Bookeraj - raj za pasionirane čitatelje

nedjelja, 26.03.2017.

Kristian Novak: „Črna mati zemla“

Nedavno sam obnovila iskaznicu u GISKO, i dok sam tražila što bih mogla pročitati, pala mi je na um preporuka koju sam dobila dok sam još živjela u Koprivnici, o jednom ozbiljno dobrom hrvatskom romanu pisanom na kajkavskom dijalektu, koji „moraš pročitati“ ako se smatraš ozbiljnim čitateljem.

(zapravo sam htjela „Ciganin, ali najljepši“, ali je taj roman navodno all the rage među čitateljima, pa sam se racionalno odlučila za prvi preporučeni roman)

Uh, kako je „Črna mati zemla“ pametno strukturiran i pametno pisan roman! (nije riječ o romanu pisanom na kajkavskom dijalektu, srećom po mene, nego začinjenom dijalozima na lokalnom međimurskom, a pošto imam nešto iskustva s tim narječjem, i to me razveselilo kod čitanja)

Imamo pisca koji se zove Matija Dolenčec: živi u metropoli, objavio je jedan relativno poznati roman, radi u nekom institutu ili agenciji, šmuca se po književnim eventima i tamo upoznaje Dinu Gajski. Međutim, Dina ga ostavlja iz razloga koji njemu dvije godine ostaje nepoznat. U te dvije godine piše roman o ljubavi između Roma i pripadnice generalne populacije, koji nikako ne šljaka, i nakon jedne pijane epizode u kojoj dotiče dno (boce), odlučuje se suočiti sa svojim potisnutim djetinjstvom u selu uz samu obalu Mure, krajem osamdesetih.

A tamo… lokalni kolorit međimurskih legendi i motiva: svečari i murske deklice. Osim toga, elementi fantastičnog iz dječjih noćnih mora, dječakovi vječni pratioci Hešto i Pujto, noćne more koje vrebaju ispod kreveta i iz mračnog kokošinjca. Smrt dječakovog oca od leukemije okidač je za niz grozomornih događaja koji će rezultirati s osam neobjašnjivih i neriješenih samoubojstava u tom selu u razdoblju od samo šest tjedana početkom ljeta 1991. godine (rješenje će u odrasloj dobi postati lako vidljivo, iako ostaje neizrečeno).

Okrutnost ruralne sredine, smrt Jugoslavije i početak rata, politička konverzija kaputa, dnevnopolitička naklapanja, odnos seoskih muškaraca prema ženama (osobito udovicama i neudanim ženama), dječja okrutnost prema različitima – o svemu tome bih mogla pisati, jer sve je to barem u natuknicama obrađeno u romanu „Črna mati zemla“.

Stoga ne laže urednik Lokotar kad kaže da će u nekoj budućoj povijesti hrvatske književnosti pisati da je Novak vratio Međimurje u mentalnu mapu i izveo ga iz geta na nacionalnu književnu scenu, pogotovo ako je to isto nastavio činiti i u „Ciganinu, ali najljepšem“. Za mene, neloš izbor da ponovno počnem čitati hrvatske autore.

Oznake: kristian novak, črna mati zemla, Međimurje, dijalekt, legende, raspad socijalizma

26.03.2017. u 13:17 • 1 KomentaraPrint#

petak, 24.03.2017.

Mario Puzo: „Sicilijanac“

Tamo gdje „Kum“ završava, počinje „Sicilijanac“ – nakon što mladi Michael Corleone „okaje“ svoju sudbinu na Siciliji gdje se skriva kroz dvije godine, konačno je spreman za povratak kući, u Ameriku. Međutim, prije nego što se vrati, mora još nešto učiniti za lokalnu sicilijansku zajednicu: mora sigurno prevesti u Ameriku Turija (Salvatorea) Guiliana, mladića koji se svojim gerilskim banditskim pothvatima uspio zamjeriti i karabinjerima, i cjelokupnoj domaćoj Mafiji, na čelu s don Croceom Malom, koji se nadao da će ga mladić naslijediti na čelu Obitelji.

Vrijeme radnje: od 1943. godine do 1950. godine.

Mjesto radnje: gradić po imenu Montelepre, ali i cijela Sicilija s glavnim gradom Palermom.

