iskrivljena hipotenuza

28.01.2009., srijeda

pijetao, svinja i nekoliko trokutova

Ne mogu vjerovati da sam iz prve pogodila user name i password. Prošlo je vec stoljece... Ili mozda dva....
Ide mi sve na zivce pa zasto se ne bi istresla na hipotenuzu, i to jos iskrivljenu. Koja budala je uopce smislila to ime. Jel iko ikad vidio iskrivljenu hipotenuzu? Nije. Zato jer hipotenuza je kao dio trokuta. Jeste ikada vidjeli trokut s krivuljom? Niste. E pa onda prestanite mene napadati, nisam ja matematicar, da ne kazem pitagora ili neki drugi streber.
Ja sam sto se kaze kuhar. A ni to mi bas ne ide. Jer kuhati ne znam. A ni svinju zaklati, kamoli kravu. Kobasice ne znam raditi ali znam da je bolje kada je pravo crijevo a ne ono umjetno. Tata mi je rekao. Ili sam to sanjala... Ja nekad nemam pojma da li sam nesto sanjala ili se dogodilo. A jos mi je ludje kada netko nesto prica a ja razmisljam i sjetim se neceg pametnog sto bih mogla reci, i na kraju onda vise ne znam jesam li to rekla naglas ili ne. Ili zasutim. Il kazem pa me svi pogledaju kao da sam luda. onda ne znam da li me gledaju jer se ponavljam ili sam rekla nesto stvarno glupo. A onda si mislim, nesto glupo, pa kako bih ja tako nesto mogla reci. Onda mi kazu, jesi svjesna da si sada ovo rekla naglas.
I sad ti budi normalan. Zapravo sam od toga vec odustala. Bilo tko tko ovo cita je budala. inace ovo pisem zbog mog prijatelja cukija koji ima ovo bukmarkano (jadan) pa jednom kad zaluta da vidi da sam napisala nesto novo a onda mu se nakon druge recenice sve nade ugase jer vidi da pisem totalne gluposti (hm, kao da je ono ranije bilo bolje)
Da ne spominjem da svaka budala moze pisati blog. Trebas imati samo nekakav juzer nejm i pasvorad i onda po mogucnosti odes na t-zombixa ili hibrida pa mu napises u komentare: super si, dodji na moj blog!!! I onda t zombix napise nesto u tvoje komentare i svi koji vole njega odmah misle kako si pametan pa te pocnu citati. Ne znaju zasto ali nije ni bitno.
Tko normalan uopce zeli da mu se blog cita, zar to nije neki dnevnik. Nije jer da je dnevnik ne bi ga pisao na internetu gdje ga svatko moze citati. Ali budalo, oni NE ZNAJU tko si ti. Istina, doduse da ovo neko cita mozda bi me u ludnicu. Neka, tamo se moze pusit. Iako ja nisam ni pusac ni nista. Nije da sam nista, ja sam definitivno nesto. Nesto posebno. Kao posebna kobasica. Da li to postoji? Meni su svi prije govorili da sam posebna kobasica a kad sam se ugrizla za ruku vidjela sam da to nema nikakve veze s kobasicom. A nije ni nesto posebno. Od tada se ne grizem. Pa nisam ljudozder. Iako da jesam, ispalo bi da sam covjek. Zapravo da li su ljudozderi uvijek ljudi? Da li je svinja ljudozder ako pojede covjeka? Ne znam, kazu da je svinja svejed, a covjek spada u sve. HELOU! Znaci svinja je ljudozder i gumozder i mackozder i sve sve sve zder. Zanimljivo... Sad se bojim svinje. Da me ne pojede. A i pijetla se bojim. Djordje Balasevic je imao strasnog pijetla ali niciji pijetao nije kao moj pijetao. On bi trcao i skakao. I na druge ali najvise na mene. A nisam ni guska ni patka, a bogme ni kokos. Iako mi prijateljica kaze koka ali mislim da ne misli na zivotinju nego onako. Uglavnom ja sam se bojala i trcala sam sa stapom. To mi je bila prva greska. trcanje, ne stap. Sto ja jace trcim, on jace za mnom. Onda ga udarim pa pocnem trcat a on jos jace. onda vicem, joj,joj, mama i popnem se na drvo. Ne zapravo na drvo ali to je da prica bude zanimljivija. Sad vidim koliko sam zanimljiva i mastovita, pa ja bi trebala biti pisac. Ne kao oni neki krleze sta imaju nego onako, kao nives celzijus. Stavim jedno sva silovanja u pricu i svi ce citat. Spomenem cibonu (za ove s mora, za njih cu imat posebno verziju, umjesto cibone zadar (jel ima takav klub?!)) i to je to.
Mislim da je sada mozda dosta. Slava mi vec udara u glavu.
Idem nazvat nakladnika.
Cus!
- 20:24 - Komentari (4) - Isprintaj - #

