince u Velezu nije pomenuo po imenu,vec po mjestima na kojima su u timu igrali.Ispalo je da su Zvezdu na njenom terenu ponizili neki bezimeni tipovi iz provincije,a ne dokazani majstori.Taj potcjenjivacki gest bio je izraz Vukadinoviceve"osvete"za debakl njegovih prijestonickih vedeta.
Velez je imao fanaticne navijace koji su ga zvali Rodjeni.Mostarci su nacionalno bili jal`ovo,jal`ono:Muslimani,Hrvati,Srbi,Jugosloveni,Jevreji...Ali svi su bili Velezovci.
A onda su,cetvrt stoljeca nakon te slavne Velezove igre na Marakani nasi zivoti odjednom postali proslost na koju se srucilo uzasno zlo.Na red su dosli i Velez i njegov stadion.Cizma sovinisticke mrznje satrla je sve sto je zatekla u stadionskim vitrinama,kako bi i Velezov duh bio otjeran ispod Bijelog brijega.
Uskoro je i sam stadion postao mjesto velike ljudske tragedije,izvedene po scenariju cileanskog generala Pinocea.Na vec zapusteni teren,okruzen bojovnickim strazama,danima su pristizale kolone mostarskih Bosnjaka istjeranih iz svojih domova.Sa stadiona su deportovani u hercegovacke logore i zatvore.
Kad se rat zavrsio,Mostar je ostao podijeljen na hrvatski i bosnjacki dio.Grad vise nije licio na sebe,a ni Velez na sebe.Petokraka je izbacena iz njegovog klupskog amblema,a crvene navijacke zastave zamijenjene su zelenim sa polumjesecom.Petokraka je prije godinu dana vracena na svoje mjesto,ali ona ne daje golove i ne donosi slavu i novac.Velez se danas nalazi u trecerazrednom drustvu u odnosu na ono u kome se nekada takmicio,puki je siromah i slabo organizovan,a svoje utakmice igra na seoskoj livadi u Vrapcicima,sedam kilometara od centra grada.Danas za Velez dise jedva trecina grada,
mahom sirotinja koja zivi na lijevoj obali Neretve.Bilo je entuzijasta koji su proteklih godina nastojali da nadju svjetlo na kraju tunela i vrate Velezu nekadasnju slavu,ali su jedan po jedan odustajali od te uzaludnosti.
Ono sto je bio Mostar,to je bio i Velez.Etnicki i vjerski raznolik poput kakvog raskosnog vrta,otvoren i prelijep grad,Mostar je neodoljivo privlacio osebujne licnosti iz drugih sredina-pisce,slikare,glumce,naravno i fudbalere.Grad na Neretvi je u medjuvremenu izgubio svoj identitet i svoju magicnu privlacnost.
Oni koji su iz njega otjerani ili otisli,odnijeli su sa sobom i njegovu dusu.Ono sto je od te duse nakon rata ostalo,ubila je lokalna mafija.Danasnji Velez je preslika danasnjeg Mostara.Cak i kad bi upro sve svoje snage,Velez ne moze biti nista uspjesniji i bolji od grada u kome su etnicki podijeljene bolnice,
Vatrogasna sluzba,Hitna pomoc,Posta...I u kome ratni rovovi na Bulevaru i u Santicevoj ulici jos nisu zatrpani.
Stari problemi nisu rijeseni,a gomilaju se novi.Grad je podijeljen,a nacionalisticka vlast licemjerna.Zivot se odvija u znaku precutnog gesla:svakom svoja obala!Mostar je u materijalnom i duhovnom smislu u kolapsu,ali ga vise od svega razjeda etnicka i vjerska mrznja."Crkvom protiv dzamije,zvonikom protiv minareta","Mladi mjesec,zvijezda i kriz biju bitku na Neretvi",naslovi su koje u Mostaru mozete procitati u novinama.Neko stalno skrnavi Partizansko spomen-groblje,razbijajuci macolom ploce sa imenima palih boraca i crtajuci po njemu kukaste krstove.Nedavno je i na Starom mostu osvanuo kukasti krst.Vise se ne puca,ali se ratuje grafitima.Nema vise onakvih opisa Mostara kakve su za sobom ostavili Ivo Andric ili Zuko Dzumhur,jer nema vise ni onakvoh Mostara.Danas taj grad fascinira prolaznike ne samo svojom ljepotom vec i svojom nesrecom.Jedna Cehinja je prije nekoliko mjeseci snimila dokumentarni film o Mostaru,a svoje iskustvo je sazela ovako:"Nisam vidjela ljepsi i istovremeno tuzniji grad."
Mostar i Velez vise nikada nece biti ono sto su bili,a samo se idioti mogu tjesiti time da pod mostarskim nebom i dalju rastu cuvene smokve i sipci.
6.april 2006.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")

- 10:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 17.10.2007.

MARKO"SMRT JE MAJSTOR IZ SRBIJE"VESOVIC

Matija Beckovic je onaj Slobov trzni inspektor sto je utvrdio koja srpska rec je punih sest stoljeca imala najvisu pijacnu cenu,a uzgred uocio da ime i prezime Mesije iz Pozarevca cine dvije za Srbe svete rijeci Sloboda i Milos.
Sloboda je ideal robova,sto rece onaj filozof,a Milos ljude baca"u pjanstvo neko procerano",kako je kazano na mjerodavnom mjestu.Legura Slobode i Milosa sad se sunca u haskoj tamnici;pjanstvo,koje je izazivalo primisao da Srbi i Crnogorci nocivaju u vinskim podrumima cara Dusana a danju se"krecu u grupicama od milion komada",
smijenio je teski mamurluk,a kad Srbija i Crna Gora pocnu placati odstetu za ono sto su ucinile u pjanstvu
koje je krenulo s Kosova,opisalo krug po bivsoj Jugi i na Kosovo se vratilo,tek tada ce se potvrditi da Kosovo bukvalno jeste najskuplja srpska rec.Uzgred:moja tetka Dunja je 1988.godine kad je cula da je Slobo iz Pozarevca, kazala:"Ovaj ce zapaliti Jugoslaviju!"...
("Hereticus")

- 18:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-ZEMLJAK-4

(Göteborg,jesen 1996.Biljeske iz razgovora s Mirsadom T.,ugostiteljem iz Göteborga,porijeklom iz Bosne)

...Svaki put bi Colic,da potkrijepi svoje tvrdnje,prilozio puno statistike,brojeva i procenata.Podsjecao je da se prije rata,kad se raspad Jugoslavije vec bio ukazao kao neminovnost,dvije trecine Bosanaca i Hercegovaca izjasnilo na referendumu za svoju republiku,nezavisnu i nepodijeljenu,takvu koja ce zadrzati svoju multireligijsku i multikulturnu sustinu,sto je-sve da nije nista drugo!-Bosnu oduvijek cinilo svojom i posebnom.Trecina stanovnistva nije glasala za nezavisnu Bosnu,ali je doista veliko pitanje koliko bi se njih,da ih se pitalo,opredijelilo bas za onakav rasplet dogadjaja koji je kasnije uslijedio?Oni sto su rascerecili Bosnu uglavnom su regrutirani iz redova sovinistickih fanatika i najprimitivnijih slojeva seoskog srpskog stanovnistva.Rijec je,dakle,o takvoj manjini u okviru cjelokupne bosanskohercegovacke populacije koja bi,u normalnim okolnostima,bila jedino sposobna organizirati mjestimicnu drumsku hajduciju,a nikada ovako,do temelja razoriti Bosnu.To joj je bilo moguce samo s oruzjem sto ga joj je u ruke tutnuo Beograd.
No,najvazniji dio svih nasih posiljki koje smo upucivali na adrese svedskih novina,velikih i malih,dnevnih i sedmicnih,na radio i televiziju,bila je fotokopija jednog autenticnog pisma,s prijevodom,kojeg je napisala jedna Coliceva rodica.Ta jadnica,uzasno mucena i silovana,svjedocila je u pismu rodjaku o svom jadu i patnji,opisujuci svaku pojedinost,ne skrivajuci nijedan detalj od onoga sto su joj ucinili ljudi kojima je ovladao sejtan i mrak.Ja poznajem nase zene.One koje su bile silovane osjecaju to kao vlastitu sramotu,kao da su one krive za silno ponizenje koje im je nanijeto.I zato vecina od njih radije suti o toj svojoj muci.To je svjedocanstvo Coliceve rodice cinilo jos vrijednijim i vidjelo se koliko mu je bilo stalo da za njeno pismo svijet sazna.
Bili smo naivni.I Colic i ja.Prave Bosnje.
Nikad nijedno od nasih pisama nije objavljeno!
Nisu nam nikad nista odgovorili,niti iz jedne redakcije kojoj smo se obracali.Ja sam dvatriput telefonirao nekim novinama raspitujuci se o sudbini nasih pisama.Vecina od njih bi mi,s hinjenom ljubaznoscu,nesto slagala,
izmislila razlog zasto pismo nije za tiskanje,ili bi rekli da oni imaju svoje ljude na terenu u Bosni,"balkanske experte",tako ih zovu,te da ce ih upoznati s nasim primjedbama,i slicno...Znate vec kako to ide kad zelite nekog otkaciti...Par puta mi se desilo da sam s druge strane slusalice cuo osoran glas koji bi mi odbrusio da su nasa,to jest Coliceva pisma,obicna muslimanska propaganda i da oni time ne misle zamarati svoje citaoce.Bili su drski.I ja sam bio.Ucinio bih tada jedino sto je bilo u mojoj moci.Poslao bih ih u materinu..
Sta ces,takav je svijet.
Colic je,nakon svega,odustao.Nije vise pisao pisma.Prestao je pusiti,cak i da pije.Ja sam mislio da ce poceti i u dzamiju ici.Umjesto toga,on je trcao.Kazao mi je da pare od socijale,i ono sto bi za svoje tekstove dobijao iz bosanskih izbjeglickih novina,ostavlja nastranu.Stedi,kako bi se mogao vratiti kuci,u Sarajevo.Ja mu jesam i nisam vjerovao.Bilo ih je malo koji su bili spremni napustiti svoje udobne stanove,bljestave radnje pune svakovrsne robe,ovu sigurnost i mir,i vratiti se dolje,u jad i neimastinu.Stavise,otici,mozda,direktno u smrt.Osim toga-kao da je sve to neko dobro smislio?-otuda se nekako i moglo izaci,ali tih dana je bilo nemoguce-uci u Bosnu...
Bilo kako bilo,Colica su vidjali kako trci i nase su mu se izbjeglice rugale iza ledja.Svi su se slagali da je skrenuo s pameti.Jedino se nisu mogli dogovoriti da li mu se to desilo zbog gomile knjiga sto ih je drzao u glavi,zbog one zenske s kojom je rascistio ili zbog pica?Poneki su,cak,mislili da je,mozda,poludio zbog patnje za Bosnom.
Kratko je to trajalo.Cim me je prvi put nazvao,znao sam da je Colic kupio duhana i da je poceo piti.Dosao je u moju
piceriju,stavio cigare na sto i pitao me ima li se sta popiti.Nije vise trcao,niti pricao o povratku u Bosnu.Vidjelo mu se na licu da ga je to proslo.Nikakvu mu iskru nisi mogao vidjeti u oku.
Kasnije sam saznao da su neke bosanske novine ruzno pisale o njemu kao o dezerteru.Opet su ga izbjeglice tracale i smijale mu se.Dezerteri su se smijali dezerteru.Takvi smo ti mi.Nikad se ne gledamo u ogledalo!Colic i ja sreli smo se jos nekoliko puta.Uvijek u kafani uz pice.Zadnji put sam ga vidio one noci u"Plazi",kad je iznenada otisao s onom Svedjankom.
Nismo se stigli ni pozdraviti.
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

KOLIKO FASIZMA?!

Milorad Mircic,funkcioner Srpske radikalne stranke:
...Vojislav Seselj ne pise lepu knjizevnost,beletristiku,on stvara naucne studije o vremenu u kojem zivi,on ostavlja svedocanstva za buducnost i svaki pametan covek trebalo bi da cita njegove knjige...

Goran Davidovic,lider"Nacionalnog stroja":
...Mi nikada necemo praviti kompromis sa nelegitimnim tvorevinama kakav je Haski tribunal.Sto se Maje Gojkovic
tice,prema njenim postupcima imam isti odnos kao i prema svakom drugom bescascu.Bice zapamcena u istoriji kao gradonacelnik Novog Sada za cijeg je vremena hapsena srpska omladina.Ocekujem da ce biti izbacena iz Srpske radikalne stranke.
Koliko pristalica ima"Nacionalni stroj"?
-To je tesko reci,jer nemamo formalno clanstvo.
Koliko onda aktivista ima?
-Stotinjak u Novom Sadu i nekoliko stotina u Srbiji.Oko pet stotina ukupno,ali za partiju nije vazan broj clanova nego biracko telo koje podrzava nase stavove.Takvih je u Srbiji mnogo vise.Nismo od onih koji ce brojati fiktivne clanove.
Zasto se nikada niste registrovali ako ste samo samo patriote,a ne ono za sta vas optuzuju?
-Zato sto za tim nije bilo potrebe,a sada je ima.I to ce se videti vec na lokalnim izborima...

Nenad Canak,predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine:
...Za Uskrs 2006.godine,pripadnici"Nacionalnog stroja"su,u vozu koji saobraca na liniji Beograd-Novi Sad,
brutalno pretukli slucajnog putnika koga su"optuzili"da je Jevrejin.Kada je porodica prijavila dogadjaj,policija im je stavila do znanja da od ranije poznaje pocinioce.Nista vise nije preduzeto.
Na nacistickim internet sajtovima su se pojavili spiskovi Jevreja u Srbiji sa adresama stanovanja.Na sajtu
"Nacionalnog stroja"se objavljuju imena"izdajnickih"novinara sa fotografijama porodice i adresama stanovanja. I tako u nedogled...
("NIN")

- 16:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jovica Acin-KNJIZEVNA LOGOROLOGIJA,KOPILUSA

Nadnosim se nad objavljenim i neobjavljenim knjigama uspomena preteklih logorasa;iz svojih uvida talozenih niz godina iznosim mogucne poglede na knjizevnu stranu logorskih iskustava,poredeci ono sto mozemo znati o
domacim i stranim slucajevima.LOGOROLOGIJA nije bas naziv koji bi dovoljno odgovarao mojim istrazivanjima.
Progonila me je preciznost.Mislim,s pravom,jer raspon izraza nosio je rizik promasaja,nedopustiv u stvarima koje prominuti znaci ogresenje,nepopravljivo,nemogucno da se okaje.Tacnije je KNJIZEVNA LOGOROLOGIJA.
Dopuna"knjizevna"mnogo mi znaci,i ustrajavam na njoj kao sustinskoj.Jedino kao KNJJIZEVNO,istrazivanje o logorskom svetu prodire,naime,dalje od granica koje uzas i besmisao namecu znanju,LOGOSU,vracajuci mu zatureno znacenje SLOVA i necega sto se otima saznanju s njegovim metafizickim namigivanjem.Ne bilo koje SLOVO o logorima,nego ono koje biva knjizevno dok bi da kaze nekazivo o zivotu...U logoraskim spisima otkrivati proboj granica jezika...
Tako je zapravo nastao ovaj izraz-"knjizevna logorologija"-kome pokusavam da nagovestim bezdanu,neizrecivu sadrzinu.Nastao je iz jednog susreta uz vino,susreta dva narastaja(Borislava Mihajlovica Mihiza i mog) onih koji,uprkos tome sto poticu iz razlicitih"skola",prate umnozavanje znakovlja propasti i razmenjuju retke reci(ili,vecma,tisine izmedju tih reci)o njima bez ikakve nade,o gorcinama vidovnjackih pijanstava,padajuci u grotlo samo naizgled mrtvih vulkana.
U jednom od svojih tekstova,Salamov,autor PRICA S KOLIME,govori otprilike da knjizevno delo nije nikada u potpunosti odredjeno svojim zanrom.Istina dela nije opsta istina niti istina shvacena kao cinjenicka adekvatnost,
nego posebna,istina stvarnosti,istina kao"proza buducnosti".Za Salamova je,ukratko,ta istina autenticno ljudska,
koju neko estetsko delo diversifikuje i,istovremeno,singularizuje.Kako onda pricati?-pitao se logorski pisac.
Mesajuci promisljeno esej i pricu,istoriju i novelu ili romaneskno.Takva raznolikost diskursa,kao i stavljanje naglaska na ovaj ili onaj narativni ili poetski postupak,doprinosi otkrivanju heterogenosti pisanja.Za to pisanje su dogadjaji u svetu koji nas okruzuju pre pogodni uslovi nego njegovi uzroci.
Salamljevo delo prihvata,mozda uprkos svemu,otvoreno svoju heterogenost.Ono je,u isti mah,socioloski ogled jednog mudraca i prica,poezija aktivnog otpora i kriticka filozofija,esej i povest,ili FICTION i FACTION,njegovo pisanje ne dopusta da bude zatoceno ni u jedan od prethodnih,poznatih zanrova.To nije ni"umetnost radi umetnosti"ni"angazovana knjizevnost".Poeticar Cvetan Todorov umeo je to dobro da rezimira:to su dela koja sebe shvataju istovremeno kao knjizevnu konstrukciju i traganje za istinom.
Kao sto se zna,GENOS na grckom,izmedju ostalog,znaci zanr i dete.Genealogija pisanja jednog novog tipa jeste aktualna odsutnost homogenosti koja,u rukama totalitarne moci,sluzi zasnivanju savrseno homogenih sistema zla da bi najpre infantilizovala,potcinila,i zatim potisnula knjizevnost.Na srecu,knjizevnost se nikada ne razvija po nekoj linearnoj shemi,vec je neprestano predana neocekivanim preobrazajima.
Da,detinjstvo knjizevnosti,ali raspusno,nepredvidivo:bez odredjenog Oca,bez jednog porekla,bez Jednog.Za nju mi ne izgleda karakteristican neiscrpni autobiografski zanr pod koji ona klize,nego cinjenica da ona,podjednako u formama i znacenjima,praktikuje izvesnu subverziju Jednog,antigenealogiju.Izmedju stvaralacke igre i istrazivanja istine,ona je kopilusa rodjena,u jeziku,sparivanjem imaginarnosti i stvarnosti.A kao kopilusa,ucinak razlika,uvek nezakonita,stoga je protiv zakona jednog Oca ili jedne Majke.Njeno detinjstvo moze biti jedino slobodno,ili ga nema.Mogli bismo da govorimo zapravo o detinjstvu kopiljeg,nomadskog,nerazvrstivog pisanja,permanentno i produktivno pomerenog.U njemu nista nije dato unapred.Sve tek valja uzeti.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?-7

PERSPEKTIVE SRPSKE ALTERNATIVE

Danas cete cesto cuti,bar u Beogradu,optuzbe za fasizam Milosevicevog rezima.Mislim da tu treba precizirati termine.Mozda se moze govoriti o fasistickom dekoru Tudjmanovog rezima i o evidentnim odlikama tipa latinoamericke personalne vlasti sa odgovarajucim folklorom(kontrola i suzavanje javne reci,cenzura,patriotizam kao represivni model i sl.),ali u slucaju Srbije,mnogo vise odlika nacistickog muskog bratstva moze da se uoci.Seselj i Milosevic deluju kao Rem i Hitler,samo sto Milosevic nema snage da unisti konkurenciju.Seseljeva krvava i nasilnicka drskost je okvir u kojem se javljaju,od pre godinu dana,sve Miloseviceve ideje,pa on onda ima manevarski prostor da ih licno za svetsku javnost smanjuje.Ovaj paralelizam je potpuno nepotreban,sem da ukaze na jednu stranu problema vanparlamentarne opozicije i mirovnjaka,ili mozda cele grupacije"druge Srbije"kada uspe da se konstituise i realno ugrozi vlast.ONO STO CE SRBIJA JAVNO MORATI DA SPROVEDE,JESTE UPRAVO BOLAN I MUCAN PROCES SLICAN ONOME KOJI SU MORALI PROCI NEMCI POSLE PADA NACIZMA.DRUGACIJE SE NE MOZE OCEKIVATI NI USPOSTAVLJANJE VEZA SA SVETOM,NI DIJALOG SA OSTALIM JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA I NOVIM DRZAVAMA,NI ODRZANJE UNUTARNJE RAVNOTEZE IZMEDJU NACIJA I NACIONALNIH MANJINA U SRBIJI.JAVNO KAJANJE,PRIZNAVANJE GRESAKA I ZLOCINA,GONJENJE RATNIH ZLOCINACA,TO SU JEDINI NACINI DA SRBIJA POVRATI MINIMALNO SAMOPOSTOVANJE POTREBNO ZA PREPOROD.SA MINIMALNIM POZNAVANJEM SRPSKOG JAVNOG DISKURSA I LJUDI KOJI SU GA STVORILI,OVAKVO OCEKIVANJE JE NEREALNO:MOJE JE UBEDJENJE DA BEZ RADIKALNOG ISPASTANJA SRBIJA NEMA MOGUCNOSTI ZA POLITICKU REINTEGRACIJU I OPSTANAK U CELINI...
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 14:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uzeir Bukvic-PITANJA SRCA DOKTORA BERGSLANDA

Sreo sam ga,sa zenom i sincicem,u liftu obicnog solitera na Stupinama u Tuzli.Moja osmogodisnja necakinja Amra odmah zapodjenu razgovor;na bosanskom,naravno.
-Ovo je komsija Bergsland-veli mi kao da mi predstavlja hausmajstora,a ne svjetsku perjanicu kardiohirurgije,doktora Jakoba Bergslanda,iz jedne od najcuvenijih klinika za transplantaciju srca na Planeti.
On,kao da se rodio i odrastao u Tuzli,kao da nikad nije ni mrdnuo sa Jale,s kutijom WALTER VOLFA u dzepu na kosulji,cak i likom kao da je jucer sisao
iz Koraja,gdje se vecina djece radja sa plavim ocima.Rekoh odakle sam dosao,da smo zamijenili domovine,sto dodatno otkravi kontakte u liftu.
-Ja sam na sestom spratu-veli komsijski.-Bujrum!
Ko je Jakob Bergsland i sto je vazan za ovu knjigu?
Rodjeni Amerikanac,a rodom iz Norveske,iz Telemarka,kako voli reci,a,zapravo,iz Osla.U Americi su mu zivjeli roditelji,poput mnogih Norvezana iz perioda norveske oskudice,iz faze ribarstva i seljastva ove odnedavno bogate zemlje.Ali,Amerika je POJELA pola Norveske,pa je i familija Bergsland dio tih norveskih sinova.Studije medicine i dio radnog vijeka je proveo u pravoj domovini,a potom je kardiohirurgiju specijalizirao u Americi i tu zapoceo i stekao karijeru jednog od vodecih imena u ovoj modernoj i sve trazenijoj grani medicinske znanosti.Na cuvenoj klinici u Baffalu u New Yorku dokucio je tajne pobolijevanja ljudskog srca i dogurao do faze kojom se zivljenje produzava tudjim srcem.U ovoj oblasti,bar zasad,nema dalje;to je vrhunac.Na toj klinici je radio od sezdeset i seste do dvije hiljade prve godine.Poput mnogih darovitih i poduzimljivih ljudi visokotrzisne Amerike,i doktor Bergsland je,uz slavu,stekao
i zavidno bogatstvo.Ali,zivot i sudbina,kojom se pravda i tumaci sve sto je shvatljivo i sto je nerazrjesivo ne prati uvijek i logiku biznisa,pa je i ovaj americki Norvezanin pri dodiru sa Bosnom i njenim tajnama shvatio da NIJE BLAGO NI SREBRO NI ZLATO.VEC JE BLAGO STO JE SRCU DRAGO...Ljubavi i prijateljstva su nerazjasnjen slucaj.I Bergslandov susret sa Bosnom,a potom i ljubav koja mu se u Bosni dogodila u pedesetim,nose boju te fine tajnovitosti.Vodjen profesionalnom znatizeljom,nekim nepoznatim izazovom ili,jednostavno,sudbinom,tek Bergsland se devedeset cetvrte obreo u ratnoj Bosni,u Tuzli,u jednoj od americkih vojnih baza.Dosao je u misiji LJEKARA BEZ GRANICA.
-U toj bazi smo imali sve neophodne lijecnicke kapacitete-prica dr.Jakob.-Njih smo,uz nasu strucnu pomoc ustupali i Klinickom centru u Tuzli.Zapravo,
njihovi ljekari su dolazili ovdje i radili u nasem timu.Tu sam se sreo i vezao prijateljstvom sa doktorom Emirom Kabilom i doktorom Muharemom Mericem.
Po Emiru koji mu je i vjencani kum,dao je ime sinu.Sinu je godina i po i isti je otac.Pravi mali bosanski Viking.
Tu,u toj jos ratnoj Tuzli,u Bosni poharanoj i iskrvavljenoj,u cetiri oka s njenom tugom i prkosom,dogodile su se u ovom covjeku promjene.Zbogom,Ameriko!Good bye,ja ostajem ovdje,medju ovim ljudima,kojima svega manjka osim beskrajne tolerancije i medjusobne ljubavi,za koju se krvavo bore i koju ce i odbraniti.
Pala je odluka da se i on bori za njihov ideal.
-Sretao sam mnogo dobrih ljudi i shvatao da za njih nesto treba uraditi.Ono sto sam do tada znao o Bosni bilo je vrlo povrsno i sasvim nedovoljno.Shvatio sam da ova zemlja strada upravo zbog nepoznavanja.Bosna je tajna zemlja,nepoznata ili pogresno HVALJENA.I dan-danas je jos na tom glasu.Mozda joj je
najpotrebnija pozitivna ili samo postena promocija.Mislim da sam ispravno razumio tu dimenziju bosanske blokade i pokusao uraditi ono sto mogu.
Kao sto u Bosni mnoge vazne odluke PADAJU u kafani,tako se i ideja da se specijalizacija tuzlanskih hirurga organizira u Klinici u Baffalu rodila u tuzlanskom kaficu,u kome bi cesto zajedno boravili tuzlanski i americki doktori.Ideju je,s puno profesionalne odgovornosti i poslovnog smisla,podrzao i tadasnji direktor Klinickog centra u Tuzli Teufik Tulumovic,pa je ubrzo uspostavljen poslovno-naucni most izmedju Tuzle i New Yorka.Doktor Bergsland je bio noseci stub toga mosta koji ce povezati ove dvije ustanove i tuzlanskoj medicini omoguciti da se procuje kao najuspjesnija na Balkanu.
Tako je,devedeset pete,pocela obuka tuzlanskih hirurga u americkoj klinicii,a godinu poslije je stigla i finansijska podrska od dva miliona dolara.
Nakon druge cigarete-doktor pusi i drugima savjetuje da ne puse-nakon sto smo otpratili goste iz Janje(otkud iz Janje,o tome kasnije),pitam ga sta ga zadrza i veza za Bosnu,i to u vrijeme belaja.
-Sam dolazak u Bosnu mi je bio izazov.Bio sam se zasitio Amerike i te rutine kojom je bila obiljezena svakodnevica.Htio sam nesto promijeniti.Dolazak u
Bosnu sam shvatio kao ljudsku obavezu i ulogu.Uvidio sam da raditi ovdje nije ni priblizno sto i raditi u Americi.Ovdje je covjek visestruko u upotrebi.Moras obaviti hiljadu poslova koji ti ne pripadaju.Ali,ako hoces da sve bude u redu,moras ih prihvatiti.
A onda,kao sto svaki bajkovit dogadjaj ima i svoju romansu,tako se americkom hirurgu iz Norveske dogodila ljubavna prica u Tuzli.Na Kliniku na Gradini
je dospio i Janjarac Smail.Dosao je-kao sto je odvajkada,a i sada je adet u Bosni-u pratnji mladje kcerke Semse.I to bas kod doktora Bergslanda.I,sto bi se prozaicno reklo,spontano se doktor Bergsland zagledao u mladu Semsu iz Janje.Amer u Janjarku.Tu pocinje i nastavlja se drugi dio price o Jakobu Bergslandu,sada i Tuzlaku,koji bez kompleksa hoda ovim gradom sa suprugom Semsom i malim Emirom,prica s Tuzlacima na bosanskom,a kad se umori od jezika-sa suprugom u stanu razgovara na engleskom,pusi WALTER VOLF,briga ga za nikotinom,i krpi bosanska srca,zdravio se s djecurlijom i komsijama na Stupinama,jede jeftin,ali najbolji na svijetu tuzlanski burek ispod saca i ne haje za bogatstvom i Amerike i Norveske.
Semsa nije htjela u Ameriku.To je,nesumnjivo,bitan detalj u ovoj prici.Norveska joj se svidjela,ali ovoj bivsoj manekenki(pamtim njeno lice iz tog vremena)Bosna je Bosna.
-Imamo mnogo planova,radimo i radit cemo na vise frontova-vrlo ozbiljno kaze Bergsland.-Prije svega,moramo preokrenuti sliku o Bosni u Evropi i svijetu.Evropa mora shvatiti sta je ova zemlja,sta je Bosna.Nastojim ucvrstiti i saradnju ovog klinickog centra sa RIKSHOSPITALOM u Oslu,da i na tehnoloskom planu unaprijedimio razvoj telemedicine u Bosni i Hercegovini,sa akcentom na klinicke kapacitete u Banja Luci.
Tim poslom putuje za Oslo,gdje odnedavno zivi njegova americka polovica,bivsa supruga Norvezanka i djeca iz tog braka.
Ljeto 2004.
(Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA")

- 11:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 16.10.2007.

Bruce Springsteen-MAGIC

RADIO NOWHERE

I was tryin`to find my way home
But all I heard was a drone
Bouncing off a satellite
Crushin`the last lone American night
This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?

I was spinnin``round a dead dial
Just another lost number in a file
Dancin`down a dark hole
Just searchin`for a world
with some soul

This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
Is there anybody alive out there?

I just want to hear some rhythm...

I want a thousand guitars
I want pounding drums
I want a million different
voices speaking in tongues

This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
Is there anybody alive out there?

I was driving through the misty rain
Searchin`for a mystery train
Boppin`through the wild blue
Tryin`to make a connection with you

This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
This is radio nowhere,
is there anybody alive out there?
Is there anybody alive out there?

I just want to feel some rhythm...
(Bruce Springsteen-"MAGIC",2007.)


Sto se Dilan u sedamdesetim vise bavio preispitivanjem sopstvenog polozaja i intimom,to je Brus Springstin jednostavnije poceo da zauzima njegovo mesto glasnogovornika obicnog sveta-upravo onog dela koji na svojim plecima podnosi najvece breme izazova modernog zivota.Njegove direktne i svima razumljive pesme nepogresivo su pogadjale ogroman broj onih problema i briga sa kojima se ujutro budi,a navece leze obican covek osudjen da neizvesnu egistenciju obezbedjuje rintanjem od devet do pet.Uz neophodnu dozu razumevanja,svako je mogao da izrazi saosecanje,ali i patriotski zanos.
Na svom petnaestom studijskom albumu,uz ponovo okupljeni"E-Street Band",on ponavlja recepturu na kojoj je postao slavan.Visokooktanski rok napravljen za stadionsko konzumiranje ponajvise govori o svetu posle iskustva sa 11.septembrom.Bez pamfletizma,dok vreme tece,politicari nastavljaju da manipulisu a prijatelji odlaze jedan za drugim,on skicira vinjete o razlozima koji nas i dalje pokrecu na kraju jos jednog iscrpljujuceg dana.Upravo o onome gde je oduvek i bio najsnazniji.Zato"Magic"nije samo jos jedan vec je to jedan od najboljih Springstinovih albuma.
(Momcilo Rajin,"Novosti")

- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jovica Acin-STAGALJ

Uprkos sve ucestalijim sumovima bombardovanja,topovskog oglasavanja i ocigledne uzurbanosti logorskog komandnog osoblja,dok se priprema za odlazak,vecina jos zivih logorasa strepi,samo se manji broj,odskora zatocenih,nada najboljem.
Himler je,14.aprila 1945.godine,naredio da se svi koncetracioni logori evakuisu,s napomenom da nijedan zatocenik ne sme ziv pasti u ruke neprijatelju.Treba utrti sve tragove zlocinackog preduzeca...
U jednom ambaru kod Gardelegena,uoci oslobodjenja,esesovci su spalili hiljadu jos zivih zatvorenika...Vatru logorski gospodari nisu racunali u neprijateljski element.Toga puta nisu se brinuli o pepelu.
Zitnica je gorela duze od ljudi.I zitnica je sagorela.Polumrtvi logorasi,u nesvesti,cutali su,a sada,u nasem kosmaru,
govore plamenim jezicima o najobicnijim stvarima kojih nema vise.Nista vise ne moze biti obicno,cak ni razumljiva pojava da je i taj stagalj morao izgoreti.
Samo jedna stvar,na kojoj opet ne bi trebalo ustrajavati:imati zitnicu za grobnicu...Koliko ISTIH reci da bismo rekli da je hiljadu jos zivih ljudskih tela spaljeno,i sve ono sto od hiljadu zivota ide naprosto s tim telima.
Neka je i samo jedna rec.Hiljadu je beskonacan broj.Sve su reci pred njim iste,i ne mogu ga kazati.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 16:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-ZEMLJAK-3

(Göteborg,jesen 1996.Biljeske iz razgovora s Mirsadom T.,ugostiteljem iz Göteborga,porijeklom iz Bosne)

...Kao sto sigurno vec pretpostavljate,Colic je nakon kratkog vremena prestao da odlazi na mjesta gdje se okupljaju
Bosanci.Ne vjerujem da je njemu smetalo to sto je tamo nailazio na neodobravanje.Nisu njega uzrujavali dreka i pijanke u bosanskim klubovima,uz novokomponirana narodna kola i muziku slicniju srpskoj nego bosanskoj tradiciji.Niti bosanski momci kao od brda odvaljeni,uvijek spremni na tucu jedni s drugima,ali ne i da se tuku za Bosnu,nasi mladici koji se bave sitnim kriminalom i kojima je jedina ambicija da uhvate kakvu Svedjanku radi novaca ili radi"papira".Nisu ga odbijali ni stari bosanski emigranti,"gastarbajteri",koji su svu tu novonastalu situaciju,sve to zlo i belaj,koristili da-baveci se nerijetko neefikasnim,a ponekad i sumnjvim humanitarnim aktivnostima-barem nakratko izadju iz anonimnosti u kojoj su godinama camili i sami sebi pocnu izgledati vazni...
Nista od svih tih stvari nije odvracalo Colica od naseg svijeta koliko to sto je njega bilo stid.Stid sto je i sam bio dio svega toga.Mislim da je zbog toga prokleo tu zenu,Katarinu,zbog koje se nasao ovdje i istisnuo je iz svoje duse.
Zato se on povukao i ucahurio u svoju izbjeglicku camotinju.
U tom periodu je,cini mi se,jedino sa mnom kontaktirao,ali samo zbog toga sto sam mu bio potreban-to mi je otvoreno pokazivao.Ipak,nije mi bilo mrsko da mu pomazem.Bio sam mu prevodilac,citao mu svedske novine i tumacio program na televiziji,kad bi se stogod govorilo o nasoj zemlji,ispunjavao njegove papire i formulare,
komunicirao umjesto njega sa svedskom administracijom.Radio,dakle,za njega prakticne poslove u kojima je on bio nevjest.Kad je odlucio da napusti tu svoju zensku,Katarinu,prvom je meni povjerio svoju namjeru i ja sam mu nasao jedan mali stan,tamo gore na Hisingenu,i poklonio mu nesto svog starog namjestaja.Colic je pisao,a ja sam mu prevodio.Bila su to protestna pisma koja smo slali svedskim novinama,radiju i televiziji.U pismima se Colic bunio protiv nacina na koji mediji izvjestavaju o pokolju naseg naroda i uopce protiv toga kako su se ovdje tumacile sve te strahote u Bosni.
U jednom pismu,naprimjer,Colic je pitao zasto se agresija na Bosnu uporno naziva"gradjanski rat"?On je tvrdio da,ne samo da se u Bosni ne radi o gradjanskom ratu,nego da tamo u pocetku nije bilo rata uopce!Jer,Bosna
nije ni imala svoju vojsku,a napadnuta je od jedne od najmocnijih ratnih masinerija u Evropi,ciji cilj nije bio samo okupacija zemlje,vec istrebljenje vecine njenog stanovnistva.Bunio se Colic i protiv toga sto je u svjetskim medijima pustena u opticaj rijec"enklava".Kad su cetnici pocistili vecinsko stanovnistvo istocne Bosne u Visegradu,
Bratuncu,Vlasenici,Rogatici,Zvorniku i Foci i izbjeglo stanovnistvo tih mjesta zbilo se u one opcine,poput
Gorazda ili Srebrenice,koje su uspjele organizirati nekakvu odbranu,ta su mjesta nazvana"muslimanske enklave",
sto bi trebalo da znaci da je sav prostor oko"enklave"prestao biti"muslimanski"!Ovo je u svjetskim,dakako i svedskim,medijima odmah bilo prihvaceno kao fakat.Uostalom,pitao se Colic,zasto nas uporno nazivaju
"muslimanima",kad mi sebe zovemo Bosnjaci?Cemu sluzi konstrukcija"muslimanska vlada u Sarajevu"?Kaze li iko:"katolicka vlada u Zagrebu","pravoslavna vlada u Beogradu"ili,po istom principu,"protestantska vlada u Stokholmu"?
Colic je nazivao besmislenom i sve price i tekstove o islamizaciji i naglom bujanju islama u ratnoj Bosni.Kako se moze-pisao je-"islamizirati"narod koji je islam primio prije pola milenija?Bosnjaci su bili narod sekulariziran u mjeri u kojoj i bilo koji drugi evropski narod i vecina od njih pojma nije imala sta znaci"muslimanski fundamentalizam".
Pa,sta i da su svih dva miliona Bosnjaka,koliko nas je ukupno bilo prije rata,bili"muslimanski fundamentalisti"-ma sta to znacilo,a nije bio skoro niko!-kakvu je,zaboga,"islamsku opasnost"mogao predstavljati jedan tako malobrojan narod!?
Colic se cudio u pismima,a ja ih prevodio na svedski,kako to da dobronamjerni ljudi ne shvataju da su Bosnjaci prevareni i ponizeni od svih!
Od svojih susjeda,Evrope,Amerike,UN-a i da-sabijeni i opkoljeni u tim prokletim"enklavama",na koje neprestano padaju bombe!-jos jedino mogu vjerovati u vjeru.Nista im drugo nije ostavljeno...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svedska-Jedinica za ratne zlocine

Svedska osniva posebnu policijsku jedinicu cija ce zadaca biti potraga za mogucim ratnim zlocincima.Slicne jedinice vec postoje u Danskoj i Norveskoj.Kako je saopsteno,deset pripadnika ove posebne policijske jedinice tragace za mogucim ratnim zlocincima medju strancima koji dolaze u Svedsku.Suradjivace i sa policijama ostalih zemalja,a pomagace im i cetvorica tuzitelja.Svedske su vlasti poslednjih godina primile stotinjak prijava protiv trazitelja azila iz zemalja bivse Jugoslavije,Afganistana,Somalije i Iraka.Gotovo sve prijave za ratni zlocin podnijeli su sunarodnjaci osumnjicenih.

