"KO SAMO JEDNOM STANE,DOBIT CE METAK U CELO!"
"MASOVNI EGZODUS BOSNJAKA"
U Mostaru je krajem 1992.godine bio vrlo rovito,kada je Hrvatska vojska sa HVO-om zeljela onesposobiti Armiju BiH,blokirajuci sve saobracajnice,kojima se do tada cinila kakva takva logistika u hrani za stanovnistvo i dotur oruzja i municije.Napadi na Mostar,njegov Istocni dio,poceli su i ranije,ali su intenzivirani od strane Tudjmanove,Hrvatske vojske(HV)i HVO-a 9.maja 1993.godine,kada se desava strahovit egzodus Bosnjaka,njihovo plansko i masovno istjerivanje iz Zapadnog dijela grada Mostara,jednom rijecju GENOCID.
Mi u naseljima Bijelo Polje,smo se drzali i odolijevali jos nekoliko mjeseci,ali su se masovna hapsenja civila i egzodus Bosnjaka desili krajem jula i u avgustu mjesecu 1993.godine.
Mene i dvoje djece bojovnici HV i HVO-a odveli su u logor polovinom avgusta.Odvedeni smo u logor"Vojno"u naselje Vojno,na desnoj obali rijeke Neretve,nekih desetak kilometara sjeverno od Mostara.
Logor"Vojno"hrvatski fasisti su otvorili jos polovinom jula 1993.godine.U njemu je najvise zatocenika bilo upravo iz susjednog Bijelog Polja.Jos prije je HVO iselio gotovo sve Hrvate is tog naselja,jer je u pocetku agresije Vojno bila cetnicka meta.Kada su poceli sukobi sa Armijom Bosne i Hercegovine,HV i HVO su mjestane Vojna prebacili uglavnom u bosnjacke kuce i stanove u zapadnom dijelu Mostara.Logor su bile privatne kuce,garaze,podrumi.Ja sam sa djecom bila zatocena u kuci BLAGE JURICA.U toj kuci bilo je 68 zena i djece.Od tog broja,50 su bile zene.Mom sinu Adisu bilo je tada samo pola godine,a kcerki Lejli 2,5 godine.Medju zatocenicima je bila i jedna zena prezimena Nezraic.
Nisam sigurna,ali mislim da se zvala Saja.U logor je bila dovedena zajedno s devetogodisnjim sinom Mustafom.U toku sukoba HVO i Armije Bosne i Hercegovine vrsena su cesta pregovaranja,slane su i dolazile poruke preko rijeke Neretve.U jednoj takvoj prilici,bojovnici HVO poslali su tu zenu preko Neretve da odnese poruku oficirima nase armije.Sina su zadrzali u logoru kao sigurnost,zalog,da ce se vratiti.Ta se zena,medjutim,nikada nije vratila.Mali Mustafa je ostao sa nama.U pocetku to nismo shvatale kao zene,kao majke,a onda smo zakljucile da nije pogrijesila sto se nije vratila.Mustafici nije mogla pomoci u logoru.Ostavila ga je nama,drugim zenama,nadajuci se da cemo ga paziti koliko mozemo,kao i svoju zatocenu djecu.Uspjela je spasiti sebe od patnje i stalnih ponizenja u logoru.I ja bih izabrala takvo rjesenje da sam bila na njenom mjestu i da mi je dijete imalo devet godina.
U logoru"Vojno"bilo je mnogo male djece,pa i dojencadi.Monija Kajtaz bila je zatocena sa bebom starom samo tri mjeseca.Hrvatski vojnici,mahom iz Zapadne Hercegovine,a medju njima je bilo i mnogo vojnika iz Hrvatske,zlostavljali su nas gore nego stoku.Bili smo im roblje koje su tjerali na prisilni rad,a poslije toga su se na nama zenama izivljavali,silovali nas,ubijali nase ljudsko dostojanstvo,samo zbog toga sto nismo bili katolici kao i oni.Bestidno su napastvovali i curice,stare samo 12,13 ili 14 godina...
Najgori od najgorih bio je bojovnik Mario Mihalj.Izazivao nas je,tukao i zlostavljao na sve moguce nacine,a onda je uzimao gitaru i iza sebe vodio copor pijanih ustasa,pjevajuci zajedno s njima pjesmu:
"Ne volim te Alija zato sto si balija/Da bogda ti Drina nosila sto mudzahedina svaki dan..."