01.02.2007., četvrtak

5 stvari koje mozda ne znate o meni

dakle, moj dragi blog post frend dzepko (post nije kao nakon nego kao post koji se pise) dao mi je zadatak da napisem 5 stvari koje mozda ne znate o meni ili se niste usudili pitati... bice tesko, ali probat cu.

uf, upravo sam shvatila da ima toga malo vise od samo 5 primjera ali trudit cu se skratit...

1) Strah od zivotinja- naime, bojim se nekih zivotinja kojih se valjda nitko osim mene ne boji, ali to pripisujem traumama iz djetinjstva. Bojim se pijetla (pijevca, kokota, kakoihveczovete) i purana. jer su me lovili kad sam bila mala (ali i sad se dogadja) po dvoristu i skakali po meni i svasta. Jos mi govore da sam se dok sam bila mala ljeti kod bake na selu bojala muhe i da sam vristala i plakala kad bi mi se muha priblizila. tanka im je prica, ne vjerujem. da su zohari u pitanju, jos ajde...ali muha...

2) Izleti u svijet soubiza- e, to je tek sramota... Kad smo bili mali, osnovna skola, bilo je natjecanje pod nazivom miss teen. mi frendice se dogovarale da cemo nastupiti, kao iz zezancije. na kraju su sve odustale osim mene. a stvarno sam bila budala. ocito. i tako dosla ja tamo, prosla u drugi krug...i sve super, do trenutka kad me teta zvala na podij da sa mnom poprica (da me barem pitala o miru u svijetu, rekla bi it's ok i mozda pobijedila). ovako nisam. ocito. da bih vam pojasnila sta me zeznulo prilikom naseg malog razgovora, moram vam reci sta sam imala na sebi. kako nisam imala nista glamurozno, posudila sam od sestricni neku robu: crna mini suknja, siva lijepa dolcevita, lakirana napuhana kapa sa siltom (ne pitajte!)...i tako, dalje se ne sjecam. I dodjem ja klaun na stage i zena me pocne ispitivat da jesam ja grunge cura i tako neke gluposti sto ja uopce nisam razumjela. sta sam ja znala sta je grunge! ni sad ne znam. Pet puta sam je pitala da ponovi, a onda sam odgovorila da jesam i skoro pocela plakati. otad ne nosim napuhane lakirane crne kape. ne volim grunge. stovise, sta god da je, mrzim ga.
Drugi izlet, audicija za MaliVelikiSvijet. To je tek sramota. Ja sam vjecno bila na razglasu u skoli, pustala mjuzu i citala obavijesti. isto tako, znala sam voditi neka dogadjanja i to. Bila sam bolja od Mlakara, pa sam si mislila, ako moze on, mogu i ja. KRivo! Dosle frendica i ja na audiciju a oni nam dali da repamo na neke stihove. Mislim da se ni eminem ne bi snasao u tome jer stihovi su isli:
Ljubav je bol u srcu mom
Ljubav je velika bol
Ljubav je bol
Ljubav je bol
Ljubav je bol i pol.
O boze, ako sam tu sramotu prezivjela, prezivit cu sve. I nisu me izabrali, sigurno je neko upao preko veze. Jedino tako to mogu objasniti.

3) Maskirana streberica- stvarno sam uvijek (citaj do faksa) bila streberica s 5,00 prosjekom, milo djetesce, blablabla...Neko bi krivo pomislio sramezljiva, dobra, draga, pametna. O tome koliko dobra sam bila svjedoci cinjenica da, kad bi sestra i ja dobile neke slatkise, uvijek bi cekala da ona sve svoje pojede pa bi je nadrazivala sa svojoj hrpom. A isto ako bismo dobile neke novce, ja sam uvijek htjela usitnjene jer ih je bilo vise:) Ludara! O tome kako sam sramezljiva svjedoci cinjenica da kad prvi put nekoga upoznam, ponasam se ko da se znamo sto godina, pa ljudima spustam, zezam ih na sto vecina pomisli, ko je ova i zasto mi spusta i zeza me a ja je ni ne poznajem. Onda me upoznaju i shvate da sam luda. I dobro. O tome da sam draga svjedoci sve, a o tome da sam pametna "svjedoci" to da sam do neke 5e godine mislila da se kaze zdrak a ne zrak (niko me nije naucio, buuu), a donedavno sam mislila da je skoda slovenski auto jer na slovenskom skoda znaci steta. a usput sam si mislila kako su slovenci blesavi da svoju marku automobila nazovu steta, pa ko bi to kupio. ali ljudi kupuju, a ja sam ocito bila u krivu:(