Povod radnji: Turi Guiliano je bio dvadesetogodišnjak koji je s najboljim prijateljem Gaspareom Pisciottom krijumčario hranu preko planina za sestrino vjenčanje (crno tržište je bilo osobito razvijeno u to doba, jer prikupljanje hrane preko vlade i njezina distribucija su značili glad, ali i predstavljali način da Mafija dodatno zaradi), kada su ih zatekli karabinjeri, koji su im htjeli zaplijeniti robu. Turi je ustrijeljen, jedva je preživio pod paskom samostanskih svećenika, i tada je odlučio da se više neće pokoravati vladi čiji su pripadnici skloni ubiti čovjeka zbog koluta sira.

Tu počinje njegova legenda: od dječaka se razvio u ozbiljnog vojnog taktičara, kojemu nije mogla doskočiti niti vlada iz Rima, a niti članovi Obitelji, imao je veliku podršku sicilijanskih seljaka i radnika iako nije bio socijalist ni komunist, i svakodnevno je poduzimao brojne akcije kojima je provocirao vladajuće i novac i druga dobra dijelio građanima, učinivši od sebe tako sicilijanskog Robina Hooda.

Međutim, dolaskom organizirane vojne akcije na Siciliju, krug oko Turija Guiliana i njegove bande (koja je svakodnevno okupljala sve veći broj članova) počinje se zatvarati i on odluči pobjeći u Ameriku, za što mu treba pomoć obitelji Corleone, ali i njegovog neprijatelja don Crocea Mala na Siciliji. I upravo u tom trenutku počinje radnja.

Ovaj roman je silno zabavan, čita se u dahu i začinjen je nizom obrata, pa, ako ste fan uzbudljive i napete priče, svakako pročitajte ako već niste.

Oznake: mario puzo, sicilijanac, mafija, obitelj, omerta, korupcija

24.03.2017. u 13:15 • 0 KomentaraPrint#

srijeda, 22.03.2017.

Louis de Bernieres: „Prašina koja pada sa snova“

Ova knjiga je vjerojatno prva koju treba spomenuti kao zaslužnu za to što me probudila iz čitateljskog zimskog sna: Louis de Bernieres je, iako ga se možda neću sjetiti na prvu, jedan od mojih najdražih autora (čak i ako nisam pročitala „Mandolinu kapetana Corellija“, iako namjeravam), a njegov novoprevedeni roman, „Prašina koja pada iz snova“ je teško opisivi čitateljski biser.

Kraj je viktorijanskog doba u Engleskoj, i za tri dobrostojeće susjedne obitelji, zlatno doba kralja Edvarda označava jedno idilično djetinjstvo. Za četiri djevojke iz kuće The Grampians: Rosie, Christabel, Ottilie i Sophie McCosh, kćeri burzovnog mešetara Hamiltona McCosha i njegove supruge, ljubiteljice kraljevske obitelji, za njihove susjede, male Amerikance Sidneya, Alberta i Ashbridgea Pendennisa, te za njihove susjede s druge strane, Daniela i Archieja Pitta, kraj edvardijanskog doba i početak Prvog svjetskog rata istovremeno je i naglo odrastanje i zauzimanje novih pozicija u svijetu i ratnim zbivanjima.

Rosie je od djetinjstva bila obećana Ashbridgeu i to se podrazumijevalo za sve Prijatelje (Pals, kako su se kao djeca nazivali), no njegovo stradavanje u ratu će je natjerati da se okrene vjeri, a s druge strane da se posveti brizi za bolesnike u vojnoj bolnici. Njezina druga sestra, Ottilie, također je radila u vojnoj bolnici, dok je Christabel bila fotografkinja u ratu (i tako upoznala svoju partnericu Gaskell), dok je smotana Sophie, koja je bila vozačica i mehaničarka u ratu, usred ratnih zbivanja upoznala vojnog svećenika Fairheada, a njihova ljubavna priča jedina je tekla glatko i idilično od samog svog začetka.

Archie Pitt se borio s indijskim plemenima u britanskim kolonijama, a njegov brat Daniel Pitt se u Prvom svjetskom ratu proslavio kao vrhunski vojni pilot. Upravo će njegova i Rosiena sudbina biti spojene po završetku rata.

