Sifra:"DUSA I SRCE"-"SRBI SU DOBILI ORUZJE OD JNA..."-1
Zivjela sam u okolini Foce kada je Srbija zajedno sa Crnom Gorom izvrsila agresiju na moju zemlju Bosnu i Hercegovinu.Prvi mjeseci rata bili su veoma teski.Foca je bila puna domacih cetnika sa kojima je bilo puno rezervista i vojske JNA iz Srbije i Crne Gore.
Mi Bosnjaci nismo bili naoruzani.Nesto pusaka,najvise lovackih,muskarci su imali uza se.SRBI SU DOBILI ORUZJE OD JNA,koje je ta vojska izuzela iz opcinskog vojnog skladista u Foci.Zajedno sa vojskom koja je dosla iz Srbije i Crne Gore,bili su naoruzani do zuba.Mi smo to znali pa smo se cuvali bilo kakvih provokacija,je su se desavala presretanja nasih od strane srpske vojske koja ih je ubijala.
Bili smo odsjeceni od krajeva koji su tada bili pod kontrolom Armije BiH.Krili smo se po sumama,nocu posebno.Tesko nam je bilo jer su sa nama bili i starci i bolesni i djeca.
Jednog jutra,dok smo se krili u sumi,mogao je biti pocetak jula mjeseca 1992.godine,zaculi smo u nasoj blizini pucnje iz pistolja.To su bili Srbi u uniformama JNA koji su nas opkolili i pozivali glasno da im se predamo.Vikali su:"Predajte se,opkoljeni ste!"
"TUKLI SU NAS KUNDACIMA,PARALI NOZEVIMA..."
Nismo nista smjeli govoriti.Trceci smo usli dublje u sumu sve dok srpski vojnici nisu prestali pucati za nama.Dosli smo na jedan brezuljak.Tada se na nas srucila strahovita pucnjava.Od silne paljbe po nama su pocele padati grane sa drveca.Tu su poginule Munevera i Fatima.Fatimin trogodisnji sin pao je sa njenih ledja i otkotrljao se niz stranu.Krajnjim naporom uhvatila ga je Selma,koja je i sama bila ranjena.Tu je bila ranjena i Hamida.
Jedan od nasih muskaraca je povikao:"Predajmo se.Pobise na djecu i zene!"Tako smo i uradili.Tada je otpoceo pravi pakao.Poceli su da tuku nase muskarce.Udarili su i Dzenanu po glavi.Krv je pocela da joj tece.Posebno su tukli Mustafu,Sahinog sina i njegovog brata,kao i Ramiza.Mustafi je jedno oko od udaraca bilo gotovo izaslo iz ocne duplje.Njegovog brata i Amela su tukli po ledjima.Ramizu je glava bila sva krvava i modra.Sulejmana je jedan od srpskih vojnika gurnuo u stranu i zaklao ga na ocigled svih nas.TUKLI SU NAS KUNDACIMA,PARALI NOZEVIMA...
Pitali su nas cije su puske koje su nasli.Niko nista nije govorio osim Melihe i Selme koje su molile da nas prestanu tuci i pitale zasto nas toliko tuku.Jedan od srpskih vojnika prisao im je i udario ih.Selmu je udario dva puta po ranjenoj glavi i zapitao:"Sta ti pricas?"Ja sam privukla svoje dijete uz sebe i jedan od vojnika mi je prisao,povukao me za kosu i rekao:"Vidi ti lijepe cure.Hocemo li se zeniti?"Drugi vojnik sa dugom kosom,vezanom u rep,mu je rekao da me ostavi na miru,jer je on mene kao"zapikao"
za sebe.Onda su nas poveli nanize.Ruke sam prljala zemljom i krijuci mazala lice,kako bih bila manje upadna kao zensko,kako bi me kao zenu teze zapazili.Dosli smo pred selo na jednu livadu okruzenu sumom.Muskarce su poredali na jednu,a zene i djecu na drugu stranu.Pogledala sam u muza i ocekivala da ce nas sve pobiti.Tu,medju srpskim vojnicima sam poznala:SLAVKA IVANKOVICA,GOJKA JANKOVICA,RADANOVICA ZVANOG"PAJU",JANKA JANJICA-"TUTU".
Ramiza su odveli u sumu.Jedna grupa je nas,zene i djecu,povela niz selo.Nismo bili stigli ni do prve kuce kada smo zaculi rafale.Naredili su nam da se sagnemo,jer nas to,navodno,nasi napadaju.Prosli smo kroz selo pored srpskih vojnika.Kuce su nam vec uveliko gorjele.
"DJECA SU NAJVISE PATILA..."
Dotjerali su nas kao stoku do susjednog naselja.Tu su nas poredali uza zid baraka.Zatim su dvije po dvije zene vodili na ispitivanje.Kada sam ja dosla na red i kad su me uveli u jednu sobu,u njoj sam zatekla JANKA JANJICA-"TUTU"i jos jednog vojnika kome sam prepoznala lik,jer sam ga i ranije vidjala.
Sva sam drhtala od straha.Rekli su mi da se ne bojim i da mi nece nista.Pitali su me ko od nasih ima oruzje.Ja sam rekla da nista ne znam,jer mi muz nije dao da se mijesam u muske poslove.Pitali su me da li imam zlata i nakita,a"TUTA"je posao prema meni.Ja sam prestrasena iz suknje,iz dzepa,izvadila zlato koje je bilo u maramici i dala mu.Uzeo je prsten sa plavim kamenom i stavio ga na svoj mali prst.Ovaj sto je bio sa njim je rekao da mi vrati zlato,a"Tuta"je rekao da ja treba da idem u razmjenu
i da ce mi zlato vratiti kada podjem za Makedoniju,odnosno za Tursku.
Tada sam vidjela moju komsinicu Muskiju i njenu djevojcicu kako placu.Oteli su im bili sve sto su ponijeli sa sobom.Komsiju Muju su odveli prema Drini i poslije toga su se culi pucnji.Jedan je cetnik,kad se vratio,rekao:"Pobjeze nam stari niz Drinu.Nismo ga uspjeli pogoditi."
Potom smo sjeli u autobus koga je vozio NEBOJSA BLAGOJEVIC.Poznavala sam ga od ranije.Kada me je vidio zacrvenio se i jedva me kroz zube pozdravio.Nas,zena,je bilo oko 60.Odvezli su nas u susjedno mjesto u jednu skolu.Usli smo u veliku salu,gdje nam je jedan cetnik govorio kako su oni dobri i kako nisu kao nasi i dodao da ce nas prebaciti za Makedoniju...
Poslije su nas smjestili u jednu skolsku ucionicu.Dolazili su tu,vrijedjali nas i provocirali.Odvodili su stalno djevojke i zene,kao da ih saslusavaju.Neke od njih su vracali odmah,a neke su zadrzavali.Plakale su,jer su bile zlostavljane i silovane.Vidjela sam kako je kod Arzije tekla krv niz obje noge.Jednom su dosla dvojica cetnika i pitali su da li neko ima zlata i maraka.Rekli su da ce nas pretresati i u koga nadju
novac i zlato,da ce ga ubiti.Moja je svekrva odmah dala svo zlato sto je imala,a ja sam dala veru i mindjuse koje sam bila sakrila i nisam ih dala"Tuti".
Bilo je dana da smo po cijeli dan bili bez hrane.DJECA SU NAJVISE PATILA.Plakala su i trazila da jedu.Trazile smo od zena,koje su dosle poslije nas,da nam daju djeci hrane,ali ni one nisu imale.Jedna Srpkinja,kuharica,nam je prijetila da ce nas,ako njen sin pogine na ratistu,ona sve pobiti,a djecu nam poklati.
Jednom prilikom cetnicki vojnik je pokusao iz ucionice izvuci Fadila da bi ga opljackao i ubio.Dok se ovaj otimao,njegova zena Hanifa ga je ocajnicki branila,a onda je srpski vojnik i nju jako udario po glavi a Fadila izvukao vani.Nikada ga nisu vratili...
|