4) Otmica decka- jednom sam frendici otela decka. Zapravo, meni se svidjao jedan decko a onda se ona meni povjerila da se njoj svidja isti taj. kako da ja njoj dokazem da se meni poceo prije svidjati. eto ti sad sranje...uglavnom, problem je postao sve veci jer sam se ja svidjala njemu (slusaj ipak sam isla za natjecanje za miss:)). i onda sam ja njemu tumacila da ne mogu, da se svidja jednoj drugoj curi i to (sto je on vec znao) ali mi je on rekao da mu se ona uopce ne svidja i da ne bi bio s njom. i sta sam ja onda mogla? sta? sta? on me poljubio. onda sam joj priznala. onda se ona jako naljutila i nikad nakon toga nismo bile dobre. nakon nekog vremena i mi smo prekinuli pa sam na kraju bezveze ostala bez frendice. sva sreca to je bilo dovoljno rano da pazim da to nikad ne ponovim. sorry ivana!

5) Srednja- kad sam bila u srednjoj svi u razredu smo bili seljacine i stalno smo se seljacili po skoli i nitko nas nije razumio. pod odmorom bi jeli kile i kile kruha, kobasice i vino, na sta su se profesori zgrazali. slusali smo narodnjake kad ih nitko drugi nije smio ili htio slusati. imali smo mali zeleni radio i svaki odmor (a nekad i pod satom) radili sou program. Imali smo decke koji su se toliko seljacili da su profesori mislili da su stvarno takvi. jedan put smo se cijeli sat profesorici iz povijesti izmjenjivali u brisanju ploce, sto ona uopce nije primjetila. drugi put smo zavezali radio za prozor i pustili muziku a njoj smo rekli da su vani svatovi. ujedno smo bili i simpaticni pa smo puno puta odgadjali testove, muljali i bjezali. sad smo se kultivirali. neki od nas. ovi ostali su sada samo prosjek.snimali smo video kazete u razredu. Ali evo, najveca sramota je bila na ludom danu (norijada, op.a) kada smo se svi uzasno napili. Ja sam se valjala po podu i neuspjesno probavala glumiti zagorski naglasak, prijateljica je rigala a decki su zabunom popili petrolej iz svjetiljke misleci da je alkohol.

Eto toliko, sad necu smjet izac iz kuce... dobro da i ne izlazim :)

Sad bi ja trebala to proslijediti dalje, e pa neka isto ili slicno napravi cijela azhdaja i d15p3r4dun ako ovo ikad procita.
- 10:46 - Komentari (12) - Isprintaj - #

