nedjelja, 22.01.2006.
...
Zamislite, bila sam na utakmici naših rukometaša, hrv. reprezentativaca. Čudo, oni došli u Borovo odigrati utakmicu prije EP. Sve sam ih vidjela, sjedila sam u trećem redu... ušla sam bez karte, koja je bila besplatna. Iako sam imala kartu, dala sam je mamici nek uđe,a ja sam se provukla sa prijateljicama... kao i mnogi drugi koji su se provukli. Došli smo sa vjeronauka ispred sp. dvorane, a oko nje je bilo gomila policije, no to nas nije spriječilo da smo u pola pet bile već u dvorani, a utakmica je u šesti,i zauzele najbolja mjesta. Imam oko 6-7 autograma i to od onih od kojih sam htjela dobiti, a do dresa nisam mogla doći, iako su ih bacali ko šuge, ali većinom na suprotnu tribinu. Kad smo ja i moja naj frendica ušle i sjele, od radosti smo ko neke kretenuše plakale, sramote li, ali nisu nas vidjele... To ti je tako kad se uspališ. A najvažnije je da sam dobila autogram od preeeeslatkog Sulića i Balića....bila sam tako happy, a i sad sam.
Do slijedeće nedjelje, pozdrav!
- 11:44 -
nedjelja, 15.01.2006.
....
Čovjeće, ja sam luda. Toliko mi se ide u školu za poluditi... Kući samo moram nešto spremati i uglavnom se dosađivati ostatak dana... Nisam se zaželila učenja nego mi fali školska atmosfera, a i tako mi prođe pola dana, pa mi nije tako dosadno. Puno pozdrava od mene, ja neću od sada pisati često blog jer neću imati vremena od škole, ali nove vijesti će uglevnom od mene dolaziti vikendom. Bok........!!!!!!!!!!!!!!:)
- 11:50 -
četvrtak, 12.01.2006.
istina...
Napokon sam smogla snage da vam napišem nešto o svojoj drugoj i tamnijoj strani srca. Ona vam je onako tamno crne boje. Ja sam zasada još uvijek bijeli, nevini anđelak, al da me vidite po noći, ta tamna strana otrgne svu bijelu boju... pa onda postanem tamni anđeo. Budem tamna jer je mračno, a nemoš sad po mraku biti bijel... I znate li šta je sve po noći radim u tamnom izdanju?
1.) Spavam
2.) Još uvijek spavam
3.) Budim se, jer je jutro
Evo sad vidite kako mogu po noći biti intrigantna!!!
NIGHT:
DAY:
p.s Ma nisam li prelijepa!!!
- 11:11 -
istina- nastavak
Još sam vam nešto zaboravila reći, ja vam volim tronoge, dvoglavate dečke. Znate oni su mi jeko lijepi, a prelijepi su m oni koji imaju facu ko gremlini. Evo upravo sam u potrazi za jednim gremlinom, pa evo oglasa:
*TRAŽIM JEDNOG TRONOGOGDEČKE, PO MOGUČNOŠĆU DA IMA VIŠE OD JEDNE GLAVE, (ONDA SU PAMETNIJI), I DA BUDE VISOKO OBRAZOVAN, NPR. KAO HAMDIJA. TREBAO BI POŽIVJETI BAREM JEDNO TISUČLJEĆE, I SVAKAKO NE PRIMAM ONE NIŽE OD TRI METRA I JOŠ NEŠTO, NEK ZNA PUZATI I NEK IMA PRELIJEPA ZAKRŽLJALA KRILCA.
NAPOMENA!!! NE PRIMAM DVOSPOLCE!!!
Moj komentar: ma zar nisu takvi momci najlijepši.
- 10:32 -
srijeda, 28.12.2005.
BIO jednom jedan dječak...
