Bolji zalet http://blog.dnevnik.hr/boljizalet

četvrtak, 24.09.2015.

Pogrešan prvi dojam

Portali, razne knjige iz područja popularne psihologije, novine i časopisi naglašavaju i detaljno pišu o važnosti prvog dojma kod upoznavanja. Prvi dojam ključan je na razgovoru za posao, o prvom dojmu raspravljaju svi u društvu kada dovedete novog dečka ili prijatelja, prvi dojam je najvažniji kada upoznate novog šefa. I naši blogovi bili su prije nekoliko tjedana puni bilješki o prvim dojmovima koje smo stekli jedni o drugima na promociji Blogoknjige.
Prvi dojam brzo formiramo i teško mijenjamo. Kad upoznamo novu osobu prvo primijetimo njezin izgled, a zatim uočavamo verbalnu i neverbalnu komunikaciju. Izrazito važan je govor tijela i kontakt očima. Na prvi dojam utjecat će i način na koji osoba izražava osjećaje. Otvorenije osobe obično ocjenjujemo bolje od onih koje nisu sklone otvorenom izažavanju emocija. Prvi dojam je ključan kod ljubavi na prvi pogled.
Želite li naučiti kako ostaviti što ugodniji dojam kod upoznavanja, šarmirati sugovornike i oboriti ih s nogu, možete se lako educirati putem raznih psiholoških savjetnika i priručnika.
Vjerujem da bismo se uglavnom složili s konstatacijom da loši dojmovi kod upoznavanja mogu imati dugoročne posljedice. Do ove tužne i ružne priče, koju sam danas čula i koju ću vam prepričati, nisam razmišljala o tome da izvrsni dojmovi kod upoznavanja ponekad mogu imati još gore dugoročne posljedice.
Sestra moga prijatelja draga je i vesela osoba u vječnoj potrazi za ljubavlju. Samohrana je majka dvije uzorne djevojčice, razočarana s brakom kojeg nije uspjela spasiti, ali beskrajno ambiciozna u poslu i životu. Srećom, dobro je situirana, vječno nasmijana i puna pozitivne energije prema svima koji je okružuju. Nakon prilično stabilnog, ali jednoličnog života, nedavno je upoznala novu prijateljicu koja joj se uvukla pod kožu i u srce. Na nju je ostavila nevjerojatno dobar prvi dojam. Bila je draga, topla, simpatična, empatična... Bila je točno onakva kakva treba biti mudra osoba pri upoznavanju. Očarala ju je. Mlada žena bila je potpuno sigurna da je prvi dojam nepogrešiv. Nakon početnog oduševljenja i bujice osjećaja, mlada majka počela je preispitivati svoju seksualnost. Nikada do tada nije kod sebe prepoznala interes prema ženama. Nova osoba i to je promijenila. Sve je bilo kompliciranije jer nije željela zbuniti niti povrijediti kćeri. No, početni strah i oprez brzo su popustili jer je nova prijateljica bila oličenje svega onoga što joj je nedostajalo. Bila je vedra, vesela, uvijek dobre volje i spremna za razgovor. Uskoro su postale bliske i počele su dijeliti dobro i zlo. Idila je trajala točno toliko koliko je novoj životnoj partnerici trebalo da stekne povjerenje i ostvari svoju financijsku zamisao. Saznala je sve pinove i šifre koji su joj trebali, te je vješto opljačkala sestru moga prijatelja i pobjegla zauvijek iz njezinog života. Navodno, policija već tjednima bezuspješno pokušava uloviti prevaranticu.
Eto, ovo je priča o pogrešnom prvom dojmu. Očito postoje bezosjećajni manipulatori koji uspješno primijenjuju savjete popularne psihologije i s lakoćom nalaze žrtve među onima koji žele malo ljubavi i topline.
I koji je zaključak? Nemam odgovor. Možda je prvi dojam precijenjen i možda bismo trebali biti oprezniji. Ne znam. Život je nepredvidiv. Nekad divan, a nekad tako okrutan i nemilosrdan.


Oznake: neverbalna komunikacija

24.09.2015. u 20:26 • 20 KomentaraPrint#^

četvrtak, 17.09.2015.

