drago boric

VLADO GOTOVAC

Osobne sudbine,kao motivi za politicko ponasanje,sigurno su znacajna povijesna tema.Karadzic se u svemu ponasa kao renegat.On ima psihu renegata:opsesiju da dokaze kako pripada onome cemu ne pripada-najvecom zestinom,najvecom iskljucivoscu i najvecom vjernoscu.Tipicno renegatski!Tako se i nas Tadic vatreno borio za svoje srpstvo,tako se danas i Pavic svim svojim sposobnostima bori za"Veliku Srbiju",jer se boji svoje male,hrvatske tajne...koja ga uznemiruje i trajno izaziva renegatske reakcije.I Danila Kisa su pokusali posmrtno uvuci u takvo srpstvo,uciniti od njega ono sto mu nikada u njegovu zivotu nije palo na pamet.Popovi su mu zgrabili tijelo,uvjereni da ce ga dusa slijediti,popovi o kojima je Ionesco napisao one porazne stranice u svom dnevniku,stranice iz kojih je ovaj grabez mrtvaca posve razumljiv,jer je tvar jedino u sto ti popovi stvarno vjeruju.Davno je iz svega toga nestala bizantijska spiritualnost,a ostala neukost,brutalnost,pljacka,agresivnost,nesnosljivost,zaostalost koja se zastupa kao mesijanizam i novost u obzorju svijeta.
Iz tog stanja cinjenica zapocela je srpska agresija,to je njezin temelj,to je ono sto siri svojom invazijom.Jos jednom se dogodilo da oponasanje postane,u paradokslanom povijesnom rasporedu,
umjesto smijesno-kobno:ruski mesijanizam u suvremenoj srpskoj provedbi pretvorio se u uzas."Drugi um"postao je genocidna praksa,koju zaostalost,kao prava istina tog uma,lako prihvaca kao svoje pravo,kao svoju nevinost,kao uvjerenje da joj je sve dopusteno.
(A.Zulfikarpasic/V.Gotovac/M.Tripalo/I.Banac-"OKOVANA BOSNA(razgovor)")