- 14:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?-6

ODGOVORNOST ANTINACIONALISTICKIH INTELEKTUALACA

Kada sam 1988.bila isterivana sa posla i u sudskom procesu,obratila sam se najuticajnijem piscu u politici,Dobrici Cosicu.ON MI JE ZAMERIO STO SAM SE ZALOZILA ZA ISPUSTANJE IZ ZATVORA ADEMA DEMACIJA,POLITICKOG ZATVORENIKA KOJI JE U ZATVORU PROVEO VISE VREMENA NEGO MANDELA.To nas dovodi do prvog pitanja odgovornosti srpskih,ali i jugoslovenskih disidenata.Sredinom osamdesetih,postojala je komplikovana mreza
disidentskih institucija-odbora,koji su se,bez diskriminacije,bavili slucajevima ugrozavanja slobode govora i misljenja,uz znacajnu podrsku sa Zapada.Kao predsednica takvog odbora u Udruzenju knjizevnika Srbije,pisala sam peticije i apele u korist vecine glavnih aktera rata i krize:Tudjmana,danasnjeg slovenackog vojnog ministra Janse,hrvatskog ministra pravde Seksa,koji danas progoni novinare,srpskog ekstremiste Seselja,hrvatskog ekstremiste Parage,bosanskog predsednika Alije Izetbegovica,Albanca Adema Demacija.Jedino ovaj poslednji nije do danas propovedao nasilje kao resenje.U ovoj stvari,cini mi se da savest disidenata ostaje cista,ne samo zbog nemogucnosti predvidjanja;jedan engleski prijatelj mi je,ne bez trunke cinizma,rekao da se trebalo zalagati da dobiju bolje uslove u zatvoru.Ako u drugim slucajevima zaista nije moglo nista da se predvidi,u slucaju Seselja bilo je samo pitanje kada ce poceti da se sveti sto ga,posle izlaska iz zatvora,beogradska intelektualna elita nije snabdela sinekurom u nekoj prestiznoj instituciji.Ozbiljniji je problem onih disidenata koji formirajuu parlamentarne opozicione partije u Srbiji.TAKMICECI SE SA MILOSEVICEM U NACIONALIZMU,OVI LJUDI NIKADA NISU REKLI NISTA PROTIV RATA.MICUNOVIC,VODJA DEMOKRATSKE STRANKE,U JEDNOM JE TRENUTKU CAK IZJAVIO DA RAT TREBA"OSMISLITI".
Zbog takvog politickog stava,morala se formirati vanparlamentarna opozicija,sto je sa jedne strane bio nuzan moralni cin,zasnovan na pacifizmu,a sa druge strane je ozbiljno ugrozio svaki projekat skidanja Milosevica.Primer Vuka Draskovica,koji je iz krajnjeg nacionalizma presao u pacifizam i time izgubio,po nekim procenama,polovinu clanstva svoje partije,pokazuje da su promene mogucne.Takodje pokazuje svu neadekvatnost reakcije opozicije sada,
ogranicene na nezadovoljstvo rezultatima rata,a ne ratom samim.
Disidenti se u trenutku preloma javnog diskursa prema nacionalizmu nisu dovoljno dobro snasli:izgubljeno je mnogo vremena i ljudi u oklevanju da se usprotive kosovskoj fikcionalizaciji.Strah od autoriteta,posebno intelektualnih,tako karakteristican za centralnu i juznu Evropu,paralizovao je ljude,nespremne i nesposobne da optiraju za alternativni model zivota.Disidentstvo je sredinom osamdesetih godina postalo sa jedne strane masovno,a sa druge
strane amorfno,bez jasnih programa,bez inicijative-samo se odgovaralo na napade vlasti,i konacno,bez stvarnog rizika.Takve je odlike imalo i u ostalim zemljama istocne Evrope,sto pokazuje docnije slicno rasipanje i spremnost da se upadne u najprovidnije zamke krajnje desnice.Biti disident je moglo znaciti,u slucaju da vas rezim izabere kao zrtvu,pa vam uradi nesto uzasno kao sto je izbacivanje iz komunisticke partije,cak i brzu promociju
(zaposljavanje na fakultetu ili Akademiji,objavljivanje knjiga,podrska kritike).Disidenti nisu uspeli da usvoje drugaciji oblik zivota,drugacije kvalitete,
alternativnost koja bi ih u potpunosti oslobodila od zavisnosti od prestiznih institucija i vodjenja politike ljudi koji se nikad nisu odrekli komunisticke vlasti.
Tacinije receno,samo je mali broj,i to na celom jugoslovenskom podrucju,bio u stanju da zivi po drugacijim pravilima.Stoga je karakteristicno da danasnju pacifisticku opoziciju brojcano i snagom akcije cine pre svega srednjoskolci,pozorisni i medijski alternativci,i populacija rok-muzicara,ljudi koji su po definiciji ili svesnom opredeljenju izvan prestiznih socijalnih struktura.VECINA AKADEMSKE I KNJIZEVNE POPULACIJE JE GLASNO ILI TIHO PODRZAVALA REZIM MILOSEVICA.Poseban problem u kostituisanju koliko-toliko tolerantnog fronta za spasavanje Srbije cini apsolutna inkompatibilnost alternativaca
i intelektualaca koji se odricu Milosevica tek kada je jasno da propada,i koji su spremni da budu optirani od nove vlasti.Podela izmedju razocaranih nacionalista i doslednih pacifista je tolika da su predvidjanja o oblicima gradjanskog rata plauzibilna.NESPOSOBNOST DISIDENTSKE POPULACIJE DA SE NOSI SA KONKRETNIM POLITICKIM ZADACIMA POSTAJE JASNA KADA SE ZNA DA U BEOGRADU NEMA NIJEDNE ZNACAJNE KULTURNE INSTITUCIJE,OD KOJIH SU MNOGE PRE MILOSEVICA BILE CAK IZRAZITO DISIDENTSKE,KOJA BI DANAS BILA NJIHOVA:SVE SU ZAUZELI NACIONALNI INTELEKTUALCI.Lukava politika rezima,koja je dozvolila jedan ili dva ventila u medijima,strogo ih ogranicivsi na Beograd,i drzeci ih u stalnoj nesigurnosti,dovela je do situacije u kojoj vanparlamentarna opozicija i njeni lideri mogu reci sta god hoce.Usled potpune zagusenosti i nemogucnosti stvarnog uticaja,njihov diskurs postaje sve autisticniji,opterecen licnim polozajem i polozajem medija u kojima se javljaju.Svake nedelje,pacifisti mogu na ulice izvesti 100 000 ljudi,sto je impresivan broj kada se zna da je iz Srbije pobeglo oko 300 000,uglavnom mladjih i visoko obrazovanih ljudi,i kada se uzme u obzir beznadezna socijalna situacija Beograda-nezaposlenost,zatvorenost i beda.Vanparlamentarna opozicija,bez nekadasnje jugoslovenske podrske i komuniciranja,ne moze mnogo.Upravo su u Bosni i Hercegovini bila glavna uporista ove opozicije.U izvesnom smislu,sa smrcu Sarajeva,Beograd vise ne postoji.
Najzad,direktno su disidenti odgovorni sto nisu ustanovili precizan i ostar jezik javne kritike,koji ne bi propustao nijednu mogucnost napadanja i ridikulizovanja nacionalistickog diskursa.Potpuno pogresan aristokratski prezir i nemesanje sa prljavstinama javnog diskursa vladajuce struje dovelo je do sasvim realnih posledica:nacionalisticki intelektualci jos uvek predstavljaju prestiznu grupaciju,mogu sebi dozvoliti ucesce u svim pregovorima o promenama,mogu svoj autoritet uloziti u bilo sta,mogu izvesti bilo koju akrobaciju.DEPOS,nova umereno desna inicijativa za rusenje rezima,
upotrebljava inace POTPUNO DISKVALIFIKOVANOG MATIJU BECKOVICA DA POZOVE MILOSEVICA NA ODSTUPANJE.PESNIK JE ISTOVREMENO NAJMLADJI AKADEMIK,PREDSEDNIK UDRUZENJA PISACA,PREDSEDNIK NEKOLIKO VANSTRANACKIH UKRASNIH TELA,CLAN KRUNSKOG SAVETA I STRASNI HARANGISTA ZA GLASANJE NA REFERENDUMU KOJI JE MILOSEVICU 1990.DONEO PRAVU APSOLUTNU VLAST.PREDRAG
PALAVESTRA JE ISTOVREMENO AKADEMIK,PREDSEDNIK LEPOG BROJA INSTITUCIJA,PREDSEDNIK SRPSKOG PEN-A,CLAN NEKOLIKO VANSTRANACKIH ODBORA,CLAN NEKOLIKO STRANACKIH ODBORA,CLAN KRUNSKOG SAVETA,SIMPATIZER SRPSKE DEMOKRATSKE STRANKE RADOVANA KARADZICA I VEROVATNO JOS NEKIH.KOJA GOD STRANA DA POBEDI,OVAKVI LJUDI,KOJE JE KRITIKA MALO DOTICALA,I TO UGLAVNOM NA STETU SAMIH USAMLJENIH KRITICARA,DOSPECE PONOVO DO VODECIH POLOZAJA,I NIKO NE GARANTUJE DA NECE PODSTICATI JOS KOJI RAT.STOGA JE BEZIZLAZNOST POLOZAJA ANTIRATNOG POKRETA I VANPARLAMENTARNE OPOZICIJE OCITA.NIJE SE DOVOLJNO MASOVNO I DOVOLJNO RADIKALNO ZAVIRILO U KANTU ZA DJUBRE KADA JE POCELA DA SMRDI,NIJE SE,STO IZ GADJENJA STO IZ STRAHA I PLANOVA ZA PROMOCIJE,STALO NA PUT LAZNIM VELICINAMA KOJE SU UNISTILE SRPSKI JAVNI DISKURS,A MOZDA I KNJIZEVNOST,I TA KAZNA,MANJA MEDJU MNOGIM DRUGIMA,OSTAJE DA SE PLATI.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 12:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Stjepan Mesic,predsjednik Republike Hrvatske

UVIJEK SAM BIO ZA CJELOVITU BiH,JER JE TO NAJBOLJE ZA NJENE GRADJANE.U NACELU SAM UPOZNAT S ODREDJENIM PRIJEDLOZIMA O FORMIRANJU TRECEG ENTITETA.MISLIM DA TO NIJE DOBRO,JER BI TO VODILO U DRUGOM SMJERU OD UCVRSCIVANJA BiH.

- 18:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Arif Sela-IZMEDJU VÄNERNA I VÄTTERNA

Izmedju Vänerna i Vätterna
izmedju prijatelja i roditelja
izmedju dvije velike vode,
izmedju dva mosta sto brode

Na toj velikoj i sirokoj ravnici
gdje seljak sije svoje zitarice
sa razom u srzi i ruke od zulja,
ti se hrabro boris sa zemljom od mulja

Od prostranih suma do zeljeznih ruda
od prostranih polja i malih voda,
od istoka do zapada ti,zemljo Gota
ti slavno jedris kroz vijekove zivota

Malo odavde malo odande
iz sjaja u sjaj ti beskrajno more,
iz znanja u mudrost iz mraka u svjetlost
kroiz zivot i rad,za sebe i tudju glad.
("POEZIJA I KOHEZIJA")

- 18:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Aziz Hadzihasanovic-DUHOVI HUNA-2

...Aleksa Buha seosko-ruralni ambijent Pala u ekstazi prizemnog hvalisanja i pretjerivanja opisuje kao"srpski Bon,naspram duhovnog zida koji danas,poput istocnog i zapadnog Berlina,deli srpski Beograd od nesrpskog"
(Telegraf,19.oktobar `94.,Beograd).Zelio je da izrazi zalosnu duhovnu usamljenost naspram urbanih centara,kao civilizacijskih izvorista,u kojima je"nama demokratija donijela ropstvo",kako je rekao R.Karadzic(Yutel,Sarajevo,
3.mart 1992.).Zato je i ovom slucaju glorifikovano"preimucstvo zaostalosti kao pocetnog intelektualnog kapitala",
kako se izrazio"otac srpske nacije"Dobrica Cosic("Teze za novu politiku","Srpsko pitanje",Politika,1992.,Beograd).
U tom kontekstu formirana je"cetnicka urbana gerila koja borbe u planini shvata kao lov na divljac"(Goran Maric alias Malkolm Muharem,cetnicki major,"Duga",30.avgust-13.septembar `92.,Beograd).
I sam"otac bosanske nacije"Milorad Ekmecic nazvace nasilje kao"babicu stvaranja nacionalnih drzava",gdje to sve vidi uglavnom kao"nasilje u ratu".On ce to,bez trunke osjecanja griznje savjesti i vlastite odgovornosti,izgovoriti jos u toku uoblicavanja velikosrpskog stravicnog pokolja u ime nacionalnih drzava(Knjizevne novine,1.decembar 1988.,Beograd).
I iz kolijevke vandalskog nasilja nad"Ferhadijom",iz Banja Luke,javice se Radovan Brdjanin,porukom u Skupstini Republike Srpske da se"Srbi iz mog kraja vec sesto godina zele konacno obracunati sa Turcima"(RTS,19.januar
`93.).Te godine,kao sto je poznato,u ime"visevekovne osvete",srusena je cuvena"Ferhadija".Do temelja i veoma strucno.
I sam Radovan Karadzic ce to jos jednom potvrditi(NTV Studio B,24.april `93.)osvetnickom porukom da"gradjanski rat u Bosni i Hercegovini traje vec 70-80 godina...traje vekovima".
I tako unedogled.Slazu se,poput snoplja,naviljci opsesivne antiurbane mrznje protagonista velikosrpskog fasizma.
U posljednjoj bosanskoj tragediji tako je vaskrsao klonirani duh hunskog atamana Atile.Podgrijavao je i podstrekavao najprimitivnije rusilacke nagone i strasti ili,kako bi to rekao zovijalni Bogdan Bogdanovic u svom
"Gradu i smrti",zapljuskivao je gradove talasima prezira u ubilackim nastupima gradomrzitelja i gradorusitelja.U tome je vidio motivaciju primitivnog fasizma u rusenju nasih lijepih gradova i njihovih velikih civilizacijskih tekovina.Tu je nalazio i prepoznavao"etnicke higijenicare"i gospodare rata,koji"nasiljem hoce da zatru tragove ljudske i materijalne raznovrsnosti,interkulturalizma,prozimanja civilizacija i urbaniteta".
Tu je prepoznavao ovovremene Hune.
Doticni Atila iz Banja Luke,koji u ime"okrutne turske okupacije"brani i stiti djela najprimitivnijeg vandalizma,
dakle,samo je jos jednom divljacki podvrisnuo u maniru drevnih Mongola pri njihovim jurisima sa strijelama,
sjekirama i kopljima,na tadasnje svete hramove i lijepa zdanja gradova Evrope.
Razlikovao se od drevnog Atile samo po jednom-imao je-ko zna zasto,sarenu kravatu.
I ova vrsta balkanskog fasizma na krajnje rigidan nacin negira sve sto je zajednicko;sve sto je skupna civilizacijska tekovina.Upad i pohara Sarajeva od strane princa Eugena Savojskog 1697.godine kao da su tek prenuli iz drijemeza tamosnje vlasti.Poslije pomenute sarajevske katastrofe vrsene su velike pripreme da grad preduprijedi sve buduce slicne nasrtaje i nasilja.Otvorenijim ocima je gledao na opasnosti koje ga,onako nezasticena,mogu snaci.Na celu velikog projekta,koji je pripreman od 1727.do 1729.godine,bio je licno vezir Ahmed-pasa Rustempasic-Skopljak.Trebalo je izgraditi znatno vecu i savremeniju gradsku tvrdjavu.Iz Dubrovnika stiglo je pet lagumdzija i pet cerahora(tvrdjavskih zidara).Po ovom projektu nad tvrdjavom predvidjene su cetiri tabije-Arnaut tabija,Tabija kod kapije,Jekovacka tabija i Strosicka tabija.
Gradjenje sarajevske utvrde trazilo je ogomne kolicine kamena.Nalozeno je zato da se iz svih grobalja,bez obzira na vjeru i pleme,ravnomjerno i bez ikakve religijske pristrasnosti,uzmu i ugrade u zidine tvrdjave velike kolicine nadgrobnih spomenika-od stecaka do nisana,od krstaca do isklesanih jevrejskih znamenja.
Poslove je zavrsio Ali-pasa Hecimovic znatno kasnije.
U zidine sarajevske sigurnosti tako su ugradjena isklesana posmrtna znamenja i poruke ogromnog broja Sarajlija.U duvarovima koji su stitili grad ispreplitala su se,majstorskom rukom dubrovackih zidara,muslimanska,
krscanska i jevrejska imena i simboli.Pratile su ih i odgovarajuce poruke umrlih sarajevskih gradjana svih vjera i plemena.
Mrtvi su svojom uklesanom opomenom stitili zive.Nisu brojali,niti prebrojavali,ni polumjesece sa zvijezdom,ni
krstove,ni krizeve,ni Davidove zvijezde.Ali,sta to sve koristi pricati banjaluckom Atili sa sarenom kravatom-on uziva samo u razvalinama.
On to i ne krije.
(Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")

- 18:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-ZEMLJAK-2

(Göteborg,jesen 1996.Biljeske iz razgovora s Mirsadom T.,ugostiteljem iz Göteborga,porijeklom iz Bosne)

...Medju izbjeglicama se onda pojavio i Colic,koji je svasta znao i umio lijepo pricati i pisati pa smo tu njegovu vjestinu htjeli iskoristiti.Mislili smo da ce on ljudima govoriti mudro o potrebi da se nas narod,makar i u izbjeglistvu,medjusobno poveze,a da ce ga ljudi slusati.Colic i ja putovali smo nekoliko puta mojim autom kroz Svedsku u potrazi za nasim sunarodnicima.Posjecivali smo izbjeglicke kampove i dijelove svedskih gradova sto su pretvoreni u geta u kojima zive samo stranci.Geto mozes odmah prepoznati:skoro na svakom balkonu u tim naseljima postavljene su satelitske antene.
Ljudi gledaju televiziju na svojim jezicima.Naravno,nase Bosanske televizije nije bilo na satelitu i Bosanci su gledali onu iz Hrvatske,iako je i Hrvatska u to vrijeme ratovala protiv nas i na njenoj televiziji se mogla uglavnom cuti samo histericna ratna propaganda protiv Bosne.
Ja sam se tome cudio,a Colic je samo slijegao ramenima.Govorio je da se na taj neshvatljiv bosnjacki mazohizam vec bio navikao u Sarajevu.Kadgod bi,rekao je,doslo malo struje opkoljene Sarajlije su,radije nego Bosansku,gledali Srpsku televiziju s Pala,ciji su im se voditelji rugali u lice,surovo se izivljavajuci nad njihovim mukama.
Mimo mog ocekivanja Colic nije bio dobrodosao medju nase ljude.
Jedni su odbijali da ga slusaju i optuzivali ga da nije dobar musliman,da nikad ne ide u dzamiju,da pije,da cak zivi s nekakvom Hrvaticom ili Srpkinjom("ko ce ga znati,u svakom slucaju,s nekom inovjerkom").Shvatili su kao provokaciju njegovo pitanje o tome zasto se u bosanskim klubovima okupljaju gotovo iskljucivo Bosnjaci,kad ni u domovini,gdje se prezivljava u najgorim mogucim okolnostima,niko i nikad nije doveo u pitanje jednako pravo na Bosnu onih Srba i Hrvata koji su odbili da ucestvuju u fasizmu sopstvenih nacija...A ako Hrvata i Srba,kojima je Bosna u srcu,ima dolje u bosanskom ratnom paklu,valjda se takvi mogu naci i ovdje,u ovom rahatluku?Ovakve Coliceve rijeci bile su tumacene od galamdzija u bosanskim klubovima kao njegov zal za Jugoslavijom.Nazivali su ga komunistom i govorili mu druge slicne budalastine.
Na drugim mjestima njegove su rijeci o potrebi da se Bosanci povezu medjusobno,da razviju unutarnacionalnu solidarnost,docekane na noz od jedne druge vrste ljudi.Oni bi mu govorili:"Neka ide do vraga i on i Bosna!","Kome je trebala samostalna Bosna?","Mogli smo ostati u Jugoslaviji,slusati sta Beograd kaze i tako izbjeci rat i prezivjeti".Moglo se sresti takvih ljudi koji nisu zeljeli nikakvim skupovima-na kojima se ispoljavala privrzenost Bosni-ugroziti svoj novosteceni status.Sigurnost koju su osjecali u mirnoj Svedskoj,gdje su se uselili u udobne stanove i primali pristojne pare od socijalne pomoci,nisu bili spremni zamijeniti varljivim snovima o Bosni i o povratku kucama,u sto su mnogi ionako prestali vjerovati.Colic mi je jednom,uz pice,rekao da ga je strah,da se plasi kako bi se konacna katastrofa naseg naroda mogla desiti kroz samoubilacki,samounistavajuci unutarnji sukob.Bojao se da bi se krvavo finale ukupne tragedije Bosnjaka moglo desiti nakon svih mogucih gubitaka zemlje i ljudi,nakon svih prevara na toboznjim mirovnim pregovorima o Bosni sto su se odrzavali po bijelom svijetu,
nakon laznih deklaracija UN-a,nakon sveg politickog cirkusa kojim se u velikom svijetu siri magla o navodnim pokusajima da se Bosna spasi jednim tako neefikasnim sredstvom kao sto je diplomacija,sto nikad nije bilo nista drugo do kupovima vremena za ubice Bosne.Kad,nakon svega toga,Bosnjaci ostanu stijesnjeni u nekom rezervatu,tad bi mogao poceti konacni,medjusobni obracun izmedju onih koji idu u dzamiju i onih sto vole kafanu,
izmedju onih koji su ostali u zemlji i izmedju izbjeglica,izmedju onih ciju su nesrecu prouzrocili srpski cetnici i onih sto su stradali od hrvatskih nacionalista-i kako vec sve nije medjusobno izdijeljeno to malo i nesretno pleme,sto se golim okom moglo vidjeti i medju nasim izbjeglicama u Svedskoj.
Sve je to vuklo korijene,smatrao je Colic,jos iz perioda turske uprave nad Bosnom,mozda cak i iz srednjevjekovne bosanske kraljevine.Turci,naime,nisu nikad u Bosnu slali puno svoje vojske.Bosna nikad nije bila pod nekom snaznom Turskom vojnom okupacijom,a ipak je kroz generacije,u vremenu dugom cetiri stoljeca,bila stabilni dio Otomanske imperije.
Umjesto da se upute u rizik vojnog pokoravanja Bosne,Turci su Bosnjacima podilazili time sto su im dijelili titule-i sakom i kapom!-razvijajuci tako kod njih stalnu medjusobnu zavist i surevnjivost,koje su ih sprijecile da se organiziraju i okupe kao zreo narod.
Gdje je mnogo careva,niko nije car.Pogledaj samo nasa prezimena,govorio bi Colic,gotovo pola od njih sadrzi
u sebi rijec"spahija","beg","aga","pasa","ajan"ili neku drugu plemicku titulu.Toliko aristokracije ne bi podnijela ni onakva Engleska,a ne mala Bosna.
Koliko god ti kesa bila tanka,i makar ti imanje ne bilo vece od avlije,mogao si u Bosni nakaciti na celo titulu velikasa.
Zar je onda cudno sto se u nasoj povijesti znalo desiti da jedan prvak digne bunu,cak pobijedi Turke,istjera ih iz Bosne,ali umjesto ocekivane slave i pocasti,dozivi da ga drugi velikas izda i proda Turcima,koji bi se-kad bi ponovo zavladali Bosnom-"zahvaljivali"izdajniku tako sto bi ga svezali konjima za repove i vukli kroz carsiju.Kao da je osornost jednih prema drugima nesto sto mi Bosnjaci nosimo u genima?Koliko smo spremni usmjeriti mrznje i potcjenjivanja prema svom sunarodniku,narocito ako se na ma koji nacin izdvojio od drugih,toliko smo kadri biti snishodljivi,cak i prema onima koji nas unistavaju.Svaki od nas misli da je najbolji i najveci u svemu i da je bas on taj koga svi drugi treba da slusaju i slijede,da je bas on taj pasa medju pasama,beg nad begovima,i nema nijednog opceg interesa-koliko god ogroman bio!-koji moze nadjacati nasu sitnu licnu korist.
Kako drugacije objasniti,osim necim sto je davno ugradjeno u nas kolektivni genetski kod,tu nasu smijesnu oholost,nasu prijetvornost,nasu neodoljivu potrebu da ogovaranjem ujedamo nase sunarodnike,da im se smijeno iza ledja?Kako drugacije objasniti prezir nas samih prema sebi,nasu nemogucnost da se ujedinimo ni u dzehenemu Bosne,niti u udobnosti Svedske,cak i sad kad su vece sanse da nas nema nego da nas ima...?Kako?Osim,ako nije u pitanju Bozija kazna?
Eto,tako mi je govorio Colic-ja sve upamtio,pa sada Vama ispricao...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mevlida Karadza-PREZIVJETI U SARAJEVU(Moja mala crvena teka)

RATNI DNEVNIK PROFESORICE JEZIKOSLOVLJA("Treba govoriti da Bog ne zaboravi"-bosanski fratri)

Knjiga doktora lingvistickih nauka,Mevlide Karadze,pod naslovom"Prezivjeti u Sarajevu",objavljena je na francuskom jeziku("Survivre a Sarajevo";Periples edition Labor,Brixelles,1995).
Dnevnik zapocinje recenicama:"Ova knjiga je sastavljena od zapisa stvorenih u toku sedamnaest mjeseci u Sarajevu.Potreba da se zapise i opise sta se desava,sta se mijenja,javila se u meni,a i u mnogim mojim sugradjanima,cim su ispaljeni prvi meci i na moj rodni grad pale prve granate".
Tematikom Dnevnik podsjeca na bezbrojne univerzalne motive koji govore o utamnicenim,suznjima,mucenicima i nevinim stradalnicima(Ovidije,Andric,DNEVNIK ANE FRANK,Stajnerovih 7000 DANA U SIBIRU,Dostojevski...)
Sudeci prema naslovu,tema"Prezivjeti..."mogla bi se citaocu uciniti neprivlacnom,teskom i oporom,ali Sarajlije koje su prezivjele ratne strahote u ovom gradu tesko ce se odvojiti od knjige dok je ne procitaju do kraja.
Kako to autorka"zatvori"citaoca u svoje stranice i cime se tako visoko uzdize iznad kataklizmicnih uzasa koje opisuje?Na ovo se moze i metaforicki odgovoriti.Time sto se u jednom cistom i bistrom pripovjedackom potoku neprestano odslikavaju:istina,iskrenost,ljubav,razum i bogatstvo duse,pa zlo i tama padaju na dno toka.Ona
dostojanstveno,odmjereno i bezinteresno pise o onom sto ugrozava njen zivot,kao da se sve nekome drugom dogadja(Emanuel Kant:"PRAVA LJEPOTA JE BEZINTERESNA").
Mevlida Karadza ima neodoljivu potrebu da u svakoj situaciji analizira,pita,misli,daje odgovore.Njeno darovito uocavanje i opisivanje detalja i duboko intelektualno i emotivno prozivljavanje stvarnosti oko sebe-obiljezja su njenog pripovijedanja.
Jezgrovito napisane,analiticne i dokumentovane istine u njenim recenicama,nedvojbeno,pripadaju i naucnom nacinu saopstavanja.Ona kazuje:"Poslije sam tek saznala da sam neprekidno dozivala Sanju,da sam,osim manjih povreda teze ranjena u lijevu nogu,da je granata udarila u balkon i spoljni dio sobe.Na tom zidu je bila biblioteka sa knjigama u dva-tri sloja,sto je donekle ublazilo udar.Pravo cudo je da me izmedju tolikih gelera i u potpuno razrusenoj sobi teze povrijedio samo jedan.Raznio mi je misic lista na nozi,kost koja se zove fibula i presjekao nerv peroneus koji regulise podizanje stopala pri hodu(...)Pocela sam da ucim hodati na stakama".I ovdje autorica ne govori da je imala srecu,da je dobro prosla,ne,ona analizira,njoj tu nesto nije pravilno,nije logicno:"...izmedju tolikih gelera u potpuno razrusenoj sobi teze povrijedio samo jedan."Ona ovdje,i u ovakvoj situaciji,istrajava u maniru profesorskog kazivanja i gotovo impersonalno se postavlja.Njena recenica"Pocela sam da ucim hodati na stakama"-gotovo vedro zvuci,a u kakvim je uzasnim mukama bila kada je morala da poslije ranjavanja,sticajem prilika,pod vatrom iz snajpera sa brda,pjesaci oko dvanaest kilometara nekoliko puta sedmicno-o tome samo uzgred govori.Ona nigdje izravno ne kaze koliko je dugacak taj put.Medjutim,Sarajlijama je poznata udaljenost od Alipasinog polja,gdje je stanovala,do Bolnice,gdje je morala da ide na previjanje i da obidje Institut za jezik,gdje je radila kao direktorica,a kome je prijetila totalna devastacija.Kao uzgred saznajemo da je preko nekih opasnih raskrsnica morala i da pretrci.
Tok i ritam njenog kazivanja neprekidno i snazno pulsiraju:silna je njena potreba da saopsti novi detalj,novim svjetlom-sto sve podsjeca na strukturu i poetiku monodrame.Dnevnik Mevlide Karadze ima umjeticku,istorijsku i
sociolosku vrijednost.
Paljenje i unistavanje knjiga u Sarajevu u posljednjih stotinjak godina gotovo da je bilo istorijske zakonomjernosti(ratovi:1914-1918;1941-1945;1992-1996).Rijetko ko je mogao da sacuva djedovu biblioteku.Paljenjem knjiga ljudi su se spasavali od smrtonosne studeni;naoruzane rulje spaljivale su i bacale knjige"zbog politicki nepodobnih pisama"(arabica,cirilica,hebrejsko pismo,latinica);njima se svercovalo;od nevoljnih i gladnih ljudi kupovane su i prodavane budzasto.
Gorjele su i knjige i spisi napisani prije dva i vise milenijuma(Kvintinijan,Pseudolongin,Periipsos,Spis o uzvisenom i dr.),a bas u njima se spominje uzvisenost i vrijednost istine i postenog kazivanja-sto je dostojno svakog dobrog knjizevnog djela.
Publicista Enes Cengic zabiljezio je ovaj dijalog sa Krlezom:"Ostajete li kod Thomasa Manna i njegova uticaja?"-"Kako da ne,i od njeg sam stosta naucio,kao i od Andre Gidea.Njegov DNEVNIK je sjajan.Gide je veliki majstor u nacinu kako pise,u nacinu kako se izrazava,u stilu i jeziku.On stoji na stanovistu da treba pisati samo istinu..."
(E.C.-"S KRLEZOM...",knjiga 4,str.104).
Niko ne moze odgovoriti na pitanje-koliko je kod nas u Bosni i Hercegovini izgorjelo knjiga koje su ljudima bile putokazi istine u zivotu.
Medjutim,ovdje se desava cudo.Poslije rata(1996)nastaje renesansa u duhovnom stvaralastvu.Nasi ljudi dobijaju medjunarodne nagrade i priznanja za najbolje filmove i scenarije,prevode im se knjizevna djela na strane jezike.
Mevlida Karadza preletjela je preko vatri i nadzivjela ih,a u rukopisima ima nekoliko knjiga pripremljenih za stampu.
Milivoje Jeftic

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 13.10.2007.

Bruce Springsteen-"...SAMO JE JEDAN KRALJ!"

18 mjeseci prije smrti rekao je svom producentu Feltonu Jarvisu:"Tako sam umoran od Elvisa Presleya".

Elvisov kraj nije bio nimalo kraljevski.Umro je 16.kolovoza 1977.u zahodu,citajuci knjigu o Isusu.U tom je trenutku tezio 140 kilograma,a sluzbeni nalaz njegove smrti glasio je da je umro od zatajenja srca.Lijecnici su u njegovu tijelu nasli 14 vrsta razlicitih droga,odnosno lijekova,od kojih je najmanje 10 bilo u opasnim kolicinama.

U Guinessovoj knjizi rekorda upisan je kao izvodjac s najvise sluzbenih britanskih singlova broj jedan(18),te kao izvodjac s najvise singlova koji su dosli na top-liste(130).

U Guinessu su,a prema broju gledatelja,zavrsili i neki njegovi koncerti.U dvadesetak godina rada objavio je 97 ploca,a na vrhovima top-lista proveo je cak 996 tjedana.

Prodao je vise od milijardu i tristo milijuna primjeraka albuma,vise od bilo kojeg drugog glazbenika u povijesti.

Clan je triju kuca slavnih(rock`n`roll,gospel i country).

Godinama je bio osoba s najvecom poreznom prijavom u SAD-u(u karijeri je zaradio cetiri i pol milijarde dolara),ali u trenutku smrti imao je"samo"tri milijuna dolara.

Jedina je osoba koja je unijela napunjeni pistolj u Ovalni ured tadasnjeg predsjednika SAD-a Richarda Nixona,te tom prilikom trazio i dobio status agenta FBI-a u odjelu za suzbijanje narkotika.Ta fotografija iz Bijele kuce najcesce je objavljivana fotografija u povijesti americkog novinarstva.

Elvis je prvi rock`n`roll izvodjac ciji je lik na americkoj postanskoj marki.

Trideset godina nakon smrti Elvis Presley i dalje gradu Memphisu godisnje donese oko 150 milijuna dolara od turista koji hodocaste u njegov mitski Graceland.

Nekoliko godina zaredom bio je na vrhu"Forbesova"popisa umrlih zvijezda koje i dalje donose milijunske prihode(vise od 40 milijuna dolara godisnje),a svake godine vise od 650 tisuca njegovih poklonika obidje Graceland(samo
Bijela kuca privuce vise turista).

- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gojko Beric-DODJI OPET,GIUSEPPE

Ne svidja mi se,cak mi sve vise ide na zivce,kad o Sarajevu previse brinu oni koji u njemu vec odavno ne zive,bilo da mu pronalaze stotinu mana ili da svoje drage privatne uspomene projektuju kao njegove trajne i neupitne odlike.Ne znam kako se jednom vec ne okane potrebe da mi,skocivsi povremeno iz udobnosti dalekih gradova do svojih starih adresa,objasnjavaju sta je danasnje Sarajevo i kako se ja u njemu imam osjecati.
Ako cemo posteno,nemaju oni vise mnogo veze SA OVIM OVDJE.
Sretao sam ih i ovog ljeta.Ako sam mu nekad placao pice,platio sam mu i sada.Zasto da mu svojom SVAKODNEVNOM JADIKOVKOM kvarim radost susreta sa rodnim gradom,kad znam da se to njega ne tice,kao sto se ni mene nimalo ne dotice njegov zivot u daljini,njegova nostalgija ili njegova kuca sa prekrasnim vrtom punim raznog cvijeca,koju mi pokazuje na slici kao znak svog uspjesnog izbjeglickog statusa.
Mi vise ne zivimo istim zivotom i ne pripadamo istom svijetu.U tome je stvar.
Zato sam ravnodusan kako prema strukturalnom opisu Sarajeva iz pera Nevena Andjelica,objavljenom pod naslovom BOSNJACI,tako i prema PROUSTOVSKIM reminiscencijama Aleksandra Hemona iz proslog broja DANA.
Kakvo je danasnje Sarajevo i kako se ti u njemu osjecas,najmanje ovisi o tome postoji li u glavnom gradu"visak"
Bosnjaka i"manjak"Srba i Hrvata .Kada se u Sarajevu ne bi moglo disati od bosnjackog nacionalizma to bi bila druga prica.Ali,ta se pojava ni u tom slucaju ne bi dala objasniti pukom demografskom statistikom,vec razlozima koji s njom nemaju nikakve veze.
Isto tako,tvoj sjebani zivot ne cini nista boljim"tandrkanje prvog jutarnjeg tramvaja",ni"miting golubova na Sebilju",ni
"miris starih podruma".
Zenama,cevapima i somunima svaka cast!
Ali,cevapi su u Sarajevu oduvijek bili simbol socijalne ravnopravnosti,a nikako dokaz bogatstva i raskosi.A Sarajevo u kome zivis danas je grad siromastva i zapustenosti.
Pa ipak,da ovog ljeta nisam upoznao jednog Italijana,ne bih ni znao koliko sam sretan sto zivim u Sarajevu.Djuzepe
Kado(Giuseppe Cado)putuje po zemljama jugoistocne Evrope i prodaje gradjevinske i druge masine jedne velike italijanske firme.Neke od njih kostaju i po milion dolara.Na mene ga je uputila jedna moja prijateljica iz Udina.Djuzepe mi je donio bocu crnog vina iz svog podruma i kutiju italijanskih spageta,ali mu ja,nazalost,nisam mogao pomoci da sazna ono sto ga je jedino interesovalo:kako se zovu najvece pilane u Bosni,gdje se nalaze i kako se do njih stize.
Djuzepe je sigurno mislio kako jedan"takav novinar"mora znati sve,jednako o politicarima,kafanama i kuplerajima,kao i o pilanama i medvjedima.
Kako ga ne bih posve razocarao,odveo sam ga u hedonisticko carstvo Bascarsije,u cevabdzinicu koja se smatra najelitnijom u Sarajevu.Porucio sam svom novom poznaniku pun pladanj cevapa,sudzuke i drugog mesa sa rostilja.Dok smo cekali jelo,Djuzepe mi je ispricao da mu je zena rodjena Beogradjanka,Srpkinja koja je pred rat zivjela u Rijeci,odakle je dosla u Udine.Upoznali su se u plesnoj skoli i danas imaju devetogodisnjeg sina.Djuzepe je studirao masinstvo u Sloveniji i obracao mi se na mjesavini italijanskog,slovenackog i bivseg srpskohrvatskog
jezika.Bilo je zabavno slusati ga."Moja dusa vibrira na Balkan.Obozavam Balkan",kaze."Rim mi je dosadan,jer u Rimu zive samo Italijani.A Sarajevo je magnifico,na ulicama vidim razne ljude."
Konobar donose poruceno jelo."O,mama mia!",rece Djuzepe gledajuci svoju porciju specijaliteta.Miris cevapa i toplog somuna sirio je njegove nozdrve."Super",rekao je vec nakon prvog zalogaja."Super",ponovio je jos mnogo puta.
Kad smo se vracali,Djuzepe rece:"Signore Beric,vi sretan covek!""A zasto,signore Djuzepe?""Zato sto svaki dan mozete jesti cevapi",odgovorio je zagledan u bascarsijske ducane,ascinice i cevabdzinice.
Ah,ti ludi stranci,pomislih.Oni nista ne shvataju.Njima je ovdje uvijek dobro,bilo da dodju na tri dana ili na cetiri godine.Bezbroj puta sam pomislio kako bi bilo mnogo bolje da sam i ja,poput mnogih,otisao iz ovog grada i iz potonule zemlje koja se zvala Jugoslavija.A sada me neki Djuzepe,koga sam prvi put u zivotu sreo,uvjerava da sam sretan sto sam ostao.Jebi se,Djuzepe!Ti nemas pojma u kakvoj zemlji zivim.
Ipak,Djuzepe je u izvjesnom smislu bio u pravu:u zivotu je sve relativno.A narocito je u pravu kad je rijec o sarajevskim cevapima.
Ispratio sam ga do taksija.Gledao sam za njim nekoliko trenutaka i pomislio:Dodji opet,Djuzepe,jer me jedino ti mozes uvjeriti koliko sam sretan sto zivim u Sarajevu.
17.oktobar 2003.
(Gojko Beric-"ZVIJERI NA OKUPU")

- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pavel Domonji,predsednik Helsinskog odbora za ljudska prava u Vojvodini

Sa ovakvom vlascu,sa ovakvom Akademijom,sa ovakvom Crkvom i Udruzenjem knjizevnika Srbija se stidi svog antifasizma.Danas niko ne govori o zlocinima,o genocidu,niko ne govori o Srebrenici i to je pravi pokazatelj politicke necivilizovanosti u Srbiji.Mi se danas nismo okupili da podrzimo ovu ili onu stranku,ovog ili onog lidera,nismo ovde da izvikujemo ime novog vodje,niti nam on treba,mi smo ovde da iskazemo svoj protest protiv neonacizma,zabrinuti
da ako to ne ucinimo danas,sutra to vec necemo moci.