Hrvatski blog

Prijateljica koja godinama živi u Americi objašnjavala mi je jučer koliko su joj dragocjeni naši blogovi. Postovi koje objavljujemo njezin su jedini kontakt s hrvatskim jezikom tijekom godine. Sloboda izražavanja na blogu omogućuje mojoj prijateljici iskreniji uvid u stvarna događanja i razmišljanja u domovini. Moram priznati, malo sam se iznenadila. Nisam do sada osvijestila da bloganje na hrvatskom ima dodanu vrijednost.
Drago mi je što sam dobila povod da još jedan post posvetim našem lijepom jeziku.
Hrvatski je jezik s malim brojem govornika (oko sedam milijuna ljudi) i svaki sadržaj na hrvatskom, s aspekta malog jezika, ima svoju vrijednost. Nažalost, budući da nam je natalitetna politika loša i budući da Hrvati sve više masovno iseljavaju iz Hrvatske, lagano kao narod izumiremo. Zajedno s nama izumire i jezik. Pisala sam o tome kako materinji jezik treba voljeti, učiti i njegovati u obitelji i da ga, unatoč važnosti učenja velikih jezika, ne smijemo zanemarivati niti u govoru niti u pismu.
Velika tržišta, s naglaskom na američko, sve što mogu prevode na engleski jezik. No, Europa je višejezična i, uz svjetske, još uvijek govori svoje male jezike. Na taj način, osim jezika, čuva raznolikost koja je istinsko bogatstvo europske kulture. Umberto Ecco mudro je konstatirao da jezik Europe jest prevođenje. U Europi još uvijek postoji 225 jezika.
Hrvatski jezik u Ustavu je određen kao službeni jezik Republike Hrvatske, no vrlo često Ustav se omalovažava i ne poštuje. Posebno se to odnosi na sektor trgovine. U Hrvatskoj nema provedbi zakona o očuvanju hrvatskog jezika u javnim prostorima. Hrvatsko filološko društvo protestiralo je više puta kod zakonodavca bez uspjeha. Jasno je da anglizmi prodiru neminovno u sve jezike, ali netko bi zaista u Hrvatskoj morao voditi računa da se pri tome ne zanemaruje domicilni jezik.
Čini mi se da bismo svi trebali biti osjetljiviji prema ovoj temi. Ne bi nam smjelo biti svejedno jer je materinji jezik ključan dio hrvatskog identiteta.
I još mala digresija...
Godinama poznajem divnu njemačku obitelj koja svaki godišnji odmor provodi u Hrvatskoj jer je sin kojeg su usvojili po rođenju Hrvat. Žive u manjem gradu na sjeveru Njemačke i godinama bezuspješno pokušavaju djetetu organizirati učenje hrvatskog jezika. Obratili su se za pomoć svima kojima su se mogli obratiti, uključivši i hrvatski konzulat. Dijete je u međuvremenu navršilo tinejdžersku dob, a oni nisu našli nikoga tko bi ga podučavao hrvatski.
Šteta, prava šteta da nam je tako malo stalo do našeg lijepog, tužnog jezika koji polako nestaje...


Oznake: Hrvatski jezik

17.09.2015. u 20:29 • 34 KomentaraPrint#^

četvrtak, 10.09.2015.

Zanimanje – profesionalni slušač

Prema definiciji, istina je spoznaja situacije koja odgovara stvarnosti. Različiti ljudi različito tumače istinu. Ono što je za mene nepatvorena istina za nekoga drugoga možda je laž. Poslušajte ljude koji su zajednički doživjeli neku traumu. Svatko će imati svoje viđenje događaja i svatko će na svoj način iskreno prepričati svoju istinu.
Najteže je to shvatiti u mladenačkoj dobi, ali ako ste temperamentna emotivka i kasnije ćete se teško pomiriti sa spoznajom da niste uvijek u pravu i da vaša istina nije niti objektivna niti univerzalna. Iskustvo me naučilo da treba izbrojati do deset pa onda reagirati. Najbolje je s nekim staloženim prokomentirati situaciju i tek onda djelovati. Razgovor je lijek.
Primjećujem već neko vrijeme kako su dobri slušači neobično traženi. Slušanje je vještina koja se može naučiti, ali oni najbolji i najomiljeniji slušači prirodno su talentirani. Nitko ne želi slušača koji samo sjedi i šuti. Slušanje je aktivnost. Mogućnost da ispričaš prijateljici svoju istinu i da te ona pažljivo sasluša, neprocjenjiva je. Slušanje s razumijevanjem je mentalna sposobnost. Što će vam prijatelj koji vas sluša, a ne čuje? Svi želimo sugovornika koji će se uživjeti u našu priču i koji će nam našu istinu suosjećajno pokušati rastumačiti na pravi način. Osobno, najviše volim dobronamjernog i povjerljivog sugovornika koji me ne prekida u pola rečenice. Ponekad očekujem konstruktivan savjet, ali vrlo često dovoljno mi je izjadati se i tako se riješiti tekućih frustracija.
Mnogi s kojima svakodnevno komuniciram, izluđeni vlastitim životnim problemima i egzistencijom, nemaju niti koncentracije niti volje saslušati tuđe nevolje. (Prepoznat ćete ih jer stalno tresu nogu dok sjede, pogled im bježi uvijek negdje sa strane, a često i pocupkuju kao da moraju na wc.) Dakle, zbog ovakvih dekoncentriranih i nervoznih jedinki koje nikada nemaju vremena za kavicu, dobri slušači sve više dobivaju na cijeni.
Ubitačan ritam života i svakodnevne napetosti dodatno stvaraju potrebu za dobrim slušačima kojih je sve manje. Čovjek je socijalno biće i neophodna mu je topla, ljudska riječ.
Zaista, zaključila sam, ako ste nezaposleni ili imate suvišak slobodnog vremena, trenirajte s poznanicima i postanite profesionalni slušač. Potrudite se i ponudite tržištu topao osmijeh i malo dobre volje. Tko zna, možda ćete se vrlo ugodno iznenaditi?! U zapadnim zemljama mnoštvo psihijatrijskih ordinacija posjećuju ljudi koji nemaju psihijatrijsku dijagnozu već ih muči kronični nedostatak prijatelja slušača.