Kad je rat završio, sve tri obitelji su ustanovile (neki članovi s manje otpora, a neki sa više), da su se vremena promijenila: djevojke su shvatile da se nakon što su vidjele tragedije i stradanja na fronti i u vojnim bolnicama, više ne mogu vratiti vezenju i poeziji, plesovima i društvenim obvezama na način na koji bi to s voljom činile da rata nije bilo – svaka od njih će tražiti svoje novo mjesto u svijetu, zauzimati ulogu kakva djevojkama iz višeg društvenog sloja možda i ne pristaje. S druge strane, Daniel Pitt i njegovi suborci, pa i velečasni Fairhead, shvatit će da svoje živote nakon rata moraju nastaviti, jer su kroz četiri godine oni bili zaustavljeni, ali ih ranije zacrtane životne putanje više ne zadovoljavaju – društveni sloj kojemu su pripadali više ne postoji, ili ako postoji, sve više propada, a novi društveni poredak još nije uspostavljen.

Ovaj je roman dirljiv, životan i uvjerljiv: govori o „bespućima povijesne zbiljnosti“ u kakvima se svi u ovom ili onom periodu svog života možemo naći – rat, velike seobe naroda poput ove kakvu sad doživljavamo u Hrvatskoj, prestanak života kakav poznajemo… Sve je to nešto s čime se svi možemo poistovjetiti (a istovremeno, pisano na razini razrješavanja svakodnevnih situacija poput razmirica s neurotičnom punicom, nesporazuma oko odgoja djeteta ili bračnih zadjevica). Zato, ako imate strpljenja i vremena, nećete požaliti ako oboje utrošite upravo na ovaj roman, ja ga toplo preporučujem.

Oznake: louis de bernieres, prašina koja pada sa snova, prvi svjetski rat, bespuća povijesne zbiljnosti, obitelj, rat, knjige i čitanje

22.03.2017. u 12:30 • 1 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 20.03.2017.

Mario Puzo: „Posljednji don“

U nekoliko tjedana sam ponovno razvila ozbiljan čitateljski apetit pa sam se zainatila konačno pročitati „Posljednjeg dona“ američkog autora Maria Puza, koji sam počinjala čitati zacijelo pet puta i nikako da ga dovršim. E sad je konačno dolijao!

U središtu je radnje don Domenico Clericuzio, koji želi svoju Obitelj u cijelosti izvesti iz ilegalnih poslova i učiniti ih dobrostojećim pripadnicima američke više klase. Njegovi sinovi Vincent, Petie i Giorgio se već ionako bave ugostiteljstvom, građevinom i bankarskim poslovima, no u sferu legalnog treba uvesti i njegovog krvnika Pippija de Lenu i njegovog sina Crossa, čiji je paravan vođenje hotela i kasina Xanadu u Las Vegasu, ali najveću brigu ostarjelom donu zadaje njegova emocionalno poremećena kći Rose Marie i njezin sin jedinac Dante, rođen iz tragično okončanog braka i zato zadojen mržnjom prema obitelji i mržnjom prema Crossu i njegovom ocu.

Jedan od okidača za priču je i ljubavni odnos između sada već odraslog Crossa de Lene i glumice Athene Aquitane, prijateljice Crossove sestre Claudie (i općenito, u ovom romanu si je Puzo dao truda opisati i odnose u američkoj filmskoj industriji, odnos prema scenaristima i drugim autorima kreativnih sadržaja, odnos studija prema glumcima i redateljima i opisati općenito ozračje u tom društvenom segmentu)

Općeniti dojam, kad dođete do kraja, jest da roman i nije tako loš, ali je od do sada pročitanih Puzovih romana, po meni daleko najslabiji (zadnji put sam ga počela čitati neposredno nakon „Kuma“ i odmah na prvu mi je dojam bio kako je ovaj roman za klasu ispod „Kuma“) – nakon njega sam pročitala i „Sicilijanca“ i on je ostavio nešto snažniji, uvjerljiviji utisak nego „Posljednji don“.

Sve u svemu, za tipa koji nije mafijaš, koji s pripadnikom Mafije nikada nije razgovarao ni razmjenjivao iskustva, Mario Puzo uspijeva složiti vrlo uvjerljivu sliku ovog društvenog sloja i, priznajem, prilično slikovito uspijeva dočarati i neke aspekte našeg balkanskog društva.

Oznake: mario puzo, posljednji don, mafija, obitelj, omerta

20.03.2017. u 12:28 • 2 KomentaraPrint#

petak, 17.03.2017.

