Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

ponedjeljak, 23.02.2015.

Za ove žene, čitanje je čin hrabrosti

Danas vam donosim govor na koji sam naletjela na TED-u. Riječ je o govoru Laure Boushnak, pod naslovom „For these women, reading is a daring act“. Govornica u svom govoru problematizira pitanje prisilne neobrazovanosti i nepismenosti žena u arapskom svijetu. Ona je naime, fotografirala žene u arapskom svijetu koje su se izdigle iznad očekivanja okoline, naučile čitati i pisati i uspijevaju se obrazovati kako ne bi bile ovisne o svojim očevima, muževima i braći.

Našla sam se zatečena osjećajem nemoći koji zacijelo mora obuzimati žene koje bez osnovne vještine čitanja ne mogu adekvatno niti brinuti o kućanstvu, jer ne mogu upravljati novcem, nabavljati namirnice niti se informirati o nabavi namirnica.

Zato na današnji dan iskazujem zahvalnost da sam, unatoč postojanju nejednakosti između žena i muškaraca u Hrvatskoj, ipak blagoslovljena time što sam rođena ovdje, što sam kao djevojčica imala istu mogućnost obrazovanja kao dječaci, i što sam tako mogla steći vještinu čitanja, koja mi je postala najdražim hobijem i umijećem koje mi je obilježilo život.


Oznake: ted.com, laura boushnak, čitanje kao čin hrabrosti, ženska prava

23.02.2015. u 18:30 • 8 KomentaraPrint#

nedjelja, 11.01.2015.

Khaled Hosseini: "Tisuću žarkih sunaca"

Nakon što sam pročitala „Razdvojit ću pjenu od valova“ Ferija Lainščeka, čini se da me krenulo s romanima koji govore o bolnoj sudbini žena tijekom povijesti: roman Khaleda Hosseinija, „Tisuću žarkih sunaca“ također progovara o odnosu prema ženama u Afganistanu tijekom tridesetogodišnjeg razdoblja koje je u posljednjem poglavlju romana okončano u proljeće 2003. godine.

Roman prati dvije djevojke odnosno žene čija je sudbina neraskidivo isprepletena jednom ulicom u glavnom gradu Afganistana, Kabulu, u kojoj obje žive, jednim muškarcem i jednim kontinuiranim ratnim sukobom koji nikako ne jenjava.

Mirjam je harami, izvanbračno dijete bogataša iz Herata i majke sluškinje. Nakon što joj u petnaestoj godini majka umre, a druge tri žene njezina oca je ne žele u svojoj kući, odlučuju je udati u Kabul za tridesetak godina starijeg postolara Rašida. Dvadesetak ružnih godina kasnije, u isto kućanstvo kao druga supruga ulazi osamnaestogodišnja Lejla, koja je netom prije u oružanim sukobima među mudžahedinima izgubila cijelu obitelj i voljenog momka. Dvije će se žene prvo gledati preko nišana, a zatim, ujedinjene pod zajedničkim neprijateljem – nemilosrdnim Rašidom, sprijateljiti i čak među sobom zasnovati rodbinsku, odnosno majčinsku vezu.

U pozadini tragične obiteljske situacije Marjam i Lejle, moram priznati da me svaki put zapanji civilizacijsko unazađenje koje su oružani, vjerski i ideološki sukobi donijeli Bliskom Istoku, iako nešto o tome znam iz drugih romana koji opisuju isto razdoblje. Naime, u šezdesetim i sedamdesetim godinama 20. stoljeća, Afganistan je bio uljuđena zemlja koja je poštovala ulogu žena u društvu i davala im značajno mjesto u industriji, medicini, znanosti i edukaciji. Žene su bile liječnice, učiteljice, kućanice, mogle su hodati otkrivene glave i pohađati školu.

Međutim, nakon mudžahedinskog državnog udara kojim su s vlasti svrgnuti komunisti, položaj žena se pogoršao – više se nisu mogle školovati, morale su pokrivati svoje cijelo tijelo burkama i nisu mogle izlaziti bez pratnje muškog rođaka. Ovo se još i pogoršalo nakon što su mudžahedinske velmože smijenili gerilci – talibani: spaljene su i sve knjige i postalo je zabranjeno izvoditi i slušati glazbu.

Kao što je Marjam u njezinu djetinjstvu poučila njezina rezignirana i ogorčena majka Nana: „Poput igle na kompasu, koja uvijek pokazuje sjever, muškarčev prijekorni prst uvijek će pokazati na ženu.“

No povijesni sukobi koji su se odvijali u Afganistanu u drugoj polovici 20. stoljeća, barem u ovom romanu, blijede u usporedbi sa sukobima koji su se odvijali u zajedničkom kućanstvu između Rašida s jedne strane i Lejle i Marjam s druge strane. Naime, Rašid je, unatoč tomu što je u vrijeme komunizma i prije njega dulje vrijeme živio u prosvijećenom razdoblju tijekom kojega se položaj žena izjednačavao s položajem muškaraca, u privatnosti svog doma uvijek rogoborio protiv sramotnog načina na koji se žene „izlažu“ i nepotrebnosti toga da se žene školuju, pa je, kad su mudžahedini, a kasnije i talibani stupili na vlast, zapravo došao na svoje te je mogao javno provoditi ono što je do tada provodio u svojoj kući nad Marjam. Ono što me zapravo plaši (a što mogu potvrditi da je slično i za Hrvatsku, kad napustite urbane centre), jest Rašidova tvrdnja da napredak zapravo nikad i nije došao u ruralne krajeve i da su se u brdima Afganistana stvari od pamtivijeka odvijale na isti način – tlačenjem, ponižavanjem i zatočivanjem žena, što me natjeralo da se zapitam: možemo li kao društvo zapravo napredovati, koliko brzo i tko će uvijek pružati otpor napretku?

Unatoč mračnoj temi (opisi zlostavljanja i ponižavanja dviju žena su osobito brutalni i poražavajući, čitala sam ih bez daha i vjerojatno ih neću tako brzo zaboraviti), roman završava s porukom nade u mogućnost oporavka, opraštanja i obnove, onoga u čemu su žene zasigurno najbolje, stoga roman „Tisuću žarkih sunaca“, čak i unatoč svojoj brutalnosti, ne ostavlja gorak okus u ustima.

Oznake: khaled hosseini, tisuću žarkih sunaca, afganistan, mudžahedini, talibani, ženska prava

11.01.2015. u 12:19 • 6 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< rujan, 2022  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Veljača 2022 (5)
Siječanj 2022 (6)
Listopad 2021 (2)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (6)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (4)
Veljača 2021 (4)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (3)
Listopad 2020 (2)
Kolovoz 2020 (3)
Siječanj 2020 (1)
Travanj 2019 (1)
Svibanj 2018 (2)
Ožujak 2018 (1)
Kolovoz 2017 (4)
Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com