- 10:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nenad Canak,predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine

Ovde policija pronalazi ljude iz cele Srbije sa obrijanim glavama,sa cizmama i crnim jaknama,spremnim da tuku u ime Adolfa Hitlera.I sad ja vas pitam zar je to trebalo da docekamo?

- 10:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mevlida Karadza-PREZIVJETI U SARAJEVU(Moja mala crvena teka)

KOSMOGONIJA PREZIVLJAVANJA

Mevlida plovi camcem sazdanim od osjecanja i cudjenja po sarajevskoj ratnoj matici pred sami kraj drugog milenija,prica,sazaljeva,nudi,voli,zahtijeva,redja deminutive prepune deskriptivnih izljeva,rezi,osudjuje,pita,trazi nadu i podrsku i tamo gdje urlice zlo u svem svom bijesu i kida neduzne ljudske zivote.U ratnu nesrecu gurnuta kao dio neduzne mase,ona povlaci svoje ljudske,umjetnicke i naucne kvalitete da nadje i oslika,ne bezlicnu masu stradalnika,nego masu prepunu specificnih sudbina i individualiteta,kroz ciji ce bunt Sarajevo izgraditi generatore svoga oslobodjenja.
Knjiga"PREZIVJETI U SARAJEVU"je licno dozivljena proza visokog kvaliteta,literarno platno velicanstvene bitke obicnih ljudi za prezivljavanje i odbranu ljudskog dostojanstva.Pisceva uloga centralnog lika u toj prozi obezbijedila je mnostvo lirskih izliva visoke osjecajnosti u najvecoj sarajevskoj katastrofi u historiji.Mevlida nize svoje price i opise likova i sudbina i vuce ih kao svjetlice po tami i beznadju ratnog Sarajeva poput komete iza cije se jezgrovite i prkosne glave sire nebrojeni sastojci tijela i repa i krce put kroz hladni i mracni kosmos.Iz Mevlidinih prica sto se cvrsto vezu za centralnu nit pripovijedanja izrasta cijela kosmogonija leprsavih i dekorativnih svjetlica u borbi za zivot.
Rijetko cete u nekom tekstu u opisu varvarskih nasrtaja na narod,s jedne,i nadljudske bitke obicnih ljudi za prezivljavanje,naci toliko deminutiva,kao dekora ljubavi prema voljenima,i atributa velike osjecajnosti prema onima koji se s piscem susrecu i dodiruju u okruzenju zla,kao u DNEVNIKU Mevlide Karadze.
Ona se na taj nacin,okruzujuci se sopstvenim lijepim rijecima o ljudima koje voli ili u prvim susretima bori protiv zla i tame u kojima se nasla.Ukrasni atributi i produhovljeni deminutivi su njena orudja u izgradnji odbrambene korone prema zlu sto je olimpijsko miroljubivo Sarajevo,iz kojeg su bijeli golubovi poletjeli u sve zemlje svijeta,stavilo u krug svojevrsnog koncetracionog logora.
Rifet Bahtijaragic

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 12.10.2007.

Ivan Sarcevic-EMOCIJE I HRVATI

Na margini Dodikova i Silajdziceva trulog dogovora i ponovnog bacanja prasine u oci svima koji cekaju samo dogovor,bilo kakav,dogodio se kresevski sastanak i deklaracija.Neki su analiticari ili umorni od kritike ili u zelji za potvrdom svoga politickog koncepta,pozitivno ocijenili kresevsko priznanje drzave i stav o nuznosti dogovora s druga dva naroda.Ipak i sastanak i deklaracija djeluju tipicno hrvatski-neuvjerljivo.U kontinuitetu.Nedostatak nije u tome sto se nije moglo drugacije nego posteno,dakle do pameti se stiglo naknadno,nakon toliko sulude energije,istrebljenja zbog opredjeljenja,nego sto se zna sto se nece,a nece se izmedju ostalog Sarajevo i dva entiteta.A STO SE HOCE?
S MOSTARSKOG KONCERTA THOMPSON,NJEGOVI MENADZERI I NAVIJACI MOZDA I VISE OD NJEGA,HOCE U SARAJEVO.ONO STO NIJE DESUBJEKTIVIZIRALA POLITIKA,TREBA UCINITI ESTRADA.ESTRADA I RELIGIJSKA OKUPLJANJA MOGU EMOCIJE UCINITI KOLEKTIVNIM,KONTROLIRATI IH I USMJERAVATI,I NA DOBRO I NA ZLO.
ESTRADA MISLI DA UZVISENI CILJ:LJUBAV PREMA HRVATSKOM NARODU,OPRAVDAVA SVA SREDSTVA I SVE OKOLNOSTI I KAO DA SE"RUZU HRVATSKU"MOZE OBREZIVATI MOTORKOM HRVATOVANJA.I TOME SE ONDA DODAJU VREDNOTE KAO STO SU BOG,ISUS,OBITELJ,DOM I DOMOVINA,RODOLJUBLJE,PAPA,
CRKVA,BEZ TRUNKA SUMNJE DA SE MOZE BITI KRIVOTVORITELJ VREDNOTA,I DA SE BOZJE IME MOZE IZGOVARATI ISPRAZNO I HULITELJSKI SAMO U PSOVCI.NIKADA DOBAR CILJ NE OPRAVDAVA SVA SREDSTVA,OSOBITO KADA LOSA SREDSTVA POSTANU CILJ.
OVDJE NE GOVORIM O IDEJI ZABRANE KONCERTA,NEGO O OKOLNOSTIMA I POSLJEDICAMA LJUDSKIH NEPROMISLJENIH CINA.PUBERTETLIJAMA,I RODOLJUBNIM,NISTA NE POMAZE SANKCIJA,NEGO POKUSAJ RAZUMIJEVANJA I DUGO OBJASNJAVANJE.TRIJEZNJENJE DOLAZI ODNEKUD ODOZGOR,AKO I TADA,A CESTO U SUDARU S DRUGIM PUBERTETLIJAMA,PA ONDA SVATKO U SVOJ TOR JER SVE I TUMACE
ODUZIMANJEM PRAVA I SLOBODE,NE OBAZIRUCI SE DA SU RAZORILI NE SAMO TUDJU NEGO I SVOJU OGRADU.
NAMECE MI SE USPOREDBA,IAKO NIJE POSVE ADEKVATNA-ALI POVIJEST SE PONAVLJA U SVOJIM UCINCIMA-DA BI THOMPSONOV DOLAZAK U SARAJEVO,PARTICIPIRAO NA EFEKTU SLICNOM ONOM KATASTROFALNE VOJNE EUGENA SAVOJSKOG S KRAJA XVII.STOLJECA.PRINC JE SA SVOJIM"FANOVIMA"U NALETU PROSAO BOSNOM,STIGAO U SARAJEVO,ZAPALIO GA I OTISAO.S NJIME I MNOGI KATOLICI,A ONI STO SU OSTALI,POSTALI SU JOS GORA RAJA.OD TADA PA DO DANAS RAZDOBLJE TURSKOG VAKTA POSLIJE EUGENA SILNOG SMATRA SE NAJGORIM RAZDOBLJEM I OSTALO JE KAO POGONSKA MEMORIJA ZA HRVATSKE POLITICKE TRIKOVE.
VISE NEGO THOMPSON,NJEGOVI NARUCITELJI,FINANCIJERI I PRIVRZENICI,HOCE IZ SVOJIH ZASTICENIH MJESTA I SLUZBI DA I THOMPSON NAPOKON ZAPALI SARAJEVO ALI NE ZELE ZNATI STO JE CARSIJA I LATINLUK,POPUT RECIMO FRA GRGE MARTICA,KRANJCEVICA,TINA UJEVICA...PRAVDATI SE NEKIM DRUGIM PRIMJERIMA,RECIMO SRPSKIH CETNICKIH PJEVACA,NASTAVAK JE FASCINACIJE ZLOM,A MARTIC,
KRANJCEVIC ILI TIN...,KAKVI SU TO ONI HRVATI?
A sto tek kad ode Thompson i s njime oni koji ga svuda prate?Ostat ce i dalje raja,hrvatska raja,vecina onih umorni od izbezumljivanja,zeljni da ih posjete njihovi najblizi i da ih saslusaju.Ostat ce raja da jos vise krije svoj ponos,
cestitost,i da se stidi i sebe i svoje povijesti,da trpi vise nego sto treba,da joj se jos vise ogadi nada da ce ipak mozda doci vrijeme blagoga naroda.Pa treba li onda traziti neki drugi put od vec iskusanog Herceg-Bosno srce ponosno?
Znam da se kod jos bolje od mene zasticenih kriticara ovog misljenja odmah javlja cinicni prigovor o hrvatsko-katolickom mazohizmu,o tome kako vec treba izici iz nedovoljne nacionalne svjesnosti i mentaliteta raje.Fatalna fascinacija zlom i uspjehom agresora,izraz nedosanjani san o samodovoljnosti i cistoci jer drugi su ionako nekulturni i fundamentalisti.Taj je prigovor izraz duha stranog katolickoj i franjevackoj,a time i hrvatskoj komponenti ove zemlje,
u konacnici stran je svakom Bozjem i covjekovu zakonu i evandjelju.Kakav Bozji zakon,kad su emocije u pitanju,
osobito trgovanje njima-tad ne pomazu argumenti.
("Oslobodjenje")

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Fra Petar Andjelovic-EKUMENSKI DIJALOG

Isus Krist je u svojoj oprostajnoj molitvi navijestio da ce Crkva zivjeti u osebujnoj napetosti.S jedne strane oni koje je Otac dao Isusu"nisu od svijeta"(Iv 17,14).S druge strane njih je Isus"poslao u svijet",kao sto je Otac njega
"poslao u svijet"(Iv 17,18),
"U svijetu-ne od svijeta"iskazuje jednu trajnu napetost izmedju udomacenosti/sukladnosti/jednakosti i neudomacenosti/diferencije/distance.On se tice razumijevanja svijeta,slike svijeta,svjetonazora,potom ponasanja u svijetu.Odgovor na ovu"napetost"za nase vrijeme dala je Crkva Drugim vatikanskim saborom u svojim
dokumentima Lumen Gentium i Gaudium et Spes,da bi u Nostra Aetate,u broju 2.opomenula"svoje sinove da s razborom i ljubavlju,kroz razgovor i suradnju s pristasama drugih religija kao i kroz svoje svjedocenje krscanske vjere i zivota priznaju,cuvaju i promicu duhovna i cudoredna dobra i socijalno-kulturne vrijednosti koje kod njih nalaze".
Ovaj odnos Crkve prema izvankatolickom odnosno izvankrscanskom svijetu treba oznaciti kao dijaloski,vjerujuci da dijalog prije svega iskazuje respekt pred tudjom subjektivnoscu,respektira ponajprije sto i kako je drugi i kako hoce drugi.
Crkveni dokumenti II vat.koncila tretiraju i izvanreligijske stvarnosti:a)ekonomsko-ekoloski proces u pozivu na zivot i prezivljavanje,b)politicki zivotni proces u pozivu na pravednost i mir,c)kulturni zivotni proces u pozivu na slobodu i osmisljenje.
TRI ODSJEKA
U ova(novija)nastojanja Crkve ukljucio se i franjevacki red o cemu svjedoci sadasnji General u svojoj relaciji za Generalni kapitul 2003.On u toj relaciji izvjescuje da je osnovana Sluzba za dijalog(SD)sa tri odsjeka:ekumenski dijalog,medjureligijski i dijalog s kulturom,napominjuci da se u bazi odlazilo s razlicitim"prirucnicima"kao sto su:
"Dijalog i franjevacki identitet"(1999),zatim"Zivot kao dijalog.Na Franjinu tragu"(2002)sve u smislu Generalnih konstitucija:"Braca neka zive na ovom svijetu kao promicatelji pravednosti te kao glasnici i tvorci mira."
Ova nastojanja redovnika naisla su na podrsku Crkve,koja u najnovijem dokumentu"Ponovno krenuti od Krista"
(Rim-Zagreb,2002)kaze:"Upravo u jednostavnoj svakodnevici posveceni zivot postupno sazrijeva kako bi postao navjestaj drugacijeg zivljenja u odnosu na svijet i prevladavajucu kulturu.Nacinom zivota i trazenjem Apsolutnog takoreci predlaze duhovnu terapiju od zla naseg vremena.Na taj nacin,u srcu Crkve,predstavlja blagoslov i razlog za nadu ljudskog zivota i samom crkvenom zivotu,"Ako sada,ne izlazeci iz predstavljenog okvira,pokusamo sagledati nasu situaciju,cini se ispravnim zakljuciti slijedece:
1.Na prostorima na kojima djelujemo previse je religije,a premalo Boga.S dolaskom slobode javnosti iz grobova su ustali mnogi idoli i ljudi su im se poceli,na religijski nacin,klanjati,cak robovati,a idoli su poceli vrsiti nasilje.O tome vrlo odrjesito govori fra Mile Babic u knjizi"Nasilje idola",DiD,Sarajevo,2002.Navijestajuci pravoga,Kristovog Boga,
na najbolji nacin cemo pruziti duhovnu terapiju ljudima naseg vremena.Pomoci cemo im da ne budu"puki clanovi homogenizirane,idolo-poklonstvene druzine,drukcije receno puki dijelovi gomile i mase",rekao bi fra Mile.
Njiva je uzorana,treba joj pravo sjeme.Sve to upucuje na zurnost prorockog svjedocanstva koje pociva"na potvrdjivanju Bozjeg prvenstva i vjecnog zivota,koje se ocituje u nasljedovanju i oponasanju Krista cista,
siromasna i poslusna,koji je bio potpuno posvecen slavi Bozjoj i ljubavi prema bliznjima".
BUDITELJI I CUVARI
2.Pascal Bruckner u svojoj knjizi"Napast neduznosti",Zagreb 1997,zastupa tezu o"suvisnim narodima",koji su sruseni na ispitu Povijesti,jer je svrseno s brigom oko sirenja demokracije,ljudskih prava i civilizacije,samilosti i njezinu institucionalnom prijevodu.Trupama UN i humanitarnim organizacijama,poglaviti je cilj zamrznuti na marginama dio pucanstva,zacrtati neki zdravstveni kordon oko kriznih podrucja zato da ih odstrane kao sto se izolira bolesnik.
Bosanskim franjevcima se otvorilo novo polje rada:da budu buditelji i cuvari nade za Crkvu i svijet,za domacu Crkvu i domaci puk.To se od njih ocekuje:"Potvrdjujte i promicite dobro da zauzme prvenstvo u zivotu i osvjedocenju svakoga te da zasja nada u buduci svijet,sto je vlastita i osobita znacajka Kristovih ucenika.Budite dakle cuvari nade za svijet."
Ovim rijecima pape Pavla VI nadodat ce deset godina kasnije(1983)Ivan Pavao II slijedece:"Nosite suvremenom svijetu blagu vijest koja je navjestaj nade,pomirenja i mira.Budite Krista u srcu svih tjeskobnih i obnevoljenih ljudi.Postanite za sve cuvari i svjedoci nade koja ne vara."
3.Ne smije se zaboraviti da i ljudi na nasim prostorima sanjaju o komadicu Franjine crkve,gdje bi nasli utjehu i kruha da mognu dalje,gdje brat i sestra kraj njih sjede i onda kad im je drukciji izgled i drugi jezik,i drukcija misao i druge manire,i drukciji mirisi,jednom rijeci da budu drugi ljudi.
NUTARNJE POTESKOCE
4.Bosanski franjevci su katolicki redovnici koji vrlo cesto,mozda se moze reci i redovito,ne zive u cetiri samostanska zida nego sebe shvacaju kao"bratstvo u poslanju"i zive u svijetu oslanjajuci se na onu recenicu sv.Franje da je"svijet njihov samostan";u najmanju ruku onaj dio svijeta koji se Bosnom zove.Nju zele uciniti
"svojim klaustrom".Da bi se to dogodilo,"franjevac(narocito bosanski!)mora biti kadar stvarati odnose s drugima i cijeniti jedinstvena bogatstva koja su prisutna u svakom ljudskom bicu.To je moguce pocevsi od duboke i jasne svijesti vlastitog identiteta i vlastitih granica.U mirnom i strpljivom slusanju drugoga treba doci do izrazaja nase opredjeljenje da budemo manji i podlozni svima...Na taj cemo nacin svojim zivotom biti svjedoci cinjenice da je dijalog novo ime za ljubav.
5.Cesto se tuzimo na poteskoce dijaloga koje dolaze od sugovornika,ali za dijalog nisu najodlucnije izvanjske poteskoce;znacajnije su nutarnje poteskoce u osobama i u redovnickim zajednicama.No istinom ostaje recenica koju je jednom izrekao bivsi generalni ministar reda fra Hermann Schalueck."Navjestiteljska nazocnost ili je miroljubiva ili nije navjestiteljska."Posebice to vrijedi za Bosnu.
(Fra Petar Andjelovic-"FRATAR I NJEGOVA BOSNA")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Tomic-DAVLJENJE SONETNIM VIJENCEM

Dogodilo se jednome mom prijatelju da je ugostio jednoga pjesnika.Pjesnik,bogati,pomislio je moj frend naivno,pa se rastrcao da mu ugodi,narezao prsuta i sira,aranzirao ih rotkvicama i maslinama,natocio vina kakva nije bilo ni na kanskoj svadbi,zena mu u kuhinji hitro mijesi tijesto za njoke,moze pasticada za veceru,pita on poetu servilno.A poeta gotovo ni da pipne onaj prsut,odbija pasticadu s njokama,samo za vino mari.Natace casu za casom i tako lucidno i naobrazeno zbori o Sudbini,Bogu,Vjecnosti,Zeni...da se njegovu domacinu svako malo od ushita odsijeku noge.
I sad,u neko doba,nestade vina,bard najednom zasuti.Ojadjenome domacinu isprva nije jasno sto se dogadja,da nije mozda necim uvrijedio velicinu.Onda skonta da velicina pozudno zuri u njegov bife.Pardon,jeste li mozda za nesto zestoko?Pa moze,kaze pjesnik skroman kakvim ga je Bog dao.Moj prijatelj sada mu stade tociti najskuplji i najfiniji alkohol sto ga ima u kuci,pa onda nesto malo manje skupo i fino,pa jednostavnu domacu rakiju,pa rakiju kojom pere prozore...a velikan nase literature sve jednako loce i sve jednako mudroslovi o Ljubavi i Dusi,Poeziji,
Svemiru...i,upravo kada se njegov domacin uplasio da mu jos samo losion za brijanje moze ponuditi,poeta
iskolaci oci,zagleda se uzasnuto nekoliko casaka u daljinu,pa stade bljavati po sagu.
"To je zeludac!"
"Evo,pogledaj",pokazuje mi prika mrlju vidljivo bljedju od ostatka tepiha,"to se ne da ocistiti.Ja ne znam sta taj jede kad je ovako izgrizlo boju."
"To je zeludac!"prosaptao sam udivljeno.
I doista,pjesnici imaju zeludac.Ne znam kakva su u tome smislu vasa iskustva s njima,mozda,ako imate srece,
uopce nemate iskustva te vrste.Ja znam dvadesetak pjesnika i pod punom moralnom i materijalnom odgovornosti mogu kazati da ih znam najmanje petnaest previse.Ne kazem,zna tu biti sjajnih tipova,dobrih pisaca i dobrih ljudi,
no u vecini slucajeva prema pjesniku covjek treba biti oprezniji nego prema seropozitivnome.Ilustracije radi,ima tako jedan sto je pocetkom osamdesetih obilazio urede ravnatelja skola nudeci njihovim knjiznicama otkup njegove
zbirke stihova o Titu.A tko je tada smio kazati da ga ne zanimaju stihovi o Najvecem Sinu.Zbilja vas ne zanimaju?!Moze li mi to,molim vas,dati napismeno?Istu metodu ista persona primjenjuje i danas,ovaj put kao nakladnik zatvorskih memoara jednoga politicara.Vi se jamacno salite,kaze on,
podmuklo se smjeskajuci,ravnodusni ste na stradanja jednoga vidjenog hrvatskog muza u srbocetnickim kazamatima?!
A jedan sto je jednome pjesniku posudio pare mi place kako njegov duznik sada spila CUDJENJE U SVIJETU."Ja mu kazem,onako u sali:PJESNICE,ZNAS SVOJ DUG",jada se vjerovnik,"a on se samo priglupo cereka i pusi MOJE cigarete."Pa onda ona znamenita zgoda s onim klasikom nase literature sto je slusao gdje njegovi prijatelji
u birtiji laprdaju protiv drzave pa ih otisao prijaviti u policiju.Kada su ga pitali zasto je zaboga ucinio tu svinjariju,svoj je postupak lakonski objasnio rijecima:"Decki,pa znate da sam pizda!"
Dobro,u ovome bi slucaju covjeka mozda i mogao amnestirati njegov iznimni talent,no,ako bolje pogledate,golema
vecina onoga sto se u nas potura pod poeziju obicno je knjizevno smece,tanke misli i banalni srokovi,zapravo nista sto ni vi sami ne biste mogli napisati,samo da nemate pametnijeg posla.Vjestiji u strojopisu mogli bi godisnje
objaviti tucet knjiga s takvim glupostima.A,za pravo reci,to se i radi.Ima u nas pjesnika sto godisnje znaju objaviti
i po pet knjiga.Takvi zacijelo racunaju:"U prvome tromjesecju ove godine,ne racunajuci skart,napisao sam sest tisuca sedamsto osamdeset i pet stihova,sto je sedamdeset i osam cijelih pedeset i dva posto vise nego u istome razdoblju prosle godine."
Takvi skribomani upravo teroriziraju nasu provinciju svojim pjesmama.U provinciji je,naime,stanje u pjesnistvu najgore:u odsutnosti kakva drugog kulturnog sadrzaja opcinstvo je osudjeno na veceri poezije i obicno ne zna da na svijetu ima i zabavnijih i pametnijih stvari od nemuste poezije njihove lokalne knjizevne velicine.Jednom sam bio na jednoj takvoj veceri poezije,gdje je nekakva anoreksicna glumica blajhane kose deklamirala ciklus ratne poezije barda koji se u prvome redu pijan klatio na stolici i zmirkao krmeljivim okicama.Glumica se pjenila kao epilepticna,skrgutala zubima i stiskala svoje male pesnice kada je bila rijec o jugoarmijskim zvijerima,ili ganutljivo spustala glas i jecala na mjestima gdje se govorilo o uzasu zapaljenih hrvatskih sela.Takve stvari,naravno,nisu zajebancija,ali vidjevsi tu karikaturalnu uzvisenost u petparackim rimama pjesnika koji umalo nije pao na pod od pelinkovca i koji mozda nije dobro ni znao gdje se nalazi,covjek nije mogao ne nasmijati se.Okrenuo sam se oko sebe ocekujuci potiho cerekanje okupljenih.Nitko se nije smijao!
Prepuna dvorana samo je skruseno slusala tu zvizdariju gradeci se obamrlom od estetske naslade,ponegdje se moglo vidjeti kako je netko tronuto sklopio oci i zabacio glavu kao da mu u frizerskome salonu samponiraju kosu.
Onda je ona mrsava plavka zavrsila,prostorijom se prolomio pljesak od kojega su se stala tresti okna.Glumica je tada skocila na pjesnika pa ga stala ushiceno ljubiti.I svi su se prisutni poveli njezinim primjerom:cijela dvorana,a bilo je tu najmanje stotinu dusa,vukla je zasluznog umjetnika prolazom izmedju stolica i coktala ga u obraze s ispucalim kapilarama.Ovaj se samo izgubljeno smijesio kao opatica i mrmljao nesto nesuvislo pipkajuci djevojke.
A kada smo vec kod djevojaka,onda svakako treba upozoriti na najstrasniju stvar s tim pjesnicima.To kako su oni uvijek besmrtno zaljubljeni u nekakvu damu koja se udala za drugoga.Vi koji se odusevljavate sonetima sto ih je Petrarca posvetio neprezaljenoj Lauri,jeste li ikada pomislili kakva je sve to bila muka za Laurina muza?Kako su se zlobnici iza ledja smijali i pokazivali rogove gospodinu Primicovu,za cijom je zakonitom zenom Julijom slinio slavni Presern.Jeste li ikada pomislili kakve su to morale biti svadje u domu Primicovih:muz bijesno razbija namjestaj-a tada je,znate,sve to bio bidermajer ili nesto jednako skupo!-a gospodja se stisla u kutu pa cvili da ona nema nista s tim ludjakom."Ti si ga izazivala",grmi Primicov,"pokazala si mu glezanj,gresnice!""Nisam!"brani se
Julija."Tako mi nase djece,nisam!"
Cuo sam za jedan slican slucaj sto se dogodio u nas prije nekoliko godina.U jednome malome mjestu jedan je pjesnik svoje stihove posvecivao stanovitoj Mirjani K.,a Mirjana K. je,sto je cijelo mjesto znalo,bila udana za mesara.I sad,hvala Bogu,mesaru sve to strahovito ide na zivce,ali trpi da tamo nekakva nistarija govori o ocima njegove zene kao o dva modra jezera,o njezinom bijelom vratu,vranoj kosi,bisernim zubima i sve tako to.Ali kada se svinja osilila pa pocela buncati o cvrstim bokovima i krupnim prsima svoje ljubavi,uzornome je gradjaninu definitivno pao mrak na oci.Jedne je veceri zgrabio pjesnika za vrat,odvukao ga u svoju radnju i tamo ga ostavio sve do jutra da visi zakacen kukom u hladnjaci medju telecim truplima.
Pjesnik je kasnije objavio zbirku POLARNA NOC,kriticari je drze neobicno uspjelom knjigom stihova o otudjenju i emocionalnoj hladnoci u suvremenome svijetu.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

- 13:03 - Komentari (1) - Isprintaj - #

...A na Sljemenu"dani ponosa i slave"momcadi Tomice"Jesenje kise"Mercepa!...

26.III 1992.
...Zagreb,neprestrano,svuda...Neke ulice nisu se izvana narocito promijenile,ali novi duhovi lebde,osjencavaju zidove,
cak,cini mi se,i krosnje drveca...Zagrebacki Zapadni kolodvor uvijek sam dozivljavala kao bezazleno mjesto u kojem se okupljaju vlakovi bez velikog znacaja,lokalni uglavnom.No taj dan,kad su neprestano vristali znakovi za uzbunu,
slika se zauvijek promijenila,osuncane,blistave plocice pod nogama nisu vise bile one iste,stvari,najspokojnije stvari,
odjednom su dobile drugo lice,promijenile obraz,pocele se cinicno podsmjehivati,cerekati se ispod svoje glatke,
zadate,neprestano iste blistave ravnodusnosti...U grad u kojem sam se rodila i kojem sam se toliko puta vracala,sad ulazim s tjeskobnim cudjenjem,kao pred susret s osobom koja je i dalje vazna u mom zivotu,ali ne poznam je vise najbolje.Ulice u tom gradu pretvorile su se,za neke,u hodnike smrti,na mjestima moga djetinjstva iskrsle su odjednom
aveti proslosti,neka nova,nepoznata lica sada vilene gradom...Sljeme,na koje sam isla godinama,sad je grobnica jedne porodice.Pored ljupkog planinarskog doma,do kojeg sam se toliko puta penjala s roditeljima,prijateljima,
studentskim drustvom,u kojem sam jela sir s vrhnjem,pila gemiste,pjevala,odigrala su se mucna ubijanja.Hocu li vise ikada moci otici gore u veselim gojzericama ili ce"alpska vedrina"biti zauvijek obiljezeno stanje,predigra smrti?...
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

- 12:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-STRAVA U PARKICU

7.VII 1997.
To je bila ziva scena strave i horora.Ona tuljanica Niveska je sjedila na skalama u portunu i plakala je.Mi ekipa smo sjedili oko nje i tjeskali je.Ona pederica Sandra je Nivesku milkila po glavusici i govorila je:"Nemoj plakat,
Niveskica!Sace doc pandurija!Platice kurbin sin lastru!"Niveska je grcala i smrckala:"Jadna ti sam,kako cu doc materi na oci..."Onda smo mi svi nju opet tjeskali i mazili smo je po kikicama.Onda je u portun uletijo onaj barba Luka iz pandurije.On je pitao:"Okej,ko je ovdi bijo silovan?"Ona Nela svinjogojstvo je pokazala prstom i rekla je:
"Niveska!Nivesku su maloprije silovali!"Onda je Niveska jos ludje se raskrivila i rascendrala.Onda je murac Luka sjeo do nje na skale i pomilkijo je po kikicama.On je rekao:"Aj nemoj se krivit,duso!Saces lipo sve barbi ispricat za u zapisnik!"Onda je Niveska malo se smirila i uzdisala je.Murac Luka je izvadijo notes i kemijsku.Onda je on pitao:
"Aj,duso,najprvo mi reci ko te je to silova?"Ona balibanica Lidija je doviknila:"Silova je onaj Sera Blajburger iz osmasa!"Murac Luka je rekao."Okej,moze Niveska sama govorit,jel tako?"Niveska je samo zaklimala glavom.
Onda je murac Luka pitao:"A di te je to silova,duso?"Niveska je rekla:"Silova me u parkicu iza trafo stanice!Nema ni uru vrimena da me je silova!"Murac Luka je pitao:"I?Sta se onda dogodilo?"Niveska je rekla:"I onda sam od silovanja izgubila nevinost!"Murac je pitao:"Kako znas?"Niveska je podigla bradu:"Svaka zena zna kad izgubi nevinost!"Murac Luka je zaklimao glavom i pisao u notes.Onda je on pucnijo usne i mrgodijo se.Onda je on rekao:
"Dobro,znam da je malo nelagodno,al ovaj...kako te je...mislim,kako te je silovao...mislim,da opises malo za u zapisnik..."Niveska je rekla:"Silovao me je da udjem u mladez hadezea!"Murac Luka je iskobecijo oci i objesio je usta.Onda je on podviknijo:"Ha,pa to nije silovanje!"Niveska je viknila:"Kako nije,jebaga patak,ja sam mu odma rekla da necu!A on me ipak dalje silovao!"Onda je Niveska opet se rascendrala.Mi smo je tjeskali i milkili smo je po kikicama.Murac Luka je govorijo:"Ama nije to klasicno silovanje...mislim,moramo to razjasnit oko zapisnika..."Mala Teica je rekla:"Jebes zapisnik!Vis da je dite izgubilo nevinost!"Onda je murac Luka Niveski rekao:"Evo ovako!Ja cu zaglumit Seru Blajburgera,a ti zaglumi sebe!Okej?Pasmo tacno vidit sta se desilo!"Niveska je rekla:"Kakosmo to zaglumit,u pene?Pa to je ziva strava i uzas!"Murac Luka je rekao:"Ama jednostavno!Ja cu te samo pitat os uc u mladez hadezea a ti reci da neces!Ondasmo vidit kako je posli islo silovanje!Okej?"Tuljanica Niveska je zaklimala glavom.Onda su ona i murac Luka digli se sa skala i stali se uza zid.Murac Luka je najprvo se malo zakasljao.Onda je on pitao:"Alo,Niveska,os uc u mladez hadezea?"Niveska je rekla:"Ocu kurac!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 12:09 - Komentari (0) - Isprintaj - #

èetvrtak, 11.10.2007.

Bruce Springsteen

...Pop svijet je pun simbolike.Jedini je problem sto ja nisam simbol,ja sam stvaran...

