Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

četvrtak, 10.03.2016.

Obvezna lektira – da ili ne?

Otvaranjem javne rasprave o cjelovitoj kurikularnoj reformi obrazovnog sustava ponovno se aktualiziralo pitanje lektire: trebamo li imati obvezne lektirne naslove koje će u određenoj dobi čitati svaki mladi Hrvat, ili trebamo prepustiti čitanje cjelovitih tekstova (što lektira ustvari i jest) vlastitom nahođenju svakog pojedinog profesora, ili još gore – vlastitom nahođenju učenika.

Na web-stranici www.kurikulum.hr mogu se pronaći svi kurikularni dokumenti za sve predmete, a u rubrici Predmetni kurikulumi, za hrvatski jezik na str. 291 kurikuluma, mogu se pronaći prijedlozi tvoraca kurikuluma za cjelovito čitanje, po ciklusima. Kako saznajemo iz uvoda, izbačeno je cjelovito čitanje Biblije, Homerovih Epova, Marulićeve Judite, u korist nekih popularnijih naslova koji bi učenike možda više naveli na čitanje. No autori kurikuluma napominju da popis prijedloga nije zatvoren i da učitelji imaju ovlast kreirati vlastite popise sukladno potrebama učenika, mogućnostima školske knjižnice i drugim okolnostima.

Po mom mišljenju, digla se velika halabuka oko ničega: popis lektira ionako stvaraju učitelji za svaki svoj razred, koji će iz popisa prijedloga u kurikulumu izabrati ono što smatraju da je potrebno da učenici pročitaju u cijelosti, a u to će svakako uvrstiti sve naslove koji će učenicima biti nužni za daljnje školovanje. Koliko se sjećam, ni mi nismo čitali cjelovitu “Ilijadu” i “Odiseju”, već samo neke dijelove, “Juditu” uopće nismo čitali, a ni Biblija nije bila dio mog popisa lektira. S obzirom da sam ja čitala lektiru prije nekih skoro dvadeset godina, možemo zaključiti da se ustvari nije puno toga promijenilo. Isto tako, vidim da bez “Proljeća Ivana Galeba”, “Dunda Maroja”, “Kiklopa”, “U registraturi” ne možemo preživjeti kao odrasli ljudi, stoga te iste stvari predlažu autori novog kurikuluma da pročitaju i naši sadašnji osnovnoškolci i srednjoškolci. Ako ih ne budu prepisali ili downloadali, što ne dvojim da će se u određenom postotku i dogoditi. U konačnici, osim lektire, postoji i čitanje dijelova tekstova na satu, što može spasiti od potpunog zaborava već spomenutu Bibliju, “Ilijadu” i “Odiseju” te nesretnu “Juditu”.

S druge strane, neće vas začuditi što pozdravljam da će se u lektiri naći i Nesbo, i Robert Musil, i Alice Munro, i Murakami, i Nothombica, i Viewegh, sve sjajni autori sa svojim sjajnim naslovima koji su obilježili moje odrastanje i kojima se i sad vrlo rado vraćam, ali do kojih sam se dokopala samo zahvaljujući vlastitom angažmanu i volji za čitanjem: samo na Viewegha me uputio u osnovnoj školi tadašnji profesor, ali do svih ostalih došla sam izvan školskog sustava – nije li lijepo da je konačno netko popisao te naslove i u pisanom ih obliku preporučio učenicima? Činjenica da su ti naslovi popularni i relativno novi, ne govori ništa o njihovoj kvaliteti ili pitkosti: “Kafku na žalu” nije ništa lakše čitati nego Josefa Kafku, po mom mišljenju.

Držim da smo malo pretjerali s neprestanim inzistiranjem na formi i svojom nacionalnom pompoznošću (kad vam to kaže osoba koja je ufurana poput mene, to doista nešto znači) i čini mi se licemjernim od kritičara novog kurikuluma da uopće predlažu cjelovito čitanje tekstova koje brojni od njih nisu ni sami pročitali niti namjeravaju. Govoreći u ime čitatelja: nećemo se naglo zaljubiti u stihove u desetercu samo zato što to piše u nekom popisu lektire, niti ćemo više voljeti nacionalnu književnost ako krenemo čitati od Baščanske ploče naovamo – štoviše, forsiranje dosadnih, arhaičnih proznih i pjesničkih tekstova, pa makar bili pisani i na hrvatskom jeziku, od strane hrvatskih pisaca, odvratit će i mlade čitatelje od bavljenja knjigom, pa će nas nakon koje godine dočekati još poraznije statistike o čitanju i popularnosti knjige. Već s ovakvim statistikama, to nam doista nije potrebno.

