Tin Ujevic-AMNEZIJE
Potpuni zaborav je stanje srece,blazenstva koje se trude da stignu sanjari,TABULA RASA,
utapanje u nistavilu,kupelj ljudskoga duha i nerava.Amnezija je poratna bolest,kao i srcobolja,
odjek velikih kriza.Nisu sve amnezije jednake,jer nismo svi jednaki mjesecari.
Paramnezija je jedna drzava na igalu,u svijetloj haljini,koja nam mase maramom cim je parobrod prestao da zvizdi.Nas je pravac:Sretna Ostrva,blagoslovljena Orionom,Andromedom.Putovanje vodi u nepoznatu plavet,plavet se rasprsava u bjelinu,pjene talasa i prestanak neba.Putujemo,bez sjecanja,bez uspomena,bez pamcenja.Putujemo,bez sebe.U istom ovom prizoru kao da smo vec jedanput bili.
No ima raznih zaborava,raznih nacina da se gubi veza.Opijum,filmovi.Proslost postaje sve vise mrtva gruda zemlje,okovi;bjezimo od proslosti.Svijet je velik,a nistavilo i praznina jos veci.Evazija je u smjeru nirvane.Gdje god je hvataljka popustila,zaborav nastaje i siri se.Zaborav hvata sve stvari koje ostaju bez oslona i uporista.Jer se toliko zaborava siri,raspoznajemo da mnoge stvari nisu cvrste.Ne drze se,ne odolijevaju.
Zaborav...Klijesta popustaju.Iza zaborava nije mir...Iz zaborava se izvija nemir,kao sto biva sa stanarom iza zakljucanih vrata koji ne moze da izidje.Zaborav je odnio kljuce.U sobi osamljenik je nemiran,on se trza,trazi izlaz,trazi kljuceve i u zidove,u vrata lupa,lupa.
Lupaju samotari u izbi zaborava,ali do njih ne dolazi odgovor.Tesko je povezati predju na mjestu gdje se prekinula,a pamet bolesnika nije nit madjionicara koja se svejedno nastavlja kao da se nije prekinula.
Novi ljudi...Vidite ih po perivojima.Zaboravljeni,zabravljeni.Poneki od njih vraca se s izleta,
smijesi i cini mu se da je zrtva duge,duge hipnoze.
|