- 15:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Aziz Hadzihasanovic-DUHOVI HUNA-1

Kao da jos zvekecu lanci duhova drevnih hunskih siledzija.Kao da jos odjekuju neartikulisani urlici nomadskih Atilinih Mongola iz IV stoljeca u jurisima na sve sto je civilizacijsko,urbano,ljudsko.
Eksperiment danasnjih beogradskih velikosrpskih laboratorija,ipak,nije uspio.Nije na bosanskim prostorima idealno klonirano jedinstvo duha,recimo,jednog ledeno nemilosrdnog Atile i jednog janusovskog lica Slobodana Milosevica.
Kloniranom duplikatu uvijek necega manjka-ili je previse plahovitosti u planiranom prolijevanju krvi,ili je premalo ljudske i moralne obazrivosti.Dvojnici nikako da odraze skladno i,sto je posebno vazno:manje upadljivo,jedinstvo svireposti i licemjerja.Atila,mrtav,naravno suti,Milosevic,naravno ziv,suti i radi.
Najnoviji beogradski laboratorijski uzorak,nazvan Milorad Dodik,koprca se poput tek ulovljene ribe-nad glavom je inostrana toljaga,a pod nogama Miloseviceva zeravica.Biljana Plavsic takvih nevolja nema-svojevremeno je maksimalno klonirana,ali su njene realne mogucnosti,racunajuci i njenu donedavnu kompromitujucu proslost,za beogradske verzije izgubljen slucaj.Zato samo ljutito prica o fobiji gonjenja paljanskih lopova.
A niko ne laze tako kao ljutit covjek,kaze Nietzsche.Eho neuspjelog koniranja culi smo ovih dana iz usta izvjesnog Djordja Umicevica,gradonacelnika Banja Luke.Prema onome sto je izrekao,priprosti seoski knez u brdima za ovog
banjaluckog gradonacelnika je pravi-pravcati lord mayor.Rekao je-a prije njega sa istim barbarskim primitivizmom ton je porucio i lokalni politicar Predrag Lazarevic-da od cetnika brutalno srusena Ferhad-pasina dzamija"Ferhadija"ne treba,niti moze,biti obnovljena zbog"istorijskih razloga",jer je rijec o objektu"okrutne turske okupacije".Spomenik vrhunske kategorije po katalogu UNESCO-a,kao sto je poznato,potice iz 1579.godine
Iz polukloniranih hunskih dusa progovorio je ponovo glas pustahijskog,antiurbanog piromana i rusitelja-Milosevicevo janusovsko lice bilo je lose preslikano.Hunski urlici nisu bili u stanju,u svojoj primitivnoj osionosti,da slazu nista pametnije;nista manje divljacko;nista manje napadno;nista manje Atilino.Srpski ekstremni nacionalizam-i pored svih daytonskih i drugih konvencija i zakletvi-latio se sirove brutalnosti naspram svega sto je ljudski,zajednicki,urbano oblikovano.Zov plemenske divljine bio je jaci.
Nastavio je ono sto su ranije-manje ili vise uspjela-Miloseviceva kloniranja ucinila na ovim ubogim bosanskim prostorima.To je permanenta,rusilacka,krajnje egoisticka averzija prema svemu onome sto se,kako veli Igor Caruso,naziva pretvaranjem ljudi u zivotinje,ali"mi nismo htjeli rat,mi ga necemo i mi necemo ostati zivotinje-mi smo ljudi i to cemo ostati".Kako drugacije protumaciti primitivne rijeci i poruke pomenute dvojice nesrecnih banjaluckih Huna?Nastavljaju kao da se juce nista tragicnog i surovog nije dogodilo.Kao da niko tamosnjii nije dotakao ni kamicak razvaljene"Ferhadije".Kao da su,doista,sveti hram sravnili nasilnistvo i antiurbana mrznja autohtonih Atilinih duhova,
bez posredstva i prisustva ovih danasnjih.
Trazili su,nasilnicki,ucjenjivacki,da nestane sa zemlje sve sto nije strogo jednoplemensko,seljacki izvorno,strogo svoje i samo svoje.Ulagali su u svoje palanacko,seljacko iskustvo,kako bi rekao mudri Rade Konstantinovic,
mitologiziranu jednoobraznost,jedan obrazac,jednu formu zivota na ovim multietnickim prostorima.
U zacetku nesrece famozni trebinjski gradonacelnik i kamiondzija Bozidar Vucurovic izrazice,ruseci dubrovacke bisere,svoj antologijski primitivizam(Vreme,16.decembar,`91.,Beograd)da"ako bude trebalo napravicemo jos lepsi i jos stariji Dubrovnik".Ovaj trebinjski izdanak kloniranog Atile iz Zubaca,u svojoj guslarskoj pjesmarici priznace da u Trebinju prepoznaje"gradsku kugu","nametnute obaveze"i"nevjerstvo".Napravio je potom,kao veli Sreten Vujovic,kao
glavnokomandujuci januara `93.,konacan"osvetnicki zahvat"-protjerao je iz Trebinja sve Bosnjake i porusio sve dzamije.
Isti obrazac za nesrbina i njegove bogomolje ponavljao se,sa vecim ili manjim uzasima,u desetinama bosanskih i hercegovackih gradova.Sarajevo je u tom pogledu postalo simbolikom raspojasanosti hunskog rusilackog antiurbanog duha.
Povodom dobijanja Ratkoviceve nagrade za poeziju `93.Karadzic ce za podgoricku"Pobjedu"izjaviti da smo"mi Durmitorci slobodan svet;mi smo vrlo cesto gradove dozivljavali kao zatvor".U pjesmi Vuksan on pjeva:
"Spusti se u gradove
da bijemo gadove.
Vuksane,blagdare,lepo ti je ime".
Izjavice ovaj haski duznik,povodom uzasne opsade Sarajeva(NIN,10.februar `95.,Beograd)da se"zmija ne drzi nikada za rep,nego za vrat i mi smo to morali postici".U istom intervjuu objasnjava urbanisticka i arhitektonska rjesenja Sarajeva na punom principu nacionalne getoizacije.Momcilo Krajisnik,u izjavi"Srpskom Oslobodjenju"(Vreme,28.
novembar `94.,Beograd)jos vise je hunski radikalan.Kaze da je"perpektiva Sarajeva takva da ce u buducnosti biti jedinstven grad,ali u potpunosti srpski-Muslimani ce morati traziti svoju prestonicu,mimo Sarajeva,negde drugo".
Momo Kapor napisace za svoj rodni grad,za Sarajevo,da je to"neprirodna tvorevina,srusena sama od sebe",a Dragos Kalajic javno ce iskazati,kako veli Sreten Vujovic,"neronovsku radost sto je Sarajevo u plamenu"...
(Aziz Hadzihasanovic-"VRIJEME PROSLO-VRIJEME SADASNJE")

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?-5

NEKOLIKO KLJUCNIH STEREOTIPA

Da bi se razumeo srpski javni diskurs,navescu stereotipe koji su,paradoksalno,u istoj upotrebi i u hrvatskom diskursu:OGNJISTE,koje unistava informaciju i razliku izmedju seoske i urbane sredine,i slikovito docarava drustvo koje je na stepenu neolitske kulture,i koje se okuplja oko vatre;ZIVALJ oznacava animalni karakter mase(trpljenje);
NEJAC oznacava nezasicene mladunce,i pojacava utisak o animalnosti naroda;DUHOVNOST,omiljeni stereotip intelektualaca-nacionalista,oznacava emanaciju ove ponizene i neindividualizovane mase,koja bi trebalo da dokazuje pacenicku superiornost srpskog kolektiva.
Mozda bi se sve to i dalo podneti kada bi realna politika srpskog nacionalizma dozvolila da se patnja pojavi,i kad ne bi na vec umisljenu pretnju odgovarala iskljucivo napadom,a ne trpljenjem."Preventivna osveta"bio bi pravi program srpskog nacionalizma,nevesto prekriven ovim i slicnim stereotipima.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 14:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-ZEMLJAK-1

(Göteborg,jesen 1996.Biljeske iz razgovora s Mirsadom T.,ugostiteljem iz Göteborga,porijeklom iz Bosne)

Jedne prilike mi je Edin Colic pricao kako je,dok je studirao,imao nekakvog profesora koji je bio veliki cudak.Valjda je procitao vise knjiga nego mu je moglo stati u pamet,pa mu se nesto zamutilo u glavi.A moze biti da se profesor samo pravio otkacen,glumio budalu,kako bi sto surovije mrcvario i ponizavao svoje studente,jadnike,cija sudbina mu se dopala u sake.Barem su tada tako mislili,i on i oni.Helem,profesor,koji je predavao nekakav beznacajan marksisticki predmet,gotovo nikad nije postavljao pitanja ciji su se odgovori nalazili u udzbenicima,niti je ispitne rokove zakazivao u normalno vrijeme.Nije bilo nista neobicno,naprimjer,da se njegovi ispiti odrzavaju prvog januara,u 6 sati ujutro,kad su skoro svi bili mrtvi pijani od Nove godine,praznika kad se u cijeloj Jugoslaviji ludovalo,
jer se radilo o nekoj vrsti dozvoljenog i pozeljnog veselja.Nova godina bila je zamisljena kao nekakva zamjena za vjerske svetkovine svih konfesija,pa je sveopce novogodisnje slavlje i dernek,sto je obicno trajalo nekoliko dana,bio na razne nacine cak i stimuliran od strane vlasti u toj bivsoj drzavi.
Tesko onom studentu koji je popustio vlastitom iskusenju i prihvatio se case i lumpovanja pa na ispit dosao pripit,ili se uopce ne bi pojavio.Taj bi morao cekati najmanje nekoliko godina da mu profesor da prolaznu ocjenu ili bi,sto se najcesce desavalo,bio prisiljen da odustane od daljnjeg studiranja.
No,ne samo zbog njegovog sadisticki izabranog vremena za ispite,vec mnogo vise zbog vrste pitanja i nacina na koji ih je profesor postavljao,inace jednostavan predmet koji se lahko mogao nastrebati,postao je najteza prepreka studentima Coliceve generacije u nastojanju da se domognu diplome.
Profesor bi obicavao da pita nesto potpuno sumahnuto,bez ikakve veze,cak niti nagovjestaja sa sadrzinom predmeta koji je predavao,niti je bilo knjige u kojoj su se mogli procitati odgovori na pitanja koja su dolazila iz profesorove nakrivo nasadjene pameti.Nije bilo druge,studenti su se dosjetili da sva blesava pitanja i odgovore,za koje je profesor smatrao da su tacni,zapisuju u jednu podeblju teku koja je isla od ruke do ruke,od jedne generacije studenata ka drugoj.Nabubati napamet sva nesuvisla pitanja i odgovore trknutog profesora,bio je jedini nacin da covjek polozi taj ispit i rijesi se belaja.Jedno od pitanja,sjecao se Colic,bilo je i ovo:"Sta je to zemljak?"
Bila je prava mudrost odgovoriti na ovo,naizgled bezazleno i jednostavno pitanje.Ako bi student pokusao da vrluda i pricao nesto o tome kako bi to mogao biti neko ko potjece iz istog kraja ili zemlje iz kojeg i ti,profesor bi odmahnuo rukom i rekao da takvo nesto zna i njegova baba i da on od nekog ko hoce biti akademskim gradjaninom ocekuje vise.Drugi bi student pokusao biti duhovit,pa bi,recimo,odgovorio da je zemljak,ustvari,
krompir,nasto bi profesor odmah upisao negativnu ocjenu u njegov indeks i rekao mu da se ne pojavljuje u njegovom kabinetu dok ne prodje godina dana.Odgovor na pitanje"sta je zemljak",za koji se dobijala prolazna ocjena,glasio je:"Zemljak,to je nacija u raspadanju.Ako nekoga zovem`zemljak`to znaci da niti se on niti ja nalazimo tamo gdje bi trebali biti:u zemlji iz koje smo ponikli!"
Kao i drugi studenti i Colic je za starog profesora mislio da je budala.Tek ovdje,u Svedskoj,shvatio je da njegove rijeci nisu bile potpuno lisene pameti.
Kad je dosao u ovu zemlju Colic je mogao vidjeti mnogo svojih zemljaka medju izbjeglicama koje su bile nahrupile ovamo.Vecina od njih ponasala se upravo kao da zeli potvrditi profesorovu misao o"naciji u raspadu".Mi,stariji emigranti koji smo boravili ovdje jos prije rata,pokusali smo pomoci izbjeglicama da se organiziraju.Mada su,istinu govoreci,mnogi od nas u toj aktivnosti vidjeli neki svoj racun.Ako nista drugo,mogli smo lakse uvjeravati sami sebe da cinimo nesto korisno,da pomazemo opstanku svog naroda,makar time sto drzimo izbjeglice na okupu.Bili smo im,istovremeno,i prevodioci i besplatni savjetnici o tome kako da se snadju u ovoj zemlji.Udruzivali smo se na demonstracijama,skupljali nesto para koje smo slali u Bosnu,raspitivali se za bosanske lijecnike medju izbjeglicama koji mogu lijeciti one sto su bili bolesni,ranjeni ili ponizavani u konclogorima,trazili ucitelje kadre da uce nasu djecu-izbjeglice na maternjem jeziku...Jednostavno,vec prvih mjeseci rata javila se jaka potreba kod nas,Bosanaca u Svedskoj,da budemo zajedno...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Rusmir Mahmutcehajic

...Meni je bilo jasno da slijedi opci,krvavi rasplet i da ce se bosanski Muslimani naci u sredistu te drame,rusenja.U jednoj od dugih setnji rekao sam Izetbegovicu da se treba pristupiti nekoj vrsti organiziranja bosanskomuslimanskog naroda.Odgovorio je:"Ali,to znaci da to mora biti legalno!"Moja procjena je bila da pitanje legalnosti nije bitno,jer je na sceni pitanje opstanka-biti ili ne biti...

- 13:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?-4

KNJIZEVNICI-NACIONALNI INTELEKTUALCI

Za razliku od Akademije,koja se nikad nije posebno isticala zauzimanjem za disidente,knjizevnici su sredinom osamdesetih godina predstavljali relativno kompaktnu grupaciju"protivdrzavnih"elemenata.Nacionalisti medju knjizevnicima,poslednji koji su se prikljucili disidentskoj populaciji,vrlo su brzo iskoristili energiju te grupacije i u vecem delu je prikljucili nacionalnom pokretu.To je podrazumevalo vecu mogucnost nastajanja i objavljivanja tematski obojenih dela,pa prakticno nije bilo srpskog pesnika koji ne bi izdao zbirku pesama o Kosovu,uz podrazumevanu socijalnu prodornost i uspeh.Model potpuno isti kao i u zlatno doba komunistickog rezima.Ne treba posebno isticati odgovarajuci pad kvaliteta,no zanimljiva je znacajna promena u poetici:kraljevski zanr srpske knjizevnosti,roman,postaje strogo realisticki i tematski odredjen kao pre nekih cetrdeset godina,samo su sada zlocinci partizani-komunisti.U jednom svome tekstu nazvala sam dve grupe disidenata distantnim-oni koji su to ostali i prema nacionalnoj politici,i instantnim-koji su ponovili model ponasanja iz starog rezima.To je podrazumevalo i vidljivo siromasenje knjizevnih postupaka,kriterijuma kritike usled straha i opstu knjizevnu retardaciju,sa brzim opadanjem znanja,radoznalosti i komunikacije sa svetom.Zasluzno nesmenjivi predsednik srpskog udruzenja knjizevnika Matija Beckovic personificira ovu situaciju:rudimentarnih znanja,posebno jezika,
istrazitelj lokalnih dijalekata Crne Gore,skoro iskljucivi organizator nosecih nacionalnih parola i paradoksa,ovaj pesnik godinama proizvodi najstrasnije stereotipe:Srbi kao poluzaklan narod,zastava zakopana u stomak srpskog vojnika,srpske kosti svuda,zakljucno sa njegovim predlogom o spomeniku u Beogradu u kojem bi se,u staklu i betonu,istakle kosti svih pobijenih Srba,i tako dalje.Najzalosnije deluje ipak uporno i neznalacko pozivanje na pravoslavlje,bez ikakvog znanja,bez citanja,bez refleksije JEVANDJELJA.Analiza njegovih tekstova pokazuje da su modeli preuzeti,bez ostatka,iz komunisticke retorike,posebno iz zanra laskanja Titu,i grubo preneti na nove idole-srpske svece,kraljeve ili kolege-nacionaliste.Drugi istaknuti pisac,odnedavno predsednik drzave-Dobrica Cosic,bio je privilegovani miljenik Titovog rezima,zatim blagi i kasni kriticar mrtvog cara,i tvorac je stereotipa po kojem Srbi dobijaju u ratu,a gube u miru.Ovaj prozaista,koji u svome poslednjem romanu(o posasti boljsevizma,dakako),ubija Cezara ispod Ptolomejevog kipa u senatu,a Tertulijanovu izreku navodi kao"Credo quia
ad absordum"-doduse,mozda nije rec o istom autoru,jer je Tertulijan naveden kao Kvertulijan-glavni je stub rezima Slobodana Milosevica medju intelektualcima.Treci primer je svetski prevodjen i poznat Milorad Pavic,covek
koji je obnovio nadrealisticku metaforu,i komplikovanu konstrukciju svoga romana HAZARSKI RECNIK upotrebio da dokaze srpske patnje u visoko stilizovanom obliku.Pisac koji se desetak godina ranije dicio svojim hrvatskim poreklom i aristokratizmom,proglasavajuci `68. i disidente vulgarnima,u svoje nove romane,koristeci svoj ugled pisca irealne proze,unosi najbljutavije stereotipe:"Srbi prastaju,ali ne zaboravljaju",i slicno.Prosloga marta,izjavio je u intervjuu VILLAGE VOICE-a,citirajuci svoj roman,da je"demokratija pickin dim".Takodje je nedavno predlozio da se Vukovar,lepi barokni grad koji vise ne postoji,obnovi u"srpsko-vizantijskom"stilu.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 10.10.2007.

Ivan Sarcevic-JEDINSTVO

Nista novo da u BiH divljaju nacionalne i vjerske razlike.Nije novo ni pozivanje na jedinstvo kako jednoga,tako i svih naroda i vjera.I nije nasa zemlja u tome opet nesto iznimno.Otkako se ljudi,otkako su zajednice i kolektivi,a to je od pamtivijeka,suceljavaju se optike suzivota-ona na iskljucivosti razlika i ona na hegemoniji jedinstva.
Svodjenje na jedno i umjetno brisanje razlika svojstveno je u ovoj zemlji ne samo uobrazenim politicarima i ideolozima,nego i onim intelektualcima i duhovnicima koji pod tim jedinstvom zamisljaju neku nebesku pojmovnu konstrukciju ili onu uniformiranost koja je u biti njihovo vlastito uvjerenje,ono sto bismo kazali"jedinstvo po mom".
Zato,koliko god nacionalisticka iskljucivost,religiozni fundamentalizam i fanatizam bili fatalniji i ostavljali kroz povijest naroda ove zemlje bezbrojne mrtve,ociscene krajeve i preseljenja,i umjetno uniformiranje uvjetuje maske na licima ljudi,ogranicavanje slobode i otezavaju rjesenje za usloznjeno drustvo i drzavu.Ne mozemo najprije postati isti da bismo zivjeli zajedno.
Ljudi ove zemlje su oboljeli od duhovne sizofrenije.No,ona nije samo vjernicka raspolucenost kad se ponasamo suprotno vjeri i vjerskim zapovijedima,nego i kada trajno zivimo i radimo drugacije nego mislimo,drugacije nego sto je nase stvarno uvjerenje,kada se fiksiramo na ideju(ideologiju)kojom ne samo druge lisavamo slobode nego smo joj i sami robovi.U tom kazalistu maski uvijek ima i onih koji nam trube na sva zvona,agresivno ili udvornicki,
da smo mi svi jednaki,da su tolerancija i ljubav stvarnosti koje brisu razlike ne uvidjajuci da tolerancija i ljubav,
pravda i milosrdje bas zive od razlika.
Kad se u ovom smislu predje na medjureligijsko podrucje,onda se tu kao iz naucene osmoskolske pjesmice recitiraju parole da nas je sve nacinio jedan te isti Bog,da smo svi monoteisti,da smo svi sinovi i kceri istoga oca Abrahama,da smo svi ljudi knjige.Filozof Remi Brague upravo govori o zavodljivosti i opasnosti ovakva govora i da bi trebalo ozbiljnije pristupiti medjureligijskom dijalogu.Ne samo da monoteizam postoji i prije i mimo nasih triju vjera-zidovstva,krscanstva i islama,nego postoje i"tri"Abrahama,kao sto je i odnos prema vlastitoj Knjizi razlicit od onoga kako se pripadnici drugih vjera odnose prema svojoj svetoj knjizi.
Uzaludna su farbanja i nasilna pripitomljavnja razlika,pripisivanja drugima isti nacin vjere u jednoga Boga,isto podrijetlo od Abrahama.Pogubno je dio zajednickih imena i osoba apsolutizirati tako da nijecemo njihovo znacenje u drugim vjerama.Nije Abraham kod zidova isti kao Abraham u krscana i Ibrahim kod muslimana,niti su to Mojsije,
Isus ili Muhamed.Stovise,sami krscani se razlikuju u vjeri u Isusa Krista.Razliciti krscani ne vjeruju u"istoga"
Krista,niti monoteisti u"istoga"Boga.
U svemu tome moze nam pomoci samo iznimna skromnost,priznanje ne samo slabe vjere,nego nase ljudske konacnosti i neizmjerljive ogranicenosti nasega znanja.Svijest neznanja i prolaznosti,relativnost svega ljudskog nuka nas da se prema drugima ponasamo tolerantno i s ljubavlju-da drugoga vec jednom pocnemo razumijevati iz njega samoga,onako kako on shvaca sebe i kako on vjeruje,a ne da svojom vjerom u svoga Boga unistimo i njega i"Boga u njemu".Po"zlatnom pravilu",to i sami ocekujemo od drugih.
("Oslobodjenje")

- 19:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?-3

TEKST AKADEMIJE I NACIONALNIH INTELEKTUALACA

Nacionalni program,ili osnovni tekst intelektualaca oko Akademije nauka i umetnosti,institucije koja dobrim delom snosi odgovornost za ratno huskanje,ima jednu neobicnu osobinu:to je tajni tekst.Tzv.Memorandum,u kojem je grupa nacionalnih akademika dala osnove plana zauzimanja novih teritorija u ime odbrane Srba izvan Srbije,a na osnovu nepravdi nanesenih Srbiji u obe Jugoslavije,iznesen je iz Akademije u cudnoj aferi koja je zavrsila ne samo pomirenjem Akademije i grupacije oko Slobodana Milosevica,nego i znacajnom politickom saradnjom u kojoj su neki akademici postali poslanici,vazni savetodavci,potpredsednici Miloseviceve partije,sve do polozaja predsednika nove Jugoslavije.Naucno,to je katastrofalan tekst,bez ikakve istoriografske,ekonomske ili ozbiljne politicke refleksije.To bi delimicno mogao biti razlog sto nikad nije otisao u javnost,vec su se autori stalno bunili i dokazivali da je to"nacrt".Briga autora da ne budu odgovorni za svoje ekstremne ideje je razumnljiva,kao i strah od javne kritike.Karakteristicno je da i drugi najavljeni tekst nacionalnog programa,sredinom 1990,nije izasao u javnost normalno,nego je,i ovoga puta protiv volje autora,tada smestenih u Udruzenje knjizevnika,objavljen u jednom dnevnom listu kao"nacrt";imala sam posebno zadovoljstvo da ovaj"nacrt"ostro napadnem,ali se ni taj program nije nikad pojavio u punom i legitimnom obliku.Intelektualcima je,sem navedenog razloga,bio potreban ne jasan program,nego pravila sekte,ne racionalni diskurs,nego sveta tajna.Iz tog ugla gledano,jasno je zasto je u javnosti kitnjasti pesnicki jezik bez informacija zauzeo mesto programa koji bi se mogao kritikovati.Prostor je bio otvoren za najneobicnije tekstove.Pisac Radomir Smiljanic,koji je trebalo da je posebno dobro poznat u Nemackoj,
izdao je 1989-90.,svoje izdanje Hitlerovog MEIN KAMPF-a,pravdajuci svoje pocelo potrebom da se dokaze kako su Slovenci fasisti.Ovakva flagrantna zloupotreba javne reci opet nije naisla na kritiku-sem,nazalost,opet moje:
Smiljanic je falsifikovao Hitlera naprosto neverovatnim"aktualizovanim"komentarima.To moze biti periferna pojava:no Akademija je najvise doprinela snizavanju kvaliteta naucnog i javnog diskursa,dakle izdala je u potpunosti
svoju ulogu,time sto je:a)ukinula javnu kritiku nenaucnosti i sarlatanstva,b)organizovala niz"aktualizovanih"naucnih skupova(o poreklu Albanaca,o genocidu nad Srbima i sl.)sa obiljem politickih clanaka bez naucne vrednosti,
c)neskriveno surovala sa vladajucom politikom.
Primera radi,u Akademiju je primljen i Jovan Raskovic,psihijatar i po mome misljenju zacetnik rata u Hrvatskoj,jer je kao legalno izabrani predsednik SDS i potpredsednik vlade istupio iz Skupstine bez ikakvog stvarnog razloga,
cime je secesija Srba iz hrvatske vlasti realizovana.Ovaj akademik je izabran na osnovu studije o nacionalnim karakterima,u kojoj dokazuje da su Hrvati opsednuti kastracijom,Muslimani analnom fazom a Srbi,ako se ne varam,Edipovim kompleksom.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Faruk Boric-MOLITVA MRZNJE

Iznenadna smrt Milana Jelica,predsjednika Republike Srpske,bila je top tema u cijeloj Bosni i Hercegovini,zaledivsi politicki vrh manjeg bh.entiteta na,evo,
cijela tri dana.Radio-televizija Republike Srpske u srijedu je prenosila sahranu,a u vecernjem terminu i reprizu ovog,po prirodi,dostojanstvenog dogadjaja.No,da ne bude bas tako,pobrinuli su se malo politika,vise religija,odnosno njena najmalignija zloupotreba kroz usta vladike Tuzlansko-zvornickog,gospodina Vasilija Kacavende.
Doza politickog u govorima Milorada Dodika,Nebojse Radmanovica i Nikole Spirica bila je manje-vise ocekivana.Na kraju krajeva,preminuli Jelic je bio politicar,s jasnim zadacima i ciljevima,i sa ogromnim utjecajem na svakodnevni politicki zivot.Minimum ljudskosti nalaze da se gubitak koji je dozivjela njegova porodica maksimalno ispostuje,te da oni koji o pokojniku ne misle najbolje ovih dana sute.
Medjutim,nesto mi ne da mira da tek tako presutim Kacavendin govor nad Jelicevim grobom,koji je na bolji svijet dusu pokojnika ispratio zeljama,
parafraziram,DA MU BUDE LAKA ZEMLJA(SIC!)SRPSKA,UZ NADU DA CE NA NJEGOVO MJESTO DOCI ISTO TAKO DOBAR(SIC!)SRBIN KOJI CE VODITI(SIC!)DRZAVU SRPSKU.I jos dosta toga u slicnom tonu.
Nerijetko su,otkad su okovi ateizma pukli na Bozjim kucama,iz usta moralno-vjerskih autoriteta i operativaca iz religijskih zajednica dolazile politicke poruke,predizborni slogani u izborni vakat,apeli za djelovanje stada,naravno nacionalnog.Svi ce se sjetiti dogadjaja iz vremena kada je Haris Silajdzic bio najveci nacionalni izdajnik,koga je u Cazinu stanoviti Mujo Beganovic letvom opalio po glavi tokom predsjednicke kandidature.BEGANOVIC JE DANAS,
KAO I SVIH OVIH GODINA,CUTLJIVI ZASTUPNIK STRANKE DEMOKRATSKE AKCIJE U SKUPSTINI UNSKO-SANSKOG KANTONA,A TIH SU DANA CAZINSKE HODZE VJERNICIMA U DZAMIJAMA VAZILE KAKO ONIMA KOJI GLASAJU ZA LETVOM NAPADNUTOG NECE BITI PRIZNAT HADZ.
Religija,odnosno njeni namjesnici na zemlji,zdusno su se stavili u sluzbu politike.
POSTOJANJE DZINOVSKOG KRIZA NAD MOSTAROM,BETONSKOG MONUMENTA NIKAKVOG URBANISTICKO-ESTETSKOG NITI RELIGIJSKI BITNOG ZNACENJA,KAZAT CE TAMOSNJI BISKUP ZNAKOVITOG IMENA RATKO PERIC,PRAVDA RAZUMU NEOBJASNJIVIM ARGUMENTIMA IZ KOJIH SE MOZE RAZAZNATI TEK UKOLCAVANJE TERITORIJA,KAO STO SU NEKAD AMERICKI INDIJANCI RADILI PO MOCVARAMA DARKVUDA.
Hercegovacki liskaluk tek je osmislio dostojan odgovor:"Sve u svemu,to je jedan veliki PLUS za Mostar".Sijanje netolerancije pod krinkom legitimnog izrazavanja vlastite etnicke duhovnosti postao je nasa svakodnevnica.
Dakle,religija,u sva tri dominantna pojavna oblika u danasnjoj BiH,duhovni je obol dnevnopolitickih i takozvanih visih nacionalnih interesa.Vladika Kacavenda,izmedju ostalih"Bozjih ljudi",prednjaci u tome.Njegova svaka rijec,nedvojbeno,priziva medjuvjersku mrznju,kakva se na ovim prostorima nije cula jos od kretanja tenkova na Vukovar,Dubrovnik,Sarajevo,sve uz opelo i blagoslov.
AKO KACAVENDA ZADOJENO MRACNJASTVO OTVORENO SIRI NA RAZNIM SVETKOVINAMA UNUTAR DUHOVNIH ZDANJA,PRED OKUPLJENIM VJERNICIMA I UPALJENIM KAMERAMA(STA TEK PRICA KAD IH NEMA?),DOK SMISLJA PLANOVE KAKO DA"SUPICU"IZ DVORISTA FATE ORLOVIC PRESELI KOJI METAR DALJE,U NASELJU GDJE NIKADA NIJE BILO PRAVOSLAVCA DA SE POMOLI U CRKVI,DOK LAZE KAKO SE U TUZLANSKOJ NARODNOJ BIBLIOTECI UNISTAVAJU KNJIGE PISANE CIRILICOM,DOK PALI BAGERE DA PROSIRI RATOM IZNIKLO ZDANJE SVOJE REZIDENCIJE U BIJELJINI ISPOD KOJE SU TEMELJI KUCA PROTJERANIH I POBIJENIH,ZASTO DA ONDA TO NE CINI DOK OBAVLJA VJERSKI OBRED ZA DUSU POKOJNIKA?EH,ZASTO...
Ako bude citao ovaj zloslutni zapis,u sta cisto sumnjam,Kacavenda ce sigurno reci kako su u pitanju sotonine snage.Ja sam,opet,uvjeren da u Kacavendi ima nesto duboko neljudsko.
Boga mi!
("Oslobodjenje")

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 09.10.2007.

Uzeir Bukvic-RASTU DJECA SREBRENICE-2

GLOGOVA,ILI KUCU KUCOM CINE UDOVICE

Glogova je selo ni u Srebrenici,a ni u Bratuncu,nadomak je Bratunca.Potpuno je spaljeno jos pocetkom kijameta,
devedeset i druge.Pogorjelo je sedamsto pedeset kuca.Ovih dana se dize iz pepela.Na sve strane nicu nova sljemena,kao da ih neko crta,a ne da ih grade i obnavljaju ljudske ruke.Medju prvima su se vratile dvije zene,obje udovice,svekrva i snaha-Behara i Mejra Rizvanovic.Behara je sad temelj kuce.I pristaje joj.Iz nuzde,bezbeli.Nece iznevjeriti kucu Rizvanovica.
Duga je,herojska i zalosna istovremeno,ratna prica ove porodice.Nakon progona,njih cetvero:Mejra,svekrva joj Behara
i dvoje djece,Edin,sa tek sest mjeseci,i kcerka Edina,samo godinu starija,skrasili su se bili u Kladnju,ali bez glave u porodici Camila.Radio je godinama kao posluzitelj u skoli.Behara smireno,strpljenjem kakvo mogu imati samo osobe beskrajne pravednosti,kazuje da je"gorena,u njoj bilo sestero brace i da trojica nisu stigli zivi iz Srebrenice,dva bratica i tri djeverica".
Tek sto je receno da je u Glogovi mirno,Behara i Mejra su se uputile ka kucnom zgaristu.Sklepale su nesto supice.
Prokisnjavala,ali sklanjala.Tako su pregodinile.Malo tu,pod tom dascarom,malo u Donjoj Dragunji kraj Tuzle,gdje su bili Edin i Edina,i tako do juna dvijehiljadite,kad su se sve cetvero definitivno vratili u novu kucu na starom kucistu.
Potom se pocela ponovo omladjivati i rasti Glogova.Vracale su se snahe i svekrve,s djecom,ali bez muzeva i sinova.I Mejrini su se vratili na svoje:majka Mevla i otac Ibrahim Muratovic,a jedan brat je s nepunih trideset stradao medju Srebrenicanima.Odmah do njih se obnavljaju kuce:Refika Salkanovic,Munira Rizvanovic,sa sinom Mensurom,pa Dervisa Omerovic,Alija Memisevic,pa Behija Golic.
-Kako ko-veli Behara.-Ko ima zemlje i bavi se poljoprivredom,moze i ima nesto,ko nema,Boga mi...
Kuce obnavljaju zene i djeca.Sto osamdeset porodica se vratilo u Glogovu.
Selo je ostalo bez odrasle muske glave.Behara nabraja one kojih vise nema.Spominje Nezira i sina mu,pa Fejzu s dvojicom sinova,Hajro i sin mu,Avdo i sin mu,pa Selmo i sin mu...,pa redom Bahrija,pa Alija,pa...
Ponosna na snahu i dvoje unucadi,Behara odaje dojam VELIKOG POBJEDNIKA.Njih cetvero obradjuju zemlju,
uzgajaju jagode i povrce pod plastenikom.Plastenik i jednu kravu su dobile iz humanitarne pomoci,kucu su obnovili do zadnjeg saltera.Sve je na svom mjestu i u besprijekornom redu.
-Mi smo se i prije bavili poljoprivredom-kaze Mejra.-Sad smo dobili i jagode,po ses hiljada i vise struka jagode,
plastenik nam je dalo Federalno ministarstvo poljoprivrede.
Edina i Edin su kao DVIJE SLIKE.Oboje idu u skolu.Edin,u Bratunac,a Edina u srednju medicinsku u Srebrenici;bit ce doktorica,ako Bog da!Edin ima svoju tajnu:zna rukovati kompjuterom,ali ga nema.Sanja da jednoga dana sjedne za svoj ekran i surfa po internetu,krene u svijet nepoznatih i sretnih.Sanja!
Valja ljetos nesto poraditi da Edin dobije kompjuter.Nije pravo da sve ide preko humanitarne.Edinova zelja je mirnodopska,kao sto su mirnodopski i napori nove vlasti u Srebrenici da osposobe ginekoloski odjel Doma zdravlja,
da se obnovi nekad cuveni hotel DOMAVIJA i banja GUBER i jos kojesta vaznog u Srebrenici.Vrijeme je da se najzad otvori mirnodopski dosje SREBRENICA!

IZUN I AMANET SENADU I SENADI

Serif Begic,Mensur Karahasanovic i Zekir Halilovic su cuvari Spomen-mezarja u Potocarima,mezarja koje raste.
Kako se iz hrpa otkopanih kostiju,privremeno spremljenih u Centru za identifikaciju u Tuzli,posebnim metodama identificiranja ustanovi od cijeg su tijela kosti,tako se popunjava ovo mezarje neduznih.Sve je vrlo skromno i vrlo dostojanstveno.
Hiljadu trista dvadeset sedam mezareva.
To je tek pocetna srebrenicka dzenaza.Hiljadu trista dvadeset pet muskih glava i dvije zene.Cudna i tragicna proporcija.Poput Auschwitza,i Potocare svakodnevno obilaze znani i neznani iz svijeta,jednog kraja Evrope do Turske.
-Dnevno,narocito tokom ljetnih mjeseci,zna doci i po petnaest autobusa,mahom mladjih posjetilaca,djaci i omladina-kaze Serif Begic.
Pokraj jednog zelenog basluka,uz mezar tek ozelenjen proljetnom travom,stoji dvoje-mladi kao rosa,lijepi kao slika i sretno zaljubljeni.Dosli su u Potocare da traze izun i amanet od Senadinog babe.Hoce da se uzmu,ali nece bez PITANJA.Senad je u Danskoj,u Olborgu,na sjeveru te kraljevine.Vodit ce i Senadu cim Danci odobre vizu.
Obradova me ovaj susret kao da su me pozvali u svatove.
Rastu djeca Srebrenice!
Vracajuci se iz Sarajeva,na stotine puta sam prosao cestom pokraj Drinjace.Ostala mi je zelja da obidjem dzamiju na Kuslatu,neobicnu dzamiju na jos neobicnijem mjestu,na samoj litici,visoko u kanjonu Drinjace.Nema je vise,
vidim,vracajuci se iz Srebrenice ka Tuzli.
Legenda kazuje da je otac namjeravao udati svoju kcerku jedinicu za njoj nedraga,a da se ona zagledala preko brda i rijeke u cobana.Roditeljska je bila zadnja,pa je ljepotica obecana i spremili su se svatovi da je odvedu.Da ne iskvari ocu hatar,a da ne ucini STO JOJ SRCU NIJE DRAGO,skocila je sa litice,ne ispunivsi ni jednu zelju,ni svoju ni ocevu.Iz ljubavi prema neprezaljenoj kcerki jedinici,otac je na samoj litici podigao malu,neobicnu dzamiju.I nju su,poput mnogih,spalili cetnici,ali je u narodu jos ostala legenda o Kuslat-dzamiji.
Nikako ne znam otkud mi pomisao dovede u vezi legendu o dzamiji na Kuslatu i susret sa Senadom i Senadom na Mezarju u Potocarima.
Juli 2005.
(Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA(Sjeverna pisma)")

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Presude-2)

...Savezni sud,kao po pravilu,jos smanjuje kazne.

Tako Alija Izetbegovic biva kaznjen sa devet godina zatvora,a maksimalna kazna za Neprijateljsku propagandu je deset godina.Kuriozitet je da je ovo krivicno delo preuzeto od Sovjetskog Saveza,ali u njemu je i u vreme najcrnje Staljinove i Lenjinove diktature bila predvidjena maksimalna kazna od osam godina zatvora.Izetbegovic je u zemlji socijalizma"sa ljudskim likom"zbog iznetog misljenja osudjen na vecu kaznu od maksimalne kazne za to delo u Staljinovoj drzavi sovjeta.To je mera slobode uplasene i zabrinute politicke oligarhije u Bosni Hercegovini i Jugoslaviji,tih godina posle smrti Josipa Broza Tita.
Omeru Behmenu izreceno je osam godina,Hasanu Cengicu sest,Ismetu Kasumagicu sedam,Edhemu Bicakcicu tri godine,Huseinu Zivalju dve godine i osam meseci,a Dzemalu Laticu tri i po godine.Za druge ostalo je sve isto kao i pred Vrhovnim sudom Bosne i Hercegovine.
Posle presude Saveznog suda ukupni skor izrecenih kazni je 48 godina i osam meseci,dakle, kada se uporedi sa drakonskom prvostepenom presudom,kazne su prepolovljene.
Savezni sud je,imajuci u vidu vreme odlucivanja,izrekao visoke kazne.Uveren sam da ce se to jednog dana saznati(ako je to vise i vazno)da je neki mocni covek iz tvrdog jezgra oligarha iz Bosne i Hercegovine trazio da se visokim kaznama spasava obraz tvrdokorne nomenklature i poslusnog tuzilastva i suda.
Presuda Saveznog suda je protivrecna.S jedne strane,svi su optuzeni osudjeni za Neprijateljsku propagandu,
osudjeni su za javno misljenje izrazeno napisom ili govorom.Ovo je vreme kada se u javnosti postavlja pitanje opravdanosti insceniranja ovakvih politickih sudjenja.S druge strane,kazne koje su optuzenicima izrecene zaista su neubicajeno visoke za krivicno delo koje je u pitanju,a to se posebno odnosi na Izetbegovica,Omera Behmena,
Kasumagica i Cengica.
Hasan Cengic i Alija Izetbegovic podnose inicijativu(ili kako Cengic naslovljava"molbu")Saveznom javnom tuziocu za podizanje zahteva za zastitu zakonitosti.Cengic to cini iz zatvora u Zenici 19.avgusta 1986.godine,a Izetbegovic iz zatvora u Foci 8.aprila iste godine.Kako se moglo i ocekivati,to je bilo bez ikakvog ucinka,bez obzira sto su obe inicijative obrazlozene,umesne i zasnovane.Ovakva inicijativa je bez perspektive,jer je nezamislivo da savezni javni tuzilac dezavuise svoje kolege iz Bosne i Hercegovine.
Obe inicijative tako ostaju u pokusaju i,sto je bitno,dokument o staljinistickom,insceniranom i montiranom policijsko-sudskom progonu muslimanskih intelektualaca te 1983.godine.
Na ovaj montirani proces predstavkom reaguje 6.juna 1986.godine Odbor za odbranu slobode,misli i izrazavanja iz Beograda,koji potpisuje dvanaest akademika iz Srpske akademije nauka i umetnosti i sedmorica beogradskih intelektualaca.U predstavci upucenoj Predsednistvu SFRJ navodi se da ce ovo sudjenje biti zapamceno"kao arhetip kaznjavanja za tudju rec i misao",dodajuci da su izrecene"drakonske kazne".U predstavci se posebno trazi zastita za pesnika Dzemala Latica.A"istrazni"postupak se ocenjuje kao"inkvizitorski".Predlaze se da svi osudjeni budu pomilovani.
Ponovo ovaj Odbor 4.oktobra 1986.godine upucuje predstavku Predsednistvu SFRJ i Predsednistvu SR Bosne i Hercegovine,pozivajuci se na raniju,pa navode da je zalaganje za Dzemala Latica dalo rezultat jer je pomilovan,ali se Odbor zalaze i za Aliju Izetbegovica,Omera Behmena,Hasana Cengica,Ismeta Kasumagica i Saliha Behmena,
koji su i dalje u zatvorima po Bosni i Hercegovini.Odbor u tekstu,nadalje,podseca da su osudjeni bili od prvostepenog suda drasticno kaznjeni,zatim opisuje sta se dogadjalo na Vrhovnom sudu Bosne i Hercegovine,pa na Saveznom sudu.U predstavci se naglasava da je ceo proces zasnovan na krsenju procesnih i materijalnih normi krivicnog zakonodavstva.Odbor posebno,jer je upoznat sa inicijativom Alije Izetbegovica za podizanje Zahteva za zastitu zakonitosti,tu inicijativu podrzava u celini.
Tih godina to je moglo u Beogradu i iz Beograda,ali u Bosni i Hercegovini niko se nije usudio da javno stane na stranu i u zastitu osudjenih,koji su nevini,jer bi takav pokusaj od strane bosanskohercegovackih vlasti bio ocenjen kao neprijateljski i antidrzavni cin.Ne samo da bi bio tako ocenjen,vec bi onaj ko bio to ucinio sebe izlozio najverovatnije policijsko-sudskom progonu.