Oznake: kurikulum, kurikularna reforma, hrvatski jezik i književnost, lektira, popis lektira, Bašćanska ploča, biblija, Ilijada, odiseja, Marko Marulić, Judita, haruki murakami, kafka na žalu, josef kafka, robert musil, jo nesbo, alice munro, amelie nothomb, kiklop, Dundo Maroje, U registraturi

10.03.2016. u 08:49 • 10 KomentaraPrint#

petak, 12.06.2015.

Jo Nesbo: „Policija“

Pročitavši roman „Policija“ najpoznatijeg norveškog pisca krimića, Joa Nesboa, konačno sam uspjela dokusuriti serijal od deset romana povezanih zajedničkim glavnim likom, inspektorom Harryem Holeom, mršavim plavokosim dvometrašem, alkoholičarom i narkomanom koji se jedini u maloj Norveškoj mogao pohvaliti time da se uhvatio ukoštac sa serijskim ubojicama, i preživio – pa čak i pobijedio.

U posljednjem nastavku serijala pod već spomenutim naslovom „Policija“ (kojega je diljem svijeta prodano više od 23 milijuna primjeraka), Harry Hole više nije inspektor, više čak niti ne radi za Kriminalistički odjel u Oslu (da ne spoilam onima koji nastavljaju čitati nakon devetog nastavka, više neću reći niti riječ o tome što se i kako događalo s Harryem).

Ipak, na početku romana možete saznati da je Norveškom zavladao novi serijski ubojica, koji se koncentrira samo na ubojstva policajaca, i koje ubija na lokacijama na kojima su ti policajci ostavili za sobom nedovršene poslove – neriješena brutalna ubojstva. Ubojica aranžira mjesta zločina upravo na način na koji su se dogodili neriješeni zločini prije nekoliko godina, što ukazuje na to da ubojica dobro zna policijske procedure i predmete na kojima su žrtve radile.

Harryev bivši šef, Gunnar Hagen, kojemu je sada nadređen Mikael Bellman, očajnički želi spasiti svoje kolege, i u tu svrhu ponovno okuplja mali istražiteljski tim sastavljen od ljudi s kojima je i Harry najradije surađivao – tu je istražiteljica iz Bergena, Katrine Bratten, forenzičari Beate Lonn i Bjorn Holm, kao i Stale Aune, psiholog koji je istovremeno sudjelovao u istragama ubojstava u ranijim predmetima, i bio Harryev terapeut u borbi protiv ovisnosti.

Posljednji roman je tematski posvećen korupciji u policiji, ali i greškama koje nas proganjaju i koje ne možemo oprostiti. Međutim, istovremeno mi je kod čitanja ostao dojam da je Nesbo, znajući da ovim romanom okončava serijal, htio učiniti previše: „Policija“ je u sadržajnom i tematskom smislu, kao i po pitanju korištenih motiva, golema kompilacija devet ranije napisanih romana – veliko kičasto finale koje je trebalo zadovoljiti svakog pojedinog čitatelja serijala. Zbog toga, nije primijenio klasični „obrat na kraju“ pristup, već je tih obrata bilo hrpa u tijeku cijelog romana, tako da sam do sredine knjige već počela misliti: „Ajde više!“, a do kraja mi je istinski bilo dosta svega.

Po mom mišljenju, ovim romanom i ovakvim pristupom Nesbo je svom glavnom junaku Harryu Holeu, koji ga je lansirao put književnog zvjezdanog neba, ustvari učinio medvjeđu uslugu. No kad ste došli do devetog, glupo je ne pročitati i deseti nastavak, zar ne? Stoga je zapravo pitanje koliko je ovakva pozicija za Nesboa ustvari bila win-win.

Oznake: jo nesbo, policija, harry hole, korupcija, krimić

12.06.2015. u 08:29 • 3 KomentaraPrint#

srijeda, 03.06.2015.

