Jusuf Trbic-STRATEGIJA ZABORAVA-4
...KAD SAM PRVI PUT NAKON 1992.GODINE DOSAO U BIJELJINU,VIDIO SAM SLIKU TADASNJEG KANDIDATA ZA PREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE,NEKADASNJEG MARKSISTE DR NIKOLE POPLASENA.BIO JE OBUCEN U CETNICKU UNIFORMU,UKRASEN NEKOM VRSTOM REDENIKA U KOJEM
SU BILI NOZEVI.CETNICKI NOZEVI.NOZEVI ZA KLANJE LJUDI.POKUSAO SAM ZAMISLITI SLIKU NEKOG PREDSJEDNICKOG KANDIDATA,U BILO KOJOJ ZEMLJI SVIJETA,OKICENOG NA SLICAN NACIN.TAKVA SLIKA NIKAKO MI NIJE IZLAZILA PRED OCI.TO JE BILO MOGUCE SAMO U APSURDNOJ ZEMLJI U KOJOJ LJUDI NE ZIVE STVARNI,VEC FALSIFIKOVANI,LAZNI ZIVOT,U KOJOJ JE STVARNOST SAMO PRIVID,
PREDSTAVA ZA SLIJEPE OCI I GLUHE USI,FILMSKI SPEKTAKL.
Tako je svijet,kazu,vidio Adolf Hitler.On nikada nije isao na bojiste,nikada nije vidio koncetracione logore,hapsenja,progone,ubijanja.Za njega su se o svemu tome snimali filmovi,za njega je rat bio filmska predstava.Kazu da ni Slobodan Milosevic nije volio izlete u stvarnost.Ali,stvarnost,ocito,ne vole ni obicni ljudi,pa rado prihvataju njenu retusiranu sliku.Pricao mi je prijatelj,koji je zivio blizu zeljeznicke stanice u Bijeljini,da se nagledao tenkova,topova i kamiona punih vojnika koji su stizali iz Srbije.Iz Srbije
koja nije bila u ratu,kako su tvrdili njeni zvanicnici.JEDNE VECERI IZ SUPROTNOG PRAVCA,IZ BRCKOG,
STIGAO JE KAMION SA VELIKIM CRKVENIM ZVONOM,SKINUTIM S NEKE KATOLICKE CRKVE.DANIMA SU,KAZE ON,MAJSTORI STRUGALI SLOVA UREZANA NA LICU ZVONA I UPISIVALI NOVA.A ZATIM JE TO ZVONO,U CAST BOZIJU,PONOSNO ZAZVONILO S PRAVOSLAVNE CRKVE U OBLIZNJEM SEMBERSKOM SELU.STO BI SE REKLO:BOGU SVEJEDNO,A LJUDIMA DRAGO.POTURITI CAK I BOGU LAZNO ZVONO,TO SE SAVRSENO UKLAPALO U LAZNI ZIVOT KOJI NAS JE POTOPIO.
Falsifikovanje proslosti Bijeljine pocelo je odavno,rusenjem svega sto je bilo starije od vlastodrzaca koji su stizali iz okolnih sela.Posebno je na meti bilo sve sto je podsjecalo na proslost Bosnjaka,pa su srusene sve stare kuce.Medju njima i stari i lijepi hotel DRINA,izgradjen u austrougarsko doba.Neko vrijeme je bila aktuelna i ideja da se porusi Atik dzamija,zajedno sa zgradom danasnjeg Muzeja.Prije toga su,naravno porusene sve okolne zgrade,medju njima i sav dzamijski vakuf,ukljucujuci i dvije zgrade kiraethane i veliku kucu na sprat,sa lokalima u prizemlju.Rusenje je,kako mi je pricao stari Bijeljinac Idriz
Hujdurovic,u posljednji cas sprijecio Rodoljub Colakovic.Tako se istorija grada naknadno prilagodjavala istorijskim vizijama novopecenih gradjana.Ali,ne samo to.Grad,kao simbol civilizacije,kao"organizovana memorija",kako kaze Sreten Vujovic u eseju"Nelagoda od grada",kao jedinstvo proslosti i buducnosti,
grad kao mjesto tolerancije i razlicitosti,bio je znak svega onoga sto je negiralo primitivizam i ruralnu svijest.Seljak je mrzio grad i bojao ga se,pa smo zato dozivjeli novi napad varvara na Rim.