Sarajevski proces iz 1983.godine,kada ga promatramo sa danasnje distance,bio je klimaks autoritarne komunisticke drzave,olicene u Bosni i Hercegovini,cija se zestina moze jedino objasniti,ali ne pravdati,smrtnim strahom tog rezima od drugacijeg i razlicitog misljenja,strahom od pluralizma i demokratije.

Za predmet surovog staljinistickog,policijskog i sudskog progona odabrani su nezasticeni i neorganizovani muslimanski intelektualci.Bili su to krivci bez krivice,gradjani,progonjeni vernici u poslednjoj cetvrtini dvadesetog stoleca,kada je vec istrosena i neuverljiva posttitovska politicka oligarhija htela da manifestuje svoju"gvozdenu metlu".Ima neke istorijske logike o autoritarnim rezimima i drzavama.Kada se god koriste prekomernim nasiljem,
obicno se dogadja da"gvozdrna metla"ne pocisti progonjene,vec progonitelje.Nije prosla ni decenija u Bosni i Hercegovini a komunizam se raspao,osudjeni,osim Rusida Prgude,preziveli su svoj robijaski staz,i iz zatvora izasli kao jos cvrsce i oformljenije licnosti koje su u ratnim sukobima i u periodu stvaranja gradjanske,multietnicke i multikonfesionalne Republike Bosne i Hercegovine,igrali i igraju znacajnu ulogu.

Posmatrajuci ovaj sudski postupak vanistorijski,on nosi vaznu poruku:vlast se lakse zloupotrebljava nego sto se koristi u opstem interesu.

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

HADZI LOJO

...-Samo tri godine kasnije Austro-Ugarska u Bosni uvodi Zakon o vojnoj obavezi.Bas kao Turska od kuce ih odvodi i salje na ratista sirom svijeta.Sa jednom razlikom,ovi zovu svakoga Bosnjaka,bez razlike na vjeru.Ratnicko vitestvo i moc carska u Bosnjacima strasti vjernog sluzenja jacem,rasplamsali.U carevini nije bilo od njih boljih ratnika.Svim Bosnjacima,bez obzira na religiju,Austro-Ugari su na glavu stavili crvene fesove."Zasto kape turskih askera?"pitali Bosnjaci."Da se od nas razlikujete",odgovarali carski oficiri.
U Prvom svjetskom ratu na bojistima Galicije,Soce,Piave,u Poljskoj,Karpatima,Alpama,Italiji ginuli su bosanski vojnici.Radili su to strasno kao da samu Bosnu brane.Tako je"Druga Bosanska Regimenta"postala najodlikovanija jedinica Austrijske vojske!
U jednom od ratnih izvjestaja stoji da su i drugi vojnici,kad nisu mogli frontove probiti,na bajonete fesove nabijali da bi protivnici pomislili da se Bosnjaci protiv njih bore.Neprijatelj bi se po pravilu,preplasen,povlacio.
Da cinizam bude potpun jedan od bataljona bosanske vojske je bio licno obezbedjenje cara Franca Josefa i carskih dvora.Istih onih koji su Bosnu u krvi okupirali 1878.godine.
Zabiljezeni su tacni podaci o broju ranjenih,poginulih i nestalih austrijskih vojnika(1946 poginulih,3980 ranjenih i 272 nestala)a precutane su zrtve Bosanaca.Bosanska krv je i tada prosipana u bescjenje-govorio mi je bosanski ratnik zaboravljajuci ranu u prsima,kao da je htio ispovijescu da je zacepi.

-A Hadzi Lojo,sta bi sa Hadzi Lojom?-pitala sam ga trazeci da mi nesto kaze o covjeku koji je prvi podigao narod i doveo pred valijine konoke juna mjeseca 1878.
-Ne znam,vjeruj da ne znam.U Sarajevu ima ulica koja nosi njegovo ime,cak mu je i bivsa djevojka tamo stanovala pa sam upoznao sve kuce do broja 33 i sa jedne i sa druge strane ali kako je zavrsio,nije mi poznato.
-Je li hrvatski general u Bosnu Hrvate poslije pobjede poceo naseljavati?-pitala sam radoznalo trudeci se da mu pokazem da sam i ja dosta o Bosni informisana.
-Kazu da novinari ne pitaju ono sto znaju-salio se na moje pitanje nastavljajuci-Ne direktno,ali nova vlast je trebala dvoru i kruni odane koji jezik i zanate poznaju,tako je u Bosnu pocelo pristizati Hrvata,Slovenaca,Ceha,Nijemaca,
svih onih koji su vec ranije u monarhiji bili.Govori se o vise od 100 hiljada.Ipak,mnogo manje se u Tursku muslimana iselilo.
-Da li je to sreca ili nesreca za Bosnjake bila?-nastavila sam u nastojanju da dokucim vise nego sam znala.
-Snaznoj Austro-Ugarskoj monarhiji koja je ubrzano industrijalizirala carevinu trebala su ledja za njene lopate ali i ruke za vojnicke bajonete.Ranije okupirani Hrvati,Cesi,Slovenci i drugi,vec su bili navikli lopate nosati a Bosanci vec dugo za drugog ratovati,i sve se nastavilo po starom.
-Jesu li katolici u Bosni tad kod cara bili privilegovani?
-Ne,naprotiv.Car se plasio velike katolicke Hrvatske zemlje i njemu je bila posebno znacajna cjelovita Bosna,
bosnjacka.Ali i Bosnjaci su se svojim zaslugama kod njega izborili za tu nakllonost.Njegov namjesnik za Bosnu Kalaj je svim Bosancima ponudio zajednicko ime"Bosnjak",jezik kojim govore imao je specifican naziv"bosanski",
cak je 1908.godine dao stampati i Pravopis Bosanskog jezika.Za Bec je Bosna postala stub mocne imperije.
-I?-pitala sam trazeci da nastavi.
-U Evropi je postalo pravilo ko pobjedjuje u vecim ratovima njemu Bosnu daju kao nagradu.U Prvom svjetskom ratu Austro-Ugarska je izgubila,pobjednici 1918.godine Bosnu dodjeljuju Jugoslaviji.Srbija,kao zemlja pobjednica,
Jugoslaviju je dozivljavala kao Veliku Srbiju.Od Slovenije,Hrvatske i Bosne je uzimala sta je htjela,kad je htjela i koliko je htjela.Za grijeh im je uzimala sto su se na strani Austro-Ugarske borile.Sve sto je kasnije radila,pa i ovo sto sad po ovoj zemlji radi samo je nastavak te price i zelje da zapadne granice Velike Srbije preko Bosne i povuce.
Upravo to stanje o kom mi je Mirsad tad govorio,pronasla sam kasnije u romanu"Dervis i smrt"Mese Selimovica koji pise:"Mi nismo niciji,uvijek smo na nekoj medji,uvijek neciji miraz(...)Najnesretniji ljudi na svijetu,gubimo svoje lice a tudje ne mozemo da primimo,otkinuti a neprihvaceni,strani svakome,i onima ciji smo rod,i onima koji nas u rod ne primaju(...)Sila nam je dosadila,i od nevolje smo stvorili vrlinu:postali smo plemeniti iz prkosa."

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?-2

OBLICI SRPSKE IMAGINACIJE U PRIPREMANJU RATA:KOSOVO

Kada su posle Titove smrti Albanci pokazali da smatraju da su njihova prava umanjena,to je bila prva i najbolja prilika da se zapocne osetljivo menjanje sistema i javna diskusija o dotadasnjim resenjima:umesto da ovu inicijativu prihvate kao savrsen nacin dovodjenja u pitanje celokupnog rezima,srpski intelektualci,ukljucujuci i deo disidenata,
reagovali su prvo sa kolonijalnom indolencijom,a zatim sa deplasiranom brigom za svoju naciju.Prijatelj vam se pozali na glavobolju,a vi ga optuzite da vas ugrozava svojim problemima;kad vas pocnu ubedjivati da to nije tako,
ostaje vam da dokazete da vam je prijatelj zapravo neprijatelj-tipican pocetak paranoje.
Sredinom te decenije jedan stari jugoslovenski,a ne srpski mit,ukraden od intelektualaca jugoslovenske orijentacije
pocetkom veka i pretvoren u centralni mit Kraljevine Jugoslavije,mit o Kosovu,stavlja se u funkciju.Emotivni potencijal ideje patnje i zrtvovanja je veoma jak:on je bio u osnovi i fasizma u Italiji i nacizma u Nemackoj.Propaganda o iseljavanju Srba i njihovoj ugrozenosti pokazuje mnoge slabosti,narocito statisticke.Drugi propagandni adut je teze dokaziv,i time ubedljiviji:Albanci siluju Srpkinje.Dokaz perverznosti-to cine devojcicama i staricama.Izglasava se zakon koji stroze kaznjava silovanje Srpkinje od strane Albanca,nego obrnuto ili"jednonacionalno"silovanje.Grupe zena angazuju se u prvim radikalno konzervativnim demonstracijama,u kojima se prizivaju braca i sinovi,i vojska.
Tokom 1989,srpska zvanicna statistika je jasna:broj silovanja nad Srpkinjama je osetno smanjen.U razgovoru s pesnikom Gojkom Djogom,koji me je vrbovao za Demokratsku partiju Srbije,rekla sam da bi srpski muskarci mozda trebalo da prestanu da siluju Srpkinje,da bi se konacno videlo ko koga siluje:odvratio mi je,pesnik koga je stitila celokupna jugoslovenska inteligencija,DA NEMAM STA DA TRAZIM U SRPSKOJ KULTURI.1990,radila
sam istrazivanje sestomesecnog pisanja POLITIKE,rubrike u kojoj su se javljali citaoci,posebno stav prema Albancima i stav prema novome neprijatelju,Slovencima.Moji su zakljucci bili da projekcija bestijalnosti na Albance i projekcija civilizovane podlosti na Slovence svedoci o dvojnoj predrasudi srpske kulture-u prvome slucaju o kolonijalnoj agresiji,u drugome slucaju o kolonijalnom trpljenju.Samo je duboka paranoidnost mogla da objasni ovaj dvostruki polozaj,kolonizatora i kolonizovanog.Ono sto me je posebno iznenadilo,bilo je ponavljanje stavova knjizevnika od strane obicnih ljudi zeljnih afirmacije,i formiranje jednog javnog diskursa koji je u najvecoj mogucoj meri bio opterecen stilskim i retorickim ekstravagancijama,cak i po cenu razumljivosti.Redundantnost toga jezika bila je tolika da je informacija postepeno nestala:u punih sest meseci,nasla sam samo jedan opois dogadjaja koji je imao informacije o tlacenju Srba,i uz to relevantne podatke o mestu,vremenu i ucesnicima dogadjaja.Sve drugo je bilo ocisceno od podataka.Kosovo je dakle bio glavni tematski konstituent novog javnog diskursa i nastanka informacije u korist formula koje angazuju emocije i kolektivnu identifikaciju.Pa ipak,iako najduze na tapetu,Kosovo se pokazalo(bar njegova albanska strana)kao najverniji pomagac Srbije u ratu,bez ijednog znacajnog incidenta ili akcije koja bi ugrozila Srbiju s ledja:to ne znaci da finale nece pripasti upravo Kosovu.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 13:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nenad Canak,predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine

...Moguca legalizacija neonacisticke organizacije"Nacionalni stroj",kroz upis u registar politickih stranaka,znacila bi dalje klizanje Srbije u ekstremizam.Sasvim sigurno to bi nas odvelo i u izolaciju,te udaljavanje i od bilo kakvog procesa evropskih integracija.Ukoliko ne bude bilo zabrane na javno okupljanje,a registracija sprecena,bice jasno da je to jos jedna ujdurma Demokratske stranke Srbije,koja kreiranjem neonacistickih organizacija pokusava da svoj klerofasisticki impuls ucini legalnim...

- 12:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Prislusni uredjaji)

Pisac ove knjige imao je dva slucaja koja govore o ugradjivanju prislusnih uredjaja.

Prvi slucaj je krivicni progon dvojice mladih vojnika pred Vojnim sudom u Sarajevu nakon procesa muslimanskim
intelektualcima pred Okruznim sudom u Sarajevu 1983.godine.Tom prilikom sudjeno je vojniku imamu Muhamedu Cajlakovicu i apsolventu prava Asimu Stuparu.Na sudjenju je izaslo u javnost da su u kuci Asimovog oca bili ugradjeni prislusni uredjaji.Policija je slusala porodicne razgovore u kuci Sefika Stupara u Zenici.Politicka policija je pustala trake Asimu,valjda da bi ga impresionirala,a Asim je o tome obavestio baba.Sefik je do te mere bio pogodjen i ozlojedjen zbog povrede svoje privatnosti da je nameravao da radi toga spali kucu.Jedva sam uspeo da mu objasnim da to ne cini,jer je ova povreda ljudskih prava u komunizmu nesto uobicajeno,a gradnja kuce je plod njegovog velikog odricanja i rada.

Drugi je ugradjivanje prislusnih uredjaja u stan imama Halila Mehtica.Tada je Halil otisao kod advokata u Zenicu,pa su pozvali lokalnog fotografa koji je to snimio,a ovaj uredno obavestio drzavnu bezbednost.Politicka policija uhvacena je na delu da cini krivicno delo,privodi i advokata koji je bio uhapsen.Da nisam pretio medjunarodnom advokatskom asocijacijom-ne bi ga pustili.

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Filip David

...KOD NAS SE DESIO TRIJUMF FILOZOFIJE PALANKE,A OD TOGA PA DO NACIZMA DELI NAS SAMO KORAK.
PUZAJUCI NACIZAM KOD NAS SE UVLACI U SVE PORE DRUSTVA I POSTAJE KULTURNI MODEL I PREOVLADJUJUCI NACIN RAZMISLJANJA...

- 16:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dobroslav Paraga

...U godini smrti Josipa Broza Tita,pred Okruznim sudom u Zagrebu vodi se krivicni postupak protiv mladog katolickog intelektualca Dobroslava Parage.Mimo ostalog on je optuzen i osudjen za prikupljanje potpisa zagrebackih intelektualaca za peticiju kojom se trazila amnestija politickih zatvorenika.Presudom u tacki 2.Okruznog suda u Zagrebu,koja je doneta 20.maja 1981.godine,u vecu kojim je predsedavao glasoviti sudija Vladimir Sucevic,utvrdjuje se da je Paraga imao za cilj da se"u inozemstvu,stvori neosnovano uvjerenje kako u SR Hrvatskoj,kod velikog broja kulturnih i drustvenih radnika,postoji raspolozenje u prilog potrebe da se izvrsi potpuna amnestija svih osoba koje su pocinile krivicna djela protiv osnova socijalistickog samoupravnog drustvenog uredjenja i sigurnosti SFRJ",pa je ova peticija upucena Predsednistvu SFRJ,a objavljena u inostranoj stampi.Ovakva aktivnost mladog intelektulaca
ocenjivana je po pobudama,pa je sud zakljucio da je prikupljanje potpisa za predstavku(potpisala su je cetrdeset trojica)koja je inace formulisana u Beogradu,imalo za cilj"zlonamerno i neistinito prikazivanje drustveno-politickih prilika u zemlji".
Tada se osecao veliki strah medju politicarima od ovakve inicijative.Okruzni sud u Zagrebu presudom K. 1339/81
izrice ukupnu kaznu Paragi za dva krivicna dela u trajanju od tri godine zatvora,a Vrhovni sud Hrvatske resavajuci po zalbi tuzioca u vecu kojim je predsedavao Marjan Hirsl,i clanovi Spasoje Radjenovic,Ivo Korac,Nevenka Divjanovic i
Emanuel Zavada,nalazi da je Paraga izvrsio jedno krivicno delo,ali mu kaznu povecava na pet godina zatvora(!).

Nedace ovog zatvorenika nisu time okoncane.On,nakon izlaska sa robije,upucuje pismo javnosti koje objavljuje slovenacka"Nova revija"1986.godine u Ljubljani u dvobroju 48/49,pod naslovom"Kronika,tortura i patnje po tamnicama Jugoslavije od 21.novembra 1980.do 21.novembra 1984.godine".

Paraga,takodje,daje intervju novinarki Bojani Leskovar za slovenacki list"Mladina",izjasnjavajuci se o iskustvu sa robije(sa naslovom intervjua"Do pakla i natrag").On je opisao svoje patnje od zatvaranja do izlaska sa robije,tvrdeci da je bio sistematski podvrgavan torturi,a da je taj posao organizovala i sprovodila politicka policija.Ovo svedocenje politickog zatvorenika Dobroslava Parage,sa mnogo opisa,uznemiruje vlasti komunisticke Hrvatske,pa je opstinski javni tuzilac u Zagrebu podigao protiv njega optuzni predlog Kt. 3247/86 od decembra 1986.godine.Njemu se sudi za krivicno delo Sirenje laznih vijesti,iz clana 197,stav 1. KZ Hrvatske,u nameri da ga se ucutka.On odlazi u inostranstvo i stize cak do Kongresa u SAD,gde svedoci o svojim iskustvima o odnosu komunistickih vlasti u SFRJ prema politickim zatvorenicima,sto je izazvalo jos zescu reakciju vlasti u Hrvatskoj i sire u Jugoslaviji.
(Dr.Rajko Danilovic-"SARAJEVSKI PROCES 1983.")

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uzeir Bukvic-RASTU DJECA SREBRENICE

Po dobru i ljepoti drze me sjecanja na Srebrenicu.I po mirisu lipa.Rijetko gdje je miris lipe naprosto GUSIO svojim opijumom kao ovdje,u ovoj dolini.Nakon petnaest godina,ponovo sjedim ispod dva draga i poznata stabla,nad carsijom,ispod bivse banje GUBER i hotela DOMAVIJA,s pogledom na nekadasnju robnu kucu-koja sada ruzno i tuzno podsjeca na veliki,tek ugaseni ugarak-i Srebrenicu,koja,uprkos proljecu,djeluje gluho i bezivotno.Nekad u ovo doba godine nisi mogao naci slobodan krevet,ni sobu u gradu i okolini.Ovdje se godinama odmaralo radnistvo i posteno seljastvo Jugoslavije,popravljala krv,vodom srebrenickih izvora lijecio vid,a bosanski rudari oporavljali istrosena tijela,zatrovana podzemnim radom i teskim rudama.
Svake druge godine bi se u Srebrenici,u hotelu DOMAVIJA,sastajali i novinari Posavine,Semberije i Podrinja.
Srebrenica im je bila draga i gostoprimljiva,neka vrsta zajednicke redakcije.
Gledali bismo da to bude uz lipe,kad cvate ovo mirisljavo drvo,znajuci da lipa nigdje ne mirise tako OTROVNO kao u Srebrenici.
Sad ce petnaest godina kako smo se oglusili o tu naviku.
Stigoh koji dan prije lipovoga behara.Duga zima je i ovdje pomjerila proljece duboko u april,pa su i lipe pookasnile sa svojim dzenetskim nektarom.
U tuzlanskom dopisnistvu Federalne televizije,Salih Brkic,bivsi kolega sa Televizije Sarajevo,s razumljivom osjecajnoscu i saosjecanjem,govorio mi je o Srebrenici i nikad nedovrsenoj prici o njenoj tragediji.
Mene je u Srebrenicu vukla zelja za zivotom,traganje za tragovima ponovnog opstanka i nove nade.Ne trudim se previse da u ovom zapisu o Srebrenici ne podlegnem patetici.Nije ni realno ponovo biti u ovom kraju,a ne pomjeriti granice kriterija.
Ne treba biti naivan pa vjerovati da ce ljute rane Srebrenice zacijeliti nevjeste i neilacli ruke svjetskih VRACEVA i HUMANITARACA i njihova tanka MEDICINA.Ovaj grad i ovaj kraj ce ozdraviti,preboljeti teske rane,samo na rukama svoje djece,oporavit ce je i ponovo ce prohodati jedino paznjom njenih sinova.Druge nema!
Dok cekam celne ljude Srebrenice,mlade,hrabre i ambiciozne,gradonacelnika Abdurahmana Malkica i potpredsjednika Skupstine Sadika Ahmetovica,pogledam ka prozoru na susjednoj stambenoj zgradi,jednoj od rijetkih koje nisu ostecene ratom.Tu je,sada vec davne godine,rodjen Maid,sin Nedima Rifatbegovica,jednog iz generacije vrsnih reportera OSLOBODJENJA.Maid je sada doktor veterinarskih nauka na Sarajevskom
univerzitetu.Povrh zgrade je uska pjesacka staza koja vodi prema selu Bekticima,gdje je Nedim sluzbovao kao ucitelj.ZAROBILI su ga ovaj kraj i dobrota ljudi uz Jadar.Ozenio se od Memisevica,koji su zivotima zaplatili u Srebrenici;vise od trideset muskih glava samo iz zenine mu familije,ubrajajuci i Timinog oca Begu,koji bi sada imao vec blizu osamdeset.Neka je nacast pogubiteljima!
Ko god je,dobronamjeran,olovkom zabo nesto o ovome kraju,uzela ga je ljepota Zelenog Jadra i pitomi dobrocudni ljudi Srebrenice.Nije bez razloga ni Isnam Taljic objavljivao nadahnute reportaze o Srebrenici.Napokon,napisao je i ROMAN O SREBRENICI,knjigu o njenom stradanju.I ne spominje se ime ovoga,sada vec poznatog bosanskog pisca,badava s toliko postovanja i respekta u ovome kraju.
Tesko je docekati gradonacelnika Srebrenice Malkica i potpredsjednika Skupstine Ahmetovica,jos teze ih uhvatiti u pauzi.Sa nekom su delegacijom iz Japana u Skelanima.Kasnije cu od Sadika saznati da bi to mogao biti koristan posao i da bi taj projekt mogao pokrenuti zivot u ovome kraju.Moglo bi biti nade cak i za rudnik olova i srebra SASE,
po kome tragovi o imenu i znacaju ovoga grada dosezu cak do vremena prije Rimljana.Ne rece Sadik o cemu se radi.Nista vise nije siguran.Previse je praznih obecanja.Vise od osamsto raznih samozvanih nevladinih organizacija se prosunjalo ovim krajem,vise nego citavim Balkanom od Balkanskih ratova naovamo.
Svako je u Srebrenici obavio dio posla za sebe i otisao.Cak ni OHR ovdje vise nema kancelariju.U medjuvremenu sam razgovarao sa direktorom Doma zdravlja doktorom Svetozarom Marinkovicem.Zgrada ne djeluje zapusteno.
Naprotiv.Ali,ostavlja dojam neopremljenosti.
-Nedostaje neka oprema i ginekolog-jada se Marinkovic.-Da bi se porodile,zene moraju u Zvornik ili preko Drine.To je skupo,komplicirano i riskantno.Trazi se ginekolog Bosnjak,nudi mu se dupla placa i stan ili da mu se izgradi kuca.Zasad niko nece,a ima ih,tvrde,nezaposlenih u Tuzli..
Sadika Ahmetovica sam dan ranije VIDIO u novinama.Sad vidim da nije samo mlad.I ambiciozan je,pun je optimizma u pogledu Srebrenice;imajuci u vidu,naravno,delikatnost upotrebe i znacenja ovog termina.Vratio se dvijehiljadite,takoreci medju prvima.Prvi srebrenicki povratnik Sacir Halilovic je stigao na svoje devedeset devete,
ali ubrzo je i umro.
U kaficu preko puta opcinske uprave uvidjam da Sadik ostavlja dojam osobe koju uvazavaju.Otprilike je istih godina s onima sto-zasad uglavnom bez posla-sjede u kafani.Nema pratioca,nema tjelohranitelja,kako bi se ocekivalo,ali nema ni vremena.Mobitel neprestano svira(telefoni vise ne zvone;sad sviraju).Zovu iz njemacke ambasade,zovu iz Doma zdravlja.
-Dok je mobitela,nema razgovora-rekoh mu.
Uspio mi je reci da je inicijator da se u svakom gradu u Bosni i Hercegovini jedna ulica nazove po zrtvama genocida u Srebrenici.
(Uzeir Bukvic-"SIJERMINA DJECA(Sjeverna pisma)")

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Presude-1)

Dosao je trenutak trijumfa organizatora sudjenja.Pretrpeli su sve neprijatnosti:zavrsili su montazu zapisnika u istrazi za optuzene i svedoke,eliminisali su iz te faze advokate,kolektivno,eklekticki i po unapred formiranom kalupu sastavili su optuznicu,organizovali veliku predstavu koja ipak nije bila po njihovoj reziji,jer su svedoci razotkrili udbaske zloupotrebe,docekan je kraj sudjenja,i sada mogu da"odlucuju"po unapred zacrtanom projektu,
da izreknu kazne optuzenima.U ovom slucaju primenjen je poznati i vec praktikovani princip:sto manje dokaza i sto manje uverljivosti optuznice-to drasticnije kazne.Visina kazni nadomestava manjak dokaza.Visinom kazni se javnosti salje jasna poruka,sta bosanskohercegovacke vlasti misle o optuzenima,ali i opomena drugim neistomisljenicima.
Za Sud da bi odlucivao merodavno je i dovoljno samo ono sto je sadrzano u"istrazi",bez obzira sto se radilo o flagrantnom krsenju svih pravila procedure i bez obzira sto po odredbama ZKP takvi zapisnici ne mogu biti validni.
Kao po pravilu,Sud prihvata optuznicu u celini,jer je prvenstveni zadatak Suda u politickim sudjenjima da samo opravdaju podignutu optuznicu.Izreka presude je recepcija izreke optuznice.
Zakon je predvidjao da je maksimalna kazna petnaest godina zatvora.
Presuda je drasticna i nemilosrdna,jer su i nalogodavci resili da se radikalno obracunaju sa neistomisljenicima.
Alija Izetbegovic je osudjen na cetrnaest godina zatvora,a Omer Behmen na maksimalnih petnaest godina zatvora.
Hasan Cengic na deset godina zatvora jednako kao i Ismet Kasumagic.Edhemu Bicakcicu izrecena je kazna od sedam godina,a Dzemal Latic je osudjen na sest i po godina.Na sest godina zatvora je osudjen Husein Zivalj,dok su Salih Behmen,Mustafa Spahic,Melika Salihbegovic i Dervis Djurdjevic osudjeni na po pet godina zatvora.Na kraju Djula Bicakcic je osudjena na sest meseci zatvora.
Ukupno 89 godina zatvora za put u Iran,za debate u Tabackom mesdzidu,za"Islamsku deklaraciju",za razgovor sa prijateljima,rodjacima i kolegama.Do izrazaja je dosao"humanizam"i"slobodarska"politika bosansko-hercegovacke komunisticke oligarhije.
Kao sto smo videli,presuda je recepcija optuznice,a otpala je poneka verbalna izjava Cengica,Kasumagica i Latica.
Pravne kvalifikacije dela ostale su jednake kao u optuznici.
Nakon iscrpnih zalbi Vrhovni sud Bosne i Hercegovine,posle odrzane javne sednice,smanjuje kazne optuzenima tako sto Aliji Izetbegovicu izrice kaznu od dvanaest godina zatvora,Omeru Behmenu-jedanaest,Hasanu Cengicu
-osam,Edhemu Bicakcicu-cetiri,Huseinu Zivalju-tri,Salihu Behmenu-cetiri,Mustafi Spahicu-tri,Dzemalu Laticu-cetiri,Dervisu Djurdjevcu-tri i po godine,a Djuli Bicakcic potvrdjuje kaznu.
Vrhovni sud Bosne i Hercegovine sustinski nista nije menjao,osim sto je umanjio kazne,tako da umesto osamdeset devet godina,izrice ukupno pedeset dve i po godine.
Nastavlja se borba pred sudovima.
Podnosenjem zahteva za vanredno preispitivanje pravosnazne presude,Savezni sud donosi presudu kojom preinacava drugostepenu i to u pogledu pravne kvalifikacije.Ovaj Sud nalazi da postoji samo delikt misljenja-Neprijateljska propaganda iz clana 133.KZ SFRJ.Vise nema grupe,vec se utvrdjuje odgovornost za svakog okrivljenog ponaosob.
Savezni sud pokusava da spase pravnicki ugled jugoslovenskog pravosudja,pa zakljucuje da"stvaranje grupe i kontrarevolucionarna delatnost nicim nisu dokazani",sto predstavlja pravnicki debakl optuznice.Optuznica je izgleda,bila priprema da tuziteljici Edini Residovic pocne da tece politicka karijera.Ona postaje PREDSEDNIK organizacije koja je predvorje Saveza komunista,a zvala se tih godina SOCIJALISTICKI SAVEZ RADNOG NARODA BOSNE I HERCEGOVINE...

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nenad Canak,predsednik Lige Socijaldemokrata Vojvodine

..."NACIONALNI STROJ"JE INSTRUMENT ONOG DELA DEMOKRATSKE STRANKE SRBIJE KOJI SE SLUZI LJOTICEVSKO-FASISTICKIM METODAMA,A KOJI JE U KOLABORACIJI SA RADIKALIMA U GRADSKOJ VLASTI U NOVOM SADU...

- 13:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetlana Slapsak-SRPSKE ALTERNATIVE:IMA LI IH?

STA JE IZAZVALO RAT U JUGOSLAVIJI

Moje misljenje moze biti vrlo usamljeno,ali sam jos uverena da je rat u Jugoslaviji rat reci,rat propagande,rat stereotipa,u kojem se nazalost ubijaju zivi ljudi.Reci su smislili i izgovarali intelektualci,a zatim su"reciklirane"u politickom,javnom diskursu.Samo su reci mogle da uniste visenacionalno i multikulturno drustvo kakvo je bilo bivse jugoslovensko:kada je ravnoteza u javnom diskursu unistena izmisljanjem kolektivnog neprijatelja za kolektivna nacionalna bica,bilo je mogucno poceti sa unistavanjem visenacionalnih institucija.Ovaj posao je daleko od zavrsavanja,cak i u Sloveniji.Kad kazem"institucije",mislim na sve preventivne drzavne mehanizme koji su visenacionalnu kulturu odrzavali,po cenu pravila koja se nisu mnogima morala dopadati.Primera radi,Jugoslavija nije imala jedan drzavni,vec vise od deset ravnopravnih zvanicnih jezika,svi su,posebno u politickim telima i sudovima,imali pravo na prevod na svoj maternji jezik,TV i radio-program je sistematski bio izmesan jezicki,bez obzira na lokalne manjinske programe,ponekad se posao nije mogao dobiti zbog obaveze nacionalne ravnoteze u odredjenom podrucju,neretko je kvalitet bio podredjen pravilima nacionalne i manjinske ravnoteze.Jedino je armija imala komande na jednom jeziku,srpskohrvatskom.
Ove mehanizme morala je unistavati sirova sila i jak ideoloski govor nacionalizma-jaci i vulgarniji od prethodnog.
Danasnja potreba borbe protiv rasizma u Sloveniji,drzavne cenzure i radikalnog smanjivanja ljudskih prava u Hrvatskoj,ekstremistickih zahteva u Srbiji,nacionalne unifikacije u Makedoniji i na Kosovu,to posredno dokazuje.U svim ovim sredinama vrlo je tesko prihvatiti manje nego sto se ranije imalo,a skoro je nemoguce ukinuti manjinama
prava koja su ranije imala,cak i ako ih neko proglasi privilegijama(slucaj Srbije i Kosova).Unistenje komunizma u Jugoslaviji bio je samo izgovor da se unisti drzavni sistem izvesne medjunacionalne tolerancije i zajednickog zivota,uz realno smanjivanje slobode govora.U ovome pogledu,Tudjman nije manji komunista nego Milosevic.
Samo ratom i sveopstim strahom mogao se razoriti visenacionalni jugoslovenski sistem,koji je imao mnoge,ali ne sve uzase komunistickih rezima u istocnoj Evropi i drugde.To je ocito danas u Bosni i Hercegovini:narod se ubija,gradovi unistavaju,zato sto su ljudi hteli da zive zajedno,i zato sto nisu hteli da prihvate separatizam kao jedino resenje,niti da izradjuju nove mape.Da bi se proizvelo psiholosko stanje terora i straha,kao i spremnost da se ucestvuje u ratu i da se ubija,bila je potrebna teska propaganda.Stanovnistvo treba da prevazidje strah od kazne za oduzimanje ljudskog zivota,da predje preko svih moralnih zapreka,tradicionalnih(verskih)i komunistickih,da bi bilo sposobno za rat.Ta duboka psihicka uznemirenost,ili tacnije patoloska situacija masa,bila je potrebna da bi se u prvoj fazi opravdale akcije protiv separatizma,a zatim akcije protiv anti-separatizma u Bosni i Hercegovini.Konacna bestijalnost rata,na svim angazovanim stranama,zasnovana je na nekim tekstovima:te tekstove dali su pristalicama rata intelektualci.Imaginarni cetnici i ustase izmisljani su sve dok se nisu"materijalizovali"u paramilitarnim jedinicama.Konstitutivni tekst armije,tekst o partizanima,prepoznaje se u glavnoj armijskoj strategiji:ona se bori protiv jedinog poznatog borca,partizana,gerilca,i to tako sto unistava
svaku materijalnu podlogu gde bi se mogao ucvrstiti-dakle civilne objekte,civile kao prirodne pomagace,urbanu sredinu.Nadrealisticki projekat,tako vazan u srpskoj knjizevnosti,postao je realnost:knjizevnost je postala zivot.
Desilo se najgore sto se piscu moze desiti,da neko pogine sa njegovim recima na usnama.
(Svetlana Slapsak-"OGLEDI O BEZBRIZNOSTI")

- 13:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

BORIS DEZULOVIC

...NA KRAJU,STA JE THOMPSON NEGO KULT PORAZA?TU SE,
PRAKTICKI,SLAVI 1941.,PRAKTICKI NAJVECI PORAZ HRVATSKOG NARODA U POVIJESTI.PUSTI ME TIH PRICA;UVIJANJA U NEKAKVE PRICE-BOG,VJERA,DOMOVINA.BUDI COVJEK I RECI-"JA SAM USTASA!"I ONDA RECI-"ZIVJELA VELIKA SRBIJA!"JER,TO JE TO.
MANI TE PRICE O OBITELJI,JER PREVISE JE OBITELJI STRADALO ZBOG TE I TAKVE IDEOLOGIJE.UOSTALOM,VRATOVI SU NAM SE
UKOCILI OD GLEDANJA UNAZAD...
("Oslobodjenje")

- 15:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Marko Perkovic-Thompson,USTASA-NEKA NI`KO NE DIRA U MOJ MALI DIO SVEMIRA

Istok,Zapad,svatko brani svoje,
a ja ne smijem ono sto je moje,
oduvijek.
Jedini moj svijet.

I samo zato,za njih sam fasista,
a nikad nisam htio tudje nista,
samo nju
zemlju slobodnu.

Mirno zivim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Napadaju ta sluganska pera,
k`o da oni branili su sela.
Misevi,
iz rupa izisli!

Eh,sto im se povampire lica
kad se vije
nasa sahovnica.
Sveta zastava.

Mirno zivim ponosan na svome,
makar nije uvijek sve po mome.

Nek`se cuje,nek`se zna,
nek`vijori zastava,
neka ni`ko ne dira
u moj mali dio svemira.

U eteru lazu,obmanjuju ljude,
tako lako pravednima sude.
Jesam kriv,
zato sto sam ziv!

Domoljublje prozvali fasizam,
tako brane
njihov kumunizam.
Prozirna demagogija!

Mirno zivim ponosan na svome
makar nije uvijek sve po mome.

Nek`se cuje,nek`se zna,
nek`vijori zastava,
neka ni`ko ne dira
u moj mali dio svemira.
(Marko Perkovic-Thompson-"BILO JEDNOM U HRVATSKOJ",2006.)

- 15:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

SLAVONIJO,ZEMLJO GLAVASEVA!

