L'angolo bordeaux

ponedjeljak, 24.11.2008.

Točkica ili Točak, pitanje je sad...

E da...još uvijek nismo riješili tu dilemu. Iako...nešto se vidi, ali još uvijek nedovoljno da bismo bili 1000000% sigurni.
Sve je super. Imamo i DVD gdje "speedy" (tako GA je Najdraži krstio) izvodi neviđene vratolomije punih pet minuta. Najbolji dio je ručica na ekranu u stilu "gimme five, frende". Ah, rastopili smo se. Naravno.
Neku noć sam po prvi put sanjala svoju bebu. Ne mogu opisati osjećaj. Totalno me pucaju te emocije sad. Jedva čekam držat tu mrvicu u rukama. Bit će teško, ali jedva čekam. I sad, dok ovo pišem, smijem se k'o da baš nisam normalna. Valjda se to zato zove "drugo stanje"...tko će ga znat.
Kupila mi mama jučer časopis "Bebe". Prolistala, pročitala ono što me zanima a onda mi je Najdraži uzeo lektiru i uživio se u proučavanje literature vezane uz istu. Nevjerojatan je. Znala sam ja to i prije, ali recimo da je sad duplo nevjerojatniji nego što sam očekivala!
Sms-ovi su sad otprilike ovakvi: "Kako ste?", "Jeste dobro?", "Kako ste spavali?" pa do onih oštrijih u stilu "Gdje mi je dijete??" i slično.
Joj, jebeno dobar osjećaj...sad mi pada na pamet ona pjesma od Hladnog piva "Samo za taj osjećaj"..onaj osjećaj kad se probudim u snu nasmijana jer sam se sjetila da ne spavam sama u svom još uvijek djevojačkom krevetu od 80x190, onaj osjećaj kad ugledamo Točkicu na ekranu kako pleše, kad joj vidimo ručicu, glavicu, kičmu sa savršeno jasnim kralješcima...uh...neopisivo! Kao u reklami Mastercarda: neke se stvari ne mogu kupiti novcem!

- 20:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se