Oznake: Nedostatak prijatelja slušača

10.09.2015. u 17:19 • 24 KomentaraPrint#^

četvrtak, 03.09.2015.

Nezaboravno blogersko druženje

Prošlo je pet dana od promocije naše knjige, dovoljno vremena da se slegnu prvi dojmovi.
U subotu u Europskom domu u Jurišićevoj okupila se skupina dragih, toplih, svestranih ljudi dobre volje. Na isto mjesto privukli su nas, uz radoznalost, neobjašnjivo dobar predosjećaj ili možda iskustvom stečena spoznaja da pravi izvor sreće nije materijalne prirode i da se krije negdje dublje. U nama samima. Uvjerena sam da smo svi u subotu popodne shvatili da je istinski izvor sreće u stvaranju novih prijateljstava. Sreća nam je očito nadohvat ruke samo je trebamo znati dohvatiti. Treba se opustiti i dopustiti sebi malo dječje hrabrosti i slobode. U subotu smo svi izašli iz poznatih okvira i s iskrenim veseljem prepustili smo se nepoznatoj situaciji i novim ljudima.
Kada sam u vruće ljetno popodne otvorila vrata Europskog doma odmah na stubištu susrela sam glasnu i nasmijanu žensku ekipu. Decy ili Moja Moda, Križarica, Sarah. Upoznavanje, grljenje i ljubljenje. Smijemo se svojim indijanskim imenima i pokušavamo zapamtiti i upravo izgovorena prava imena. Uskoro će mnoštvo nickova koje treba spojiti s novim imenima u mojoj glavi izazvati kaos. Ulazimo u dvoranu. Naša glavna urednička zvijezda Sjedokosi Boris raspoređuje knjige koje moramo potpisati za zajedničku uspomenu. Slijedi upoznavanje s onima koji su stigli prije nas i ponovo grljenje i ljubljenje. Pišemo u Blogoknjigu rođendansku čestitku Andreji, Boris o svemu vodi računa. Dvorana se napunila, uskoro započinje službeni dio promocije. Za stolom sjede, uz idejnog začetnika Sinišu, numorni Sjedokosi (nedostaje vrijedna Lastavica) i Lidija koja vodi program. Prisutna je i Nova TV kojoj od srca zahvaljujemo na sponzorstvu. Čitaju se lijepo napisane recenzije. Žao nam je što svi spomenuti autori nisu prisutni. Toplo nam je pri duši. Svaka priča dobiva zasluženi pljesak. Nataša svira jedinstvenog i sentimentalnog Chopina. Zvuci klavira uljepšavaju naše književno popodne. Prekrasan i neponovljiv ugođaj. Takva, O- da životu, Morska zvijezda, Gali, Samo nebo zna, Ribafish, Sjećanja i osvrti, Kamena, Dnevnik jedne razvedenice, Demetra sa svojim simpatičnim gospodinom Ircem, Durica i veseli, raspričani Fran, NF i slatki pospanko Jin, Gorkić Taradi, Mrvičak, Dupla Ljuta, Siniša, Zlica od Opaka, Luki2, Monali... Prekrasna skupina ljudi koja je uživala u druženju. Hvala Mayday jer nam je omogućila da se okupimo na tako lijepom mjestu. Pažljiva Kamena je pripremila i poklončiće. Jeli su se fini kolači, čavrljalo se uz pivo i sokove. Sati druženja proletjeli su pored nas. Između mnogih se dogodila kemija, kao da se oduvijek poznajemo. Razmijenili smo kontakte. Nakon toplog rastanka, s osmijehom na licu i knjigama u rukama krenula sam sretna u zagrebačku večer.
No, nije kraj kada mislimo da je kraj... Moja nova draga prijateljica Decy poslala mi je u utorak sms i objasnila da se izbrisala traka Nove TV snimljena na promociji. U 18 sati bi trebalo doći na snimanje. Jao, bila sam još na poslu, a Nova TV je na drugom kraju grada! Decy i ja brzinski smo zaključile, ako je dio snimke spašen, najbolje je obući istu odjeću kao u subotu. Jurim doma, presvačim se i zahvaljujem Bogu na toplom vremenu koje je zaslužno da je svježe oprana haljina već suha na vješalici. Stižem u zadnji tren ispred Nove TV, netko je ispred mene ušao na zatvoreno parkiralište pa sam se provukla ispod rampe. Stigla sam na vrijeme. Nakon bezbolnog snimanja i opuštenog razgovora s voditeljicom Aleksandrom, Decy, Sjedokosi, Aldy i ja nastavili smo veselo druženje uz piće. Tako se promocija naše knjige produžila i na utorak.
Hvala vam svima, dragi moji, bilo je stvarno nestvarno i nezaboravno.


Oznake: i ja imam post

03.09.2015. u 19:01 • 27 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se