18.V-19.V 1993.Put Zagreb-Ljubljana-Beograd
U vlaku za Ljubljanu,koji je prilicno pust,sjedim pored zene mojih godina.Same smo u kupeu.Zapocinjemo razgovor.Ona je iz Osijeka,nastavnica...Prica kako je Glavas pokupovao mnoge kuce u Osijeku,obogatio se.I Kramaric je,veli,"omastio brk",ima trosobni stan,cesto putuje u inozemstvo,ali"nije to postigao tako cisto lopovski,
nego vise indirektno"...Pricam joj kako sam bila u vlaku koji je putovao iz Brezica u Zagreb i kako je nastupila odjednom uzbuna,vlak stao...Ona se na to smije,kaze mi,"Vase uzbune!Kod nas su padale granate,ginulo se na ulici,i u kuci...I onda se covjek izvitoperi i pocne potiskivati realnost.Zavaravati se.Ja,recimo,pecem palacinke.
Grune,ja jurnem u hodnik,pod stok,koji me zapravo ne bi zastitio,pa se onda brzo vratim,prevrnem palacinku i opet pod stok..."
Zena djeluje kultivirano.Prica zivahno,no s izvjesnom distancom,kao da mi se ne zeli pribliziti vec samo sto brze ispricati sto vise toga..."Opasno je bilo,jako opasno",veli."Imala sam vise ljudi na rucku,trebalo je peci puno kruha,a otici po kruh riskantno.Ja nategnem iz flase s rakijom,a inace ne pijem,i juris.Vratim se s pet kila kruha"...Prica kako je gradom,u doba granatiranja,lutalo puno napustenih pasa,kopali su po smecu.Jednom se nasla uz psa kad je grunulo.Pas se bacio na zemlju,kao i ona,samo puno brze,i odmah se sasvim ukocio.Cim je utihnulo,skocio je...
Pitam je da li je grad jako ostecen.Kaze da je ostecen,ali ne nepopravljivo.I sad je,veli,u gradu i dalje nocu opasno,
"haraju bande".Pijani mladic,pripadnik HV,ubio je vojnog policajca metkom u celo,kad je ovaj od njega zatrazio da sidje iz tramvaja jer je pijan.Ljudski zivot,u Osijeku,veli,kosta 500 DM.Neki dan su poginula dva mladica,dok su postavljala bombu pod jednu slasticarnu.Jedan od njih bio se ozenio prije sedam dana..."Za 500 DM mozete naruciti ubojstvo,a stan otkupiti za oko 3500 do 5000 DM,ako su papiri mutni",veli.Kaze da se ne smije izlaziti iz stana.Njena je kolegica izisla iz garsonjere,usao je gardist sa zenom i dvoje djece i vise ga se ne moze izbaciti.
Kolegica sad stanuje kod prijatelja.Pitam je da li je stan zasticeniji ako je privatan,otkupljen.Kaze da jest,"Ali Srbima ni to ne pomaze".
Prica kako katkad slusaju srpski radio,Radio Beli Manastir,koji je"jezivo primitivan,ne znaju ni tekst procitati,a za vrijeme citanja spiker kaze,`Gdje sam ono stao?`"...Studenti i djaci,veli,vise nece da citaju ni knjige na latinici,ako je prijevod srpski,a kamoli cirilicu."Ne znam sto da radim",veli,jer prijevoda na hrvatski jos nema,pa su tako ostali i bez dijela literature.
Kaze da njeni roditelji,penzioneri,"cijeli su zivot radili",vise nemaju ni za cigarete,"a to im jako tesko pada jer su oboje pusaci".Dok mnoge izbjeglice u Osijeku zive dobro.Njen rodjak,dragovoljac,nadao se da ce u Zagrebu dobiti trosobni stan za zasluge u ratu,ali ga,veli,nije dobio.Taj je rodjak inace predlagao,najozbiljnije,da se na granici izmedju Srba i Hrvata podigne kineski zid.
"Otkrila sam toliko toga o ljudima,iskazuju se u ratu...Susjed,fin covjek,odjednom cusne tudje dijete u sklonistu,jer mu je islo na zivce...A drugi,koji je izgledao kao dobar djedica,razvikao se s balkona na dvoje hrvatske djece iz Bosne,jer su se posvadjala s njegovom unukom.A djeca k`o djeca...Vikao je,`Dotepenci jedni,svinje.Tko ste vi?Moj unuk je tu rodjen.Vratite se gdje spadate!`"Kolegica iz djecjeg vrtica joj je pricala kako je jedno dijete iz Bosne,
djecak od tri i pol godine,rekao pred djecom,"Hljeb",a djeca su ga onda opkolila i htjela ga tuci.Vikala su mu,
"Srbin,Srbin"...Mali se zavukao pod stol i ponavljao,"Ja sam Hurvat,ja sam Hurvat..."Majka ga je vec ucila da ne smije reci Hljeb nego Kruh,ali je premali pa je zaboravio.
Kaze,"Kad na Srbe padne granata svi se raduju,vicu,a ja ni tada ne osjecam radost"...Onda mi je ispricala pricu iz neke djecije knjige,kako je jedan pedagog morao cuvati osamdesetero djece i da bi ih nekako zabavio rekao im je neka se podijele u tri grupe,svatko neka izabere svoju.Mogli su izabrati da budu carobnjaci,patuljci ili divovi.Nastala je strka,svako dijete jurilo je u svoju grupu a jedna djevojcica je stala pored pedagoga i rekla mu,"A kud cu ja?Ja sam sirena".On njoj,"Nema sirena.Samo carobnjaci,patuljci i divovi".Ona na to,"Ali kako nema,kad sam ja sirena?".
On se onda dosjeti i kaze joj,"Dobro,posto sam ja kralj neka sirena stoji uz mene".I tako su njih dvoje stajali drzeci se za ruke,dok su ostala djeca jurcala.Na kraju,zavrsavajuci pricu,moja suputnica kaze,"Eto,ja sam ta sirena"...
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

- 15:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

JADRANKA REIHL-KIR

...Da nisam bila optimisticna ne bih svih ovih godina vodila osobnu istragu.Sve ono cime se do sada Zupanijski sud u Osijeku nije htio baviti,ocekujem da u ovom trecem,ponovljenom postupku,to naprosto mora uciniti-otkriti nalogodavce.Ni u prvom sudjenju,kada se Gudelju sudilo u odsutnosti,kao ni u drugom,nisu nam dopustili-sto sutkinja Ruzica Samota,sto dotadasnji zupanijski drzavni odvjetnik Miroslav Jukic,niti jednog svjedoka.Kad sam Jukica pitala za svjedocenje Mirka Tubica,jedinog prezivjelog iz automobila,u kojem je Gudelj ubio mog supruga i jos dvoje ljudi,on je to odbio rekavsi:"Tubic ce doci u Osijek,kad ja budem mogao u Tenje",aludirajuci na cinjenicu da Tenje u to vrijeme jos nije bilo reintegrirano u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske.Kad sam ga pitala za Gudeljev iskaz po kojem je noc nakon ubojstva proveo u kukuruzistu,a ujutro se vratio na punkt,kad sam pitala zasto se ne istrazi koji su policajci tada bili na punktu,jer su odgovorni za pustanje ubojice,odgovorio je:"NAS NE ZANIMA STO SE DOGADJALO PRIJE,STO SE DOGADJALO DRUGOG DANA NAKON UBOJSTVA,NAS ZANIMA SAMO 1.SRPNJA I NISTA VISE"...
("Feral Tribune")

- 14:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Viktor Ivancic-GASENJE SANADEROM

17.VIII 1998.
Mi ekipa u dvoru smo se igrali na cetnika i na vatrogasaca.Cetnici su bili onaj flomic Boban i Kane Steta.Oni su se najprvo prisunjali onim Plazibatkinim djiranima u parkicu.Onda je flomic Boban kresnijo kutiju siba i zafrljacnijo je u djirane.Kad je zadimilo onda su on i Kane Steta opalili bris.Onda smo iz portuna trkom izletili mi hrvacki vatrogasci i vikali smo:"Iii-aaaaa,iiii-aaaaaa,iiiii-aaaaaa!"Hrvacki vatrogasci smo bili ja i moj drug Dino.Kad smo mi dojurili do zapaljenih djirana,onda je Dino otkopcao rebe i izvadijo je mickulinca.Ja sam dignijo desnu ruku i zavikao sam:
"Gaaaa-siiiii!!!"Onda je Dino sa sirokim mlazom zaljevao po pozaristu.E ali onda je ona Plazibatka izletila na balkon.Kad je vidila nas vatrogasce ona je zaurlikala:"Alo,sta to radis,majmune?!Pisas mi po djiranima?!"Ja sam njoj doviknijo:"Ne pisa,gospodjo!To je kanader!Vidite da vam sanira opozareno podrucje!"Plazibatka je zadrecala:
"Pa sta me briga da je to Sanader!Mogla sam se i mislit da ce bas on doc i pisat mi po djiranima!"Ja sam doviknijo:"Nije Sanader,gospodjo,nego kanader!I ne pisa po djiranima nego lokalizira vatrenu stihiju!Jestel vi ikad u zivotu culi za kanadera,a?"Plazibatka je dreknila:"Cula sam ja,cula!Reci ti tom tvom Sanaderu da ide on lokalizirat stihije po materinim djiranima!Nemojte da se sad sjurim doli i nekome sa batipanom slomim kicmu!"
Onda je na balkon izletijo i onaj Plazibatkin susjed Domazet.Domazet je pitao da sta je bilo da koja je frka.Moj drug Dino je i dalje sarao sa mlazom po opozarenom podrucju.Plazibatka je Domazetu zakrestala:"Sramota!Mozete mislit dokle se ova zemlja spustila kad joj floru unistava jedan Sanader!"Ja sam doviknijo:"Prvo i prvo,nije jedan nego su dva!A druga cetiri su nam maznuli Srbi!"Domazet je sa balkona rekao:"Eeee,nismo mi te srice da nam Srbi maznu Sanadera!"Ja sam zaurliknijo:"Ama kanadere su nam maznili,covice,a ne Sanadera!"Domazet se nakeserijo:"Pa to ja i govorin da steta sto nije obratno!Ne bi nam se danas svaka susa pisala po djiranima!"Ja sam viknijo:"Kakvi ste vi to svit,jebate!Niste se durili kad su vam cetnici palili djirane,nego kad vam ih mi gasimo!"
E ali onda se odnekud u parkicu pojavio barba iz pandurije.On je nabrzihen copio Dina za vrat i nakesijo je zube.
Dino je drzao mickulinca u desnici i zinijo je od iznereda.Ona Plazibatka je krestala sa balkona:"Hura,evo nase pandurije!Uhapsite Sanadera!Uhapsite Sanadera!"Rulje su okolo skupljali se po ponistrama i balkonima.Murac je Dinu rekao:"Sta je,borac,cinimo bljezgarije po tudjim djiranima,a?Ocemo sad malo u bajbok,a?"Plazibatka je drecala sa balkona:"Bravo,sjor murac!Uhapsite Sanadera!"Onda je murac izvadio notes iz zadnjeg zepa i rekao je Dinu:"Ajmo borac,pivaj kako se zoves?"Dino je rekao:"Zovem se Dino!"Murac je pitao:"A prezime?"Dino je pogledao prema Plazibatki i rekao je:"Gospodja vam je rekla kako mi je prezime!"Murac se zagrcnijo:"S-s-sanader
N bava kua?"Dino je namrstijo ombrve i klimnijo je glavom.Barbi iz pandurije je uletilo turbo rumenilo po faci.On je u roku munja okrenijo se prema meni i pitao je:"A ti?"Ja sam rekao:"Robi,drago mi je,ja sam Dinov prvi rodjak!"
Murac je pitao:"A prezime?"Ja sam pogledao prema Plazibatki i promrsijo sam:"Gospodja vam je rekla kako mi je prezime!"Onda su se barbi iz pandurije zaskapunile usi na kvadrat.
On je u roku odma spremijo notes i rekao je:"Gospodo,oprostite na smetnji,he-he,nije bilo namjerno,he-he...Jel vam ja mogu kako pomoc?"Dino je zagledao se u djirane i rekao je:"Potrebito nam je svo raspolozivo ljudstvo da lokaliziramo sirenje vatrene stihije!"Barba iz pandurije je najprvo zapiljijo se u Dina sa mickulincom u desnici.Onda smo ja i murac isto izvadili mickulince.Onda smo zapicili sa sirokim mlazom po opozarenom podrucju.Ona Plazibatka je zaurlikala sa balkona:"Aaaaa,ljudiiii!Vidite koji uzas!Vidite sta radi hrvacka pandurija po mojim djiranima!"Mi tri smo se samo kesili i lokalizirali smo sirenje vatrene nemani.Onaj Domazet je sa balkona murcu doviknijo:"Pa jesi ti ispalijo na ganglije,covice?Sta to tradis?"Murac je rekao:"Sastavljam zapisnik!"
Robi K.(IIIa)
(Viktor Ivancic-"BILJEZNICA ROBIJA K.")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ante Tomic-TOALET IZNAD KUKAVICJEG GNIJEZDA

Negdje oko tri ujutro,na cesti Split-Zagreb,vozac je podizuci remen objavio stanku od dvadeset minuta pa sada s kondukterom kusa grah s kranjskim ili tripice,a putnistvo se,iznureno od voznje,sneno pogledava i nitko ne zna di smo:jesmo li prosli Plitvice,je li ono malo prije bila Udbina ili Gracac,Slunj,kaze optimist neki,ma kakav Slunj,ima jos ohoho do Slunja...BOZE MILI,mislis se,KUD SAM ZASO,NOC ME STIGLA U TUDJINI.Zuti prozori gostionice oskudno osvjetljavaju sljunkom nasuto parkiraliste,sume crni borovi,a muskarci odmicu u mrak i rasirenih nogu,
negdje uza zid ili vocku obijeljenu vapnom otkrivaju zaboravljenu radost mokrenja u eksterijeru-zubori,rec bi,kano potocic.Iz tmine se otimaju uzdasi olaksanja,gdjesto netko cak i prostenje,koja je to naslada tamo najbolje se vidi kad izadje neki dida,sav smusen i zapisanih nogavica.
Putopisac koji bi zasao u ove krajeve,pa se jos zaputio domacom autobusnom linijom,nekim divljim cize-blize expressom,gdje se od decibela sa razglasa iskrivio lim vozila,jamacno bi zapazio cudnu navadu da u stankama putovanja malo tko od muskog svijeta u nas mokri u zahodu.Domalo bi shvatio i zasto.Zahodi u nasim gostionicama,osobito u nekoj vukojebini uz cestu,slobodarski se opiru svakoj definiciji toga mjesta,cak i onoj kako tu i car ide pjeske.Cara,koji bi tu dosao pjeske,vjerojatno bi iznijeli na nosilima.Nema vode,nema papira,nema sapuna,od svega propisanog tu je tek rupa,koja doduse u ovom slucaju jest esencijalna-kako vec rupe vise ili manje i jesu uvijek esencijalne-ali smrdi da pomislis kako je to otvor samoga pakla i kako ce se sam djavo izmigoljiti odozdo i svojim te trozubcem bocnuti u debelo meso.
Gdjekada smrdi,premda je sasvim ocito da je zahod sasvim napusten od ljudi,za oci grize desetljetni vonj onih sto su se davno iskrcali i otisli.Neki su od njih u medjuvremenu mozda i umrli,no njihov je duh jos uvijek zarobljen u kanalizacijskom otvoru u gostionici uz cestu i upravo vapi:"Oslobodite me!Oslobodite me muka,dobri ljudi!Povucite vodu!"A vode,kako smo kazali,nema,vodokotlic se oglasava jadnim-klang!klang!klang!Povlacis uzicu neko vrijeme kao zvonar jecavo,posmrtno zvono,a onda ti na posljetku nema druge nego u onu rupu ispod sebe nujno zakljuciti:"Ne pitaj komu zvono zvoni.Tebi ne zvoni."
Premda ne znas sto je bolje,kad nema vode ili kad je ima.Ako ima vode,onda to sto su vrata podignuta desetak centimetara od tla u nasim javnim zahodima dobiva sasvim osobitu svrhu i smisao.Tih desetak centimetara gdjekada vas moze spasiti od sasvim izgledne smrti od utapanja.Cudna je,naime,pojava da ti vodokotlici nikada ne mogu normalno funkcionirati s nekakvom razumnom kolicinom vode,nego su ili posve suhi ili nalik akumulacijskom jezeru kakve strateske hidroelektrane.U potonjem slucaju obicno se i posve svakodnevno iskustvo velike nuzde putnika namjerniku prometne u sasvim nesvakidasnju pustolovinu splavarenja na slapovima.
Voda nenadano nahrupi poplavljujuci i cucavac-jer u pravilu su to cucavci-i plocice oko njega s petnaestak centimetara vode,ako je netko prije vas imao malo meksu stolicu,prizor je vrlo nalik proljetnom izlijevanju Jang Cea,Zute rijeke.
Takav jedan nuznik u gostionici uz cestu,na kolodvoru ili zavucen u nekome mrtvom kutu grada lisi vas svih iluzija o covjecanstvu.U tome kalu otkrivate kako su ljudi,kada ih nitko ne gleda,u anonimnosti koju omogucava ovakvo mjesto-koja je,uzgred budi receno,vrlo nalik anonimnosti glasackih mjesta,a i posljedice su vrlo slicne-zapravo sebicna i samoziva stvorenja.Tko se tu pomokri,a ipak ostane humanist,zasluzuje Nobelovu nagradu za mir i Povelju pravednika medju narodima.Osjecaj pripadnosti bilo kakvoj zajednici ovdje je na neumoljivoj kusnji.Sve ideologije ovdje padaju u vodu.Naravno,ako vode uopce ima.
Primjera radi,jedinstvo Hrvata:tko bi to jedinstvo,tisucljetnu uljudbu da i ne spominjemo,mogao obraniti u nuzniku na nekom nasem autobusnom kolodvoru?Svako jedinstvo,naime,podrazumijeva stanovit stupanj solidarnosti,bila ona idealisticka ili utemeljena na oportunom nacelu"ne cini drugima ono sto ne zelis da drugi tebi ucine".Ova biblijska u nekim je javnim zahodima cak i eksplicitna,uoblicena u natpis:"Ostavi kako bi zelio zateci."Unatoc tomu,
svi cine ono sto ne ocekuju od drugih,ERGO,ostavljaju onako kako ne bi zeljeli zateci:Hrvat je tu sam i bespomocan,prepusten samo svojoj sudbini.I tko bi nakon toga jos mogao govoriti o jedinstvu?Sisas ti takvo jedinstvo kada ti tvoji suplemenici nece olaksati ni da se olaksas kao covjek,ne mozes se na njih ni u nuzdi osloniti.Osobito velikoj.
Sada ce se jamacno naci netko tko ce autoru ovoga napisa predbaciti da je tendenciozan i radi na stetu svoje domovine,jer sto se uhvatio Hrvata,kada su javni zahodi svuda po svijetu manje ili vise jednaki,pa je,jednakom logikom,u njima jednako tesko biti i kozmopolit i nacionalist.Premda ja inace neobicno volim biti tendenciozan i raditi na stetu domovine,za naglasavanje upravo hrvatskog pitanja u ovoj prici imam,makar mi se tako cini,puno cvrsci motiv.Uocili ste svakako kako u nasim javnim nuznicima,uz pornografske,dominiraju upravo nacionalno obojeni i cesce,nacionalisticki grafiti:MI SMO HRVATI,BIT CEMO PRVACI.SRBE NA VRBE.EVO ZORE,EVO DANA.ZIVIO ANTE PAVELIC...Zidovi javnih zahoda izgledaju kao da je netko prepisao transparente s predizbornog skupa kakve desnicarske stranke,sto je u najmanju ruku neobicna pojava,to,naime,da se zahtjev za etnickom cistocom pojavljuje na tako necistome mjestu.
Otkud to da neki Hrvati svoje nacionalno bice tako snazno dozivljavaju upravo u javnome zahodu?Zar samo takvi imaju penkalu u dzepu?Nose li upravo zbog toga vodootporne flomastere za pisanje po plocicama?Toliko je stvari izmedju neba i zemlje pred kojima je smrtan covjek posve nemocan.Ja sam najprije mislio kako su ti zahodski izrazi nacionalizma relikt iz doba jednoumlja,kada se ono,sto bi rekli,nije smjelo reci da si Hrvat.Kum bi dosao,
nadrljao nesto sovinisticki,a onda se,vrlo prigodno,je li,pokenjao od straha.Ali,ima medju tim natpisima i onih novijeg datuma,grebanjem zbuke promptno se obiljezavaju dogadjaji i politicke licnosti iz suvremene povijesti,a to je vec jedan ozbiljniji slucaj,koji bi valjda samo psihoanaliza mogla rasvijetliti.
Usput,nasuprot svom tom smradu i netrpeljivosti sa zidova,one tete sto gdjekad odrzavaju javne zahode vrlo su strpljiva i pomirljiva celjad.Sjede zaogrnute pletenim prslucima za stolom,letargicno zureci preda se,smjerno kimnu kada na tanjuricu ostavite dvije kune,a tu je,na komadu kartona,i jedno drhtavo"hvala".Valja razumjeti tu bezvoljnost,kao sto valja cijeniti da je netko na takvome mjestu ostao zdravoga duha.Bio je tako,kazu,u Imotskome jedan sto je odrzavao zahod na kolodvoru pa bi,skupljajuci one stare dinare i zute pare,znao kazati:"E,sad da se jos jedan posere pa mogu lipo i marendat."Covjek je u medjuvremenu umro.Ako postoji takvo mjesto,jamacno je u raju:tko je u zivotu upoznao takvu niskost,tko je gledao ljude u njihovu najgorem izdanju,danas moze samo sjediti zdesna Ocu.Stovise,mozda je cak i nekakav direktor ili cak predsjednik opcine tamo gore.
(Ante Tomic-"SMOTRA FOLKLORA")

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

èetvrtak, 04.10.2007.

Vladimir Vladimirovic Majakovski-I PESNIK JE RADNIK

Pesniku vicu:
"Videli bismo te kraj tokarskog banka.
Sta su to stihovi?
Znamo tu pricu!
A bice za rad-petlja ti tanka."
Mozda
od zanimanja
svakog
za rad nas mnogo tog veze.
I ja sam fabrika.
Ako sam bez dimnjaka,
mozda je
meni bez dimnjaka
jos teze.
Znam-
niste ljubitelj praznih reci.
Da biste radili-secete hrast.
A mi,zar drvo
ne umemo seci?
Obradjujemo hrasce glava svih nas.
Svakako-
ribarenje,casna stvar dodje.
Izvlaciti mrezu
kad puna keciga bude.
Pesnicki rad castan je takodje-
loviti ne ribe,nego zive ljude.
Ogroman rad je da se nad nakovnjem gori,
da se usija gvozdje pod rukom kovaca.
No zasto
ko dangube neko da nas kori?
Mozgove turpijom jezika glacam.
Ko vise-pesnik
il` tehnicar-tvori
i koristi?
Oba,
svako kako moze.
Jer srca su takodje motori.
Dusa je isto motor,samo slozen.
Jednaki smo.
Drugovi u radnickoj masi.
Proleteri duha i tela.
Tek skupa cemo
vasionu ukrasiti,
pustiti da marsevima odjekuje cela.
Ogradicemo se od svake fraze.
Na posao!Nov i ziv!
Nek jeci!
A u vodenice
poslacemo
oratore razne,
dokoni,da vrte zrvnje vodom reci.

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jovica Acin-KOKICE

U pripremi osobito uhapsenica beogradske Glavnjace za odasiljanje u otocki logor,zensku zicu na Golom,najpre su im"pekli kokice":korbacem su tukli po vrscima u gomilicu skupljenih prstiju obe ruke sve dok se zrtva ne bi onesvestila.Posle za celi zivot,ako bi i prezivela logorske muke od kojih je samo krv i sluz mogla da pisa,ne bi nista mogla da sece.Prste vise nije osecala.Bilo bi joj tesko cak i da ista dodirne...To je verzija sa spustenim rukama...Osvescena,morala je da,sasvim razgolicena,podigne ruke,napne tetive.Onda bi je njih nekolicina sibala kaisevima,cije su je predjice duboko ujedale za dojke.Telo je postajalo tamnomodri i tamnocrveni komad,veliki ugrusak koji se skljokao i iz kojega su strcale sve vreme podignute ruke.Ono sto bi tada otvrdnulo na dojkama,te unutrasnje cvorove,vise ni logorsko izgladnjivanje nije moglo da odresi i omeksa.Na pocrnelim prsima su visile male strokave kese kamenja,mrtvo tkivo koje se pretvaralo u rak...
Vezivali su ogromnog pacova kanapom za zadnju nogu i pustali ga u mracnu celiju kroz narocitio napravljenu rupu na dnu vrata.Zedan i gladan pacov bi kidisao na izmuceno bice koje se budilo u nesvesti.Zrtva bi cicala,i pacov je cicao.Cuti,govorili su mucitelji,trzajuci uzicom,da drugi ne cuju!Koga su ucutkivali,zrtvu ili pacova?Nemoj ostale da uzbunjujes,neka pricekaju na tihoj vatri dok je i njima ne raspalimo...

Upecatljive slike mucenja?Ne,sidjimo za stepenik,spustimo se ispod zbilje i mozda cemo zadrhtati od uzbudjenja koje nikakve veze nema sa upecatljivoscu.Strescemo se i oblice nas muk s one strane vruceg i hladnog.Bicemo zarazeni groznicon da nista nije izmisljeno,nema odstupnice niti olaksavajucih okolnosti koje nam varljiva svest da je sve tek pricanje moze ponuditi.Stvarnost nad nama nas ucutkuje.
Sta bih ja jos hteo?Da reknem UJEDNO ono sto svako od nas razlicito prima?Jeza je od primljenog ipak ista,jeza
pomora od koje nas vise ni neverica ne moze zastititi.Odustavsi od neverice,ako i dalje zivimo,onda nas cuva samo isti delirijum koji je mucenog iz"upecatljivog prizora",nekada,ucinio mucenikom.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Moje angazovanje-3)

...Bio sam angazovan da branim i devetooptuzenog,tridesetogodisnjeg imama MUSTAFU SPAHICA,zvanog Mujki,
koga su svi koji su ga poznavali,voleli i cenili.On je pored Islamskog teoloskog fakulteta zavrsio i Fakultet politickih nauka u Sarajevu,i to oba uspesno i zapazeno.Za njegove studije sa FPN vezana je anegdota koju smo rado prepricavali.Kada je polagao ispit iz Sociologije grada(ili Urbane sociologije,kako li se predmet zvao),kada je ispitivac bila veoma zadovoljna odgovorom pa je ostalim studentima rekla:"Vidite,to je marksisticki pristup".Tada je,na njeno zaprepascenje,vispreni Mujki odmah uzvratio:"Izvinite,ja sam islamski intelektualac,a ne marksist".
Pricalo se da je ovu duhovitu dosetku pedantno zabelezila tajna policija i pohranila u Spahicev dosije.I Mujki je bio okruzen ljubavlju,podrzavan od oca,majke,supruge,a narocito brata,ali su ga iskreno i toplo voleli i svi sa kojima sam radi njega imao kontakte.Takav odnos prema njemu imali su i ostali okrivljeni,sto se ispoljavalo u sudnici.
Mujki je osvajao i svakoga ko ga je upoznao.On je bio sinteza neumoljive logike,velike radoznalosti i snaznih uverenja.
Pored navedene trojice bio sam angazovan da branim i DERVISA DJURDJEVICA,tridesetpetogodisnjaka,inace mog kolegu pravnika,poreklom iz Crne Gore,koji nije imao bas nikakvih dodirnih tacaka sa ostalima koji su u zatvoru,osim sto je bio vernik i sto je uhapsen kada i ostali.Optuznica nije mogla Dervisa dovesti ni u kakve veze sa ostalim optuzenima,tako da su njegove inkriminacije bile izdvojene iz konteksta optuzenja.Dervis je imao brata,
vrlo zapazenog policajca-operativca,koji je progonio lopove po Beogradu.Nakon ovoga vodi se disciplinski postupak protv njegovog brata i on gubi posao,pa posle izvesnog vremena napusta Jugoslaviju i zivi negde u inostranstvu.
Znajuci da je posao kojeg sam se prihvatio,ne samo zbog pobrojanih okolnosti,vec i sam po sebi obiman i tezak,
predlozio sam da mi se pridruzi Orhan Nevzati,moj kolega i prijatelj iz Beograda,tada jedini advokat Albanac u Beogradu.Orhana i mene vezivala je cinjenica da smo bili zrtve obracuna sa liberalima u SK Srbije 1972.godine,a on je bio jedini Albanac u Sekretarijatu CK SK Srbije.Pored znacajnog politickog iskustva,vec se pokazao kao spretan i pregnantan advokat.Njegovo angazovanje je mnogo pomoglo,a nadam se da su tako to doziveli i oni koje smo zajedno branili.Sa njim sam mogao slobodno i otvoreno da se konsultujem kako da organizujemo odbranu,
bez opreza da li ce to biti preneto tajnoj politickoj policiji.
Najpre smo se smestili u hotelu"Evropa",ali kako je sudjenje odmicalo,a vrelina pritiskala Sarajevo i celu kotlinu,
preselili smo se u hotel"Nacional",nadajuci se pirkanju vetra sa Trebevica.Rucavali smo u"Morica Hanu",gde su
nas cekali rodjaci uhapsenih,nestrpljivo ocekujuci nase komentare,opaske i ocene.Uvece smo isli u nacionalne kafanice na Bascarsiji,hraneci se poznatim sarajevskim rostiljom.Orhan,gurman i meraklija,kakvi su Prizrenci,za obedom je vadio sitne paprike iz dzepa,koje je uzgajao u saksijama u stanu na Novom Beogradu,
ciju sam zestoku ljutinu prepoznao u Los Andjelesu,gde mi je objasnjeno da je to cili,meksicki specijalitet.
Moje branilacko iskustvo iz Sarajeva pomoglo mi je da shvatim Sarajlije koji su bili okruzeni topovima i bombardovani oruzjem JNA od strane bosanskih Srba.Sve moje simpatije bile su na strani zrtava 1983.godine,kao i deset godina kasnije,koje nisu ispoljavale ekspanzionisticke teznje,vec samo zelju da zive po izboru svog verovanja,obicaja i samopostovanja u multietnickoj i multikonfesionalnoj Bosni i Hercegovini.
Kada je Sarajevo dugotrajno bilo bombardovano sa okolnih brda,kada su dolazili neki poznati pisci ili javni radnici da ispale neki plotun na gradjane Sarajeva,tada sam se cesto pitao da li je sudsko procesuiranje grupe muslimanskih intelektualaca u Sarajevu 1983.godine,bilo prelogmena ideoloske i emotivne pripreme za rat u Bosni i Hercegovini od 1992.godine i nadalje.Da li su neki dijabolicni i destruktivni umovi pripremali i najavljivali razaranja,
ubistva i zlocine u Bosni i Hercegovini,ispoljavajuci netrpeljivost i mrznju prema Muslimanima i islamu?
Sarajevski sudski proces muslimanskim intelektualcima bio je,ocigledno,ne samo u funkciji ocuvanja komunistickog poretka zabrinutih titoista posle smrti Josipa Broza Tita,vec je bio i uvod na podsticanje etnicke i verske mrznje izmedju Bosnjaka(Muslimana),s jedne strane,i Srba i Hrvata koji zive u Bosni i Hercegovini,sa druge.Iz samog sudskog procesa ne moze se otkriti umesanost elita tih dvaju nemuslimanskih i bosanskih nacija iz Beograda,ali ceo proces se zasnivao na prebrojavanju po principu mi i oni,a ocigledno je bio u funkciji omraze Muslimana.Mrznja podsticana na verskoj osnovi prerasla je u etnicku mrznju,bez koje,razume se,nije ni mogao da se vodi rat i agresija u Bosni i Hercegovini.Ovaj sudski proces tako je vodjen da je bes uzdrzanosti podsticao ovu mrznju,a alibi je bio lazan progon neistomisljenika koji se pravdao ugrozenoscu socijalisticke vlasti i bezbednosti drzave.
Ova knjiga nisu moje uspomene prvenstveno,mada sam je zapoceo sa uspomenama i prozimao njima,vec je pokusaj da objasni uzroke,razloge i sustinu sudsko-policijskog progona muslimanskih intelektualaca u Sarajevu 1983.godine,da podseti na one koji ce desatak godina kasnije igrati zapazenu,a izvesni od njih znacajnu i presudnu ulogu u politickom zivotu Bosne i Hercegovine i Bosnjaka,kako u ratu koji im je bio nametnut,tako i u miru koji je zakljucen pod pritiskom civilizovanog sveta.
U svakom slucaju,ovaj policijsko-sudski progon ne moze se i ne treba zaboraviti.Uloga pojedinih osudjenika,nakon izdrzane kazne,svedoci da je zabluda politike i politicara da hapsenjem i slanjem na robiju eliminisu pristalice te politicke opcije.Hapsenja i robijasnice,naprotiv,ucvrscuju ljude u njihovim uverenjima;oni sa robije izlaze puni osvetnicke mrznje ili oplemenjeni,jer su na svom licnom primeru spoznali opasnost ekstremne politike i represije.
Vreme je pokazalo da su muslimanski intelektualci sa robije izasli oplemenjeni.Robijasnice su za ljude koji su u njih dospeli zbog svojih politickih i intelektualnih uverenja svojevrsna skola za politicare.

Generalno govoreci,kao sto su pripadnici organizacije"Mladi muslimani"bili zrtve komunistickog terora nakon zavrsetka Drugog svetskog rata,tako su jednako i muslimanski intelektualci 1983.godine bili zrtve istog tog terora,
samo u drugim vremenima i sa promenjenim uslovima.Medjutim,sustina tih progona je nepromenjiva:komunisti,po prirodi svoje doktrine i politicke prakse,nisu trpeli i tolerisali razlicita politicka uverenja.Progon muslimanskih intelektualaca 1983.godine,kao i pojedinih pripadnika organizacije"Mladi muslimani"nakon Drugog svetskog rata,
predstavljaju tipican vid sudsko-policijskog eliminisanja politickih neistomisljenika i protivnika komunisticke doktrine i komunisticke drzave.Takvi progoni su pravilo u svim komunistickim drzavama,pa i u jugoslovenskom komunistickom drustvu,naravno.

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prof.Dr.Thomas Wenzel-OPSTANAK U LOGORU-OPSTANAK I ZIVOT POSLIJE LOGORA

Kao i mnoge druge evropske zemlje,i Austrija je u toku dvadesetog stoljeca bila zemlja koja je primala ljude koji su trazili skloniste,utociste od ekstremnih posljedica progona,nasilja i ratnog zlocina.
Austrija je takodjer bila i zemlja iz koje su,prije svega u toku Drugog svjetskog rata,dolazili pocinioci ratnog zlocina ili strazari koncetracionih logora nacional-socijalizma.
Obje strane(osobine),kao sto su dva lica Janusa iz anticke mitologije,javljaju se u ratovima jace nego inace.
Ovo vazi za zadnji rat ovog stoljeca u Austriji,a sad,takodjer,i u Bosni,gdje su susjedi odjednom postali ubice...
Savladavanje posljedica nastalih lomova u drustvu je vazan zadatak koji ce biti aktualiziran i posljedice vuci i u slijedecem stoljecu.
Razvijanje koncepta posttraumatskih oboljenja je vecinom podsticano istrazivanjem vojnika Vijetnamskog rata.U ovom kontekstu se vidi jedna tacka razvitka austrijske historije koja se nastavlja u iskustvu sa prezivjelim iz logora Bosne i Hercegovine,u realnosti ovog drustva u kojeg su se vratili prezivjeli sudionici nacional-socijalistickih koncetracionih logora.I u Austriji se dogodilo da su pocinioci zlocina ostali nekaznjeni i nasli cak i priznanje,dok su se prezivjele zrtve zlocina morale boriti za priznanje njihovih patnji,za realnost izraza i pokazivanja njihovog bola i za pokret naknade"Wiedergutmachung".
Strah da budu ponizeni,da nadju vjeru,da misle da su zasluzili osjecaj sramote,prezivjele prati sve do danas.
Od tada su medicina i psihoterapija uocile da neprirodne situacije,kao sto su bile u svakodnevnici rata na prostoru bivse Jugoslavije,mogu prouzrokovati i kod,do tada zdravih ljudi,reaktivna oboljenja,reakcije opterecenja i teske patnje,koje,bez pomoci ili lijecenja,mogu potrajati dozivotno.
Osim lijecenja od strane drustva,kojem je preduvjet kazna za pocinioce i potpora,satisfakcija za zrtve,mi znamo da vecina prezivjelih treba konkretno savjetovanje i psihoterapiju,ali isto znamo da se psihoterapijska pomoc rijetko trazi zbog srama,straha ili iz razloga manjka mogucnosti komunikacije u stranoj zemlji,u kojoj su zrtve kao prognanici nasli svoje utociste.
Cilj zajednickog projekta Austrijske savezne zajednice za psihijatriju i Ministarstva za unutrasnje poslove bio je da sve visokokvalifikovane socijalne radnike,psihologe i doktore koji dolaze sa podrucja iz koga je zrtva prognana,
ukljuci u rad izvan klinike i specijalnih ustanova,sa onima koji su sa mukama prezivjeli koncetracione logore,
silovanja ili su pobjegli.
Dvadeset suradnika ovog projekta su,u Austriji,u okviru jednog programa,ovoj grupi stradalnika i pomagali.
Program je sadrzavao obrazovanje u podrucju psihoterapije,specijalnih slika oboljenja,opterecenja i opceg savjetovanja,te zajednickog rada sa austrijskim ustanovama,i to preko cetiri godine.
Glavna tacka ovog projekta je bila da se ljudima,koji trebaju pomoc za jedan duzi vremenski period,kontinuirano i,prije svega,decentralizirano ponudi pomoc i terapija.
Poznavanje vlastitih korijena kulture,tradicije i jezika strucnjaka iz Bosne,nudilo je prednosti i rezultate koji su,po nasem misljenju,bolji nego sto bi bilo koji austrijski specijalist mogao postici u pomoci zrtvama iz strane zemlje.
Posto ovaj tekst,zbog ogranicenosti prostora,ne daje mogucnost da se opsirnije pise o mnogobrojnim iskustvima ucesnika i uspjehu rjesavanja mnogih slucajeva,htio bih samo nesto napisati o glavnom problemu posttraumatskih reakcija i oboljenja kod prezivjelih logorasa i silovanih zena.
Posttraumatska oboljenja koja su posmatrana skoro kod svih prezivjelih,posljedice su tjelesnih povreda,psihickih tortura i progona,iako su realna ocekivanja svijeta bila drugacija.SIGURNOST ove grupe zatocenika u logorima je ocito bila namjerno POVRIJEDJENA,PONIZENA I TRAUMATIZIRANA.
Daleko je od realnosti i uzdizanje vlastite etnicke grupe iznad druge,sto je,izmedju ostalog,i fiktivno ponizenje drugih grupa kojima se pripisuju iracionalne"greske","za sve sto se desi,sami ste krivi,ovo sto se desava je u redu".To sve kod zrtava ostavlja iracionalan i neumjestan osjecaj vlastite krivice i srama,kao i osobne povrijedjenosti,te duboki osjecaj bespomocnosti i bezvrijednosti u drustvu.
U ovakvom psihickom stanju osjecanja ne mogu lahko postati proslost,uvijek se pojavljuju u obliku snova,slika u toku dana i drugih formi sjecanja.Sjecanje na logor ili silovanje,moze da prati zrtvu u razlicitim aspektima
svakodnevnice,cak cesto dolazi i do posebno teskih promjena kod prezivjele zrtve,sa povisenom iritacijom,
razocarenjem i agresijom protiv clanova vlastite porodice,povlacenjem u sebe,u koncetracione smetnje.
Strah od medicinske pomoci i lijecenja se odrazava i kroz druge osjecaje koji su vec pomenuti,OSJECAJI SRAMA I KRIVICE,KOJI SU CESTO CILJ POCINILACA,strah da im se sa strane ne kaze DA SU LUDI i vrlo cest osjecaj da druge ljude oko sebe opterecuju svojim dozivljajima i licnim traumama.
U mnogim prilikama pomoc se moze decentizirano pruziti i od strane prijatelja zrtve i osoba iz njene blize okoline,
te,takodjer,u socijalnim savjetovalistima,kod ljekara opce prakse,pa su mnoge zrtve na jedan od ovih nacina i otkrivene.
S obzirom na ogranicen prostor ovog teksta,nuzno je posebno ukazati na jos dva vazna aspekta,i to:
-aspekt protjerivanja sa zemlje,iz kuce,i posebno tezak polozaj zrtve tokom zatocenja u logoru,te neprestano,
kontinuirano seksualno ponizenje zene,a sve to vodi do znacajnih tjelesnih promjena u smislu kratkotrajne ili hronicne iscrpljenosti,koja pogadja sve dijelove tijela,kao i imuni sistem u covjeku,te
-aspekt nepreradjene traumatizacije,koja vodi do daljnje,sekundarne traumatizacije potomstva zrtve,kako vec znamo,izucavanjem posljedica holokausta,koja nelijecenjem doseze i drugu,pa i trecu generaciju,sto znaci,
pogadja djecu i unucad istom mjerom.