20.01.2007., subota

nov@ sramota

ooo, zasto nisam ribafish ili neka druga faca koja redovito, a uz to jos i uspjesno pise blog, pa da znam da ce ljudi ovo procitati???!!!! odlucila sam prestat pisati kad sam diplomirala. Nije bas, nisam imala internet a onda sam silom prilika ozbiljno shvatila posao kucanice pa perem, peglam, cistim i te fore... ne, zapravo sam se osjecala prazno u blogovskom smislu. nisam imala potrebu pisati niti sam osjecala kako bih mogla napisati nesto pametno ili zanimljivo. sada me nije ni briga jer razlog mog pisanja ovog iznenadnog posta je naravno jer sam se izivcirala. opet, naravno. i izivcirala se oko necega sto nisam mislila da bi me ikad moglo izivcirati. vezano je uz tv a nije film, a nije ni serija. cak nije ni politicka emisija. rijec je zapravo o jednoj cijeloj strukturi a ime joj je nova teve. ne znam zasto im je to trebalo. super su krenuli, i sad su mi relativno dragi iako im ocito urednici nisu najpametniji na svijetu a nemaju ni sluha za gledatelje. novu sezonu jedne od gledateljima najinteresantnije serije "Svi vole Raymonda" pustali su u najglupljem terminu, kao da su htjeli popunit neku rupu u programu. Sad je opet ponavljaju i opet u neko cudno vrijeme kad publika koja je luda za serijom na poslu.Opcenito im je termin emisija cudan i nema veze sa gledanosti niti sa zdravim razumom. ja koja inace tu i tamo pogledam neku sapunicu necu gledat cijelo popodne sto sapunica koje idu jedna za drugom sto godina i zavrsavaju sa melanijom vukmircic. ma daaaaj. savjet, pustajte te sapunice ujutro za bakice koje nista ne rade a ljudima koji popodne dodju doma s posla pustite "Svi vole Raymonda" da se malo nasmiju. Pa zar nitko na Novoj teve nema smisla za slaganje programa? Ovo je samo lagana kritika, mogla bih ja biti i puno ostrija ali danas sam dobre volje. medjutim, dosla sam upravo do onoga sto me najvise nervira. Dakle, na novoj teve nova emisija koja novim gledateljima otima novu lovu na novi beskrupulozni odvratni nacin, novi nacin. takve emisije imaju i na satelitu ali nesto takvo nisam ocekivala od ekipe s jedne male i donedavno simpaticne i gledane nove teve. ajme meni, pa ne znam da li me vise nervira to sto nas kao gledatelje tako podcjenjuju i smatraju nas idiotima ili to sto stvarno ima ljudi koji nasjedaju? dobro, nasjela bi i ja, cini se predobro da bi bilo istinito. podcjenjivacko pitanje koje odmah sadrzi i odgovor vrlo jasno prikazan na ekranu (budala ne bi skuzila), puno love u igri, pa ko ne bi zvao, laka lova a mi siromasni. samo taj netko vjerojatno ne zna da je cijena poziva milijardu kuna po minuti sto ja, koja nemam dioptriju ne vidim na ekranu jer je presitno napisano. onda, kad nazovete, to ne znaci da cete uci u emisiju. nenenene, nekoliko puta vas spoji u neki automat pa se usred toga linija prekine (a oni poziv naplate), onda vas napokon spoji i automat vam valjda uzme podatke pa prekine vezu, a onda, ako ste "sretni", mozda vas i nazovu. naravno imas upute koje su uzasno sitno napisane pa oni koji zovu i ne znaju nece ni saznati jer im niko ne kaze da nece doc u emisiju kad oni zele nego kad nova zeli.ali imaju bakice teletekst pa nek se snalaze i nek citaju pravila na sto stranica. onda imas neku curu koja kao vodi i glasom kao da ce svaki tren umrijeti ili nesto puno gore mami gledatelje da zovu. i prica sto na sat i glumi kako joj se nitko nece javiti i da jadna ona, nitko je ne zove, svi nesto cekaju, a odgovor je taaako jednostavan. naravno da ne ovisi o gledateljima da li ce dobit liniju ili ne, nego o onima na novoj teve koji kao cekaju "pravi trenutak" i nakon sto milijun gledatelja potrosi par milijun kuna na pozive, e onda mozda puste nekoga u eter. a ova voditeljica se doslovno teli, ostaje bez zraka, nitko ne zove, treba samo naci pravi trenutak, blablabla. kako nisko, kako jadno, kako odvratan nacin za zaradu. i te voditeljice, umjasto da kazu, gledajte ja cu ovdje sutit i stajat, vi zovite, pa kad mi sefovi odluce, nazvat ce vas i mozda dodjete u emisiju. tako da znamo. i dobro, ljudi ce i dalje zvat jer su ocajni ili neznamsta. pa zar im ide tako lose da su morali ovako nisko pasti? ja sam u soku...onda im se dogodi da pogresno postave pitanje ili da krivo prebroje neke trokute. dakle nisu strucni ni u tom smislu. za potrebe pisanja ovog posta danas sam prebacila na novu. zna li netko sto znaci rijec izvedenica? e pa ja se necu petljati sad u hrvatski i to ali nisam bas skroz glupa. uglavnom, koliko ja znam rijec kinematografija izvedenica je iz grcke rijeci graffein, sto znaci pisati i neke druge vezane uz rijec kino ili nesto slicno (kao sto rekoh necu se petljati u hrvatski ali eto). mozda se pitate sada koja je rijec izvedenica rijeci kinematografija? e pa, vjerovali ili ne, mudri um nove teve zakljucio je da je izvedenica rijeci kinematografija jedno ime od cetiri slova. to ime je tena. aj sad nek mi neko objasni kakve veze ima ime tena sa rijeci kinematografija. tom logikom moze biti bilo koja rijec koja se da iskombinirati iz slova koje cine rijec kinematografija. nisam ludi poznavatelj hrvatskog ali ipak mislim da izvedenice nisu bas kombinirana slova bez ikakvog znacenja i smisla. i ko je ovdje lud. ja koja ne mogu vjerovat sto se dogadja, milijarda ljudi koja naivno zove a ne moze "pogodit" pravo vrijeme za nazvati...ili nova teve koja kupi lovu od jadnih siromasnih ljudi koji bi ucinili sve za koju kunu. Srami se Nova teve. Srami se!
- 12:28 - Komentari (5) - Isprintaj - #

12.11.2006., nedjelja

eh...