U logoru"Vojno"bilo je i muskaraca zatocenika.Njima je bilo tesko kao i nama.Nas su tjerali da im radimo teske fizicke poslove,mnoge od nas su seksualno zlostavljali,a oni su bii zatoceni u gotovo nemogucim uvjetima za puko prezivljavanje.U jednoj garazi,u prostoru 15-20 kvadratih metara,bilo je zatvoreno 60 muskaraca.Ustase su ih tukli u garazi i ubijali jednog po jednog.U garazi su jeli,vrsili veliku nuzdu,mokrili,spavali jedni na drugima.U jednoj prilici smo bile natjerane da garazu ocistimo.Sve smo vidjele,a krv po zidovima posebno.Komanda HVO jedinice koja je organizirala i cuvala logor"Vojno"
bila je u kuci VLATKA,ZVANOG"CAR".Vlatko je bio dezmekast,omanji i debeo.
Hrana je bila jako losa.Jele smo dva puta dnevno.Isto je bilo i sa djecom.Muskarcima su davali jos losiju hranu.Unosili smo im splacine.Kada nam se bila pruzila prilika,doturali smo im nesto hljeba ili druge hrane,koju smo mogli dobiti od bojovnika MARIJANA SUNJICA.Duznost mi je da kao covjek istaknem dobrog covjeka i spomenem to casno ime.
Izmedju velikog broja bojovnika koji su nas mucili i zlostavljali moram izdvojiti casne ljude,strazara BUCU KUNU,ZARU LEKU,RADU RAVLICA,BLEKIJA CIGU i IVANA PALCICA,koji je bio invalid bez sake.Ako su mogli,oni su nas manje zlostavljali i cesto nas i postedjeli.Dobri su bili i neki bojovnici SIROKOBRIJEZANI.Trazili su da im nekada mijesimo i pecemo nase bosnjacke pite koje oni nisu mogli jesti kod svojih kuca,jer im zene nisu znale spremati to jelo.Ostavljali su nesto malo i nama,a mi smo nekoliko puta uspjeli da po koji"zvrk"pite doturimo i nasim muskarcima,zatocenim u garazi.Dozvoljavali su da nasim muskarcima ponesto i operemo od odjece.Muskarcima,logorasima,bilo je jako tesko.Ustase iz HVO-a su ih bjesomucno tukli i sistematski ubijali.
Medju logorasima je bilo i ljudi iz drugih krajeva Bosne i Hercegovine,iako je vecina bila iz Mostara i okoline.Medju njima je bio i jedan logoras iz Zavidovica.Bio je veoma iscrpljen,jer su ga ustase stalno tukle.Mi,zene,pomagale smo mu koliko smo mogle,doturivsi mu nekoliko puta nesto hrane.
"KO SAMO JEDNOM STANE,DOBIT CE METAK U CELO!"
Najgori zlocinci medju bojovnicima,ustasama,bile su nase komsije Hrvati iz naselja Bijelo Polje.Oni su inace bili najbrojniji HVO bojovnici koji su opsluzivali logor HVO"Vojno".
Mislim da je bio 22.IX 1993.godine,kada su dobili dojavu da ce se desiti napad Armije Bosne i Hercegovine na logor"Vojno".Brzo su bojovnici muskarce vezali lancima i natjerali ih oko 22 sata navecer,zajedno sa nama zenama i djecom,da u koloni,pjeske,krenemo na Djuburane.Receno nam je da nas iz siguronosnih razloga prebacuju na HELIODROM,u tamosnji logor.Prijetili su nam da ce pobiti sve one koji pokusaju pobjeci iz kolone:"KO SAMO JEDNOM STANE,DOBIT CE METAK U CELO".Starijim zenama i djeci posebno je bilo tesko.Veoma smo tesko pdnosili naporno i usiljeno pjesacenje.Kada su nas ustase kao stoku dotjerale na Djuburane,tu su nas zadrzali.Cijelu noc smo prestajali.Ujutro su dosli kamioni i hladnjace.U njih su natjerali samo muskarce i odvezli ih u nepoznatom pravcu,a nas,zene i djecu su poveli pjeske,nazad,prema logoru"Vojno"...
(Sifra:"Vojno"-"NAPRAVIT CEMO OD VAS POSLUSNE HRVATICE"-2)
|