Suvremena književnost u nultim godinama

Obavijest iz GISKO: čovjek se prosto začudi da su "nulte godine" uopće nekakva oznaka vremena :)

U Osijeku 10. ožujka 2017.

Predavanje "Suvremena književnost u nultim godinama : 2000.-2010."

Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek u ponedjeljak, 20. ožujka 2017. godine s početkom u 17.00 sati organizira predavanje na temu "Suvremena književnost u nultim godinama : 2000.-2010". Predavanje će održati književnik i profesor prof. dr. sc. Krešimir Bagić u prostoru American Cornera Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek
Prof. dr. sc. Krešimir Bagić rođen je 1962. u Gradištu. Osnovnu je školu završio u Gradištu, a srednju u Županji. Diplomirao je hrvatski ili srpski jezik i jugoslavenske književnosti 1988. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1991. obranio magistarski rad "Lingvistika i pjesnički tekst", a 1995. godine doktorski rad "Stilistički i genološki aspekti polemičkoga teksta".

Više informacija može se dobiti na broj telefona:

• Posudbeni odjel, Odsjek za odrasle GISKO 031/211-233



Ravnateljica GISKO
Dubravka Pađen-Farkaš, viša knjižn.

Oznake: suvremena književnost, Književnost, knjige i čitanje, krešimir bagić, nulte godine

17.03.2017. u 11:39 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 16.03.2017.

Književni pub kviz u petak 31.03. u Vinyl baru

Prenosim obavijest iz Algoritma:

Dragi čitatelji i čitateljice,

nakon Harry Potter pub kviza, veliko nam je zadovoljstvo pozvati vas na književni pub kviz kojeg organizira Algoritam u suradnji s Alis Marić, osnivačicom uspješnog bloga Čitaj knjigu, čija Facebook stranica broji preko 250 000 obožavatelja.

Očekuju Vas zanimljiva i jedinstvena pitanja o svemu književnom, bilo o klasicima, bestselerima ili o krimićima i ljubićima, a pronaći će se i pokoje pitanje za ljubitelje SF-a i domaće književnosti.

Kviz će se održati u petak 31.3.2017. u 19.00 sati u Vinyl baru, Bogovićeva 3, Zagreb. Prva tri mjesta očekuju izvrsne nagrade koje će darovati Avon, Pickbox i Algoritam.

Prijave se primaju u inbox Algoritmove Facebook stranice. Na kvizu mogu sudjelovati ekipe s po 3 do 5 članova. Pošaljite nam ime ekipe i imena sudionika. Prijave primamo do utorka 28.3.2017. ili do popunjenja kvote.

Pridružite nam se na ovoj odličnoj književnoj zabavi i pokažite nam svoje zavidno znanje!

Oznake: Pub kviz

16.03.2017. u 11:32 • 1 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.



< ožujak, 2017 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Srpanj 2017 (7)
Lipanj 2017 (10)
Svibanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (6)
Veljača 2017 (6)
Siječanj 2017 (4)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (11)
Listopad 2016 (4)
Rujan 2016 (2)
Kolovoz 2016 (4)
Srpanj 2016 (8)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (10)
Veljača 2016 (2)
Siječanj 2016 (4)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (2)
Srpanj 2015 (6)
Lipanj 2015 (14)
Svibanj 2015 (11)
Travanj 2015 (3)
Ožujak 2015 (6)
Veljača 2015 (6)
Siječanj 2015 (8)
Prosinac 2014 (5)
Studeni 2014 (6)
Listopad 2014 (8)
Rujan 2014 (9)
Kolovoz 2014 (11)
Srpanj 2014 (11)
Lipanj 2014 (3)
Svibanj 2014 (5)
Travanj 2014 (11)
Ožujak 2014 (6)
Veljača 2014 (9)
Siječanj 2014 (16)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (9)
Listopad 2013 (7)
Rujan 2013 (11)
Kolovoz 2013 (12)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (10)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (6)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (7)

Komentari da/ne?

Opis bloga

Na ovom blogu čitajte o knjigama - mojim knjigama, Vašim knjigama, najnovijim knjigama, starim knjigama, zanemarenim knjigama, o autorima knjiga i novostima iz književnosti.


Hit Counter by Digits


Za sve informacije, pitanja, primjedbe, komentare, uvrede i drugo kontaktirajte me na bookeraj.blog@gmail.com



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se