Ubuduce mi se slobodno obracajte sa: oooo, divna diplomirana inzenjerko prehrambene tehnologije smjer nutricionizam, ili me jednostavno zovite kuharica.
samo toliko.... :)
- 18:14 - Komentari (19) - Isprintaj - #

18.10.2006., srijeda

haiku

zubato sunce maše
ljuta sam jako
nemam kaput, zima je.
- 15:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

16.10.2006., ponedjeljak

"the day after petak trinajsti" party

tulumi...
mjesta zabave, upoznavanja novih ljudi, stvaranja novih manje ili vise uspjesnih veza, mjesta opustanja, glasne muzike, mjesta opijanja i ludiranja...
inace na sve gledam kriticki i obozavam promatrati reakcije ljudi u razlicitim situacijama (zato pogledam i big brother, simone, iskompleksirani kretenu odi na lijecenje!!!) pa mi je nedavni tulum dao dobru priliku za to.
super mi je stajati na dobroj poziciji i promatrati tko sta radi. svasta vidis. tako sam ja direktno s vrata otisla za sank. radit naravno. jer sam radisna. i mogu pit kolko hocu. to naravno nikad nije puno jer oni koji me poznaju znaju da mi ne treba puno da poludim. od alkohola...
ekipa na tulumima je uvijek manje-vise standardna, sa nekim izmjenama i dopunama. uvijek izabere djelo hadziselimovic pa je zagarantirano da ce bit dobro.
decki na tulumu, manje vise standardna ekipa... dakle, bilo je decki s curama... zatim tu su decki alkosi koji drze bocu i to im je dovoljno, decki koji se drze svoje muske ekipe, decki sa spikom, i, meni najomiljeniji, vjecni baritelji. to su oni koji uvijek pricaju lovacke price a nikad ih zapravo nisi vidio s curom.
onda se malo okrenes i vidis tipa koji pocinje sa spikom otkud je i kako je dosao na tulum, ali cura ga ne ferma. okrene se i ide do druge...pa do trece. e tu mi ga je vec zao jer se da naslutiti da nece imati bas uspjesnu vecer.i nije je imao naravno. prve dvije nisu zainteresirane, treca ga vec nece jer je evidentno bila tek treci izbor i tako... prevelika kosulja i stav nisu mu pomogli...
e sad, decki s curama, oni bi imali najvise uspjeha ove veceri jer im spika nije problem, ne trude se i svejedno im je. e, ti uspijevaju. ne znam za druge zene ali ja ne volim kad se netko previse trudi. jedini zajeb je sto su im cure isto na tulumu pa je tesko zadrzat pred drugima dojam da si single.
oni alkosi mrtvi, s napola otvorenim ocima buncajuci se koprcaju po dvorani.
dobri decki... e zajebi to, takve niko ne voli pa najcesce ostaju sami.
najzanimljivije mi je gledati ono sto u svakodnevnom govoru nazivamo barenjem. tip dolazi do zenske, nesto sapce, ona se nasmije, opet joj sapne, malo se zagrle, svakom sekundom on joj je blize, obraz do obraza...i..... pada ta pusa. gledam i ne vjerujem... jos joj nesto sapne i odmakne se od nje... shvatim. he's playing hard to get. sad je in da muskarci to rade. ona se zainteresira i on na kraju dobije sve sto je htio. pametno. ni sama ne bi to bolje smislila. koristim se slicnim oruzjem godinama.
pogledava ga cijelo vrijeme, trudi se bit diskretna. a tamo je jos uvijek samo radi njega. on plese (zapravo skace) s ekipom, ona izlazi van... ja sam je vidjela ali naravno, vidio je i on. meni je ona u tom trenutku bila najuocljivija zena na tulumu. krene i on. krenem i ja. naravno. i shvatim, sastali su se vani i otisli u noc. romanticno, ha? nisam isla dalje, za moju studiju o ponasanju bilo je dosta ovo sto sam kao obicni promatrac mogla vidjeti. tip je zbario. moje pohvale. mnogi bi mogli naucit na primjeru.
sad da ne mislite kako tracam druge a ne osvrcem se na sebe, razuvjerit cu vas. ja- dakle, luda kao uvijek, skacem po cijeloj tulumari, penjem se na klupu, opet skacem, promatram ljude, opet skacem, pjevam plesem, skacem, izadjem malo van, skacem, pricam s milijunima ljudi dok, naravno, skacem, druzim se s ljudima koje dugo nisam vidjela- skacem. sad ce neko rec da volim bit u centru paznje. tocno. a isto tako volim i skakati.
do otrijeznjenja, zbogom...


