srijeda, 14.02.2018.

varka



i čini mi se

da uvijek gledam razbijene satove bez kazaljki


Bagrem





gle….a ja sam namjerno porazbijala ono, što se razbiti dalo samo da ne vidim vrijeme , jer mi se činilo nepravednim, da svo vrijeme

gledam kao isključivu prolaznost u kojoj se samo ja borim da bih, koliko-toliko, izborila trenutak sadašnjosti. Nedostaje mi sadašnjost , kao što žednom nedostaje voda , a gadna je i bolna ova moja žeđ za trenutkom.

“Kupit ću ti sat, koji sporo otkucava vrijeme..” kaže pjesma ; nekad mi je trivijalno zvučala , pa postajala bliža meni no ikome , da bih na kraju poželjela razbijene satove bez kazaljki. I, na koncu, što će mi ?

Vrijeme me ne “štedi” ni od čega , a udaljava od svih. Lažu oni koji tvde , da je svako vrijeme lijepo.
Taman posla : mi nismo isti , a vremena sve manje…..





- 00:23 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.