Bilo je to 23.prosinca. Na nagovor ravnateljice i ostalih službenika škole imali smo tulum na kojem su bili nekoliko nastavnika i ravnateljica, i razredi. 7 i 8 sa svojim pratiljama. Bilo je super imalo smo dvojicu DJ-va koji su bili super, na kraju je samo Lebar ostao, jer se Toni malo zaželio plesa. Nije bilo nikakvih većih izgreda. Inače, dečki iz 8b su odmah zaplesali, iako je to bilo seljački na Thompsonove pjesme, ali nema veze barem su plesali. Dok dečki iz našeg razreda su bili druga stvar, tj.problem. Mi cure smo već odustale od nagovaranja. Ipak kad im je Kiki pustio malo metala zaplesali su, pa su i ostali plesati. Bio je sam jedan slučaj pijanstva, Jurica iz 8b se, kako sam ja shvatila nalokao već prije tuluma, jer alkohol nismo smjeli piti. Pa je Jure malo previše se razbacivao i plesao gore od majmuna (kad i je ona njegova faca ko od majmuna), ali nam zabavu nije uništio. Sutradan me je jako bolio vrat i palčevi na nozi, zamislite tri i pol(od četiri) sata plesa,jer kad god je Kiki pustio nešto žešče, svatko me dobro izgazio, pa nek si ja poslije mislim. Ali ipak to gaženje je bilo vrijedno truda, jer je bilo SUUUUUUUUUUUPER!!!!!
- 12:09 -
nedjelja, 11.12.2005.
SVIM BLOGOVCIMA SRETAN BOŽIĆ I NOVA GODINA...
Svim blogovcima želim sve najbolje u novoj godini i da budu bolji nego ove godine.
Putem svog bloga pozdravljam cijeli 8b razred u Vukovaru. Uskoro će blagdani, jedva ih čekam. Tko živi blizu ili u okolici Vukovara može doći u vukovarsku crkvu po paketiće (znam da to želite) 26.12. a usput će biti i mali koncert zbora (u kojem ja pjevam), možete nas slušati kako kreštimo, ali možete i začepiti uši (slobodno. ne dajte se omesti).
Drago mi je što će uskoro praznici. Ovaj post sam napisala prijevremeno, zato što možda neću preživjeti ovaj tjedan, jer nas nastavnici rešetaju sa svih mogućih strana (da se prisjetimo, kraj je polugodišta). Nedostajat će mi malo prijatelji preko praznika, ali sigurno ćemo se vidjeti.JOŠ jednom:
- 12:15 -
subota, 10.12.2005.
...PRETRPAVANJE POKLONIMA ZA BOŽIĆ?
Ja mislim da je to glupost živa, zato jer se suludo i bespotrebno se troše novci. Nisam za preveliku božićnu kupnju, jer mi je suludo potrošiti baš u božićno vrijeme ili nekog drugog blagdana čak par tisuća kuna, a da ne govorimo u drugim valutama. Za Božić se, po mojem mišljenju kupuju one najpotrebnije stvari, ono što stvarno treba, to je hrana, eventualno neki ukrasi za bor, i naravno pokoji poklon, ono ipak je Božić. Ali sad se pretrpavati nekim glupim poklonima koje nikad nećeš ni iskoristiti, stvarno je glupost. Svako od nas voli da nešto dobije, ali ona granica normale se trebamo držati,a ne, ja sad odem kupit mobitel, pa usput i televizor, pa nešto za kuhinju, a kad dođe račun, najradije bi sve to vratio i razmišljao gdje mi je glava u tom trenutku ispala. Bit Božića je bit u obiteljskom ugođaju i jednostavno sve što za Božić i želimo ne mora biti materijalno. Ako ovo netko i pročita nemojte misliti da sam ja sad neka siromašna djevojčica ( nedaj bože) i da sve što sam zapravo napisala da ja to priželjkujem, nego ovo je jednostavno moje mišljenje. Sve to što za Božić kupimo upotrebljivo je samo za jedno doba, a kasnije završi u vrećici, na ormaru i bude zaboravljeno dok ne dođe vrijeme adventa. I na kraju želim napisati da sve one osobe koje samo na poklone razmišljaju tijekom Božića uopće i neznaju, niti će shvatiti što je Božić, kad im je stalo samo do materijalizma.
- 16:31 -
četvrtak, 08.12.2005.
O MOJOJ NAJBOLJOJ PRIJATELJICI...
Moja najbolja prijateljica je Jelena Nagy, ona mi je super i najbolja je na svijetu.
Mi zajedno sjedimo i idemo u 8b razred. Ponekad previše pričamo (u zadnje vrijeme prečesto).
Ona je slomila jedno srce i to joj je uzvraćeno( al nema veze dečko je i ovako bio gad). Ona ima dugu kosu u kojoj je vlasi svaka moja i njena uspomena. U mojoj kosi nema uspomena jer je kratka tj. poluduga i ispucala (ma nije, prelijepa je..). Nedostajat će mi jer kad se rastanemo sve iz školskih klupa će biti samo uspomena. Dobro dosta sranja o uspomenama, evo prijateljica mi je pokraj mene i rascmizdrila se (a šta ćeš kad sam nadarena). Šteta što ne možete ćuti uživo taj prekrasan ton neustrašivog plača.