Jo Nesbo: „Fantom“

Polako dolazim do kraja serijala Joa Nesboa o detektivu Harryu Holeu, slavnom norveškom pronalazaču serijskih ubojica i psihopata. Nedavno sam pročitala i njegov roman „Fantom“, deveti u nizu u tom serijalu, što znači da mi je ostao samo roman „Policija“ i da sam time odgrizla prilično velik zalogaj u popularnoj žanrovskoj literaturi koja uznemiruje duhove među hrvatskim čitateljima.

(da ne spominjem da se osjećam oh-tako-hip-i-kul jer čitam ono što je popularno i što vole mladi, za promjenu, s obzirom da obično kaskam za čitateljskim trendovima barem dvije do tri godine, tako da negdje 2017. godine možete očekivati da ću vas sablažnjavati svojim mislima na temu „50/51/52 nijansi sive“. Iako vjerojatno ne. To je bila glupa šala čak i prema mojim standardima).

U devetom, dakle, nastavku serijala, nazvanom „Fantom“, Harry Hole se po ne znam koji puta vraća iz inozemstva (ovaj put ga nitko nije dovukao za uši, već je došao sam i po vlastitom nahođenju), iz Hong Konga gdje više ne radi kao policajac, pa se čak i očistio od vlastitih poroka, već se zaposlio kao utjerivač dugova za svog prijatelja Hermana Kluita. Jedina stvar koja bi ga mogla odvući od njegove kolotečine jest činjenica da je ovoga puta iza rešetaka završio Oleg, dječak kojemu je Harry u jednom razdoblju njihova života bio poput oca, i koji se upleo u prilično mračne stvari dok je Harry bio odsutan, a koje dječakova majka Rakel nije mogla niti predvidjeti, niti spriječiti.

Lajtmotiv ovog romana je zloupotreba opojnih droga u Oslu – kako je nabaviti, tko je proizvodi, tko je uvozi i tko je prodaje, stanje na tržištu, ponuda i potražnja: narkotici su posao poput svakog drugog, osim što policija baš i ne voli da se takav biznis razmaše. Osim ako i policajci ne pronađu svoj interes u održavanju održive količine narkoticima na ulicama. A upravo je to situacija u koju je Harry kao bivši policajac neočekivano ugazio.

Bilo je zabavno, bilo je nešto kraće nego neki raniji njegovi romani, ali sam se razveselila kad sam završila – deset romana bilo bi previše, a čak je i ovih pet-šest koje sam dosad čitala priličan broj na istu temu, s istim likovima i ponavljanjima. Stoga ću razmisliti hoću li pričekati s čitanjem „Policije“ ili ću se odmah uhvatiti i njega. Bit ćete u toku.

Oznake: jo nesbo, fantom, harry hole, zloupotreba opojnih droga, Norveška, oslo

03.06.2015. u 15:23 • 4 KomentaraPrint#

srijeda, 27.05.2015.

Jo Nesbo: "Leopard"

Nakon nekoliko tjedana čitanja posve drugih naslova, vratila sam se Nesbou i osmom romanu iz njegova serijala o detektivu Harryu Holeu pod naslovom „Leopard“.

Zaključak koji sam izvukla iz iskustva čitanja ovog romana može biti dvojak:

a) ili tjedni odmora od istovjetne literature čine čuda za čitateljski apetit; ili

b) „Leopard“ je jedan od boljih romana iz serijala.

U ovom nastavku, Harry Hole je prisilno vraćen iz Hong Konga, u kojemu je nakon gubitka Rakel i Olega iz svog života, kontinuirano podlijegao čarima zabranjenih supstanci, radi saznanja da je norveški glavni grad Oslo ponovno postao poprištem krvavih ubojstava koja je počinio nepoznati, psihopatski serijski ubojica, nepoznatim oružjem, iz nepoznatih razloga.

Osim što je pitanje motiva i načina ostalo posve nerasvijetljeno, istraga ovih ubojstava nalazi se na mrtvoj točki i zbog političkih igara između dvaju velikih državnih rivala: Kriminalističkog odjela, koji vodi Harryev šef, Gunnar Hagen, i Kriposa, posebne jedinice za borbu protiv najtežih zločina, na čijem se čelu nalazi ambiciozni Mikael Bellman. U uvjetima rezanja troškova i prijetnji oduzimanjem ovlasti, učinkovitost policijskih snaga znatno pati, zbog čega je Hagen odlučio poslati detektivku Kaju Solness u potragu za Harryem kao jedinim norveškim policajcem koji se ikad susreo sa serijskim ubojicom na svom terenu.