Kvalitetna,otvorena podrska i lijecenje prezivjelih od ekstremnog nasilja cinjenjem ratnog zlocina,te lijecenjem i njihovih familija,prioritetan je zadatak,koji mora biti potpuno otvoren drustveni zahtjev,kako za ljekare,sociologe,
humaniste,tako i za pravnike i sudove,u funkciji pravde,prije svega pred Medjunarodnim Tribunalom za sudjenje ratnim zlocincima sa podrucja bivse Jugoslavije.

- 13:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

RADKO POLIC

...Na Studiju B gledam intervju koji je uradila Gordana Susa(bivsa novinarka Yutela)s Radkom Policem,slovenskim glumcem.Veli,"Uvlacimo se u guzicu,zna se kome...Jasno da mi je vise stalo do ovog prostora u kojem sam zivio pedeset,sedamdeset godina,nego do tog,dvadeset kilometara udaljenog...Ja sam pre svega covek,pa Radko Polic,
pa tamo negde i Slovenac...Evropa je stara picka koja gleda sto ce od nas dobiti"...Ukratko,"priznaje"da osjeca jugonostalgiju i kaze da se toga ne stidi..."Otac mi je bio isti takav"(umro je pred rat)."Sreca da je otisao pre ovog krkljanca".
(Vesna Biga-"AUTOBUSNI LJUDI(Zagreb-Beograd 1991-1995-Dnevnici)"

- 12:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zoran"Magicna vucibatina"Ciric,"URBANI NASLEDNIK DOBRICE COSICA",buduci srpski akademik-ako Bog da!...

"...I ja sam doziveo traumu prekinutog snosaja.Pre dvadesetak godina,na rumunskoj obali Crnog mora,u nekom letovalistu blizu Konstance upoznam jednu Cehinju.Mrsava,graciozna,visoka,lica se bas i ne secam-sto znaci da nije imala veliki nos ili konjske zube ili iskrivljena usta,sve u svemu obicno lice bez hendikepa.Ali ono cega se dobro secam bile su njene sise-velike,a cvrste i uzdignute,nekako se nisu uklapale u njenu krhku figuru i to me jos vise privuklo.Posto je tada,za nas Jugoslovene,tamo sve bilo besmisleno jeftino,mogli smo da se izivljavamo kao razuzdani lordovi i ostali dzentlmeni,i nije mi bilo tesko da je smuvam.Volela je da razglaba o tome da li je rok UMETNOST,pozivala se na Adorna i Morisona,a kako je meni sve to bilo dosadno,vrlo brzo sam je ubacio u radnju.
Nije imala nista protiv,bila je ljubitelj psihodelije i progresivnog roka,i tako se dve noci nakon upoznavanja sklonimo u jedan park,s namerom da upraznjavamo slobodnu ljubav.Tek sto sam ga munuo,cujem korake iza sebe i osetim kako mi po guzici sara svetlost baterijske lampe.Izvadim ga,i s njim u ruci se okrenem.Vidim-dva policajca.
Deru se nesto,nista ih ne razumem,krenem da se raspravljam a Cehinji vicem da bezi.Priveli su me i platio sam nekakvu globu pedeset maraka,devojku nisu ni trazili jer sam im ja bio dovoljno dobar ulov.Sutra je Cehinja otputovala kuci,dala mi je adresu,pozdravili smo se melanholicnim poljupcima..."
"O!Melanholicni poljupci!Ovo moram da zapisem,dusu dalo za neku scenu rastanka dvoje ljubavnika izmedju kojih je stao rat."
"Magicni,ne balavi.I,sta je bilo posle?Samo dopisivanje?"
"Bilo je.Mesec dana kasnije,naprtim se ja u caletovom tristacu i pravac Prag.Da zavrsim zapoceti posao.A umalo i tamo da ostanem suva kurca,jer su slobodni stanovi u Pragu bili tada prava retkost.Jedva je izmolila od prijateljice stan na dva sata ali je zato krevet bio bez jedne nogare i morali smo mnogo da pazimo.Pravi joginski seks,jedno mrdanje na petnaest minuta."
(Zoran Ciric-"PRISLUSKIVANJE")

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 03.10.2007.

John Lennon-WORKING CLASS HERO

As soon as you`re born they make you feel small
By giving you no time instead of it all
Till the pain is so big you feel nothing at all

A working class hero is something to be
A working class hero is something to be

They hurt you at home and they hit you at school
They hate you if you`re clever and they despise a fool
Till you`re so fucking crazy you can`t follow their rules

A working class hero is something to be...

When they`ve tortured and scared for 20 odd years
Then they expect you to pick a career
When you can`t really function,you`re so full af fear

A working class hero is something to be...

Keep you doped with religion and sex and TV
And you think you`re so clever and classless and free
But you`re still fucking peasants as far as I can see

A working class hero is something to be...

There`s room at the top they are telling you still
But first you must learn how to smile as you kill
If you want to be like the folks on the hill

A working class hero is something to be
A working class hero is something to be
If you want to be a hero,well,just follow me
If you want to be a hero,well,just follow me

- 17:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

ZMAJ OD BOSNE

...-Da ironija sudbine bude potpuna-nastavljao je pricu bosanski ratnik u zemunici na Treskavici-Zmaj od Bosne je 17.oktobra 1834.godine sahranjen na jednom groblju u Stambolu.Uzrok smrti nije nikada razjasnjen.Neki tvrde da je otrovan,neki da je iznutra sagorio,bas kao onaj njegov cardak na adi pored Gradacca.
Sajmi je ostala sablja isprskana krvlju,na kojoj je bilo ugravirano."Gdje se moze janje sa vukom boriti,gdje moze covjek sudbi prkositi".
Sesnaest godina kasnije,1850.godine u Bosnu je stigao novi sultanov namjesnik Omer Latas da titulom pasa.Bio je to onaj mladi janjicar koji je dvadesetak godina prije toga,kasno nocu u Stambolu,sultanu otkrio gorak lijek za Bosnjake.Sultan mu je tada povjerio zadatak da umiri Bosnu,da u njoj nikada vise ne plane vatra pobune.Latas je to radio sa strascu pravog osvetnika.Posjekao je sve sto bi moglo voditi sa sobom i deset,a ne hiljade ljudi.Naredio je da se Ali-pasa Rizvanbegovic provede kroz Mostar na magarcu ka repu okrenut.Kazu da mu je dobacio:
"Jasi pasa magarca kod tudjeg gospodara,kad ti dorat kod tvoga ne valja".
Nikad nece biti jasno koga je Latas tada svetio:sultana kojeg nije trebalo svetiti ili Zmaja od Bosne koji je vapio za osvetom,a mozda je Bosnu pripremao za novog gospodara,onog koji je uskoro stigao u Bosnu,ali sa suprotne strane,iz Beca.Nekada je Latas bio nizi oficir u austrijskoj vojsci,porijeklom pravoslavac iz Glamoca koji je nekim slucajem zavrsio kod sultana na dvoru.Stambol je Bosnu 1878.godine predao na milost i nemilost drugom gospodaru,ne pitajuci Bosance ili Bosnjake.
Akademik Muhamed Filipovic je zapisao da se bosanska elita ni do dana danasnjeg nije oporavila od onog sto je u Bosni pocinio Omer-pasa Latas,krvnik od Bosne.

Neposredan povod za Gradascevicevu bunu protiv Turaka bilo je predavanje Srbima prostora koje su Bosnjaci smatrali svojim ali i srpski zlocini koje su cinili prema nesrpskom stanovnistvu po Srbiji i Sandzaku.Evlija Celebija,
1660.godine pise:"Beograd je luka na Savi i Dunavu sa 38 muslimanskih mahala,3 grcke,3 srpske,3 ciganske mahale i sa po jednom jevrejskom i armenskom mahalom."
("URBAN DEVELOPMENT IN THE WESTERN BALKANS,BY FRANCIS CARTER,LONDON,1977.)
Cim su Srbi preuzeli vlast 1812.,oni su istrijebili sve nesrbe i napravili"etnicki cistu"Srbiju.

Kako su se Srbi odnosili prema nesrpskom stanovnistvu svjedoci pisar Karadjordjev iz srpskog ustanka koji je 1809.zapisao:"Senicki grad osvojen 23.aprila 1809.godine.No,ovde moram se groziti,a valja mi istinu kazati.
Karadjordje je sa Turcijma ucinio na castan nacin pustati Turke,sa zenama,decama i malom.No,ujutru,kad su
zapoceli Turci izlaziti iz grada,Srbi ne cekajujci da izvrve svi iz grada,no zapocnu uskakati preko zida unutra.
Karadjordje je branio i odbijao,ali nije moga vojsku zaustaviti.Turci jedva uspednu tri casti izici iz grada,aproci
koji su se zatekli,okrenu na nase pucati i u tome se povede strasan po polju senickom boj.Ovde se nije gledalo ni musko ni zensko,a je li koji Turcin sa svojom kadom umakao,to se ne zna.Pesak sasvim ostane u polju...
Karadjordje zapovedi da glave se odnesu u Senicu.I tako,svrsi se ovaj boj.Glave su odnete,no nije bilo dosta kocica da se sve ponabijaju,vec su onako ponamestane u paradu,a cislom,ako ce jedna manje od 2500.A ovde je nasih malo poginulo u ovom strazeniju."
(ANTONIJE PROTIC,"POVESNICA,OD POCETKA VREMENA VOZDA SRPSKOG KARADJORDJA PETROVICA",objavljeno 1853.u Smederevu)

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

VIROVITICKI"SLUCAJ"

...Tako su se u Virovitickom slucaju(kasnije kolokvijalno oznacen kao Spegeljov proces pred Vojnim sudom u Zagrebu 1991.godine)uhapsenima prikazivale lazne vesti putem radija da je hrvatska vlada uhapsena delom,a da je deo pobegao van zemlje,da je navodno ukinut visestranacki sistem u Hrvatskoj,da je izvrsen vojni udar u Jugoslaviji i da ce uhapsenima suditi preki sud(metkom u celo)ako ne saradjuju sa istraznim organima.Zbog toga su pojedini uhapsenici pristajali na formulacije u zapisniku,mada su bile neistinite.U ovom procesu istakao se tadasnji sef KOS-a
general Aleksandar Vasiljevic,koji je pored opisanog,sve vreme nadzirao sudjenje i snimao ga preko vojne filmske ekipe"Zastava film",a koji je,umesto okrivljenog,postao svedok spreman na saradnju pred Haskim tribunalom...
(Dr.Rajko Danilovic-"SARAJEVSKI PROCES 1983.")

- 16:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jovica Acin-PREBACAJ

Istorija mucenja pokazuje da se napretkom smatralo sto vece odstojanje mucitelja od mucenog.Pasivizacija krvnika je rasla.A s njom,srazmerno,i trpljenje zrtve.Na Golom otoku proces je,izgleda,tekao obrnuto.Mucitelji su se unosili u samu zrtvu,kao da su besno hteli da se intimizuju s njenim mukama,da i njih oskrnave,da i njih sto vecma namuce.
Svaki delic te zive masine za mucenje radi u svakom trenu punom snagom,maksimalno angazovan,bez predaha.
Ponekad je korak natrag u istoriji mucenja samo privid,a zapravo je prebacaj,skok dva koraka napred.Uzurbano mucenje:iz najprimitivnijih sredstava izvuci najvise,dokazivati se u zlotvorstvu bez oklevanja i orno.
Posle podizanja danasnjih logora,i u privatnim verzijama,posle podjarivanja lokalnih masina za iskorenjivanje kao taktickih instrumenata za trepet,nece li takav biti ovdasnji doprinos?Logorski vek se ne zatvara;njegov luk puca uvis,obogacujuci sopstveni spektar modernog mraka.I to ce mozda biti nas udeo u izdahu.Bez premca?

Secam se prizora mucenja iz neobjavljenog pisma Petra Olhovija,golootockog logorasa.
U ponesto udaljenom drvoredu vidi se kako gonici teraju svoju zrtvu,Nenada Vasica,rodom iz Bosne.Jedan mu je namakao omcu oko vrata i vuce ga kratkim ularom.Dvojica-trojica trckaraju zustro sa strane u nemilosrdno ga sibaju jakim vitkim prutovima.Straga ga dvojica stapovima podbadaju.Vasicu je na ledjima namaknuta teska kamencina.
Pognut pod njom,jedva koraca.I poizdalje je jasno da u njemu nimalo nema vise snage.Povodi se.Gonici ga,
alakujuci,vuku,sibaju,guraju,a kada kamen hoce da spadne s pleca,opet ga namicu.Kamen ipak uspeva da padne.
Gonici ga u najvecoj brzini,psujuci,podizu na Vasiceva ledja koji kleci,a potom i samu zrtvu nekako uspravljaju.
Teranje se nastavlja.Sve je usporeno,kao da nam oci bode sama vecnost.Vasicu jezik visi iz usta.Suv,trosan,prljavo-beli krpeljak landara niz bradu.Vasic hoce nesto da kaze,ali ne moze.Opet pada,i sve se ponavlja.Udaraju ga,namicu
gromadu,dizu,teraju.Vasic hoce nesto da kaze,ili to samo tako izgleda.Mozda zeli da moli,ali njegov jezik landara niz bradu,telo mu je krvavo,i nikakav glasak ne probija se iz grla.Gonici arlaucu.Pridrzavaju kamen da ne spadne,
namestaju ga da bolje legne.Onaj napred trza ular.Sibaju Vasica,i on ponovo pada.Prucen je potrbuske,skvrcen,
ugrusak;celo mu je telo prljavi krpeljak,jezik isplazen koji hoce da kaze a ne moze,i nista drugo od zivota,ocevidno,
nece osim da rekne.Sutiraju ga,psuju,ali on vise ne ustaje.Ne mice se.
Gonici razmenise nekoliko reci.Okrecu Vasica,pa mu na grudi navaljuju kamen.Kao da sahranjuju,pri cemu je izmozdeno telo-humka.Kamen-beleg.Vasic se pod kamenom gusi,ali to se vec ne vidi.Tako je neprimetna ta stalozena slika koja se napinje,neuslisena,da nesto nerazumljivo progrca i urlika teskih i ostrih kao okamenotina koja nam pritiska grudi i preseca dah.
(Jovica Acin-"GATANJA PO PEPELU(O izgnanstvima i logorima)")

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Moje angazovanje-2)

...Moj dolazak u Sarajevo povodom sudjenja i prvi kontakt sa sluzbenim licima suda,uverio me je da su sva prava,
koje okrivljeni i uhapseni imaju po Zakonu o krivicnom postupku,redukovana ili,tacnije receno,potpuno ukinuta.
Stvorena je atmosfera koja je proizvodila osecanje straha kod porodica,rodbine i prijatelja uhapsenika.Svi su bili izlozeni raznovrsnom sikaniranju od strane sluzbenih lica(od tajne politicke policije,preko zatvorskih sluzbenika do sudske uprave).Stampa i ostali mediji uveliko su se takmicili stvaranjem atmosfere progona i sejanjem straha.
Imao sam utisak da je tih dana biti Musliman(ili da upotrebimo sadasnji izraz,Bosnjak),samo po sebi bilo opasno i rizicno.Taj stepen apriornog neprijateljstva i omraze nije bio rezultat samo komunisticke netrpeljivosti prema neistomisljenicima i pritiska politicke policije,vec se osecala neka dublja,iracionalna mrznja koja je imala teolosku i etnicku pozadinu,koja ce se posle nepunih desetak godina pretvoriti u bespostedni rat i istrebljenje Muslimana.
Najpre su uskratili kopiranje zapisnika iz istrage.Bilo je dvanaest optuzenih(jer je za trinaestog optuzenog,Rasida Prguda,izdvojen postupak),a jos vise advokata,pa je red za uvid u spise predmeta bio veliki,a vremena malo.Cak je i citanje zapisnika iz istrage bilo pod nadzorom,mada nismo shvatili da li je sudija pripadnik sluzbenika suda ili pripadnik politicke policije ili svih udruzeno.Neprijateljstvo je bilo toliko snazno da se moglo opipati u atmosferi i da se prenelo i usmerilo na nas branioce.Osecao sam da smo mi advokati van Sarajeva dozivljeni sa najvecim animozitetom,a narocito mi iz Beograda.
Citanje zapisnika iz istrage i sacinjavanje belezaka bilo je ponizavajuce za nas branioce i,jednako,bilo je i pre sudjenja na glavnom pretresu grubo krsenje i uskracivanje prava okrivljenih na odbranu na toliko javan i demonstrativan nacin,da se cinilo da je to samo sebi cilj.Ova grubost i zloupotreba ovlascenja Drzavne bezbednosti i suda pokazivala je,zapravo,skriveni strah od procesa i nervozu zaduzenih-politicke policije,tuzioca i sudija u prvom planu,a takodje i novinara,politicara i drugih saradnika na tom poslu u drugom planu.
U istrazi je grubo povredjivana odbrana okrivljenih pa je na taj nacin izgledalo da istragu nije vodio sud,vec da su u istrazi okrivljene i svedoke saslusavali pripadnici politicke policije.Nazalost,tadasnji Zakon o krivicnom postupku
(ZKP)je dozvoljavao tu mogucnost,ali samo izuzetno.Izuzetak u ovom slucaju je postao pravilo.
Zloupotrebljavajuci ovlascenja i Zakon o krivicnom postupku,tajna politicka policija(Drzavna bezbednost)vodi istragu,dobijani su montirani i stimovani zapisnici,a iskazi uhapsenih su bili skoro identicni,jer su pravljeni prema matricama inkriminacija.Inkriminacije su bili iskljucivo verbalni iskazi,sto je tipicno za politicka sudjenja.Sudilo se,
dakle,za delikt misljenja.Procesuirano je bilo misljenje.
Kada je politicka policija"upakovala"iskaze okrivljenih i iskaze svedoka,na tako montiranim verbalnim iskazima,
tuzilastvo je sastavilo pretencioznu optuznicu Kt.1118/83 od 105 strana.Predmet je predat Okruznom sudu u Sarajevu pod brojem K.212/1983,od 07.juna 1983.godine.Tada su mislili da su time zavrsili posao.Nacin vodjenja glavnog pretresa,prvostepena i drugostepena presuda pokazuju tu tvrdokornost organizatora ovog sudskog procesa i njihovu presudnu ulogu u tome.Medjutim,optuzeni su na glavnom pretresu,kako ce se videti,osporili i doveli u sumnju i same razloge pokretanja ovoga postupka,a posebno svrhu takvog sudjenja.
Da bi se prikrila ova montaza i sacuvao kakav-takav autoritet optuznice i pokretanja ovog sudskog postupka,glavnu ulogu dobijaju mediji:TV,radio i novine ponavljaju inkriminacije iz optuznice svakog dana sudjenja umesto da izvestavaju o onome sta se desava u sudnici.Ovo identicno i glajhsaltovano prikazivanje toga postupka na glavnom pretresu narusio je dopisnik lista"Politika"Borko Gvozdenovic,koga je redakcija poslala u Sarajevo.
Tako je ipak u javnosti procurelo da se optuzeni brane da nisu krivi,da nisu izgovarali inkriminacije koje su im stavljene na teret,kao i da svedoci dogadjaje,okolnosti i razgovore prikazuju drugacije nego sto to cini optuznica.
Sudski postupak se sveo na demonstraciju gole sile i grubosti,u cijoj pozadini se,zapravo,osecao ontoloski strah titoista,samo tri godine nakon smrti velikog vodje,za legitimnost njihove vlasti i jos vise strah i zabrinutost za buducnost te vlasti.
Dosavsi u Sarajevo radi pripreme odbrane,upoznajem uzrujanu,ali kompaktnu porodicu ISMETA KASUMAGICA,
njegovu suprugu i dve kcerke.Mada su one,razumljivo,bile uznemirene,ipak su bile spremne da brane slobodu i cast svoga supruga i oca,pokazujuci zadivljujucu hrabrost i neustrasivost.Ismet im je bio uzor,autoritet i centar zivota.Njihova ljubav prema njemu izazivala je kod mene divljenje i postovanje.
Moj boravak u Sarajevu povodom pripreme za sudjenje,kao i samo sudjenje,bili su iskustvo i upoznavanje ljudi iz druge,bitno razlicite sredine,drugacijih navika i ispoljavanja osecanja.Ismet Kasumagic je bio cetvrtooptuzeni,
inzenjer metalurg,profesor Metalurskog fakulteta u Zenici,savetnik u institutu"Hasan Brkic"u Zenici,strucnjak za celik OUN sa diplomatskim pasosem OUN,jednom recju,cenjena i priznata licnost u svojoj sredini i struci,covek od ugleda i kredibiliteta.Bio je vernik-praktik,ne skrivajuci svoja verska opredeljenja koja je slobodno ispoljavao.
Znajuci njegovo okruzenje,kao i logiku tajne politicke policije,uveren sam da je to javno ispoljavanje verskih osecanja bilo opredeljujuce za njegov policijsko-sudski progon.
DZEMAL LATIC,desetooptuzeni,imao je samo 27 godina a vec je uzivao glas poznatog,priznatog i uglednog pesnika,kojega je njegova sredina cenila zbog talenta i uzorne licnosti.Ljubav i postovanje kojim ga je okruzivao njegov brat Nedzad,otac Sakib i majka Dzemila,kao i njegova prelepa supruga Fatima,cija je fotografija koriscena za reklamiranje zimske olimpijade u Sarajevu,okruzivala je Dzemala,koji je kod svojih istrazitelja i mucitelja izazivao pojacanu srdzbu.Pokazalo se da je ovaj naizgled nezan i krhak mladic,zapravo,veoma snazan covek,
cvrstih uverenja,nepokolebljiv u zastiti svojih prava i integriteta svoje licnosti...

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zoran"Poema za generala Slavka Lisicu"Ciric,"URBANI NASLEDNIK DOBRICE COSICA",buduci srpski akademik-ako Bog da!...

...Ovaj NATO pocinje ozbiljno da mi ide na kurac.Zamislite sta mi se nocas desilo.Samo sto mi ga je devojcica uzela u usta,i to posle duzeg neckanja,kad krenu agresija.Od prve detonacije moja devojcica vrisnu,dobro da ga nije zagrizla,skoci s kreveta,uze svoje stvari i trk u predsoblje da se oblaci,navrat-nanos.Ja se,onako naliven,
doteturam do nje i zagrlim je da sprecim paniku,ali jok.Ona vice:zovi taksi!Cekaj cule,ovo ce zacas da prodje,da bace jos pet,sest komada i gotovo za nocas.Ne,zovi taksi!Baba mi je sama u kuci,umrece od straha.Ama,kazem,
ne brini ti za babu,iskusna je zena,pamti ona sigurno i gora bombardovanja.Ne brinem ja za babu,ali baba mnogo brine za mene.Ima da presvisne kad se probudi i vidi da me nema.Crna ja,nosicu je na dusi.Zovi taj taksi,sad vec devojcica urla na mene.Nema druge,pozovem ja taksi,za pet minuta ceka ispred zgrade.Istrca devojcica u hodnik,
ja navucem pantalone i jaknu na golo telo i u papucama strcim se niz stepenice,sve je dozivajuci da me saceka.
Kad tamo kod ulaznih vrata stoji grupa stanara,onako unezvereni gledaju u mene onako napaljenog i besnog.
Dobro vece,dobro vece,moze li se,komsije?Ide nekako,zamore oni,a sve mi se cini da bulje u moj slic.Izletim na ulicu,taksi vec stigao,devojcica mi nervozno mahne i uleti unutra.Nisam stigao ni da joj otpozdravim,a taksi je vec sibao kroz pomrcinu.Vratim se u zgradu i tek tada mi sinu da su komsije,onako premrle,ukapirale sta se desava,a znaju mi i zenu i dete,kako da ne.Ja,onako dostojanstveno,dobacim dok prolazim pored njih:sve je u redu,glavna opasnost je prosla.Vidimo i mi,komsija,da je prosla,kazu on i i smeskaju se kvarno.Bio sam ofiran do poslednje dlake na mudima.A jutros sam otisao da obidjem sina i,u jednom trenutku,pita on mene:tata,a zasto ti nisi na Kosovu?Ja ga pogledam onako zblanuto,brzo se priberem i odbrusim mu:zato sto je rat svuda.Svako je na svom mestu i izvrsava svoj zadatak...
(Zoran Ciric-"PRISLUSKIVANJE")

- 14:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mile Stojic-UMJETNOST PODLOSTI

2.
Rekli smo vec da je Oskar Davico prakticirao dvije knjizevne prakse:jedna je bila apologetska i transparentna,ona je odavala pocast zemaljskim bozanstvima Titu,Partiji,Centralnom komitetu,revolucionarnom naslijedju,druga je negirala sve bogove i bozanstva i pokretala se samim duhom negacije.Prva je bila u sluzbi poretka koji je proklamirao internacionalizam,bratstvo medju ljudima i narodima,dok je druga bila samo poricanje,zelja za novim jos neosvojenim prostorima misljenja i pjevanja.Takav oblik DVOJNOSTI bio je karakteristican za nacin misljenja u socijalistickim zemljama,u nekadasnjoj Jugoslaviji posebno.Partijske dogme primale su se bespogovorno i malo je pisaca bilo u direktnom sukobu s rezimom,a s druge strane uvijek se njegovalo tzv.paralelno misljenje,koje se rugalo sistemu,otkrivajuci u proklamacijama savrsenosti apsurd i nesrecu cijele jedne zemlje.Ta skola licemjerja najlakse se moze opisati zgodom o jednoj skolskoj zadaci.Ucenik je dobio temu da napise sastav"Moja ulica".Otac,koji je slucajno procitao sastavak u kojem se nemastovito govorilo o cistim kucnim vezama,okrecenim fasadama,urednim balkonima s procvjetalim petunijama i blistavim stubistima,uctivim ljudima u pokretu i dotjeranim gospodjama,iznenadjen je rekao djetetu:"Ali,to nije istina,nasa ulica ne izgleda tako."Klinac je odgovorio:
"Znam.To je verzija za ucitelja.Imam ja i drugu verziju,za moje drustvo",te izvadio tajni papir iz torbe i poceo citati:"Moja ulica je strasno prljava.Stubista su mracna,fasade godinama neokrecene,susjedi se neprestano svadjaju,a pijanci pisaju po haustorima..."Djecak je,dakle,shvatio:ucitelja zanima klonirani svjetonazor,projicirana slika,idealizirani svijet,laz,a njegove skolske drugove stvarnost,istina.Stoga je svoj dozivljaj svijeta udvojio:zadovoljavajuci nemastoviti klise,on je zaradio najbolju ocjenu,ali je potrebu za istinom ipak sacuvao,makar tajno,makar za najblize drugove.Hvaleci partijske kongrese i referate,zemlju socijalizma s ljudskim likom,Davico je isto kao i ovaj ucenik izborio pravo da ostane nadrealist,da u svojim pjesmama bude svoj na svome,da izvodi sve one jezicne vratolomije i sadrzajne perverzije,jer samo oni koje partija nije odbacila mogli su opstati.
Lice je bilo ogledalo,nalicje mracni labirint.Pricu o idilicnoj ulici nije morao pisati samo spomenuti djecak,nju je u Jugoslaviji moralo izgovarati desetak razlicitih naroda,razlicitih,ponekad i suprotstavljenih interpretacija historije.Svi su se javno divili balkonima s procvjetalim petunijama i svjeze okrecenim fasadama,a svaki je ponaosob imao svoju verziju mucnine pri pogledu na zajednicko smrdljivo dvoriste.U knjizevnosti se ovaj fenomen manifestirao kao dvostrukost opusa,a u knjizevnom i javnom zivotu kao cisto licemjerje.Rijeci su u socijalizmu gubile vrijednost kao i banknote za koje su se prodavale.
U Jugoslaviji,za razliku od zemalja istocnog bloka,teorija socijalistickog realizma sluzbeno je odbacena relativno rano.Na kongresu jugoslavenskih pisaca,
odrzanom 1952.u Beogradu,Miroslav Krleza istupio je s cuvenim referatom,u kojem govori da socijalisticki angazirana knjizevnost nije obavezna,ali da je pozeljna.Ovaj kompromisni referat danas nam izgleda potpuno anakrono i dogmatski,medjutim,ne treba zaboraviti da je on za to vrijeme bio napredan i da je,svojim ozvanicenjem,spasio ne samo minimalni prostor knjizevnog izraza nego i zivote nekoliko najtalentiranijih pisaca,koje je tadasnja partijska ideologija proglasila"burzoaskim"i"dekadentnim",pocev od ostarjelog Tina Ujevica do mlade eroticne Vesne Parun.Krlezin referat pokusao je premostiti provaliju izmedju dogmatskog diktata crvenog centra i impulsa slobodnog stvaranja,jer je znao da se otklon od Moskve dogodio na planu subordinacije,
a ne na planu ideologije.Razdoblje"antistaljinistickog staljinizma",dakle,nije metodu socijalistickog realizma pomjerilo iz sredista svog svjetonazora,ono ju je i dalje smatralo pozeljnom,ali je otvorena teorijska mogucnost i za"burzoasko stvaralastvo",s tim da ono ne bude previse"dekadentno".Jedan broj knnjizevnika ostao je i dalje vjeran sovjetskoj teoriji,tako da su sve do pocetka sedamdesetih najtiraznije knjige zastupale"subjektivni odraz objektivne stvarnosti",kao sto su djela Dobrice Cosica,Mihaila Lalica,Radovana Zogovica.Druga grupa prihvatila je,poput Davica,udvojenost,bili su,dakle"i tamo i ovamo"i socrealisti i modernisti.Najveci broj mlade knjizevne generacije u tom hijatusu priklonio se"modernizmu",a to znaci KRIPTOGOVORU:alegoriji,
koja se moze tumaciti istodobno na dva nacina,ili potpunoj metaforicnosti,koja se s aspekta kritike mogla smjestati u zapadnjacki model modernosti,ali je s aspekta citateljstva predstavljala potpunu hermeticnost i neprivlacnost.Za razliku od TENDENCIJE,oni su najcesce zastupali L`ART POUR L`ART,
stvarajuci dozlaboga hermeticne i zakucaste stihove,koji su djelovali"moderno",ali nisu pokazivali stvarnog unutrasnjeg razloga svojeg postojanja.Stari socrealisticki pisci bili su i dalje protezirani jer su govorili o"revoluciji koja tece",bili su zastupljeni u skolskim programima,dok su modernisti bili,doduse,
objavljivani,ali nerazumljivi,necitani i nikom atraktivni.I kriptogovor je,kao i udvojenost,bio na neki nacin oblik knjizevne hipokrizije,ali i jedini put da se ne upadne u apologiju sterilnih modela"najboljega od svih svjetova".
Citaocima zapadnih demokracija tesko ce biti shvatiti da je materijalna pozicija pisca u komunizmu bila puno bolja nego u zapadnom svijetu.Dok je na zapadu pisac prepusten nemilosrdnosti trzista i cudima citatetljske publike,u socijalizmu se za pisca brinula partija,osiguravala mu tiraze,knjizevne nagrade,mjesto u lektiri i nacionalnoj akademiji.Usavsi u partijsku orbitu,knjizevnik nije morao preispitivati kvalitetu svoga pisanja-on je trajno,bez obzira na kvalitetu svojih knjiga,bio osudjen na uspjeh,a rijesio bi i sve svoje materijalne probleme,dok bi"simpatizeri"obicno dobivali mjesta"sekretara"knjizevnog drustva,koje je funkcioniralo kao vrst produzenog politbiroa.Bila su mu osigurana putovanja ako ne na predsjednickom brodu,kao u slucaju Krleze ili Cosica,ono barem u inozemstvo,na usavrsavanje.Kao protuuslugu morao je ciniti tek jednu sitnicu-propagirati program partije.Pisci su sjedili u plenumima Centralnog komiteta jer su oni kao"savjest naroda"davali legitimitet"avangardi radnicke klase".I"realisti"i"udvojeni"i"metaforicari"bili su frustrirane,rascijepljene licnosti,DUSE KOJE CVILE.
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

- 11:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 02.10.2007.

Stane Dolanc,dugogodisnja"siva eminencija"UDB-e

...MORA DA BUDE SASVIM JASNO DA SMO MI,KOMUNISTI,NA VLASTI U OVOJ DRZAVI.DA NISMO MI,BIO BI NEKO DRUGI;ALI TO NIJE TAKO,NITI CE BITI!...

- 15:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic

Dr.Rajko Danilovic,"Upotreba neprijatelja-Politicka sudjenja u Jugoslaviji 1945-1991.godine",Beograd-Montena,drugo dopunjeno izdanje 2002.godine.
U ovoj knjizi obradjen je model eliminacije politickih neistomisljenika u komunistickoj Jugoslaviji.Ovaj model je,uz izvesne lokalne razlike,bio po uzoru na progon"neprijatelja"komunizma u Sovjetskom Savezu i u istocnoevropskim i drugim komunistickim drzavama.Koristeci se ovim istrazivanjima bilo je moguce i pisanje knjige"Sarajevski proces 1983.-Progon muslimanskih intelektualaca".

Termini UDB-a i udbasi autor koristi metafizicki i kolokvijalno.Ne radi se samo o sluzbenicima tajne politicke policije,koja se oficijelno odmah nakon Drugog svetskog rata zvala OZN-a(Organizacija za zastitu naroda),UDB-a
(Unutrasnja drzavna bezbednost),pa zatim DB(Drzavna bezbednost),a od 70-tih godina proslog veka SDB(Sluzba drzavne bezbednosti),vec i njihovim"saradnicima"koji tvore specifican mentalitet"sluzbe"koja nadzire i usmerava ono sto predstavlja sferu javnog politickog zivota

- 15:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Milan Kundera

...Proveo sam dvadeset godina zivota u zemlji koje sluzbena doktrina,suocena s bilo kojim ljudskim problemom,nije znala nista drugo doli da ga svede na politicku misao.(Ta je doktrinirana strast za osiromasenjem covjeka ono zlo koje je onaj tko potjece"odande"naucio mrziti vise od svega)...