- 12:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.10.2006., utorak

drustvena nocna mora

ana magas...
mnogi vjerojatno nisu za nju niti culi. ja jesam. to je slucaj koji se vec dugo vremena, cak mislim da je proslo vise od godinu dana da se povlači po novinama.
naime, u ozujku 2005. ubila je muza. to cak i nije toliko cudno. poznavajuci hrvatske zakone zacudjujuce je da je za taj zlocin dobila cak 9 i pol godina. neki ce rec, neka je, tako i treba, zasluzila je. medjutim, treba malo sagledat stvari. ja sam apsolutno za strogo kaznjavanje, ali bas je cudno da se to primijenilo bas na nju a mnogi koji su ubili zene, djecu, muzeve i slicno dobiju jedva godinu- dvije, ili setaju slobodni hrvatskom.
okolnosti tragedije su slijedece: navodno, ana je muza kao ubila prekoracenjem nuzne samoobrane (cini mi se da tako nesto kazu u presudi). tog ozujka 2005. ana je bila u nekom disko klubu i plesala s nekakvim tipovima. dosao muz i malo je tamo ljubomorno napadao, malo su se porjeckali. zapravo, meni taj dio price uopce nije bitan. bitno je to da su se oni te veceri strasno posvadjali i da je rezultat bila smrt tog muskarca. i sta, on je popio, bio je agresivan prema njoj, malo ju je mlatnuo, pa ju je malo uvatio za vrat, lupio je koji put iza usiju (kazu dokazi)... ali to je valjda kao normalno. da meni dodje neko i napravi mi takvo nesto, da neko ko je muskarac i toliko je jaci od mene (ona ima 40ak kila) agresivno krene na mene, ja, koja uzasno cijenim i mislim da ne bih mogla oduzeti ljudski zivot, ne znam kako bih postupila, mislim slicno. cak i ako je ona njega varala, ako je plesala s drugim tipovima, da je ne znam sta napravila, njega ne opravdava da krene na nju. nista ne opravdava ni njen potez, osim mozda straha i panike (opet ponavljam, tko zna kako bi ja reagirala). e sad, nije bitno, to se dogodilo, ona je mozda prekoracila nuznu obranu, blablabla, ali meni nije jasno, kako je bas ona, zenica koja ima malog sina, dobila 9 i pol godina, presudu koja je naknadno preinacena u 8godisnju robiju, a toliki koji su ubili zene, djecu i sl i s predumisljajem i svakako dobiju puno manje. pa jebemu mater.
ono sto mene najvise nervira je slijedeci apsurd. ja imam mozda samo 23 godine ali dovoljno sam bistra da pokopcam neke stvari. na prvi pogled kad sam prvi put cula vijest, nisam bila na njezinoj strani. danas razmisljam malo drukcije iako je ne namjeravam opravdavati. zanimljivo je to sto je obitelj aninog preminulog muza vrlo, vrlo utjecajna u zadru. a pogodite gdje se odrzalo sudjenje?? tocno tako, u zadru! pa nije li to malo apsurdno. mozda ne bi bilo da se radi o nekom drugom slucaju, ali ovdje gdje je obitelj ubijenog koja vjerojatno ocajnicki trazi osvetu toliko utjecajna i ima veze u svim porama toga grada... pa molim vas. ko je ovdje lud.
vec dugo sam mislila napisati ovaj post a na kraju me ponukala na to jedna emisija. u toj emisiji, zarko puhovski, kojeg ja smatram pametnim i objektivnim covjekom, komentirao je obrazlozenje presude i rekao da ona vrijedja njegovu inteligenciju. da izgleda kao da ju je sastavljao neko skroz neobrazovan a ne neki sudac, nema nikakvog smisla ni logike. rekao je da ne iskljucuje ni to da se radilo o nekakvoj korupciji prilikom donosenja presude. tako razmisljam i ja.
zatim, bas je zanimljivo kako su se slucajno zametnule fotografije s ozljedama ane magas. jelda da je malo cudno. neko je ocito dobro obavio svoj posao. manjkava istraga ali se svejedno s presudom pozurilo. samo se nadam ako je rijec o korupciji da ce ti ljudi shvatiti sta su ucinili i nadam se da ce se nocima prevrtat u svojim udobnim krevetima uz griznju savjesti.ali sumnjam... uz sve, toj majci koja svog sina obozava, oduzeli su dijete. ona ga ima pravo vidjati ali ga baka i djed ne zele odvesti.koje iznenadjenje. nitko joj ne pomaze ostvariti to pravo. a ona mu je mama. vec joj je dovoljno tesko. pa jebemu mater. kako netko moze biti takav. jos ako tom jadnom djetetu pune glavu s glupostima, to je strasno.
mene isto vrijedja takvo ponasanje u sudstvu. pa ne moram ic na pravni fakultet da bi shvatila neke stvari. prave budale od nas svih. to je uzasno. ko ovo sto su uzeli onog doktora iz rijeke sto je primio mito kao pijuna. i sad se kao svi iscudjuju. probudite se, masa doktora u nekom obliku uzima mito. i sad odjednom svi pozivaju gradjane da prijave te doktore, i odjednom se javljaju novi slucajevi. pa sta su radili svi dosad?? ja bi prva da sam jako bolesna i da me neko trazi mito dala bi koliko god treba i trudila se da to ostane tajno i jos bi vjerojatno bila sretna sto sam uspjela, pa makar na taj nacin. u pitanju je zdravlje. dat ces sve. nikako to ne opravdavam nego jako osudjujem ali me nervira taj stav ljudi koji se toliko cude i vlasti koji su se tek sad toga sjetili. za popizdit.
- 13:36 - Komentari (12) - Isprintaj - #