Ipak, Harrya neće biti lako motivirati na povratak, pa je jedino što je prevagnulo u njegovoj odluci, činjenica da je njegov otac Olav Hole teško bolestan i da mu ne preostaje puno vremena.

Demoni s kojima će se Harry boriti u ovom nastavku nisu samo demoni tuđe psihopatske okrutnosti, koristoljublja i mračne obiteljske prošlosti, već i osobni demoni koji ga iz nastavka u nastavak serijala vode u sve veću opčinjenost auto-destrukcijom.

Kao što sam već rekla na početku, „Leopard“ mi je, iako se radi već o osmom nastavku serijala, izrazito išao u tek, ne radi se niti o najkraćem naslovu u serijalu, a čitala sam ga brže nego „Žohare“ i „Šišmiše“, tako da ovaj nastavak mogu preporučiti svim ljubiteljima trilera, sve i ako nisu Nesbovi najveći fanovi.

(u međuvremenu, bacila sam se na čitanje „Fantoma“, tako da ćete uskoro moći saznati i dojmove o tom nastavku serijala)

Oznake: jo nesbo, leopard, harry hole, serijski ubojice

27.05.2015. u 22:00 • 6 KomentaraPrint#

utorak, 05.05.2015.

Jo Nesbo: "Snjegović"

Danas ću govoriti o još jednoj knjizi iz serijala norveškog autora Joa Nesboa o detektivu Harryu Holeu, a onda ćemo napraviti malu pauzu od Harrya i Nesboa, za neke druge naslove koji mi dođu pod ruku.

„Snjegović“ je sedmi roman u serijalu, a meni se čini da se radi o naslovu koji je doživio najveću popularnost među hrvatskim čitateljima, ili je barem doživio najviše medijske promocije, vjerojatno i stoga što je predstavljen na Interliberu 2013. godine.

U središtu je radnje ponovno detektiv Harry Hole, sada pojačan i društvom kolegice iz bergenske policije, Katrine Bratt. Naime, Harry je u Oslu poznat kao jedini policajac koji je ikad rješavao slučaj serijskog ubojice (to se događalo u prvoj knjizi iz serijala, „Šišmiš“, koja se, ako se sjećate, događa na australskom tlu) i ima FBI-jevu obuku za rješavanje takvih predmeta. Nije stoga čudo da mu je anonimno poslano pismo u kojemu ga zagonetni pošiljatelj poziva da se uključi u igru pronalaska počinitelja, graditelja snjegovića. Kad ovo pismo bude poduprto i nestankom Birte Becker, supruge i majke, pa zatim Sylvie Ottersen i te nakon ubojstava drugih žrtava, uz koje nestanke i ubojstva su uvijek pronađeni snjegovići, anonimno pismo se neće činiti kao još jedna slučajnost.

A tek kad se u sve upletu nasljedne bolesti i mračne obiteljske tajne, napetosti u ovom romanu definitivno ne nedostaje, pa vidim zbog čega su milijuni čitatelja diljem svijeta učinili Joa Nesboa planetarno popularnim.

Preporučujem, po zanimljivosti odmah iza „Spasitelja“, ili pokraj njega.

Oznake: jo nesbo, snjegović, harry hole

05.05.2015. u 16:30 • 3 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.05.2015.

Jo Nesbo: „Spasitelj“

Dobro je da nakon dvije pročitane knjige Joa Nesboa, nisam sasvim odustala od njega, jer bih propustila triler zbog kojega bi mi, nakon dvije pomalo mlake knjige, definitivno bilo žao. Naime, roman „Spasitelj“, šesti po redu roman u serijalu o detektivu Harryu Holeu, bio je pravo osvježenje za umorne oči fanatične ljubiteljice krimića.

Nakon dvije knjige iz inozemstva (radnja prvog romana iz serijala odvija se u Australiji, a radnja drugog romana u Tajlandu), te tri koje sam preskočila (te tri: „Crvendać“, „Nemeza“ i „Đavolja zvijezda“, od kojih za prve dvije mogu tvrditi da su prije nekoliko godina kao prve bile objavljene u Hrvatskoj), Harry Hole se konačno vraća u Oslo, ponovno se ne trijezni sve dok se ne dočepa novog slučaja; što, kako znamo, i neće morati dugo čekati.

