nedjelja, 30.09.2007.

MOJ PRIJATELJU, MENE VIŠE NEMA...

Nema me.... zameo me vjetar prolaznosti. Ali vrijeme i dalje teče. Sve živi i bez mene.
Osobe koje su bile veliki dio mog života, a i ja dio njihovog..... i dalje žive.
Rade sve što su radili dok sam i ja bila živa. Smiju se šalama kojima smo se nekoć zajedno smijali. Prolaze stazama po kojima smo zajedno kročili, ali sada idu s nekim drugim.
Neznam tko je, ni kako mu je ime, a tako vješto me zamjenio.
Pitam se da li on zna za mene? Spominju li me prijatelji? Živim li još u njihovim sjećanjima ili sam samo lik u magli?!
Sjeća li se itko mene?
Sada dok promatram svijet iz neke druge perspektive vidim sve što je nekoć bilo dio mene, ali tada to nisam zamjećivala, nisam obraćala pažnju.
Tek sada shvaćam što sam sve propustila, sada shvaćam koliko lažnih ideala sam imala.
Ali prijatelju mene više nema! Moje vrijeme je isteklo! Moja priča je ispričana!
Kazaljke su stale!........Knjiga se lagano zatvorila uz plač violina.......... Nema me!!!
Otišla sam!!!!
Otišla kao da me i nije ni bilo.....
Tek sada shvaćam da ne postoji sadašnjost, samo prošlost i budućnost.
Ja sam zauvjek dio prošlosti....
Hoćeš li me se sjećati u budućnosti?
Image and video hosting by TinyPic


15:34 | Komentari (17) | Print | ^ |

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.