Rusenjem grada i mijenjanjem njegovog lica naknadno je stvarana proslost po mjeri novih vladara.
Rusenje Vukovara,Dubrovnika,Sarajeva,pokusaj je zatiranja onoga sto je ljepse,bolje,pametnije,pokusaj ubijanja tolerancije i iskustva zajednickog zivota razlicitih ljudi.NEKADASNJI SARAJLIJA MOMO KAPOR JE PISAO DA JE SARAJEVO BILO"NEPRIRODNA POJAVA",I DA GA ZATO TREBA UNISTITI,A BOZIDAR VUCUREVIC JE NA PROTESTE ZBOG RUSENJA DUBROVNIKA ODGOVORIO ANTOLOGIJSKOM RECENICOM:"AKO BUDE TREBALO,NAPRAVICEMO JOS LEPSI I STARIJI DUBROVNIK".Tako bi istorija dobila sasvim novo lice,osvajaci bi prema svojoj slici skrojili novi svijet,falsifikovani svijet za ljude-falsifikate,svijet u kome bi laz dobila dostojanstvenu odjecu vjecite istine.Usput bi,kako je to govorio Ernst Jinger,bila zadovoljena"duboka mrznja koja u prostackim srcima plamti prema svemu sto je lijepo".
Cesto se cinilo da mi i ne zivimo svoj,vec neciji tudji zivot,da se vrijeme obrnulo pa placamo neke stare grijehe i vracamo neke stare dugove,i da niko vise ne zna idemo li to mi naprijed u proslost ili buducnost.
"ZBIVANJA U BiH SU KULMINACIJA SRPSKOG USTANKA IZ 1804.PROTIV OSMANSKE HEGEMONIJE",
PISAO JE MILORAD EKMECIC,JEDAN OD DUHOVNIH OCEVA MODERNOG VELIKOSRPSKOG FASIZMA.
Davna istorija,lijepo upakovana i prefarbana,nahrupila je tako na vrata sadasnjosti,a narod,dugo
pripreman za gutanje iluzija,odazvao se s neskrivenim enuzijazmom.
U esejima o fasizmu Tomas Man je pisao da ponasanje obicnih ljudi otkriva"filozofiju malogradjanina,
oboljelog od zestokog umovanja,koji,osim nasilja,vjeruje,mozda i sa jos vecom usrdnoscu,u laz".
Ovdje,na Balkanu,dvostruki govor je uvijek imao veliki znacaj,a svoje veliko finale ta specificna ketmanska vjestina,prilagodjena domacim prilikama,dozivjela je u velikom teatru apsurda,njegovanom pod plastom komunisticke srece.
U tom je teatru svako glumio svoju ulogu,sve dok se reditelj nije promijenio."LAZ JE SPASILA SRPSKI NAROD",PISAO JE DOBRICA COSIC,KOME SU DO JUCE TEPALI DA JE"SRPSKI TOLSTOJ".Pa zaboravili tu,do juce slavljenu,nacionalnu ikonu.
"Sjecanje je citanje sebe unazad",kaze Valter Benjamin.Da se ne bismo sjecali i vremena zla,glave treba popuniti prasinom zaborava,unistiti tragove i uciniti da svijet pocinje od danas,od ovog trenutka.
Masovna proizvodnja zaborava zapljuskuje nas sa svih strana.Na zalost,i oni koji su bili zrtve poceli su prihvatati ovu ocitu teznju kreatora nove drustvene svijesti,cija snaga pociva na lazljivom novinarstvu,
falsifikovanoj folk muzici,politickom kicu i prepravljenoj istoriji,cak i onoj jucerasnjoj.I dok vrtlog vremena melje meso i kosti sjecanja,iz magle ponovo skrojene proslosti izranjaju ubice izjednacene s ubijenima,
koljaci izjednaceni sa zaklanima,laz izjednacena sa istinom,zivot izjednacen sa smrcu.
(Jusuf Trbic-"GLUHO DOBA")
|
