Sifra:"PACENICI"-"SAMO VI IDITE ODAVDE I NIKADA SE OVAMO NEMOJTE VRATITI!"-1
Ja sam Focanka po rodjenju.U Foci sam do polovine aprila 1992.godine pohadjala osnovnu skolu i bila pri zavrsetku sestog razreda.Skola se,medjutim,raspustila jer je pocela agresija Srbije na Bosnu.
Mi,Bosnjaci,bjezali smo na sigurnija mjesta i Focu sam napustila 22.IV 1992.godine,bjezeci pred cetnickim krvolocima.Otisla sam sa bratom i sestrom u Gacko kod tetke,oceve sestre,nadajuci se da je tamo sigurnije.Medjutim,poslije izvjesnog vremena i u Gacku je poceo cetnicki"krvavi pir".Morali smo pobjeci od domacih cetnika i vojnika JNA iz Srbije i Crne Gore i krenuli smo prema Zelengori.Tu smo po sumama tumarali u krug pet-sest dana,a onda nasumce krenuli dalje.Bilo nas je puno.Nasa izbjeglicka kolona se u neko doba presjekla i jedan dio ljudi je ostao ne znajuci kuda da krene.Stigla nas je uniformisana grupa cetnika koji su na obecali da ce nas prebaciti na nasu slobodnu teritoriju...Tu su bili cetnici koji su vikali:"SAMO VI IDITE ODAVDE I NIKADA SE OVAMO NEMOJTE VRATITI!"Doveli su nas do jednog sela u kome smo ostali dva-tri dana,u zgradi osnovne skole.
Rasporedili su nas po ucionicama.Sa mnom su bili moj mladji brat i starija sestra.Onda su nas sve civile kamionima prebacili u Kalinovnik.Govorili su nam usput da je to samo privremeni smjestaj u Kalinovniku,dok se ne organizuje razmjena.Ali u Kalinovniku smo ostali puna dva mjeseca.
Tada sam imala samo 13 godina i nisam bila svjesna sta mi se to dogadja.Jako sam se bojala tih cetnika,kako domacih,tako i onih iz Srbije i Crne Gore.Imali su na sebi maskirne uniforme JNA.Sjecam se dobro da mi je kao djevojcici najvise nedostajala mama.Zeljela sam da bude sa mnom,jer bi mi sigurno bilo lakse,bila bih uz nju puno sigurnija.
"IZABIRALI SU NAS UPIRUCI U NAS PRSTOM:TI,TI,TI..."
Prva dva dana boravka u onom selu cetnici nisu pokazivali svoje zle namjere.Cak su poneki bili i ljubazni prema nama.Medjutim,situacija se naglo promijenila nagore kada su nas prebacili u logor Kalinovnik.Tu su nas sve smjestili u zgradu osnovne skole.Dali su nam neke stare deke i strunjace i razmjestili po ucionicama.
U pocetku su nam dijelili hranu dva puta dnevno.Donosili su nam konzerve ribe i svinjske nareske i pastete,iako su dobro znali da mi muslimani ne jedemo svinjetinu.Dobijali smo vrlo malo hljeba.Kasnije se sve pogorsalo i hranu nam nisu davali po nekoliko dana.Kada je Armija BiH zauzela susjedno mjesto
Trnovo,punih cetiri dana nam nisu davali nista da jedemo.
Cesto su nas vodili na ispitivanja.Iz ucionice u kojoj sam bila smjestena,cesto su izvodili mladje zene i jednog muskarca.Njega su cesto vodili vani,ispitivali ga i tukli.Kada bi se vracao bio je sav isprebijan.
Nikada nam nista nije govorio,a ako bi ga neko pitao sta mu je,sto je i od cega je otecen,on bi rekao da ga bole zubi.Vjerujem da nije smio nista pricati,kako kod cetnika ne bi pogorsao svoju situaciju.
Cetnici su nam stalno govorili kako bi nas oni rado dali u razmjenu,ali kako Alija nece da nas primi.
Govorili su:"Eto vam vaseg Alije.On vas nece.Vidite kako ste bezvrijedni.Mi vas dzaba hranimo".
U drugom mjesecu zatocenja u Kalinovniku,ja i jos devet djevojaka potrpane smo u jedan kamion,u kome je bio i jedan jako izudaran,modar i krvav covjek,kome je bilo tridesetak godina.Njega su cetnici natjerali da nosi srpsku zastavu,a uz to su ga nogama i cizmama udarali po ledjima i glavi.
Mislila sam da ce nas odvesti u Focu,ali su nas odveli na neku poljoprivrednu farmu.Tu su bile zatocene sve udate zene.Jedino sam ja medju njima bila djevojcica.
Na toj farmi nisu nas dugo ostavili na miru.Dosli su odmah sutradan po mene i ostale zene i samo su nam naredili da ustanemo.IZABIRALI SU NAS,UPIRUCI U NAS PRSTOM:"TI,TI,TI..."Od svih tih cetnika znala sam da jednog zovu"ZAGA",jer on je cesto tu dolazio.Bio je srednje visine,mrsav,jako neuredan i imao je modricu ispod jednog oka.Bio je medju cetnicima koji su me poveli zajedno sa ostalim zenama...
|