- 10:18 -
nedjelja, 04.12.2005.
kad korektor doleti u krivo vrijeme...
Bilo je to u petom razredu, davne 2002 godine. Pisali smo zadaćnicu iz engleskog i Kristijan Lebar (kreten nad kretenima) je zatražio korektor od Nikoline i Danijele. One su mu dale korektor i sve je bilo u redu, no kad se korektor trebao vratiti svojim vlasnicama, Kristijan nije digao svoju guzicu nego je lijepo u ritmu zraka korektor bacio i onda... Doletio u zid i rasprsnuo se po Danijeli i Nikolini pa su izgledale kao neprofesionalni zidari. Naravno i ja sam dobila po svojoj novoj majci jer sam glupača išla njima pomoći, pa su me ni krivu ni dužnu zalili!
- 10:40 -
subota, 03.12.2005.
kako preživjeti sistematski...
To je jedno od ključnih pitanja. Mislim, dođu ti dva dana prije i kažu imate sistematski (ono, ne možeš se pripremiti, trebali su reći barem mjesec dana prije). No dobro, bila mi je frka ta dva dana, a onda odlučujući dan mi je bilo svejedno, pa neće me pojesti, ali sam poludjela kad su se moje neustrašive prijateljice iz razreda kao kokoške umelo počele cmizdriti (ne sve), pa bože bolje pretrpiti malo veću bol u ruci i odvratan, gorki okus u ustima, nego pobolijevat od svih tih boleština. Pa zar nije? Treba se i u životu žrtvovati. Mojoj frendici Teni je bila frka jer je jedina ona donijela masu nalaza zbog alergija (uglavnom) ali bože ne treba se sramiti, je znam de je ona hrabra i super, super frendica (inače je autorica svog sweetdynamite.blog.hr bloga i odličan je). Mala reklama nikom ne škodi (valjda), a što se tiče sistematskog sve je, naravno, prošlo u redu (malo su previše pipkali), a doživljaje sa sistematskog možete doznati i sa strane moje naj frendice (sweetbomb.blog.hr).
- 10:55 -
četvrtak, 01.12.2005.
O mojim dobrim prijateljicama...
Na slici dolje prikazanoj su prikazane Antonela Penavić i Katarina Jukić. Te djevojčice su mi jako dobre prijateljice. One su također 14-godišnjakinje, udopunjuju se u glupostima, ali su sasvim normalne (u odnosu na neke). Užasno su lijene i tvrdoglave i inače idu u 8b razred. Prolaze s "odličnim" uspjehom, a naj predmeti su im: biologija, likovni i glazbeni (nije ni čudo kad prolaze s "pet"). Bave se sjedenjem i obožavaju (kao i svi ostali u našem razredu) našu tvrdokorno odgojenu rasku.
- 11:12 -
srijeda, 30.11.2005.
čudan dan
Jučer 12.11.2005 god. sam imala zaista čudan dan. Morala sam ići na radio predstavljati svoju školu u najboljem svijetlu. Mislila sam da je to ništa, nitko me ne vidi, ali ipak je trema da mi glas ne podrhtava, da ne mucam (inače mi to nije običaj) i mnoge dr. stvari. Prvo smo s nastavnicom hr. jezika krenuli prerano pa smo pola sata sjedili u zapušenom pubu, ali nema veze. Onda smo došli na radio i onda mi je zaista laknulo. Naime, voditeljice te emisije su išle osmi razred kao i ja. Svi moja strahovi tijekom emisije se nisu ostvarili iako smo u početku i ja i moja prijateljica koja je isto sa mnom bila na radiju zvučale kao automati. Kao prvo, improvizacija nam je bila na nuli, a razgovor je vrlo brzo završio jer ja i Veki čim nam je pitanje bilo zadano, u rekordnom vremenu smo sve ispucale, no bilo kako bilo, dobile smo pohvale (lažne) i jedino što smo ispravno napravile je bio pozdrav našim voljenim razredima. I ja sam opet sve zafrknula jer sam pozdravila samo svoje roditelje (neznam odakle mi je to palo na pamet) a imam i braću koje nisam pozdravila (jer ih ne smatram dijelom svoje obitelji, šala) pa su se ljutili na mene.
- 12:13 -