07.10.2006., subota

ispovijed opasnog uma

bas sam razmisljala. zajeb vec u prvoj recenici. nema veze. razmisljala sam o ljudima, onim bestijama o kojima se inace mnogo prica a neki se s njima i poistovjecuju. zapravo ljudi su cudna bica ali mijenjaju se. dodala bih, hvala bogu, jer kad se sjetim nekih svojih razmisljanja jos otprije par godina dodje mi da se ubijem. jebote, kako ljudi imaju cudna razmisljanja kad su mladi. mladji.
evo, neki me znaju duze, neki krace, neki misle da me znaju, neki me nikad nisu vidjeli. a tko sam ja zapravo. oni koji me duze poznaju ce na moje zadovoljstvo rec da sam vesela i luda. i jesam, to je nesto na sta sam ponosna. medjutim, ono sto me nervira, moje ponasanje pocelo je ovisiti o okruzenju. ja stvarno jesam vesela osoba po prirodi. zato nemojte sputavati moju osobnost. ne vi. ovo nije namjenjeno vama nego nekima koji se tu mogu prepoznati. vi to niste.

ovo je zapravo ispovijest opasnog uma. pisala sam o tome kako sam se, nasrecu, promijenila ali jedina stvar koja je posla po zlu je to sto sam postala jebeno suosjecajna. kako te to moze ispizditi. da, postala sam jebeno rame za plakanje. i nije to nista cudno jer je logican slijed dogadjaja ako si suosjecajan da postanes i to rame. ovo je proizaslo iz mojeg razmisljanja otprije neki dan. razgovarala sam s frendicom i zakljucila da sam iz cijele osobe presla u samo jedan dio tijela. ono rame koje sam vec spominjala. i nije neki napredak. to je ko kad mijenjas sobu s kupaonicom u domu za wc skoljku. iako je wc skoljka jos dobra jer se tamo bar mozes olaksat u miru. nebitno. ali i besmisleno. tako sam postala dio cjeline. a i smrsavila sam dramaticno u tih par zadnjih godina. aj da je nesto poslo kako treba ;)

jebote, sta te ljudi mogu iscrpiti. da ne kazem deprimirat. ako ih ne saslusas nisi dobar prijatelj. a jos ako si nedajboze dobar (kao ja, naravno:)) i ne zelis ih povrijediti... bolje da se ubijes. ali ja nisam suicidalna, imam blog. i onda ja dodjem, trudim se lupit par fora, prepricat neke zanimljivosti koje sam negdje cula ili procitala i...naletim na zid. jebote, ljudi se vise ne znaju smijati. ne iskljucujem ni to da me ne razumiju. ne moze to svatko. plus sto su ljudi jebeno egocentricni (mene su nekad lazno optuzivali za slicne stvari ali ja sam altruisticna nesebicna curica naprama nekim ljudima). recimo, neki dan sjedim s frendom... i on nesto prica, ja, ja, ja, ja se zaposlio, ja imam curu, super nam je ali bilo je problema, ja sam isao vamo, bio sam tamo, nisam bas skroz zadovoljan, muci me ovo, muci me ono...blablabla. i, pita on mene jedno tri pitanja, otprilike:

