skretničar sreće




SKRETNIČAR SREĆE



Nikad vam neću saznati ime, a ni vi moje

(što će ovoj pjesmi donijeti određenu čar).

Stajali ste na peronu željezničke postaje

nervozno pušeći i rukom krijući žar

kao da vam nijedan dan života ne preostaje

(i da za vas uopće ne postoji sutra)

čak se i siva boja vašeg mantila utapala

u sivilo koje je vladalo tog zimskog jutra.



Promatrao sam vas kroz zamagljen prozor

svog kupea. Vaš je izraz odavao borbu

koja se u vama vodila, a u putnu torbu

do vaših nogu složili ste cijeli život

prepun sumnje i straha, ali se vaše lice

pod koprenom dima i smrznutog daha

u tom zimskom jutru doimalo bajkovito.




Osjetih neobjašnjivu prisnost pa poželjeh

izaći i reći vam kako taj smjer u koji kanite

ne donosi sreću, kako to pouzdano znam

jer upravo stigoh odatle, i da ne preuranite

u odlukama i kako je život preoštra kama

na koju se porežu oni što se prejako vežu

ali moj vlak krenu i već za tren ne vidjeh

ženu već samo sjenu u kojoj se žario žar

a kad je zgasnuo i on, samo polja, polja,

polja pod snijegom…



Nikad vam nisam saznao ime, a ni vi moje

(što je ovoj pjesmi dalo određenu čar),

ali sjetim se, Vas se sjetim, tako, u neke zime,

kad mi na prozoru iznikne srebrno cvijeće,

(i kad se u jutru rastapa zadnja noćna tama),

i pitam se tada… je li skretničar sreće

tog jutra bio milostiv i prema vama?




(d.gortan)

Oznake: dragan gortan poezija, tuga

26.08.2014. u 17:34 | 2 Komentara | Print | # | ^

U šuštavoj travi, pod malim drvom





U ŠUŠTAVOJ TRAVI, POD MALIM DRVOM

o kako smo bili mladi
u to davno ljetno veče
kad smo pod krošnjom trešnje
slušali potok gdje lijeno teče

kad ne dospjeh te poljubiti nježno
jer sram mi zalijepi usne
a i mogla si ostati vani... samo,
dok večer se mrakom ne zgusne

pa si pohitala kući
dolje... niz cestu
tek prozborivši tiho
sutra... na istom mjestu

a ja ostadoh ležat pod krošnjom
gledajući gdje se krijesnice roje
a možda su to umirale zvijezde
padajući u travu, zbog nas dvoje

o, kolike li samo godove
to drvce svom presjeku doda
i kolike li mu od tada plodove
odnesu ptice i nabujala voda

da ne zavoljeh nikad nijednu
kao tebe... ljubavlju prvom,
ljubavlju čistom, u to davno veče
u šuštavoj travi, pod malim drvom

i kad me danas iz stvarnosti
prene misao pa tamo ponese
u meni vatre neugasle vremenom
još živim zvijezdama krijese

*

Oznake: dragan gortan poezija

22.08.2014. u 22:56 | 4 Komentara | Print | # | ^

sve se sazna



SVE SE SAZNA

tvoje oči prepune snova
u njima odsjaj neba od olova
(nad gradom u kome se sve sazna)
i jedna ulica… prazna… prazna

i kiša će… samo što nije
a mi… dva lista što ih vjetar vije
(u gradu u kome se sve sazna)
i tvoja ruka… mazna… mazna

znaš…
postanemo li ljubavnici
naš život bit će ples na žici
a na kraju…
(jer uvijek se na kraju sazna)
s kišom past će… kazna… kazna



*d.gortan*

Oznake: dragan gortan poezija

17.08.2014. u 21:31 | 4 Komentara | Print | # | ^

ne bi znala




NE BI ZNALA

Da sam oblak
Plakao bih krišom
Jer suze bih svoje
Sakrio kišom
Sačekao vjetar
Da visoko me vine
... i raspline...

... a kad bi kiša
Po tvom licu pala
Da su suze moje
Ti ne bi ni znala

(''Nebo... Tvoje oči'', Matica hrvatska, 2009.)

Oznake: dragan gortan, poezija

16.08.2014. u 10:52 | 3 Komentara | Print | # | ^

kad svijeće zgasnu u snu




KAD SVIJEĆE ZGASNU U SNU
(mojoj noni)

nona…
tvoja suza kreće
dok moliš
uz plamen svijeće

dok kroz prste ti
mala zrnca idu
plamen zlatom rubi
tvoju sjenu na zidu

nemoj…
da te to postidi
na sjeni se
suza ne vidi

samo ja ju
vidim jasnu
dok svijeće gasnu,
u snu... i zgasnu

*

14.08.2014. u 18:11 | 4 Komentara | Print | # | ^

zašto pastir kravu čuva



ZAŠTO PASTIR KRAVU ČUVA


Od kad su kravu
Navukli na travu

Jedva živa
Ne preživa

Zatvara kapke
Ne osjeća papke

Duboko vuče
I samo muče

Od svog je bika
Učinila frika

Onako masivan
Pušač je pasivan

Sad pašom se liječi
Da opet promliječi

A pastir ju čuva
Da ne duva




*

14.08.2014. u 00:11 | 2 Komentara | Print | # | ^

to





TO

... što je vaša ruka htjela
Te davne zime
U holu novogoričkog hotela
(kome zaboravih ime)
Kad ste mi... onako
Tek ovlaš dotakli lice
Ostavljajući me zbunjena
Kao i snijeg ptice
(koji je te zime prerano pao)

Tada nisam znao

Saznah godinama kasnije
I sam tražeći Ljubav
Kao promrzla i gladna ptica
Pod snijegom mrvice kruha



(...

04.08.2014. u 14:03 | 4 Komentara | Print | # | ^

od kad te ni





OD KAD TE NI

od kad te ni, stari,
mater neće doli
di su tvoje stvari
kopita i postoli

misli, nać će te
nagnjena nad stol
kako dretvu vučeš
kroz kaligarsku smol

pa će joj uć reć...
šu, Jože, hoj jes'!
a onda će za mizu
morat sama ses'

od kad te ni, ćale,
mater neće doli
zvečer stavi oćale
pa 'z librića moli





kopita – drveni kalupi za izradu cipela
postoli – cipele
dretva – debeli postolarski konac
kaligarska smol – postolarska smola
šu, hoj jes – ajde idi jesti
miza – stol
librić – knjižica, molitvenik

01.08.2014. u 23:55 | 4 Komentara | Print | # | ^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< kolovoz, 2014 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2017 (3)
Kolovoz 2016 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (3)
Kolovoz 2014 (8)
Travanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (1)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (2)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Srpanj 2009 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

NEŠTO OD MENE

Linkovi

Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se