- 14:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mile Stojic-UMJETNOST PODLOSTI

1.
U ozujku 1986.preselio se iz Beograda u Sarajevo pjesnik Oskar Davico.Dosao je,sa suprugom i malom kceri,vec u dubokoj starosti.
Davico je u mladosti bio nadrealist,jedan od utemeljitelja beogradskog nadrealistickog kruga,da bi zatim postao partizan i titoist,vodeci pjesnik Titove epohe.Ali,opcenito uzevsi,Davico je vrijedio kao jedan od najvecih modernih srpskih pjesnika.Njegove revolucionarne poeme VISNJA ZA ZIDOM i SRBIJA,zatim roman PESMA,godinama su vec bili sastavni dio skolske lektire,a esej POEZIJA I OTPORI bio je temeljac kamen u antidogmatskoj knjizevnoj teoriji u tadasnjoj Jugoslaviji.Davico je bio,kao i vecina umjetnika partizana,kontroverzna licnost:jednim dijelom svog opusa bezrezervno je podrzavao komunisticku nomenklaturu,dok je u drugom zaista bio najzesci borac protiv naslijedja staljinizma.Cesto je ova dva kontroverzna toka uspijevao ujediniti i u jednom djelu,kroz neku bastardnu formu koja je ipak odavala stvaralacku harmoniju i visoko spisateljsko umijece.Kao da se pridrzavao one narodne-caru carevo,a bogu bozije.Sedamdesetih i osamdesetih godina objavljivao je duge i dosadne poeme u cast Tita i Partije i,istodobno,pisao romane pune erotskih preverzija,blasfemicnih pasaza i svakovrsnih skarednosti.Ideja komunistickog reda u politici u knjizevnosti bila je zamijenjena idejom potpune anarhije."Za kap nepoznatog dati sve poznato",glasio je njegov knjizevni moto.Njegovi sukobi s Beogradom poceli su nakon Titove smrti:nacionalisticku plimu u tadasnjem jugoslavenskom glavnom gradu sve je teze podnosio,objavljujuci u novinama zestoke knjizevne pamflete protiv njenih protagonista Dobrice Cosica,Matije Beckovica,Brane Crncevica.Demonstrativno je istupio iz tamosnjeg udruzenja knjjizevnika,buduci da je ova cehovska organizacija postala centar srpskih nacionalistickih manifestacija,a nacionalnu akademiju nauka i umjetnosti-SANU,koja je tih godina spremala nacionalisticki pamflet"Memorandum",u jednom je tekstu cinicno anagramirao kao ANUS(guzica).
Davicov prelazak u Sarajevo odjeknuo je tad kao politicki dogadjaj prvog reda."NE MOGU VISE ZIVJETI U BEOGRADU",IZJAVLJIVAO JE,"JER OD NACIONALIZMA I SOVINIZMA KOJI SE TAMO OBJAVLJUJE MRZNU SE PTICE U LETU."Sarajevo je dozivljavao kao multikulturni centar,vjerujuci da ce u njemu naci spas i smirenje.Znao je da se Jugoslavija pocela polagano raspadati,ali,kao covjek velikog knjizevnog zamaha i sireg globalnog interesa,
nije mogao shvatiti nase sarajevske usudnosti.U izdavackoj kuci Oslobodjenje,gdje sam tada bio zaposlen,
pokrenuo je casopis Dalje koji je manje-vise uredjivao sam i u kojem je pisao zestoke i duhovite pamflete protiv Dobrice Cosica,Matije Beckovica i drugih protagonista srpskog populizma,u kojem je ismijavao"srpski palanacki duh".S Cosicem je dugo godina bio prijatelj,bili su zajedno u partizanima,a u Beogradu je kolala prica da je
autorstvo proslavljenog Cosicevog romana DALEKO JE SUNCE bilo Davicovo.Davico uglavnom nije citao priloge koje je objavljivao u novopokrenutom casopisu,pa su mu promicali potpuno nevazni autori i teme,tako da je casopis,ako se izuzmu njegovi tekstovi,objavljivao uglavnom knjizevnu makulaturu i bofl.
Bio je iznenadjen pojavama srpskog nacionalizma u Sarajevu,nije mogao pojmiti da ga je i u ovom gradu cekalo ono od cega je pobjegao iz Beograda.Na jednoj knjizevnoj tribini na kojoj je govorio o cetnistvu,gdje ga je grubo prekidao pjesnik Rajko Nogo,sadasnji Karadzicev savjetnik,iznerviran,naglo se digao i poceo zasukivati rukave,
govoreci:"DODJI DA SE BIJEMO!CETNIKA SE NISAM BOJAO NI KAD SU IMALI DRZAVU,A POGOTOVU IH SE NE BOJIM SAD!"Televizija je ovo prokomentirala kao luckasti ispad jednog nadrealista,a knjizevna carsija je dogadjaj interpretirala na razlicite politikantske nacine.
Iako po rodjenju Zidov,Oskar Davico se osjecao komunistom i Srbinom.Njegova poema SRBIJA,objavljena netom poslije Drugog svjetskog rata,plijenila je cistim rodoljubljem,ako takvo sto uopce postoji u knjizevnoj umjetnosti.
SRBIJO MEDJU SLJIVAMA...SRBIJO,BUNO MEDJU NARODIMA,SRBIJO,PESMO MEDJU NARODIMA...Kao novinar Oslobodjenja druzio sam se cesto s njim tih godina,pokusavajuci ga navratiti upravo na jevrejske teme.
Opirao se tome.Jednom sam ga odveo na staro zidovsko groblje u Vracama.Pricali smo o pogromu Zidova u Spanjolskoj za vrijeme Thomasa Torquemade,njihovom bijegu u turski bosanski vilajet kao spasenju od smrti.Govorio je potom o Drugom svjetskom ratu,o hrvatskim i srpskim derivacijama fasizma,te o partizanstini kao jedinoj njihovoj zastiti pred kamama Pavelica i Nedica u Drugom svjetskom ratu."Da nije bilo Tita",
rekao je,"mene bi zadesila sudbina Gece Kona,najveceg srpskog izdavaca,cije su sitno zidovsko tijelo cetnici Draze Mihajlovica iskasapili u Vrnjackoj Banji 1943.godine."Bio je rujan,zlato se hvatalo na obroncima Trebevica,s usta pjesnika tiho su odzvanjali meni daleki pojmovi kao"Elohim",kao"Adonaj".Pazljivo je zagledao nadgrobnike ispisane na hebrejskom i na ladino jeziku,zatim one na kojima je Davidova zvijezda bila zamijenjena Titovom.
Zatim je skrto pricao o svom ocu,sabackom trgovcu i o majci koju nije upamtio,o svojoj prvoj zeni Ruti,sto je umrla od tuge nakon smrti njihova sina u ranoj mladosti..."I tad kad mi je umro sin,bilo je to pedesetih,odmah nakon rata,
dobio sam anonimni telegram iz Beograda u kojem je pisalo:`Hvala Bogu,jedan Civutin manje.`Ona je nakon sinovljeve smrti samo sutjela i pusila danima..."
Gledao sam ovog starca,ovog najveceg pjesnika Srbije,ovog Zidova,kako sjedi na bijelom kamenu sarajevskog Jevrejskog groblja,dok mu je jesenji vjetar mrsio sijedu lavlju grivu.Pitao sam se zasto je dosao bas u Sarajevo,je li ista muka i kob,koja je dovela njegove pretke iz Spanjolske,i njega dovela pod ovo tvrdo bosansko nebo,pod kojim nece naci ni spasa ni smirenja.
(Mile Stojic-"JUTRO U POMPEJIMA")

- 14:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Moje angazovanje-1)

Proletnjih i i prvih letnjih meseci 1983.godine jugoslovenska stampa obavestava da je u Bosni i Hercegovini uhapsena veca grupa muslimanskih intelektualaca,koja je,tvrdilo se,zagovarala islamsku revoluciju.Hapsenja padaju u vreme i nakon Islamske revolucije u Iranu i nakon dolaska imama Homeinija na vlast i stvaranja Islamske iranske teokratske drzave.Stampa,takodje,obavestava da je grupa muslimanskih intelektualaca iz Sarajeva putovala u Iran,a da su ideje Islamske revolucije nasle pristalice na Islamskom teoloskom fakultetu(ITF),ali i u nekim drugim institucijama i sredinama u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Bila je ovo tipicna najava politickog sudjenja,koje predstavlja policijsko-sudski progon neistomisljenika Saveza komunista Jugoslavije,a ovoga puta zrtve su muslimanski intelektualci u Bosni i Hercegovini.
Na udaru progona nisu samo muslimanski intelektualci,vec i Muslimani kao nacionalnost.Sudjenje je najavio mocni politicki lider upravo ovog etnickog porekla,Hamdija Pozderac,koji je uz Branka Mikulica bio najjaci politicki lider u Bosni i Hercegovini.On je u jednom svom javnom istupu obavestio gradjane da je uhapsena neprijateljska i antijugoslovenska grupa koja je stvorila organizaciju ciji su,po njemu,ciljevi i program mracni.Ovakvi govori posttitoista bili su izravni pritisak na tuzilastvo i sud,od kojih se ocekivalo da ovo shvate kao direktivu.Uobicajeno
je bilo tada,kada se organizuje neki politicki proces u Jugoslaviji,da me okrivljeni,ili njihova rodbina,angazuju kao branioca,ili bar da do mene stizu informacije da se razmislja o mom angazovanju.Tako je bilo i ovoga puta.
Nakon moje kratke karijere politicara,kada sam pripadao grupi zvanoj"Srpski liberali",koju su 1972.godine Josip Broz i komunisticko rukovodstvo eliminisali iz politickog zivota,i jednako kratke karijere predavaca na Fakultetu politickih nauka u Beogradu,gde sam predavao politicku sociologiju,od 1.marta 1974.godine sam u advokaturi.
Pretpostavljam po toj predestinaciji,a mozda i slucajno,bio sam angazovan kao branilac u mnogim sudjenjima u politickim procesima,pa i u sarajevskom u kojem sam branio Ismeta Kasumagica,Mustafu Spahica,Dzemala
Latica i Dervisa Djurdjevica.
U Beogradu sam zastupao Islamsku versku zajednicu i njenog muftiju Hamdiju Jusufspahica.On me je vesto i izdaleka pitao da li bih prihvatio da branim nekog od uhapsenika u Sarajevu.Za mene je to bio novi profesionalni izazov.Medjutim,ono sto je bilo presudno,to je da se u sudskim dvoranama i u javnosti borim za ono sto u modernom vokabularu nazivamo ljudskim i gradjanskim pravima.Smatrao sam da je pravo na slobodno misljenje,
kao i pravo na politicko javno delovanje,ne samo jedno od osnovnih gradjanskih prava,nego i da je obaveza svakog gradjanina koji je obrazovan i sposoban da artikulise opste i parcijalne interese.Rukovodjen time odgovorio sam da bih rado kao branilac prihvatio takav posao i da sam spreman da otputujem u Sarajevo.
Nekoliko dana posle razgovora sa beogradskim muftijom,u Beogradu upoznajem jednog mladica,studenta anglistike i Islamskog teoloskog fakulteta,Nedzada Latica,koji je dosao da trazi advokata koji ce braniti njegovog brata,uhapsenog pesnika Dzemala Latica i jos neke uhapsenike.Nedzad,ocigledno inteligentan i nadaren,osecao se cudno i zbunjeno u Beogradu i posebno u razgovorima koje smo vodili.Videlo se da je prvi put u Beogradu,da je iznenadjen da postoji sredina u komunistickoj Jugoslaviji,kakva je Beograd bio tih godina,u kojoj se vode slobodoumni razgovori koji se nisu ticali samo problema koje je imao njegov brat i drugi uhapsenici u Sarajevu,vec se slobodno govorilo o svim ostalim temama.Da li je Nedzadov dolazak u Beograd bio njegov slucajan izbor ili jasno definisana namera,ili se radilo o ocekivanju da bi neko iz glavnog grada imao hrabrosti i volje da se prihvati odbrane.Bilo kako bilo,tim dolaskom i razgovorima sa mnom i drugima koje je susreo,Nedzad je bio impresioniran.
Nije mu bilo posve jasno sta se zapravo desava,ali je hrabro prihvatio,za njega potpuno nov izazov i iskustvo da on,sa svojih dvadesetak godina,preuzima tako odgovorne obaveze kao sto je izbor branioca njegovom bratu,ali i drugim prognanima.On je iskreno i bezazleno ponavljao"Ovdje se u Beogradu govori kriticki"-i tvrdio je da su njegov brat i ostali uhapseni za bezazlenije izjave,sto je bilo potpuno tacno.
Nisu samo Dzemal Latic i njegova porodica bili pod teskim teretom izbora advokata,vec su to bili i ostali uhapsenici.Tako je Alija Izetbegovic,pored branioca iz Sarajeva,angazovao jednog branioca iz Zagreba,advokata Nikolu Muslina,srcanog i uljudnog,koji je plenio angazovanoscu u postupku,hrabroscu i korektnim odnosom prema
kolegama.Izbor branilaca je pokazao da su okrivljeni i njihove familije vise intuitivno nego racionalno ocenili da ne smeju da dozvole da policijski i sudski obracun bude lokalni u tamnom komunistickom bosanskohercegovackom vilajetu.
Moja saznanja o sarajevskoj sredini,a posebno o sarajevskoj carsiji,bila su minimalna i svodila su se na opsta snalazenja,mada sam imao izvesnog iskustva kao branilac u politickim sudjenjima u Bosni i Hercegovini.Znalo se da je komunisticka politicka elita u ovoj republici prednjacila u Jugoslaviji po svojoj tvrdokornosti,autoritarnosti i lakoj upotrebi represije.Osecala se nelagodnost i zabrinutost bosanskohercegovackog establismenta koji je sebi postavljao pitanje:kako vladati i posle Josipa Broza Tita.Oni su smatrali da treba upotrebiti jos vecu represiju prema neistomisljenicima,a retki su bili oni koji su predlagali blazu opciju za sputavanje i eliminisanje neistomisljenika.
Prema uhapsenima primenjivana je raznovrsna tortura,od upotrebe brutalne fizicke sile,pretnji oruzjem da ce ubiti uhapsenika ili nekog iz njegove bliske familije,do sputavanja da angazuju advokate.Na slican nacin bilo je preceno i svedocima.Strah je zavladao u Sarajevu i u celoj Bosni i Hercegovini gde su ziveli Muslimani.Medjutim,iz Beograda,Zagreba,Ljubljane i nekih drugih sredina dolazile su kritike zbog ovakvog tretmana uhapsenika.Da bi smirio javnost,ministar policije u Bosni i Hercegovini,Dusko Zgonjanin,ad litteram je rekao da uhapseni nisu bili"torturisani",sto je u izvesnim listovima u Srbiji tako doslovce i objavljeno.

Tito i njegov rezim su u tome bili veoma vesti,reklo bi se virtuozni.Kad bi pojacavali represiju,ili da upotrebimo recnik tog vremena,cas bi zaostrili klasnu borbu cas bi proklamovali demokratizaciju drustva,sto bi dovelo do smanjenja upotrebe represije bar za izvesno vreme
Policijsko-sudski progon neistomisljenika u Titovo vreme kretao se tako izmedju zestoke represije i umerenog i odmerenog organizovanja policijskih sudjenja,sto je bilo limitirano unutrasnjom i(ili)medjunarodnom politickom situacijom,kako se govorilo-polozajem Jugoslavije u svetu.Medjutim,posle smrti Josipa Broza Tita,politicka elita u Bosni i Hercegovini mogla je da organizuje progon politickih neistomisljenika,bez nadzora od strane vodje i politickog centra iz Beograda.Odmah,vec po prvim hapsenjima i propagandnom zamahu medija,videlo se da ce progon muslimanskih intelektualaca biti zestok,nesputan,a da ce bosanskohercegovacko komunisticko rukovodstvo smatrati da time prednjaci u Jugoslaviji i da time treba da bude uzor za ostala republicka i pokrajinska vodjstva u obracunu sa politickim neistomisljenicima...

- 13:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

HAMZA ORLOVIC BOSNJAK

...-Hamza je mogao biti muslimanski Luther,da je imao sultana poput svedskog kralja Gustava Vase,govorio mi je bosanski ratnik u zemunici,trazeci moju pomoc da dodje do ulaza i cistog zraka.
Pitala sam se da li je pametno i koliko je egoisticno od ranjenog covjeka traziti da prica o bosanskoj istoriji,ne bi li moj strah odagnao i zadovoljio novinarsku radoznalost.Tjesila sam se da je to njegova volja,ne sluteci da mu je to i oporuka.
Kasnije sam u historijskim dokumentima nasla podatak da je pet godina nakon Hamzinog pogubljenja(1582.godine)u Bosni izbio ustanak protiv sultanove vlasti.Ustanike je vodio Mehmed,sin Hasanov,iz Gornje Tuzle.Ustanici su se nazivali Hamzalijama i formirali vladu hamzalijskog bratstva.Pobunjenici su osvojili teritoriju Tuzle,Gracanice i doline Sprece i na njoj su uveli svoje zakone o kojima nema pisanih dokumenata ali ih mozemo naslutiti po ucenju Hamze Orlovica Bosnjaka.Ova pobuna u Bosni je ugusena u krvi,ali nisu zatrli sjeme i san Orlovica.
Banjalucki pasa Fidahic je,oko stotinu godina kasnije,podigao narod na oruzje da brani Banja Luku od austrijskog generala Gildsburghusena.Sultan iz Stambola je prepustio Banja Luku na milost i nemilost drugog silnika,ali Bosanci nisu.
Stotinjak godina nakon pase Fidahica,Husein beg iz Gradacca,pored Tuzle,po ocevoj majci u rodu sa Orlovicima,
uz jos jednog iz loze Fidahica,rasplamsao je duh Orlovica i zapalio cijelu Bosnu,a narod ga je prozvao zmajem.
-Orlovic je progovorio bolnim krikom u ime svih onih Bosnjaka koji nisu dali da ih drze u ludjackoj kosulji,u ime novog carstva i nove vjere.Njegov krik je surovo prekinut.Poslije njega,nakon jednog i po vijeka,prvi Bosnjaci su poceli ostavljati trag svog postojanja,istina slaveci sultana na persijskom,arapskom,turskom i ko zna kom tudjem jeziku,a na svoj su jos dugo cekali.Kad su progovorili,nisu vristali vec su saputali.Vrisak im je sa Orlovicem nestao-sjetno i tuzno je govorio Mirsad o jednom od svojih Humljana,zagubljenom u svijetu.
Bio je smrtno ranjen,a ja smrtno uplasena.Prvi put sam vidjela da nema mnogo snage,a ni zivota u njemu.
Kasnije sam procitala pjesmu bosanskog pjesnika Hamze Hume koji je poput svog slavnog imenjaka i daljeg rodjaka Orlovica stajao zacudjen nad sudbinom i sopstvenim imenom.

HAMZA

Nazvase me Hamzom
Kao sto nazvase hiljadama ljudi
Iz pustinja divljih Beduina,
Crnih gradjana vjecno suncanih gradova,
Himalaje,Taurusa,Pinda,
Ljudi sa plantaza,
Hiljadama bakarnih Inda
I onih s pazara visokog Irana
Sto prodaju cilime,
Biser,nakit,zene.
O cudno je to cudno
Da ovdje
U nasoj zemlji kraj Evrope
Hamzom zovu mene!...

- 12:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic

Komunizam je,kao tipicno totalitarni poredak,prakticki nastao i nestao sa istorijske scene u dvadesetom stolecu.Komunizam je razradio veoma razudjen i funkcionalan mehanizam i aparat nasilja progoneci politicke neistomisljenike i protivnike.Komunisticki teror je bio sveobuhvatan i zestok,bez obzira na oscilacije(poostravanja ili omeksavanja),a masovnost zrtava je neverovatna.Prevod sa francuskog knjige"Crna knjiga komunizma-kriminal,teror,represija",objavljene u Sarajevu i Zagrebu,ali ne i u drugim drzavama nastalim raspadom SFRJ,u odeljku naslovljenom"Zlocini komunizma"Stephan Courtais,daje sumarnu i krajnje sumornu sliku broja zrtava:
-SSSR,20 000 000 mrtvih
-Kina,65 000 000 mrtvih
-Vijetnam,1 000 000 mrtvih
-Severna Koreja,2 000 000 mrtvih
-Kambodza,2 000 000 mrtvih
-Istocna Evropa,1 000 000 mrtvih
-Latinska Amerika,150 000 mrtvih
-Afrika,1 700 000 mrtvih
-Afganistan,1 500 000 mrtvih;i
Medjunarodni komunisticki pokret i komunisticke partije koje nisu na vlasti desetine hiljada mrtvih!

Ukupna brojka priblizava se cifri od sto miliona mrtvih."(Bosansko izdanje knjige,str 14.)

Ako bi se primenili standardi Medjunarodnog krivicnog prava,ovo su sve zlocini protiv mira,ili su krsenje zakona i obicaja rata,ili su genocid,ili su zlocini protiv covecnosti.

Ima teoreticara koji smatraju da je broj zrtava veci od prikazanog.

Pada u oci da zlocinci i dzelati nisu pozvani na sudsku odgovornost.O njima se govori i pise samo apstraktno,
mada je svaki zlocin individualno delo.

- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 01.10.2007.

Nenad Canak,predsednik Lige socijaldemokrata Vojvodine

...SRBIJA CE U SLEDECIH NEKOLIKO MESECI OSTATI BEZ KOSOVA I ZATO SE FOKUS SUKOBA NA KOJIMA I OPSTAJE CITAVA IDEOLOGIJA KRVI I TLA PREBACUJE U VOJVODINU...

- 16:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Rijec o knjizi)

Knjiga dr.Rajka Danilovica"Sarajevski proces 1983."jedna je od u nas jos malobrojnih knjiga koja se bavi politickim sudskim procesima u bivsoj Jugoslaviji.Dogadjaj o kojemu govori ova knjiga jedan je od najpoznatijih-sudjenje muslimanskim intelektualcima pod optuzbom da su zagovarali muslimansku revoluciju.Optuzeni i tada osudjeni-Alija Izetbegovic,Omer Behmen,Hasan Cengic,Edhem Bicakcic,Dzemaludin Latic,Ismet Kasumangic,Mustafa Spahic,Dervis Djurdjevic,Husein Zivalj,Salih Behmen,Rusid Prgud,Melika Salihbegovic,Djula Bicakcic-bili su mnogi u nizu kojima je u bivsoj drzavi sudjeno u povodu raznih razloga i pod razlicitim optuzbama.Vecina optuznica
bila je montirana ili predimenzionirana.

Ovaj proces dogadao se u,nakon poratnih,najgorim vremenima u povijesti bivse drzave,nakon smrti Josipa Broza Tita,u vrijeme politicke i gospodarske krize osamdesetih godina.Premda je vec tada bilo jasno da su politicke reforme nuzne,da ce se Jugoslavija raspasti ne bude li se postivala suverenost tadasnjih republika i pokrajina;
premda je bilo jasno da socijalizam ne moze opstati ako se ne postuju ljudska,samim tim i vjerska prava,partijsko-policijske nomenklature,savezna i republicke,pojacavale su represiju protiv demokratskih snaga.Pod pritiskom su bili pojedinci i skupine koje su zagovarale demokratske promjene u tadasnjem Savezu komunista,a jos vise pojedinci i tada jos neformalne skupine koje su se zauzimale za demokratske drustvene reforme.

U tadasnjoj Bosni i Hercegovini strah od promjena bio je osobito izrazen,pa su i represija i progon neistomisljenika bili jaci nego u drugim tadasnjim republikama i pokrajinama,izuzevsi Kosovo.Dapace,u Bosni i Hercegovini tada kao da se htjelo prednjaciti u ideolosko-represivnoj obrani jugoslavenstva,koje je medjutim kao kohezivan element tada vec gubilo znatan dio privlacnosti,prije svega zbog jacanja nacionalnih samosvijesti i demoktratskih stremljenja.U takvim prilikama nacionalne napetosti osjecale su se najvise u saveznim institucijama i u izrazito nacionalno mjesovitim sredinama,kakva je bila Bosna i Hercegovina.

Dr.Rajko Danilovic,jedan od odvjetnika optuzenih u spomenutom procesu,u ovoj je knjizi dokumentirano i precizno,ali emocionalno i eticki angazirano opisao proces spomenutim muslimanskim intelektualcima.Ujedno,on je dao povijesnu pozadinu toga procesa,pokazavsi da je represija prema muslimanima kao vjernicima zapocela
odmah poslije Drugog svjetskog rata.Ona se ocitovala i prema drugim vjeroispovijestima,uklopivsi se u brojne sudske procese protiv"politickih neistomisljeniika i protivnika komunisticke doktrine i komunisticke drzave",kako navodi dr.Danilovic.Nije stoga slucajno u bivsoj drzavi bila ustanovljena"moralno-politicka podobnost"kao zakonska odrednica i pravni institut,kako navodi autor,koja je uvjetovala delikt misljenja.Naime,bilo zbog kojeg razloga sudjeni i osudjeni-zbog razloga savjesti,vjere,ideoloskog neslaganja ili politickog djelovanja-ti su procesi bili zapravo utemeljeni na"deliktu misljenja",kritickog i opozicijskog,naravno,i imali su posluziti u tome da stite vlast od idejne kritike i opozicijskog politickog djelovanja,i jos vise u svrhu da zastrase i onemoguce bilo kakvu mogucu kritiku i opoziciju.

Svakako,sarajevski proces 1983.razotkriva svrhu,metodu,scenarij i posljedice montiranih politickih procesa vodjenih u bivsoj drzavi.Autor je u svojoj knjizi dokumentirano razotkrio ponasanje i postupke politicara,medija,tajne policije,tuzilastva i sudova prije,za vrijeme i nakon takvih procesa,sto je on opsirno obradio i u svojoj knjizi
"Upotreba neprijatelja-Politicka sudjenja u Jugoslaviji 1945-1991".

No,i taj proces,kao i mnogi prije i poslije njega,otkrio je prije svega zablude ondasnjeg rezima,kojega na kraju nikakvi progoni politickih protivnika nisu spasili od propasti,kao sto ni ondasnja drzava nije mogla opstati jer je izgubila razloge svog postojanja,a samim tim i kohezivnu snagu.Dapace,pokazalo se da je vecina ljudi osudjenih na sarajevskom procesu,ali i na drugim politickim procesima prije ili poslije u Hrvatskoj,Sloveniji,Srbiji,na Kosovu,
bila demokratski usmjerena i da je poslije pridonijela demokratizaciji zivota u svojim sredinama,nastojeci oko mirnog osamostaljivanja svojih republika.Dapace,pokazalo se da i u drugim sredinama,osobito tada u Srbiji,
odakle je i dr.Danilovic,postoje snage koje su spremne stati u zastitu osudjenih u tom procesu,sto je znacilo da se upravo u obrani slobode i ljudskih prava stvarala nova kohezija medju ljudima neovisno o njihovoj nacionalnoj pripadnosti.No tadasnji rezim to nije shvatio.Naprotiv,uskoro su bas u Srbiji prevladale one politicke snage koje su,najzilavije ustrajuci u zagovaranju centralistickog jugoslavenskog modela,postale srediste najzesceg nacionalizma,agresor i uzrok buducim ratovima u Hrvatskoj,Bosni i Hercegovini i na Kosovu.

Ova vrijedna knjiga dr.Danilovica vraca nas u to vrijeme,podsjeca nas na zla koja su se dogodila,ali ujedno nas potice da i u novim povijesnim okolnostima budemo uporni branitelji demokracije i slobode osoba i naroda.

Stjepan Mesic
Predsjednik Republike Hrvatske

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Midhat Ajanovic-Ajan-SMIJEH U SNU

(Göteborg,ljeto-jesen 1993.Slobodna rekonstrukcija Colicevih dnevnickih biljeski)

...Politicke,ratne i ekonomske izbjeglice koje su dolazile ranijih decenija u ovu zemlju nisu se mogli mjeriti s Bosancima.Bilo da je rijec o izbjeglicama iz juznoamerickih,africkih,ili zemalja Srednjeg i Dalekog istoka,bilo da su u pitanju americki vojni dezerteri koji su odbili da ratuju u Vijetnamu.Bosanci su,pored toga sto su bili bolje obrazovani,dolazili iz Evrope i bilo im je puno lakse da se prilagode novoj sredini.To je bila njihova sansa.Tako je govorila Katarina,pokusavajuci da zainteresira Colica za razgovor o njihovoj buducnosti.
U Svedskoj.
Colic je,medjutim,odgovarao kako ne vjeruje da Svedi primjecuju razliku medju muhadzirima,niti je smatrao da uopce postoji neka bitna razlika medju strancima.Katarinine rijeci su mu zvucale kao sarena laza na koju se nije palio.Srecom,i dalje se palio na Katarinu i to je njoj,za pocetak,bilo dovoljno.
Tri sedmice nakon dolaska u Göteborg Colic je dobio poziv da se javi svedskim vlastima radi provjere identiteta.
Katarina mu je bila prevodilac i s naporom se suzdrzavala pred navalom smijeha sto ga je izazivala zbunjena faca sluzbenice ureda za strance koja im je bila dodijeljena kao asistent.Ona,iako ocigledno vrlo iskusna u radu s doseljenicima,nikad nije srela nijednog koji zna toliko mnogo podataka,historijskih licnosti,vaznih datuma...
Razgovor koji je trebao da bude formalno uzimanje osnovnih podataka o Colicu ubrzo se-nakon sto je asistentica upitala za njihov maternji jezik-pretvorio u pravo povijesno predavanje.Colic je inzistirao da se njegov jezik zove bosanski,a na formularu koji je asistentica ispunjavala takva oznaka za jezik ljudi iz bivse Jugoslavije nije postojala.
Neko ko dolazi s tih prostora mogao je govoriti srpsko-hrvatski,makedonski,slovenski ili albanski.Tako je to bilo sluzbeno.Colic se,medjutim,raspricao o historijatu naziva tog jezika sto je dijelio sudbinu zemlje kojoj je zla kob donijela vise dogadjaja i vise historije,nego joj je moglo stati pod kozu.Govorio je o srednjevjekovnom bosanskom kraljevstvu u kome se jezik u svim dokumentima nazivao bosanski,o bosansko-turskom rjecniku nastalom jos u 17.stoljecu,o spisima bosanskih franjevaca koji su uvijek pisali i govorili da je njihov jezik bosanski,o Austro-Ugarskoj monarhiji kad se u Becu priznavao bosanski jezik,o tome kako je bosanski jednostavno ukinut dekretom 1908.godine,ali se zadrzao u narodu...
Katarina je imala poteskoca da-kombinirajuci engleski i svedski,kojeg je vec bila dobro savladala-precizno prevede sve Coliceve misli i podatke.Konacno,Colic je rekao da bi ga veoma neprijatno iznenadilo kad bi mu pravo da imenuje svoj jezik kako zeli bilo uskraceno u jednoj istinski demokratskoj zemlji,kakvu je Svedsku oduvijek smatrao.Porijeklo,zivotna sudbina i edukacija ucinili su da Colic politicki bude ljevicar.Htio ne htio,govorio je,ako studirate na jednom komunistickom univerzitetu-gdje su predavaci cak i tumacenje matematike ili fizike pokusavali da zasnuju na marksizmu!-obavezno vas oduseve lijeve ideje.Ali,s druge strane,u praksi bivse Jugoslavije,u zivotu,vidite da to ne funkcionira bas onako kako to pise u knjigama.Izmedju sirotinje i bogatih i dalje ne postoji snazna srednja klasa koja bi smanjivala razliku izmedju njih,a ideal drustva socijalne pravde trebalo bi da je upravo sto mocnija i sto brojnija srednja klasa,u cije bi se pripadnike,na osnovi postena rada,stalno regrutiralo sve vise siromasnih,dok ih ne bi potpuno nestalo.Zato smo,govorio je Colic,svi mi studenti,koji smo promisljali o svijetu oko sebe i koji smo uglavnom dolazili iz proleterske klase,sanjali o Svedskoj,a Olaf Palme bio nam je politicki ideal.U toj zemlji,predvodjenoj tim covjekom,vidjeli smo dokaz da socijalizam nije utopija.Pa,i kad su ga ubili,to nam se,
zbog nacina na koji se to desilo,ucinilo kao jos jedna potvrda da smo bili u pravu.U zemlji u kojoj smo zivjeli bilo je nezamislivo da politicar-makar i ne spadao u one vrhunskog ranga i polozaja-bez ikakve pompeznosti,cak i bez pratnje,zalazi na mjesta gdje se okuplja obican svijet!A Palmea su usmrtili dok se,kao najobicniji gradjanin,sa zenom vracao iz kina.
Potom je Colic govorio nesto o svedskim kraljevima,dolasku krscanstva u tu zemlju,tridesetogodisnjem protestantsko-katolickom ratu,velikom i tragicnom svedskom porazu protiv Rusa,zatim o njenim krvavim ratovima sa susjedima,nakon cega je Svedska,od militaristicke sile,nekad najmocnije u Evropi,krenula putem mira koji je,u konacnici,rezultirao sadasnjim demokratskim ustrojem.Nije to jedini primjer u povijesti kad se nekoj naciji vise isplatio poraz od pobjede.Asistentica je,shvativsi da je vrijeme predvidjeno za razgovor s ovim klijentom davno isteklo,upisala da je Colicev maternji jezik bosanski i rutinski presla preko ostalih pitanja.Ne krijuci da je Colic ostavio upecatljiv dojam na nju,pozeljela mu je srecu u novoj zemlji,upitavsi ga na kraju da li planira graditi novi zivot u Svedskoj,ili se misli vratiti u Bosnu,ako rat stane?
Katarininim tijelom zastrujala je lagahna strepnja,dok se Colic dvoumio oko odgovora.Nije joj bilo lakse ni kad je rekao da,zapravo,ne zna zeli li ostati ili se vratiti...
(Midhat Ajanovic-Ajan-"USELJENIK")

- 15:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

ALIJA-PASA HUMO

...-Samo oni koji su bili slicni po vjeri mogli su imati uspjeha u vojnoj i drzavnoj hijerarhiji Otomanske imperije,mogli su uzivati ekonomske privilegije u smislu feuda,odnosno nepokretne imovine-objasnjavao mi je bosanski ratnik,iako umoran,strahujuci da necu razumjeti sustinu i nastavio je-Na taj nacin su ukljucivali u drzavni aparat mladost i imovinu pokorenih naroda,koji su im odrzavali ili sirili vlast putem haraca,kulaka i danka u krvi.Tako je na hiljade bosnjackih mladica poginulo u borbama u Aziji,Bliskom istoku,Africi,Sibiru i ko zna gdje,sireci tudje carstvo i gubeci osjecaj za sopstveno.
Zastao je za trenutak dvoumeci se da li da nastavi.Ipak je skupio snagu i objasnio mi jedan od najvaznijih momenata za razumijevanje svog naroda.
-Narod,koji je zahvaljujuci kulturi,duhovnoj i obrazovnoj prednosti nad svojim susjedima mogao da im prkosi,ali i da opstane u formi najmocnije drzave tog vremena,sveden je na nijemi narod koji je,tek dvije stotine godina po dolasku Otomanske imperije,kroz nekoliko imena progovorio na persijskom i turskom jeziku.
-Kako su to uspjeli?-pitala sam zbunjena.
-Recept je bio jednostavan:narodu je data sila,a oduzeta pamet.Sila su bili osedlani konji,iskovane sablje i ono sto je od drugih otimano,a pamet im je oduzimana dovodjenjem Bosnjaka u poziciju da se mole Bogu na jeziku koji ne razumiju.Tako je nestala njihova najveca prednost nad susjedima i pretvorila se u silu koja je bila okrenuta protiv njih.
Pretrazujuci literaturu naisla sam na tekst bosanskog knjizevnika Hamze Hume,iz loze Huma,koji je oslikao stanje nijemog naroda iz tog vremena:"Mi Bosnjaci muslimani u Bosni i Hercegovini,koji smo krvni dio nase nacionalne zajednice,sve donedavno nismo uzimali ucesca u knjizevnom stvaralastvu.Bilo je pokusaja u XVI,XVII i XVIII vijeku,ali
beznacajnih.Mi smo uglavnom imali svoju sevdalinku,svoju epsku pjesmu,a oni nasi Bosnjaci koji su stvarali na istocnim jezicima,ostali su nepristupacni nasim sirim slojevima."

- 14:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dr.Rajko Danilovic-SARAJEVSKI PROCES 1983.(Predgovor)

Komunizam u Bosni i Hercegovini i u nekadasnjem jugoslovenskom drustvu,ili u drzavama koje su nastajale raspadom Jugoslavije,
pripada proslosti,bar se tako cini i prikazuje.Posebna je prica sta je od te proslosti ostalo u danasnjici na tom prostoru,modifikovano i transformisano.
Sa raspadom Jugoslavije,sa ratovima na njenom tlu,a posebno agresijom i krvavim ratom u Bosni i Hercegovini,zamisao o pisanju knjige o sudskom procesu 1983.godine u Sarajevu,sazrevala je.Cesto sam se vracao na svoja secanja leta u Sarajevu 1983.godine i na ono sto se tada dogadjalo.Pokusavao sam u tim iskustvima da nadjem neke signale i poruke koje bi mi pomogle da shvatim Sarajevo okruzeno oruzjem JNA i ostrascenim srpskim nacionalistima.Bez obzira na moje bogato iskustvo u politickim sudskim procesima,ovaj mi je policijsko-sudski progon pitomih i uljudnih intelektualaca muslimana,izgledao predimenzioniran,organizovan uz pomoc upotrebe svih sredstava primerenih staljinistickim montiranim procesima.Jedini njemu slican po tome,a takodje i po zloslutnosti,uvrscujuci se u prolog propasti jugoslovenskog komunizma,jeste sudjenje 1989.godine u Kosovskoj Mitrovici Azemu Vllasiju i rudarima iz Trepce.
Zasluge da ta svoja secanja i saznanja opisem ima narocito moj poznanik i prijatelj Ekrem Avdic,kojeg sam upoznao kada smo obojica bili na poslu,on novinar zagrebackog"Vecernjeg lista",a ja branilac u mnogim sudskim politickim procesima diljem Jugoslavije.Ekrem smatra,takodje kao i ja,da se radi o sudjenju koje ne sme da se zaboravi,a zalagao se da pisac upravo treba da bude neko izvan Bosne i Hercegovine.Zato sam u svom prijatelju imao pravog suradnika i urednika.
Pisao sam lako,pun gorcine,o svemu sto se dogadjalo van sudnice i u njoj,u Visem sudu u Sarajevu,u periodu od 18.jula do 19.avgusta 1983.godine.Sve je pocelo da biva javno i duboko uznemiravajuce,kada je ostrascena,da ne upotrebim neki grublju rec,
bosanskohercegovacka policija hapsila sirom Bosne i Hercegovine muslimanske intelektualce,u svim vecim gradovima,kasabama,pa cak i u selima.

Za pomoc i razumevanje zahvaljujem se svojoj supruzi i koleginici Gordani,koja je rukopis citala,koja me je bezrezervno podrzavala i posticala dajuci mi lucidne sugestije.Takodje,zahvaljujem svom prijatelju i kolegi Dragoljubu Todorovicu,koji je rukopis citao,a svojim zapazanjima me je motivisao.

Beograd,19.januar 2006.godine
Autor

- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Manuela Sorensen-BOSANSKI PROTESTANT

Sustinu bogumilskih pogleda na svijet citamo izmedju redova u optuznici protiv njih,koja se uz manje izmjene,zavisno od lokalnih prilika i vremena,ponavlja od 972.godine kada je napisana,do danas,odnoseci se na njihove potomke.U istoriji je ta optuzba poznata kao besjeda prezvitera Kozme:
"1.Oni tvrde da Bog nije stvorio ni vidljivo nebo ni zemlju
2.Nece da se klanjaju krstu kao orudju smrti.
3.Ne priznaju da je pricesce tijelovo Hristovo,vec obicno brasno.Smatraju da rijeci koje je Hrist rekao o svom tijelu treba shvatiti kao alegoriju.
4.Odbacuju liturgiju koju je osnovao Jovan Zlatousti i druge obrede.
5.Grde sve crkvene cinove,tvrdeci da su svestenici slijepi fariseji koji zive u lijenosti,a episkopi i popovi vrse sve naopako.
6.Odbacuju zakon dat Mojsiju i prorocanske knjige;ne postuju ni Davida ni Avrama ni Danila,cak ni Jovana Krstitelja,te ga zovu
"Antihristov preteca".
7.Veoma ruzno govore o Bogorodici.
8.Ne klanjaju se ikonama.
9.Ne zive zivot po Mojsijevim vec po apostolskim zakonima.
10.Sebe nazivaju"nebeskim ziteljima",a ostali svijet slugama Mamona.
11.Odbacuju krstenje vodom,a sebe nazivaju"kristjanima"iako nemaju obred krstenja i ne krste se.
12.Ne vjeruju da je Hrisotos cudotvorac i da je bilo koga iscjelio i nahranio vinom i hranom.Hristova hrana je po njima u 4 jevandjelja i djelima apostolskim.
13.Mole se mnogo:cetiri puta po danu i cetiri po noci,cak i u nedjelju poste i rade;ne postuju nikakve praznike.
14.Uce svoje pristalice da ne postuju vlast,kude bogatase.
15.Ispovjedaju se i oprastaju jedan drugome,to rade i muskarci i zene."

- 12:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeæi mjesec >>

< listopad, 2007 >
P U S È P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • rokenrol

Linkovi

Blog.hr koristi kolaèiæe za pružanje boljeg korisnièkog iskustva. Postavke kolaèiæa mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolaèiæima možete proèitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolaèiæa. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se