1. di si b, sta ima? ja kazem evo, staracki, ovo ono, ma nista, zezancija, vamo- tamo. trudim se pruziti mu primjer.
2. kad ce diploma? inace pitanje koje mrzim i vec sam ljuta pa kazem ne znam.
3. jesi jos uvijek s onim tipom? sta uopce to treba znacit...

eto tako... pitam ga par pitanja ciji odgovor bi mogao biti barem pomalo interesantan. na njih odgovori kratko, sa jednostavnim recenicama. fore se ne trudim bacat, jer on je sad "ozbiljan"... zamisli, o-z-b-i-lj-a-n. sta je to uopce, pitam se u tisini? ako biti ozbiljan znaci bit odrastao ja zelim biti dijete.

e sad, zasto ja kratko odgovaram na onih par postavljenih pitanja. e pa zato jer ih vecina podsjeca na ova zadnja dva koja mi je postavio gorespomenuti frend. ili jos gore kad te pitaju nesto u vezi trazenja posla ili slicnih problema. jebote, ja nisam tip koji se lijeci tako da druge opterecuje sa svojim sranjima. previse se ionako opterecujem s tudjima. meni je dovoljno da se neko neobavezno zeza sa mnom jer to je ono cime se hranim. hm, sad znam zasto sam smrsavila :) koji je ljudima vrag da misle da bit dobar prijatelj znaci pricat o ozbiljnim temama do iznemoglosti, bez sale... jebote, sta se dogodilo. jesam ja los prijatelj ako sad ovo pisem. sumnjam jer znam da cu ujutro kad prespavam opet bit ona ista zena, psihijatrica kojoj ne placaju.
ajme meni, evo ga, jedan tok misli i shvatila sam kad je sve krenulo po zlu. jebote u pionirima, bila sam zadnja generacija i kostalo me. uvijek sam bila streber a ubila me ona da "...cu marljivo uciti i raditi i biti dobar DRUG." i tako, kako sam streber, svatila sam to doslovno i sad su me iscrpili. e ti pioniri....

- 22:40 - Komentari (4) - Isprintaj - #

25.09.2006., ponedjeljak

volim

dobro pitanje...
sta me ne nervira...
mozda je bolje reci sta volim...

volim mamu, volim tatu,
volim seku, voljela bi i bracu da ga imam...
volim prijatelje...
najvaznije, volim medu...

volim prijateljstvo
volim smijeh, veselje, srecu
volim sunce i proljece
najvaznije, volim pticice...

volim more
volim plazu, pijesak i sol
volim ribice
najvaznije, volim mir...

volim kompjuter
volim muziku, filmove i serije
volim dopisivanje
najvaznije, volim ljude...

nisam ocekivala ali puno toga ima
sad cu stati jer se vec i bojim
po prirodi sam mrgud
i mrzim pisati sta volim.
i spoznaju da se nisam dosad nista zalila.
mrzim spoznaju. mrzim kisu, blato, hladnocu, naporne ljude...
i sve.

ps. sad mi je lakse. mrzim kad je nesto lako. pa to ne cijenis. a zasto bi ista cijenila. ja sam mrgud. mrzim strumpfove.
- 15:48 - Komentari (12) - Isprintaj - #

21.09.2006., četvrtak

kazu in je pisat u stihovima. meni nije tolko in ali je lakse. i cini se da ima vise. i sve

nerviraju me bakice u tramvaju
nervira me guzva
nervira me neiskrenost
licemjerstvo
blato
nervira me tmurno vrijeme
nervira me kad se neko pravi pametan
a zapravo je glup
tup
bahat
nervira me kad je neko jaako pametan
nervira me kad je neko prepametan
i sve gleda kroz jednadzbe
teoreme
i pravila
nervira me kad ljudi ne razumiju salu
nervira me kad se ljudi ne trude
nervira me ljenost
grubost
nesanica
nervira me nemogucnost zaposljavanja
nervira me mentor
nervira me faks
i profesori
njihovo neznanje
i glupost
nervira me velicina
nervira me sto sam nekad,kazu, bila mala
nervira me sto svi misle da sam velika
a ja sam jos mala
i ljud
i zena
i sve.
- 10:41 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< siječanj, 2009  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi