Sifra:"RETARDIRANA"-"NI BOLESNE DJEVOJCICE CETNICI NISU POSTEDJELI"
Rodjena sam u Hadzicima.Prije rata sam zivjela po domovima za retardiranu omladinu.Rat me je zatekao
u Domu za sticenike u Visegradu.
Jednog dana,na samom pocetku rata,u nas Dom je upala vojska u maskirnim uniformama JNA.
Medicinska sestra koja nas je pazila rekla nam je da su to jugoslovenski vojnici iz Uzickog korpusa.
Ispocetka nas nisu dirali jer su ih medicinske sestre molile da nam ne cine zlo,posto smo mi bile bolesne djevojcice,ali kasnije je bilo sve gore i gore.Odvodili su djevojke u druge prostorije u Domu i tamo ih skidali gole i svasta im radili.Cule smo plakanje i vristanje iz podruma.
Imali su spiskove sa nasim imenima po kojima su nas prozivali.Prozivali su nas i ako se koja od djevojaka ne bi javila,tukli su je.Odvodili su djevojke i djevojcice u lozionicu,koja se nalazila u podrumu Doma i odatle ih vracali tek sutradan ujutro,isprebijane,modre i otecene.Dolje su ih skidali gole i izivljavali se na njima po cijelu noc,silujuci ih.
"CETNICI SU SILOVALI RETARDIRANE DJEVOJCICE"
Vodili su i moju sestru koja je u Domu bila najmladja.IMALA JE SAMO 12 GODINA.I nju su silovali.Kada su je ujutro vracali iz lozionice jako je plakala.Rekla mi je kako su joj zaprijetili da nam se ne smije reci sta joj se desilo,a plasila se i mene da cu je ja istuci sto je spavala sa cetnicima,pa me je molila de je jos i ja ne tucem.Shvatala je sve to kao svoju krivnju.Osjecala je,iako je bila jos dijete,sramotu,strah i ponizenje.Po nju je kasnije dosla medicinska sestra Milena i odvela je sa sobom u drugu prostoriju.
Ispitivala ju je sta joj se sve desilo i moja sestra joj je sve ispricala.Pokazala joj je i oziljke koje je imala od ugasenih cigareta na svojim mladim dojkama.
Jednog dana je u sobu utrcala medicinska sestra Milena i uzbudjeno mi rekla da hitno podjem sa njom,jer je neki cetnik,ZVANI DRAGAN,dosao po moju sestru i rekao da je vodi u lozionicu na silovanje ili da je objesi.Istrcala sam iz sobe i jedva smo se uspjele spasiti od cetnika Dragana.Od tada imam i ove oziljke na ruci,koje sam dobila kada sam je pokusavala odbraniti od Dragana koji me je ozlijedio nozem.
Na srecu,tu se tada zatekao Ranko Sajinovic iz Doboja koji je odbranio i mene i moju sestru,psujuci Dragana sto maltretira i zlostavlja dijete,koje je retardirano i nezasticeno.
Medicinske sestre i direktor,Rasim Rubic,znali su sta se to sa nama desava,ali nisu smjeli nista poduzeti.
U Dom su dolazili i drugi mjestani,Bosnjaci,koji su se tu pokusavali sakriti od cetnika.Cetnici iz Srbije
napastvovali su i njihove zene,a njih,ukoliko bi branili svoje zene,cetnici su tukli.Medju njima ubili su Lagumdzija Muju.
Znam da je moju sestru silovao CETNIK DRAGAN,ali on nije bio sam,sa njim su bila jos cetvorica cetnika koji su se,takodjer,na njoj redali.Kada se poslije toga vracala u sobu bila je sva modra i krvava.
"DJEVOJKE U OSTAJALE U DRUGOM STANJU"
Jednom prilikom je po mene dosao CETNIK RANKO,koji je htio da me povede sa sobom i ja sam rekla da necu i pocela sam se braniti.Onda me je on udario sakom u vilicu i oborio na pod.Tada mi je slomio dva zuba.Taj cetnik Ranko,koji je bio invalid u nogu,cesto je sa ostalim cetnicima silovao i mladje djevojcice.
Osim njih silovali su:Safiju,Zdenku,Draganu i njenu sestru,Mujesiru koja je imala i unuce,pa onda Kuka Sabahetu...Cetnici nisu birali dob i godine,pa cak ni vjeru djevojaka.Najvise su,ipak,nasrtali na nas,Bosnjakinje.
Nikome se nismo smjeli zaliti i niko nas nije branio osim sestre Milene.Cetnici su dolazili kad su htjeli,
obicno nocu kada su svi spavali.Na kapiji nije bilo strazara,tako da su neometano mogli uci...Nas su u Domu cuvale dvije medicinske sestre koje su sa nama ostajale preko noci.Dolazili bi i odvodili zene i djevojke u lozionicu i vracali ih tek ujutro,nakon sto su ih skidali i silovali.Od medicinskih sestara najvise nas je stitila Milena,ali nije uspijevala sve zastititi.
Poznajem pet-sest djevojaka koje su tada ostale u drugom stanju.Sestre su ih onda odvodile na abortus.Inace su medicinske sestre svako jutro dolazile u nasu sobu i pitale nas da li redovito dobijamo menstruaciju.Morale smo da skidamo gacice kako bi im pokazali da li imamo menstruaciju ili ne.U Domu
je bila i ambulanta u kojoj su nas redovito pregledali.
Te djevojke koje su ostajale trudne,imale su samo pocetnu trudnocu,tako da su ih odmah odvodili na"ciscenje".Jedino je kod Kuka Sabahete bila poodmakla trudnoca.Stezala je stomak salom i krila trudnocu kako bi sacuvala dijete.Bila je moja dobra prijateljica i jednom prilikom mi je rekla:"Ako budem trudna ja cu sacuvati svoje dijete."Medjutim,medicinske sestre su primjetile da se sa njom nesto desava,posto nije redovno jela i cesto je povracala.Kada su sestre primjetile da je trudna,odveli su je u Focu da abortira.Kada se vratila,Sabaheta je bila sva zuta i iscrpljena i povracala je.
Jednog jutra su po nas dosle medicinske sestre i rekle nam da se spremimo i da cemo se preseliti u Dom za retardirane u Jakes kod Modrice.Rekle su nam da tamo idemo zato sto tu vise nismo sigurne.Tako smo u Jakes posle mi,mladje djevojke i djeca.
U Jakesu kod Modrice su nas smjestili u Dom za retardirane sticenike,gdje nismo imali na cemu spavati.Sve je bilo prazno.Spavali smo na podu i nismo imali cime da se pokrijemo.Hrana nam je bila jako losa.Tu,u Jakesu,niko nije dolazio da nas siluje.Jedino su strazari,a posebno STRAZAR DUSKO,cesto dolazili da nas vrijedjaju kao Bosnjakinje i da nas tuku.Tukli su nas,bacali na pod i sutali vojnickim cizmama,pljujuci nas.
Poslije izvjesnog vremena u taj Dom je dosao"Crveni kriz"koji nam je donio hrane i spuzve na kojima smo kasnije spavali.Preko"Crvenog kriza"su se mogle slati i poruke nasim rodjacima.Tako je moja majka putem"Crvenog kriza"poslala poruku UNHCR-u i trazila mene i moju sestru.U proljece 1994.godine dosla je po nas i odvela nas iz tog Doma na nasu slobodnu teritoriju,u Sarajevo,gdje su nam prestale patnje.
I danas zivim u Sarajevu.Tesko se zivi jer nemam nikakvo zaposlenje i nikakvih primanja.Zivim sa majkom i starijom sestrom u Sarajevu,a mladja sestra se u medjuvremenu udala.Sa njom se srecem.
Vidjamo se cesto,ali nikada ne pricamo o onome sto nam se desavalo,jer ona to posebno izbjegava.Kada slucajno o tome nesto pocnemo razgovarati,sjecanja i boli tada se u njoj probude i tesko ju je smiriti jer nije potpuno ozdravila.Nekada se toliko uzbudi da se sama pocne sakama udarati po glavi i plakati.Bolne oziljke i tragove na njoj su ostavili dani patnje u Domu u Visegradu,a i u Jakesu kod Modrice.
Ja sam sa zdravljem sada puno bolje jer su mi puno pomogle doktorice iz"MEDIKE"u Zenici,koju je vodila jedna dobra doktorica iz Njemacke,Monika Hauzer.U Sarajevu su mi u lijecenju puno,puno pomogle doktorice psihijatrice Sabina Popovic i Alma Bravo.
IZJAVU DAJEM DA SE ZAPISE KAKO SU SRBOCETNICI IZ SR JUGOSLAVIJE I ONI IZ BOSNE NAPASTVOVALI RETARDIRANE I UMOBOLNE STICENICE,DJEVOJKE,PA I DJEVOJCICE OD 10 GODINA.
DABOGDA IM BOG PLATIO ZA SVE STO SU NAM UCINILI.
|