Naime, u predbožićno vrijeme, usred gomile ljudi koji slušaju koncert u organizaciji Vojske spasa, humanitarne vjerske organizacije koja raspolaže brojnim ljudstvom i sredstvima, jedan vojnik Vojske spasa, po imenu Robert Karlssen, biva ubijen iz neposredne blizine metkom u čelo. Iako se na ulicama nalazi gomila očevidaca, počinitelja i njegovo kretanje nakon zločina nitko ne uspijeva izvan svake sumnje identificirati.

U paralelnoj fabuli, čitamo o Malom spasitelju, dječaku-ratniku koji je sam vlastoručno uništio dvanaest tenkova u ratom razorenom Vukovaru, i za kojega postoji priča da ga se, nakon što su vukovarske izbjeglice smještene diljem Hrvatske, može unajmiti u zagrebačkom hotelu Internacional. Osim toga, pratimo radnju očima ubojice, zatim očima brata ubijenog Roberta Karlssena, kao i još nekih aktera u romanu, a na Harryu Holeu je da u turbulentnom razdoblju nakon smjene obožavanog šefa Bjornea Mullera i drugih kadrovskih promjena u krim-odjelu, spoji točkice između događaja koji naizgled nemaju nikakve veze.

Ovaj roman iz serijala, recimo, uopće nije bio loš: čitao se brzo, bio je pitak od početka do kraja, a nije naodmet i to što je imao neke vrlo zanimljive detalje o kojima nikad ranije nisam ništa čula, poput hiperelastičnih mišića (nažalost, hiperprodukcija lakog štiva je prouzročila to da se gotovo svaki motiv i svaki pristup temi već odavno izlizao, pa je prava sreća kad čovjek uspije pronaći i nešto što će ga iznenaditi u žanrovskoj literaturi). Dakako, dopuštam da je moguće da mi se roman posebno svidio i stoga što se dio fabule odvija i u Hrvatskoj, odnosno u Zagrebu i Vukovaru, pa se radi o posebnoj geografskoj bliskosti i buđenju osjećaja nacionalnog ponosa (koliko me pozornost služila, čini mi se da Nesbo nije radio greške u činjenicama, ali ne bi mi smetalo da me pažljiviji čitatelj i opovrgne).

Stoga, ne odustajem još od Nesboa, upravo sam počela čitati njegov roman „Snjegović“ koji je, ako se dobro sjećam, bio jako popularan tijekom zime 2013/2014., odmah nakon što je izašao. Dojmove javljam.

Oznake: jo nesbo, spasitelj, harry hole

03.05.2015. u 17:25 • 2 KomentaraPrint#

petak, 01.05.2015.

Jo Nesbo: "Žohari"

Sretan praznik rada svima koji slave (iako se po ovom šugavom vremenu niti ne isplati provoditi vrijeme vani). Ako ste, kao ja, zarobljeni u svoja četiri zida, pročitajte nešto o zadnjim naslovima koje sam držala u rukama u posljednje vrijeme.

„Žohari“ norveškog pisca bestselera, Joa Nesboa, drugi je roman u serijalu o Harryu Holeu, detektivu koji je ovog pisca učinio besmrtnim u očima milijuna zadovoljnih obožavatelja. Tematski, ovaj se roman izvrsno nastavlja na ranije spomenutog „Šišmiša“, prvi roman iz serijala, jer nas iz Australije, Nesbo u „Žoharima“ vodi u egzotični Tajland i njegov glavni grad Bangkok. To čini iz istog razloga iz kojega nas je odveo u Sydney: jer je u jednom jeftinom hotelu, pronađeno tijelo norveškog državljanina (u konkretnom slučaju, to nije zvijezda norveških sapunica, već veleposlanik Norveške u Tajlandu). Kako je nešto ranije u Bangkoku razotkriven pedofilski lanac u kojemu su sudjelovali i norveški državljani, stvar je izrazito osjetljiva, tim više što je tijelo nasilno umorenog veleposlanika pronašla maloljetna prostitutka. Upravo zbog potrebe da se stvar obavi što tiše, u međunarodnu kriminalističku suradnju nije poslan mnogobrojni tim specijalnih istražitelja, već usamljeni Harry Hole, detektiv iz Osla.

Ipak, iako se na prvu loptu čini da je zločin povezan s kriminalnim miljeom, dječjom prostitucijom i go-go barovima, Harry vrlo brzo otkriva da je za rješenje slučaja ipak potrebno pratiti trag novca.

S obzirom da je roman „Žohari“ prilično sličan, po atmosferi i po radnji, svojem prethodniku, romanu „Šišmiš“, prilikom čitanja sam imala snažan osjećaj već viđenoga. To me nije spriječilo da pročitam i treći njegov roman kojega sam se dohvatila, što je donekle promijenilo moje mišljenje o tom autoru i njegovoj žici za literarnu inovativnost, no o tome više u sljedećem postu.

Oznake: jo nesbo, žohari, harry hole

01.05.2015. u 17:23 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 29.04.2015.

Jo Nesbo: „Šišmiš“

„Šišmiš“ je prvi roman u serijalu o norveškom detektivu Harryu Holeu, čija je nesvakidašnja literarna pojava lansirala pisca Joa Nesboa u velered autora bestselera.

Harry Hole je tridesetogodišnjak, norveški policajac, tvrdokuhan na europski način, koji se u prošlosti uvaljivao u priličan broj nevolja zbog svog alkoholizma i netrpeljivosti prema autoritetu, a u prvom dijelu serijala zatječemo ga na putu za Sydney, gdje je pozvan kao norveški sudionik međunarodne kriminalističke istrage u povodu smrti norveške državljanke. Naime, mlada Norvežanka, u svojoj rodnoj zemlji poznata kao zvijezda televizijskih sapunica, koja se u Australiji zatekla konobareći po sumnjivim lokalima, pronađena je mrtva na obali oceana. S obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da se radilo o nasilnoj smrti, Australci su pozvali norveške vlasti da imenuju osobu koja će preuzeti promatračku ulogu u istrazi. Norvežani su se (najvjerojatnije da bi ga se na neko vrijeme riješili) dosjetili Harrya Holea, pa on, zatekavši se na australskom tlu, počinje ispitivati okolnosti slučaja.

Roman me, prilično neobično, podsjetio na neke knjige Neila Gaimana koje sam nedavno čitala, pogotovo na „Američke bogove“ i „Anansijeve dečke“, i to ne zbog zajedničke, pa čak niti slične fabule, već stoga što se u sva ta tri naslova kao lajtmotiv pojavljuje mitologija – u slučaju „Šišmiša“, to su, dakako, aboridžinska vjerovanja koja su potisnuta, ali nisu nestala dolaskom bijelaca na australsko tlo. Stoga ne čudi što Harry Hole, osim kriminalističkog istraživanja, poduzima i duhovno putovanje tijekom kojega biva sve uvjereniji da se u pozadini svega krije čovjek šišmiš koji za sobom vuče trag smrti.

Trenutak za osobnu ispovijest:

Ovih dana sam na vlastitu žalost morala utvrditi da sam se ohladila od čitanja, samo još nisam sigurna radi li se samo o čitanju krimića ili čitanju općenito. Naime, sve mi je teže uhvatiti se knjige, sve se teže ufuravam u radnju i sve manje uživam u čitanju. Za mene, koja sam proteklih godina čitala 200-250 naslova godišnje, ovo dolazi kao prilično neugodno iznenađenje. Ipak, pripisujem svoju novoustanovljenu odbojnost prema čitanju kao trenutnu fazu koja je u velikoj mjeri uvjetovana i iznenadno promijenjenim životnim okolnostima: naime, muž i ja čekamo prinovu u obitelji, a pošto je moja trudnoća obilježena vrlo kompliciranim medicinskim okolnostima, to je uzrok velikom nemiru i nervozi, zbog čega vjerujem i da se teže mogu koncentrirati, ne samo na čitanje, već i na druge svakodnevne zadatke.

No kažem, nadam se da je to samo faza i da će mi se neizmjerna ljubav prema knjigama i čitanju vratiti, pa makar više nikad ne čitala 200-250 naslova godišnje – bila bih zadovoljna i polovicom tog broja.

Oznake: jo nesbo, šišmiš, harry hole

29.04.2015. u 21:52 • 4 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< rujan, 2022  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com